Kao dio antroponimije nadimci su vrlo stara onomastička kategorija.
Po nekim izvorima, nadimci se javljaju još u zapisima iz 9. stoljeća. U prošlosti svrha davanja nadimaka bila je prepoznavanje osoba, obzirom da su tada gotovo svi živjeli u zajednici.
Kada gledamo sa emotivnog stajališta, nadimci mogu nastati od osjećaja ugode i neugode, preko ironije pa sve do sarkazma.
Npr:
Nadimci koji se prenose, često generacijama, najčešće služe identifikaciji osoba čiji se identitet teško može vezati uz osobinu po kojoj je nadimak prvotno i nastao.
Tako je nadimak postao i neka vrsta drugog, a u isto vrijeme prepoznatljivog imena.
Nadimci u našem kantonu vrlo česta su pojava. Najčešće odišu humorom koji se proteže još od starijih generacija, a o čemu ima dokaza više nego dovoljno.
U video prilogu RTVUSK-a možete vidjeti kako su nadimci nastali u bihaćkom naselju Bakšaiš i po čemu su to oni karakteristični.
Sve nadimke iz naselja skupila je i zapisala učiteljica Zlata Mazlagić.
