Moram priznati da sam o ovoj temi već više puta pisao. I svaki put kada to uradim, javi se veliki broj ljudi sa istim komentarom: “Kad ćete konačno napraviti podcast o tome?”
Zbog toga sam odlučio da još jednom otvorim ovu temu jer vjerujem da je generacija koja je odrastala uz mIRC, forume i prve dane interneta u Bihaću ostavila mnogo veći trag nego što danas mislimo.
Kada danas neko spomene mIRC, primijetim da se ljudima odmah pojavi osmijeh na licu. Nije to nostalgija za sporim modemima i telefonskim računima. Malo ko danas žali za tadašnjom tehnologijom. Mislim da nam zapravo nedostaje osjećaj zajednice koji smo tada imali.
Danas je BiscaniNET medij koji je prvenstveno baziran na vijestima. Međutim, oni koji su bili tu od 2004. godine, od samog početka znaju da to nije uvijek bilo tako.
BiscaniNET je nekada bio mjesto okupljanja.
Možda najbliže onome što je danas neka od društvenih mreža.
Objavljivali smo svoje fotografije, ostavljali komentare, upoznavali se, družili i gotovo redovno uz slike potpisivali svoje mIRC nadimke po kojima su nas ljudi poznavali. Nekada ste mnogo lakše znali nečiji nick nego njegovo pravo ime.
Pored toga postojao je i Forum. Mnogi će se složiti da smo ono što smo nekada radili na forumima danas uglavnom zamijenili komentarima na Facebooku. Ipak, zanimljivo je da me i danas veliki broj ljudi uvjerava kako bi jedan pravi lokalni forum ponovo bio živ.
Kažu da ljudima nedostaje prostor gdje mogu anonimno otvoriti temu, postaviti pitanje, iznijeti mišljenje ili pokrenuti raspravu o problemima koji se tiču lokalne zajednice. Možda su i u pravu. Jer forumi nikada nisu bili samo internet stranice. Bili su mjesta gdje su se vodile ozbiljne rasprave, tražili savjeti, razmjenjivala iskustva i stvarale zajednice ljudi sa sličnim interesima.
A prije svega toga bio je mIRC.
Najaktivniji period bio je otprilike između 2001. i 2005. godine. Oni koji nisu bili dio tog vremena teško mogu razumjeti koliko je tada značilo kada navečer uđete na #bihac i vidite desetine, pa i stotine ljudi online.
Da, stotine.
Bilo je večeri kada je na kanalu istovremeno bilo i do 200 korisnika. Danas to možda ne zvuči posebno impresivno, ali treba se prisjetiti da tada internet nije imao svaka kuća, da se na mrežu spajalo preko telefonske linije i da su brzine bile neuporedivo manje nego danas. U takvim okolnostima, 200 ljudi na jednom lokalnom kanalu bila je ogromna brojka.
Tada smo se poznavali po nickovima. Znali smo ko je online, ko je nestao na nekoliko dana, ko je promijenio nadimak i ko će se pojaviti svako veče u isto vrijeme na #bihac. Danas imamo mnogo više mogućnosti za komunikaciju, ali nisam siguran da smo zbog toga postali povezaniji.
Posebna priča bili su i internet centri. Mlađe generacije vjerovatno ne mogu ni zamisliti da smo znali obilaziti internet centre samo da bismo chatali, surfali ili igrali Counter Strike. Internet centar kod Željezničke stanice, Tasun, Islamski internet centar, Felixnet na Ozimicama i brojna druga mjesta nisu bila samo prostorije sa računarima. Bila su mjesta okupljanja, druženja i stvaranja uspomena koje mnogi pamte i danas.
Dok sam pripremao ovu kolumnu, sjetio sam se jednog zanimljivog detalja od prije nekoliko dana. Na snimanju emisije o budućnosti Doma zdravlja Bihać u našem studiju, prije nego što smo uopće počeli razgovarati o temi emisije, ministar zdravstva, rada i socijalne politike USK Meris Jušić rekao mi je: “Mi se znamo još iz vremena mIRC-a.”
U razgovoru koji je uslijedio prisjetili smo se da je on svojevremeno bio operator (@) na kanalu #cazin, dok smo mi isključivo boravili na kanalu #bihac na DALnet mreži. Nedugo zatim u razgovor se uključio i gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić, koji se prisjetio kako je svojevremeno obilazio internet centar kod Željezničke stanice, dok sam ja nešto kasnije najviše vremena provodio u internet centru “Tasun”, Islamskom internet centru i nešto dosta kasnije u Felixnetu na Ozimicama 1.
I tada sam shvatio koliko je ova tema zapravo neiscrpna. Prođe više od dvadeset godina, a opet otkrijemo neku novu priču, prisjetimo se nekog starog nicka ili saznamo ko je zapravo bio osoba iza nadimka kojeg smo godinama viđali na ekranu.
Malo ljudi zna da je upravo iz te generacije nastao veliki broj ljudi koji danas rade u IT sektoru, medijima, privatnom biznisu, važnim institucijama i brojnim drugim oblastima. Tada nismo ni slutili da će internet jednog dana postati ono što je danas, ali smo imali sreću da budemo dio njegovih početaka.
Svoj doprinos toj priči dali su brojni ljudi. Neki će se sjetiti Zlaje [FIREbird], Dedare – PA3ot, Igor StrankA, Dejan – List3n3r, Azra – dodir_svile, Amar – none, Veldo – Dexter, Ado DIJAMANT, Fatin Seth, Nedim Sektor7, Dinko Swan09, Dario Hypertech, Sando Error, Pinjo Trigem007, botonja… itd itd…, a siguran sam da postoji još mnogo “nickova” koji će se pojaviti čim ova priča bude objavljena, kao svaki put kada sam pisao o tome.
I upravo zbog toga mislim da bi bilo šteta da sve ostane samo na sjećanjima i komentarima.
Već duže vrijeme postoji ideja da kroz BiscaniNET organizujemo posebnu podcast emisiju posvećenu počecima interneta u Bihaću i Krajini. Da za isti sto sjednu ljudi koji su stvarali #bihac, administratori, operatori, webmasteri, vlasnici internet centara, forumaši i svi oni koji su obilježili jedno vrijeme koje se više nikada neće ponoviti.
Interes očigledno postoji. To mi potvrđuju poruke koje godinama stižu nakon svake objave na ovu temu. Zato mogu reći da ideja o podcast emisiji i dalje stoji.
Možda je čak vrijeme da je konačno i realizujemo.
A do tada, hajde da zajedno pokušamo vratiti dio tog vremena.
Koji je bio vaš nick?
Kojeg internet centra se najviše sjećate?
Koga se sjećate sa #bihac kanala?
I mislite li da bi danas jedan podcast o mIRC generaciji Bihaća i Krajine imao publiku?
