Home Blog Page 1064

Priča o (su)životu s migrantima u Bihaću, gradu prepuštenom samom sebi!

U teškim trenucima, onda kada mi imamo neku ‘moć’ da o nečemu odlučujemo, da neko, na bilo koji način, zavisi od nas – tada pokazujemo ko smo. Polažemo test ljudskosti i morala. Ne biste vjerovali koliko je postotak prolaznosti malen.

Sjećate se kada smo prije nekoliko godina gledali na TV-u priče o migrantima i migrantskoj krizi širom svijeta?! Kada smo se ignorantno ponašali kada je ta tema u pitanju. Tada je bila tema,  sada je naš život. A ignorantnost je poprimila sasvim nove oblike. Ružne. Tužne. Neljudske. Nemoralne.

Prije 15 – ak dana krenula sam u Bihać. USK. Krajina. Nekada simbol inata, ponosa i otpora. Danas grad/kanton slučaj. Prepušten sam sebi. Državu on ne zanima. A u njemu hiljade migranata.

No, krenimo ispočetka…

Krenula sam u Bihać, a kao što znate, desetine migranata svaki dan autobusom idu iz Sarajeva u grad na Uni. Bilo ih je mnogo i ovaj put. Pored mene su sjedili muž i žena sa malim djetetom. Iz Sirije su, kažu mi. On je doktor. Imali su sve u životu, a onda je jednog dana sve to samo nestalo. Krenuli su tražiti sreću negdje u svijetu. Zaputili se na put negdje, nekako, pa gdje stignu. A vi ne biste?! – Samo iskreno odgovorite, molim vas!

Kako želim od njih čuti njihove životne priče i sudbine, nastavila sam razgovor sa dvojicom momaka iz Afganistana. Pitali su me znam li kakvo je stanje tamo, kakav je sistem, znam li kako život tamo izgleda. Rekoh da sam čitala dosta o tome i da sam poprilično upoznata. Rekoše mi da bi mi onda valjda trebalo biti jasno zašto ne žele živjeti u takvoj zemlji. Meni je jasno. Mnogima, međutim, nije.

Podijelih s njima hranu koju sam ponijela, a jedan od njih mi daje rokovnik i lijepo zapakovanu olovku, kaže: ”Thank you for food”. Ne htjedoh uzeti. Ali onda mi kroz glavu prođoše priče o tome kako su ih ljudi na njihovom putu navikli na to. Da im sve naplaćuju. Punjenje mobitela. Flašu vode. Komad hljeba. Čašicu soli.

Već prvi dan u Bihaću vidjela sam gdje ‘žive’, u kakvim uslovima i kako to sve izgleda tamo. Šatori kod stadiona ‘Pod Borićima’. Neugledno. Nehumano. A još je ljeto. Jesen i kiše jesenje na pragu. O zimi da ne govorim. Srce mi se slama pri samoj pomisli šta li će oni tad. Likove koje ćemo viđati na predizbornim plakatima, pitala bih da li ih to uopšte zanima?!

U razgovoru s prijateljima koji žive tu, mnogo toga sam saznala i naslušala se mnogočega. I ostala u potpunom šoku. Koliko su samo ljudi spremni okoristiti se tuđom mukom. Noćenja im naplaćuju po stotine eura (da, mnogi od njih imaju novac, jer ne bježe iz svoje zemlje zato što nema novca – i to biste se mnogi trebali informisati). S obzirom da nemaju dokumente, lokalno stanovništvo zamole da se novac pošalje na njihov račun, a oni im za to uzimaju proviziju (20-30 posto), u mnogim kafićima im naplaćuju punjenje mobitela…

No da ne bude sve tako ružno, ima zaista i nekih finih priča…

Frizer

Naime, u Bihaću već godinama postoji jedan frizerski salon, onako lokalni, jedna, dvije osobe dnevno uđu. Ništa posebno. Jedan od migranata je zamolio vlasnicu da radi tu. Pristala je. A zauzvrat dobila frizerski salon koji radi kao nikad. Kažu mi da momak odlično radi svoj posao i svi idu kod njega šišati se.

Abdullah

U kafiću u koji sam izlazila upoznala sam Abdullaha iz Maroka. Ne zna engleski, pa sam sve o njemu saznala od uposlenika kafića. Miran, tih, povučen momak, skoro uvijek je sam. Jedan dan je krenuo preći granicu, no vratio se pretučen, bez ičega. Hrvatska policija ga je istukla, razbila mu mobitel. Uposlenici kafića mu sada daju svoj mobitel da se može čuti s majkom. Kažu da stalno zove samo majku i s njom razgovara. Gazda mu pokušava objasniti da nauči bosanski barem malo i spreman ga je zaposliti, naći mu bilo šta da radi.

Jedinstvo

A i počeli su navijati za Jedinstvo. U prvoj ovosezonskoj utakmici, u kojoj je Jedinstvo igralo protiv visočke Bosne, bilo ih je barem hiljadu, dvije. Zaista su navijali, kao da su oduvijek tu i kao da baš sve znaju o tom klubu.

Moram priznati da mi je to bio jedan od najdirljivijih trenutaka. Vjerovatno je i njima. Možda i jedini put kada su se osjećali kao da su dio tog grada, kada ih niko ne gleda ispod oka, prijekim pogledima. Jer inače ih gledaju tako. Kaže jedan: ”Svi nas gledaju ružno. Jeste ovo problem za grad, meni je žao što je tako i zaista se osjećam ružno i tužno, ali mi samo tražimo neki bolji život”.

Ko ih može osuđivati zbog toga?! Svi želimo nešto bolje, a trenutno njihovo bolje su samo malo humaniji uslovi za život. Državo, možda je sad krajnje vrijeme da se sjetite grada prepuštenog samom sebi. I pomognete. Svima. I Bišćanima i njima da dobiju život dostojan čovjeka. Test ljudskosti traje. Ali još vrlo kratko.

(Amila Alijagić)

Mladić iz Bihaća izboden u Sarajevu

Dvadesetdvogodišnji mladić čiji su inicijali O.M. iz Bihaća zadobio je teške tjelesne povrede nakon što je izboden u sarajevskoj opštini Stari Grad, saopšteno je iz MUP-a Kantona Sarajevo.

Mladić je prebačen u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu gdje su mu konstatovane povrede, pa je upućen na dalje liječenju na Kliniku za abdominalnu hirurgiju.

U saopštenju se navodi da je mladića pronašla policija sinoć oko 18.35 časova na stepenicama u ulici Pehlivanuša sa ubodnom ranom na leđima nanesenom oštrim predmetom od strane nepoznatog lica.

O događaju je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, a uviđaj na mjestu događaja su obavili policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo.

Službenici policije nastavljaju rad na rasvjetljavanju ovog krivičnog djela, te identifikaciji i pronalasku izvršioca.

MUP USK: Vozač dobio kaznu zbog spore vožnje (FOTO)

Naime, vozača je snimio radar u mjestu Kolunić u opštini Bosanski Petrovac kako upravlja vozilom brzinom od 53 kilometra na sat na dijelu puta na kojem je najveća dozvoljena brzina 60 kilometara na sat.

Vozač iz Livna dobio je kaznu zbog prespore vožnje.

Uprkos tome što vozač nije prekoračio najveću dozvoljenu brzinu u obavještenju o počinjenom prekršaju je navedeno kako je za spomenuti prekršaj predviđena novčana kazna u iznosu od 50 KM.

Povodom Kurban-bajrama: Premijer Rošić posjetio migrante i aktiviste Crvenog križa

Premijer Unsko-sanskog kantona, Husein Rošić, posjetio je jutros, povodom Kurban-bajrama, migrante koji borave u bivšem Đačkom domu u Bihaću.

Svim migrantima, ali i aktivistima Crvenog križa, čestitao je Kurban-bajram.

Posebne riječi hvale upućene su svim aktivistima Crvenog križa koji i danas brinu o migrantima smještenim u ovom objektu, saopćeno je na oficijelnoj FB stranici Vlade USK-a.

Selam Midžić, predsjednik CK Bihać zahvalio je Medžlisu Islamske zajednice Bihać, koji je pomogao u organizaciji klanjanja Bajram namaza jutros u Đačkom domu kao i premijeru Rošiću i građanima koji su im se pridružili jutros da čestitaju migrantima praznik i obraduju djecu bajramskim paketićima.

– Bajram nas podsjeća na potrebu brige i solidarnosti prema svim ljudima i zato mislim da je posebno bitno da njegovu radost podijelimo sa onima koji su današnji praznik dočekali daleko od svojih kuća. Krajišnici su tokom ovih nekoliko mjeseci pokazali humanost prema migrantima. Hvala i ljudima iz Crvenog križa koji nesebično pomažu ovim ljudima već pola godine. Prije svega, ovoj djeci željeli smo uljepšati dan, da i oni osjete radost praznika. Možda su institucije države ovdje zakazale u odgovoru na krizu, ali mi, ovdje u Krajini, ljudski nismo, poručio je Rošić.

Hafiz među migrantima u Bihaću: “Sviđa mi se ova zemlja i ljudi u njoj. Mogao bih ostati ovdje!”

Nekoliko stotina migranata jutros je klanjalo bajram-namaz ispred objekta nekadašnjeg Đačkog doma u Bihaću, a među njima je bio i 25-godišnji Ali Tanweer, inače hafiz Kur’ana.

Tanweer je rođen u drugom najvećem pakistanskom gradu Lahoreu, sjedištu pokrajine Punjab. Sa 17 godina postao je hafiz Kur’ana, a u tamošnjoj lokalnoj školi podučavao je mlađe naraštaje Svetoj knjizi islama. Ipak, vremenom je shvatio da mu takav način života omogućava tek puku egzistenciju te je odlučio napustiti rodni kraj i uputiti se ka zemljama Zapadne Evrope.

“Iz Pakistana sam krenuo prije dvije godine, poslije toga došao u Iran, zatim Tursku, nakon toga u Grčku, Makedoniju, Srbiju te stigao u Bosnu prije tri mjeseca. Stigao sam u ovdje u Bihać, a živim i spavam u Đačkom domu”, priča Tanweer svoju životnu.

Bajram u Bihaću

Naš sagovornik ističe da mu je veoma drago da je bajram dočekao baš u ovom gradu, no napominje da su mu emocije podijeljene.

“Danas sam sretan i tužan. Radostan sam jer je bajram, a tužan jer ovdje nemam nikog od porodice, svi su u Pakistanu”, kaže Tanweer.

On ističe da je sa majkom posljednji put komunicirao prije mjesec i po, dok se sa ocem čuo prije 4 mjeseca.

“Kada sam pokušao preći hrvatsku granicu, policajci su mi uzeli telefon, razbili ga i bacili. Tako da od tog momenta nemam više telefona. Imam jednog prijatelja ovdje koji mi ponekad posudi telefon da pozovem svoje roditelje. Posljednji put kada sam zvao majku, jako se uznemirila i od tog momenta se razboljela. Mislim da je više neću ni zvati jer me strah da bi moj poziv mogao pogoršati njeno zdravstveno stanje i jako mi je teško zbog toga”, govori naš sagovornik.

Na pitanje koliko mu je bilo teško protekle dvije godine, kao vjerniku, obavljati najosnovnije dužnosti, poput molitve, a pogotovo uzimajući u obzir da je hafiz i da stečeno znanje mora konstantno obnavljati, Ali govori da mu je bilo veoma teško.

“Imam maleni Kur’an uz sebe i trudim se svaki dan da učim i ponavljam. Ponekad je to nemoguće, jer su uslovi kojima boravim katastrofalni, krenuvši od čistoće prostora do policije i granice. No, trudim se biti uporan i hvala Bogu na svakom stanju”, dodaje.

On kaže da voli ljude u Bosni, napominjući da su dobri i ljubazni.

Želi u Španiju ili Francusku

“Mogu reći da mi se ova zemlja toliko svidjela da sam čak razmišljao da bih mogao ostati ovdje. Upoznao sam i dosta prijatelja iz Bosne koji su mi rekli da bih trebao ovdje ostati, no ne sviđaju mi se vlasti koje uopće ne pomažu izbjeglicama i migrantima i neće tako pomoći ni meni. Za nas tu nema posla, ne možemo dobiti pasoš, tako da sam jako zbunjen. Vjerujte da ne znam šta da radim. Pet puta sam pokušao preći hrvatsku granicu, no svaki put me uhvatila njihova policija. Htio bih otići u Španiju ili Francusku”, priča Tanweer.

On govori da je u proteklom periodu obišao veliki broj džamija BiH i da su mu se jako svidjele.

“Imate jako lijepe džamije i dobre imame. Skoro svaki dan, od kako sam u Bosni, trudim se da idem u džamije. Moram priznati da sam čak razmišljao da apliciram vlastima u BiH kako bih možda jednog dana mogao raditi u nekoj školi i podučavati Kur’anu, jer sam primijetio da ljudi ovdje slabo drže do vjere, ali i ne poznaju najbolje svoju vjeru. No znam da je to praktično nemoguće, tako da ćemo vidjeti kakva je sudbina”, kaže za kraj razgovora Tanweer.

Ambasador Holandije u BiH sa gradonačelnikom Fazlićem razgovarao o migrantskoj krizi

O aktuelnoj migrantskoj krizi koja se najviše reflektira u Gradu Bihaću danas su u Bihaću razgovarali Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća i NJ.E. Reinout Vos, ambasador Kraljevine Holandije u BiH. Kako je istaknuto na današnjem sastanku, građani Bihaća zajedno sa lokalnim vlastima i brojnim nevladinim udruženjima i međunarodnim organizacijama pomogli su migrantima koji borave u Bihaću, istovremeno očekujući konkretan angažman državnih institucija u čijoj je i nadležnosti ovaj problem.

“Prvi put sam u Bihaću i ono što sam vidio i čuo, a odnosi se prihvat migranata u Bihaću moram reći da bi bihaćki primjer mogao služiti kao primjer Evropi kako su građani Bihaća i lokalne vlasti zbrinuli sami ove nesretne ljude. Naravno, ovo nije problem samo grada Bihaća već svih nadležnih institucija u BiH i stoga nas u narednom periodu očekuje nas zajedničko rješavanje i djelovanje kako bi smo ovaj problem rješili”- kazao je ambasador Vos.

Nakon sastanka, gradonačelnik Fazlić i ambasador Vos obišli su migrante u Đačkom domu i hotelu Sedra, upoznavši se na licu mjesta sa stanjem na obje lokacije u kojima borave migranti.

“Ambasador je imao priliku vidjeti u kakvim uslovima borave migranti u Bihaću i vjerujem da će svoje utiske prenijeti nadležnim u svojoj zemlji i Evropskoj Uniji, jer bez njihove pomoći i uključivanja državnih institucija mi ćemo i dalje imati problem u gradu, odnosno imati ćemo 700 migranata u Đačkom domu, uništene Boriće, partizansko groblje i općenito pritisak na naš grad”- kazao je gradonačelnik Fazlić.

Dva migranta uhapšena pod sumnjom u razbojništvo i posjedovanje droga

U jutrošnjoj akciji MUP-a USK-a u i oko Đačkog doma u kojem borave migranti, dva lica su lišena slobode zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo razbojništvo i posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga,javlja dopisnik BHRT.

Također, u akciji je pronađeno za sada neutvrđen broj boksera, noževa i sličnog hladnog oružja.

Podsjećamo, policijski službenici ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona po naredbi kantonalnog suda realizirali su policijsku akciju racije i pretresa lica i objekta koje koriste migranti a koji se nalaze u đačkom domu u Bihaću.

U akciji je učestvovalo oko 40 policijskih službenika. Ovo je četvrta akcija ovakvog tipa koju je provela policija USK.

“Cilj ovih aktivnosti je pronalaženje predmeta koji se mogu koristiti prilikom izvršenja krivičnog djela. Osim 40 pripadnika MUP-a USK, u akciji učestvuju i pripadnici Službe za poslove sa strancima, koji obavljaju poslove iz svoje nadležnosti”, izjavila je za BHRT Snježana Galić, glasnogovornica MUP-a USK.

Podsjećamo, ovo je četvrta akcija ovakvog tipa koju je provela policija USK.

Policija vrši raciju migranata u Borićima (FOTO/VIDEO)

Uprava policije MUP USK-a od početka pristizanja stranih državljana – migranata na teritoriju Unsko-sanskog kantona zavela je Operativnu akciju „Migrant“ i formirala Operativni štab s ciljem praćenja, analiziranja i planiranja operativno-taktičkih mjera i radnji kako bi održali povoljno stanje javne sigurnosti i načina života stanovnika USK-a.

Vlada Japana donirala opremu Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću

Dokumenti o primopredaji medicinske opreme za potrebe osam zdravstvenih ustanova u BiH potpisani su danas u Sarajevu, a osigurana je u okviru Granta neprojektne pomoći Vlade Japana za Bosnu i Hercegovinu.

Vršiteljica dužnosti sekretara Ministarstva civilnih poslova BiH Biljana Čamur Veselinović u izjavi novinarima zahvalila je za tu vrijednu donaciju te pojasnila da se realizira na bazi sporazuma potpisanog između BiH i Vlade Japana, a tiče se podrške Bosni i Hercegovini u ekonomskom i drugim oblicima razvoja.

Kazala je da je Vlada Japana osigurala oko 580.000 KM za nabavku te medicinske opreme namijenjene prvenstveno sektorima u oblasti hirurgije, ginekologije, akušerstva i pedijatrije.

Medicinska oprema namijenjena je za bolnicu “Dr. Mladen Stojanović” Prijedor, Kantonalnu bolnicu “Dr. Safet Mujić” Mostar, Kantonalnu bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” Bihać, Univerzitetski klinički centar Mostar, Univerzitetski klinički centar Tuzla, Univerzitetski klinički centar Sarajevo, Dom zdravlja Brčko i Bolnica u Zvorniku.

Ambasador Japana u BiH Hideyuki Sakamoto naglasio je danas da nabavka medicinske opreme predstavlja samo jednu komponentu šireg projekta Vlade Japana čija ukupna vrijednost je oko 200 miliona japanskih jena ili oko 3.1 miliona KM.

– Osim Ministarstva civilnih poslova BiH, Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH bit će primaoci vozila za hitne slučajeve, opreme za cjevovode za pitku vodu i druge. Planirano je i da Ministarstvo civilnih poslova BiH u bliskoj budućnosti bude primalac hidrometeorološke opreme – istaknuo je.

Direktor Bolnice u Zvorniku Ivan Popović i Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić” Mostar Zlatko Guzin zahvalni su za vrijednu, korisnu i kvalitetnu donaciju za koju kažu da će umnogome doprinijeti kvaliteti rada svih ustanova za koje je namijenjena, a sve na zadovoljstvo pacijenata i uposlenika.

Pomoć koju je Vlada Japana osigurala za sektor zdravstva u BiH u dvadeset godina premašila je 82,5 miliona eura.

Elitni omladinski igrači iz Krajine u kampu u Zenici

Elitni omladinski igrači 2003. godište sa područja Krajine od 11. avgusta borave u Trening centru NS/FS BiH u Zenici.

Vođa UEFA projekta razvoja elitnih omladinskih igrača Darko Ljubojević o ovom kampu kaže:

„Ovo je treći kamp od ukupno četiri, koliko ih održimo po sezoni. Trenutno su tu igrači iz Bihaća, Banjaluke, Gradiške, Jajca, te iz okolnih mjesta. Osim treninga prema modernim UEFA programima, za djecu smo organizovali i odgovarajuće edukativne sadržaje koja uključuju predavanja o zdravoj ishrani, prevenciji od povreda, te iz informatike i engleskog jezika. Želimo da im predstavimo kako to izgleda rad u jednoj ozbiljnoj akademiji i nema mnogo praznog hoda, potrudili smo se da ovim mladim igračima boravak u kampu bude izuzetno sadržajan.“

Kamp za igrače ređene 2003. godine se završava za dva dana, a od 18. do 24. avgusta će biti održan kamp za igrače 2004. godište, takođe sa područja Krajine.