A zašto je to tako, zašto naša Krajina tako pati i tuguje i pored svoje tolike odanosti Sarajevu i cjelini Bosne čak više nego samoj sebi?!

Pogledajte ove krajiške mladiće, koje danas „nezavisna“ SIPA i „nezavisno“ Tužilaštvo, a uskoro bi to moglo raditi i „nezavisno“ sudstvo ove države – uvijek spremno da svirepo kažnjava muslimane, čak i bez dokaza, a blago i sa snebivanjem „naše komšije“, čak i sa brdom dokazanih zločina – progone za ratne zločine: kada je 9.000 Mladićevih krvoloka, sa „satanskim sinovima“ Legijom i Arkanom, udruženih sa veleizdajničkim snagama KOS-ovog agenta Fikreta Abdića, ništa manje krvoločnim od „Škorpiona“, udarilo na njih, Nisvet Porić i Safet Isaković su bili tek odrasli dječaci, tinejdžeri…Sa svojim legendarnim komandantom, šehidom Izetom Nanićem, ove „Bužimske gazije“, fanatično odane svojoj vjeri i svojoj zemlji, Bosni i Krajini, svome glavnom gradu Sarajevu i svome predsjedniku Aliji Izetbegoviću, ti su mladići – čak i prema priznanju njihovih neprijatelja sa krajiških ratišta! – činili vojna čuda. Čuda hrabrosti, vojne taktike, islamskog nadahnuća, patriotizma!

Za to vrijeme, „naša nacionalna stranka“, vodeći „mudru politiku“ svoga osnivača, sa generalima udomljenim u foteljama, sa kosovcima koji su dobili savjetnička mjesta… više brine o trotoarima općine Centar nego o ovim mladićima i cijeloj Krajini! Sjetite se samo Fakinove izjave neposredno nakon prošlih lokalnih izbora kako mu je važnija općina Centar „nego deset drugih općina“ u Federaciji i zemlji. „Mudra politika“ našeg Vođe, koja je – uz referate socijalističkih mudrosera Hilme Neimarlije, Mufida Memije i njihovog prirepka Dževada Hodžića kao podlogom za svoju „novu politiku“ – „iz nacionalne prešla u građansku političku opciju“ odmah nakon potpisivanja Dejtona, sve što je bošnjačko prepustila je na milost i nemilost „nezavisnim“ sudovima, „nezavisnim“ medijima, posebno radio i tv emiterima, OHR-u, stranim ambasadama i NGO organizacijama.

A nigdje to bošnjaštvo, ta odanost „Didu“, SDA-u, Reisu i Sarajevu nije bila izražena kao u Bosanskoj krajini, i nigdje ublehaška Tihićeva i Fakinova politika nije tako surovo kaznila tu odanost kao u Krajini, toj zemlji „seljaka“, „radikalnih muslimana“ i „tvrdoglavih Krajišnika“, kako ih „nezavisni“ mediji i (Esdeaovi) „kulturnjaci“ opisuju po „političkim“ salonima Glavnoga Grada. Sjetite se samo čovjeka koji je zaustavio pa obrnuo tok agresije i genocidnog rata u našoj zemlji, generala Mehmeda Alagića, rahmet mu duši!

Odmah po potpisivanju Dejtona „nezavisni“ sarajevski mediji napakovali su mu nekoliko hiljada krivičnih djela dok je bio načelnik Općine u Sani, pa ga je onda „nezavisno“ Tužilaštvo optužilo za kriminal, pa ga je onda „nezavisno“ sudstvo Alijine države sudilo, pa su sudije čekale ne znajući kakvu će presudu donijeti…, sve dok nije Alija iz Sarajeva, na pitanje novinara „Ljiljana“ šta misli o suđenju generalu Alagiću, slavodobitno rekao:“Mi se ne miješamo u rad sudstva…, u našoj zemlji sudstvo je nezavisno…“ itd., i – sutradan ciknu presuda u Bihaću: 4 godine uz Dudakovića i Nanića, najslavnijem generalu Krajine i Bosne.

Malo zatim, kada je već prestrašeni Alija napravio đavolski pakt sa komunjarama, pod diktatom još „mudrijeg“ Sina, za vrijeme slugeranjskog mandata Maneta koji je na mobitelu imao snimljenu Titinu himnu „Po šumama i gorama…“, sarajevski „nezavisni“ krugovi spengaše „tvrdoglavog Krajišnika,“ slavnog generala najhumanije, muslimanske, Armije u Evropi, Mehmeda Alagića, moga ahbaba, u trenerci i poslaše ga u Hag. Kada je, za dvije-tri godine, Generalovo srce prslo od tuge zbog sarajevske izdaje, njegova majka SDA-ovcima nije dopustila da „prismrde“ njegovoj dženazi u džematu Fajtovcima.

A zašto je to tako, zašto naša Krajina tako pati i tuguje i pored svoje tolike odanosti Sarajevu i cjelini Bosne čak više nego samoj sebi?!

Moje mišljenje je zato što je Sarajevo Krajinu ostavilo i tako, ne uzvrativši joj ničim osim uvredama, ovaj najhrabriji dio našeg naroda ponizilo i ponižava , i ponižava u nedogled… Konkretno, „nezavisno“ Tužilaštvo i sudstvo se dokazuju nad muslimanima Bosne i Hercegovine zato što „mudri“ Alija, njegov Rođak i Sin, nikada nisu dopustili da se u ovoj zemlji izvrši lustracija, to jest, da se iz sudskog, tužilačkog i općenito upravnog sistema ove kakve-takve države protjeraju komunistički tužioci i sudije koje su muslimane Bošnjake 45 godina kažnjavale najrigoroznijim kaznama, počevši od oni smrtnih i na 20 godina kazne učesnicima Cazinske bune do kažnjavanja dede Egrlića koji je u Ključu muslimanima „zabranjivao“ da prodaju zemlju Srbima.

Tako da su „nezavisni“ mediji, tužioci i sudije od Vođe, Rođaka i Sina dobile amnestiju, a zauzvrat su prestali da njih blate, istražuju kriminal i korupciju njihove vlasti – i da rigorozno kažnjavaju svakog muslimana koji nije za „građansku“ opciju iz Sarajeva!

Da li se iko suprotstavio „mudroj“ politici iz Sarajeva prema Krajini i Krajišnicima?

Jeste, to je bio NACIONALNI SEDMIČNI LIST „LJILJAN“, koji je, odmah po prelasku SDA na „građansku“ opciju, ugašen u sred Sarajeva! Ko ga je ugasio? Odgovor je dao vrh SDA odmah po uništenju ovog lista: to je uradio „nesposobni“ Džemaludin Latić, „pjesnik koji ništa nije znao organizirati“, „najlošiji političar SDA“, zbog čega ga je „čak i Alija otpisao“… Ja ću uskoro izaći pred muslimansko-bošnjačku javnost i kazati sve ko je uništio Ljiljan i sve projekte moga brata, posebno koji su to esdeaovi kriminalci, tužioci i sudije učinili, a sada želim samo da kažem ko su bili akteri toga uništenja iz političkog vrha SDA, a još više zašto su to učinili.

Pošto je Ljiljan, pod uredništvom „braće Latića“, zagovarao bošnjaštvo kao političku, ali i kulturalnu kategoriju, on je zasmetao „građanima“ iz Sarajeva koji su odlučili da ga zbog toga ostave kao i Krajinu, našu Armiju, naše generale, šehide, heroje, našu vjeru i tradiciju…, a da muslimanskoj javnosti ponude sasvim lažne razloge toga gašenja i obračuna sa „braćom Latićima“ i novinarskom ekipom Ljiljana.

Eh, nakon decenijske mušričke ofanzive koja je imala za cilj ne samo ugasiti Ljiljan, već ubiti duh i vjeru narodu i slomiti srce majki koje su rodile bužimske dječake, sjedim sam u kancelariji zagledan nad licima Sifeta i Nisveta. Zar su ovo lica bošnjačkih zločinaca, pomislio sam?!

Krikni krajiški okeane! Nek vascijeli svijet čuje za tvoju bol, nepravdu i laž!

/thebosniantimes.ba