Bostonski maraton je oduvijek imao sudionike s fascinantnim pričama. Iako ne završavaju kao prvi, bitno je što su oni prošli kako bi došli do cilja.
Austin Prario (19) i njegova priča je vjerojatno najbolja od svih. Zapravo, njegov 19. rođendan je čudo u usporedbi s njegovim trčanjem maratona.
U travnju 1997. godine liječnici su rekli njegovim roditeljima da ima kongeitalno oštećenje srca, koje je sprječavalo jednu kod srčanih komora da normalno funkcionira. Zbog ovoga, njegovo srce nije moglo raditi sa 75% kapaciteta, pa su liječnici izvijestili njegove roditelje da on neće doživjeti ni svoj prvi rođendan.
Njegov otac Dave se prisjeća kako su liječnici rekli da bi Austin mogao imati normalan život ako bude išao na operaciju, ali da nikada neće biti u mogućnosti baviti se nekim sportom.
Malo manje od godinu dana kasnije, Dave je odlučio trčati na bostonskom maratonu kako bi prikupio novac za dječju bolnicu u Bostonu. Držeći svog sina i noseći majicu s natpisom “Gotta Have Heart” (“moraš imati srce”), zajedno su prešli cilj.
Slika kako ga njegov otac nosi je njegova jedina uspomena na taj dan. Ali je ta slika služila kao motivacijaAustinu krož čitav njegov život i to je posljednja stvar koju vidi nakon izlaska iz kuće kada ide trčati.
Iako je bio ograničen zbog svog srca, oduvijek je želio trčati. U osnovnoj školi se pridružio maratonskom timu i iako je izgubio svaku trku u kojoj se natjecao, nikada nije izgubio volju za trčanjem…
Sada kao student druge godine na lokalnom fakultetu, Austin je pomoćni trener atletskoj ekipi lokalne srednje škole.
“Želi da ga djeca mogu vidjeti jednog dana i reći kako ne treba prihvatati svoja ograničenja”, rekao je njegov otac.
Prošlog ljeta Austin se konzultirao sa svojim kardiologom o ideji da trči na maratonu. Iako je liječnik znao da će to biti izuzetno teško za njega, pristao je, ali mu je rekao da trenira dvije godine prije sudjelovanja.
Austin jednostavno nije imao strpljenja čekati 2 godine. Nakon manje od godinu dana treninga završio je bostonski maraton za 6 sati i 14 minuta, i postao jedina osoba koja je završila ovu trku s ovakvim tipom oboljenja. Iako vjeruje da je njegovo vrijeme moglo biti puno bolje, zadovoljan je samim prolaskom kroz cilj.
Grleći svoje roditelje nakon trke, Austin je ovu trku završio ne samo za sebe, nego i za njih jer su uvijek bili uz njega. Ponosni su na svog sina, a njegov otac kaže da mu je izuzetno drago što nakon 18 godina može vidjeti da on to sam radi.
(magazin.ba)
Liječnici su im rekli da im sin neće doživjeti 1. rođendan: Na ovo čudo nitko nije računao! (VIDEO)
