Home Blog Page 1126

Prekrasne riječi o Bišćanki autora Zorana Antičevića

Zoran Antičević započeo je svoj životni put kao napušteno dijete. Rodio se u Bihaću gdje su ga biološki roditelji dali na usvajanje odmah nakon rođenja. Usvojio ga je bračni par iz Hrvatske. Danas je autor triju knjigu, scenarist dvaju filmova, a 2016. godine bio je međunarodni predstavnik hrvatske književnosti na sajmu knjiga u Frankfurtu, saznaje Biscani.net portal.

Nedavno je gostovao u Bihaću i zaljubio se u djevojku ,,svoga izgubljenog zavičaja” te joj posvetio kratko lirsko djelo u prozi.

Djelo prenosimo u cijelosti:

ZA ELMU

Nedostaješ mi, voljena moja Elma.

Tvoje je tijelo moj zavičaj izgubljeni. Obrazi su ti proplanci po kojima su dodiri trčali kao jaganjci i ljepotu pasli moji dlanovi. Glas ti je sevdah Bišća, u očima ti dragulji mjeseca, a odjeća ti je Una što se rastače i presušuje u mojim mislima.
Otišao sam s pogledom napuštenog djeteta. Držao u srcu pucanj zvijezda, strašan i nečujan.

Nedostaješ mi, voljena moja Elma.

Lice ti je krajolik kojeg su mi ukrali. Zato sam te preteško ispuštao iz naručja na rastanku i držao čvrsto kao da želim izdahnuti dušu u tvoja njedra. Otišao sam tužnije nego devedesete. Prolazim kroz bestijalne gradove kojima vladaju još bestijalniji ljudi, putujem jugoistočno ka zemlji u kojoj su proljeća bez cvijeća i mirisa, crna proljeća rata i vihora.

Zanat ispred fakulteta: Visokoobrazovane osobe u Krajini mijenjaju struku kako bi našli posao u EU!

Prema neslužbenim podacima, BIH je prošle godine napustilo više od 80.000 osoba i to većina u potrazi za poslom. U taj broj uključeno je i radno sposobno stanovništvo koje se odjavljuje sa evidencije Službe za zapošljavanje USK .

Doprinos svakako daje i rad Centra za prekvalicifikaciju u kojem je tokom 2017. godine 550 osoba završilo obuku za zanimanja koja su konkurentna na evropskom tržištu rada.

Trenutno je preko 40.000 nezaposlenih osoba u USK. U toj brojci više od polovine su nezaposlene žene, dok skoro njih 18.000 prvi put traži posao. Upravo za njih kada uspiju naći posao, plaća bi trebala biti motivirajuća kako bi odluka o ostanku prevagnula.

Međutim, baš finasijski momenat razlog je što mnogi visokoobrazovani građani mijenjaju struku kako bi dobili priliku za posao u EU. Za sada zidari, tesari, varioci, vozači.te medicinsko osoblje zanimanja su koja predstavljaju ulaznu kartu za evropsko tržište rada.

A sve je izglednije da mlade školujemo upravo kako bi se zaposlili van granica Bosne i Hercegovine.

Kolone radnika napuštaju BiH i prvih dana nove godine: Među njima i veliki broj Krajišnika

Kako kolone radnika napuštaju Bosnu i Hercegovinu prvih dana nove godine, svjedoče jučerašnje slike radnika koji su se uputili u Slovačku s autobuskog stajališta u Banjoj Luci.

“Ovo je drugi put da idem raditi u Slovačku i tražim način da tamo ostanem. Plata mi je tolika tamo da malo ko takvu ima u BiH. Ovdje je propast teška i preporučio bih svakome da ide u inostranstvo”, rekao je 22-godišnji Stefan Miodragović za “Nezavisne novine” koji od jučer nestrpljivo čekao da uđe u jedan od tri autobusa koja su se uputila za Slovačku.

Ne samo omladina, već i stariji ljudi iz Sanskog Mosta, Ključa, Kozarske Dubice, Gradiške, Banjaluke i drugih gradova čekali su u kolonama da zauzmu svoje sjedište i zapute se u Slovačku na rad.

“Tamo radim na sklapanju dijelova za ‘Samsungove’ televizore, imam smještaj i hranu, a za godinu dana se može uštedjeti oko 15.000 KM”, priča Miodragović za “Nezavisne”, dodajući da nije potrebna nikakva kvalifikacija, kao i da se papiri za odlazak srede u roku od tri-četiri sata.

Prema riječima drugih koji su juče odlazili trbuhom za kruhom, padne i pokoja suza pred put, ali motivaciju pronađu u plati koja ih čeka tamo, koja je 500-600 eura i to početna.

“Kad vidim koliko ih odlazi i kolike će tamo plate imati, dođe mi da i ja odem s njima, a ne da ovdje radim za 400 KM. Ovo je već treća tura u zadnjih mjesec i po”, priča trgovkinja iz obližnje prodavnice.

Pitajući se kud ode toliki narod, šokirani prolaznici zabrinutim pogledom prate kako jedan po jedan građanin ulazi u autobus.

“Rade u fabrikama kao što su ‘Jasplastik’, ‘Samsung’, ‘Medical Glass’. Idu i stariji ljudi od 65 godina, a ima i mladih od 19. Ukupno ih je dvjestotinak, neki će raditi tri mjeseca, a neki godinu dana. Mjesečno organizujemo jednu do dvije ture”, priča vođa puta iz banjalučke FAP agencije za posredovanje pri zapošljavanju.

Kako stoji na internet stranici ove agencije, put i smještaj su besplatni.

Slična situacija nas je juče zatekla i u centru Banjaluke gdje su ispred Konzularne kancelarije Ambasade Slovenije u BiH kolone formirali građani iz svih krajeva BiH, većinom mladi, koji čekaju na radne vize.

Iz Konzulata nisu uspjeli doći do detaljnijih informacija uz obećanje da će novinar “Nezavisnih” danas imati priliku porazgovarati s konzulom.

“Iako sam protiv odlaska mladeži, ne mogu ih osuditi jer naš ih sistem bukvalno tjera odavde. Cjelokupna situacija u BiH je alarmantna, odlaze porodice pa i ljudi koji imaju dobre poslove. Upali smo u kolotečinu i nikako da se trgnemo”, govori Mirela Geko iz Vijeća mladih FBiH.

Spasoja Albijanić, predsjednik Udruženja poslodavaca građevinarstva i industrije građevinskog materijala RS, kaže “kako je krenulo, neće imati ko da ekser zakuca”, te da je odavno u BiH deficit zidara, tesara, armirača, keramičara, varilaca, krovopokrivača.

“Pokušavali su neki poslodavci kao pojedinci da riješe ovaj problem prekvalifikacijom radnika, ali i oni, kad ih obučite, odu. Sve dok se sistemski ne iznađe rješenje, ne možemo očekivati ništa pozitivno”, tvrdi Albijanić.

Srbijanski mediji prošle godine su pisali u više navrata o neuslovima rada u Slovačkoj te “kako građane Srbije u fabrikama tretiraju kao robove”. Reporter srbijanskog “Nedeljnika” proveo je tri mjeseca radeći u Slovačkoj, potpuno ilegalno, te kasnije objavio da brojni rade bez ikakvog ugovora, kao “turisti”, radi se po 12 sati, za dnevnice dvostruko manje od zakonom propisanih u Slovačkoj, bez plaćene pauze i slično.

Potvrđeno iz Kantonalne bolnice: Osiguran novac za kupovinu transportnog inkubatora

Godišnje na Odjelu ginekologije i akušerstva Kantonalne bolnice rodi se oko 1.800 beba, od toga šest posto treba dodatnu njegu zbog infekcija i preranog rođenja. Životno ugroženim bebama je potrebno intenzivno liječenje u kliničkim centrima koji su udaljeni od bolnice i nekoliko stotina kilometara. Nabavnkom transportnog inkubatora olakšat će se nadzor nad novorođenčetom, kao i rukovanje aparaturom za vrijeme transporta.

“Mi smo i prije pokrenuli neke aktivnosti vezane za ponude za transportni inkubator,tako da ćemo uzeti ponude više firmi i naravno izabrat ćemo najboljeg i najpovoljnijeg ponuđača za transportni inkubator”, kaže prim.dr. Osman Blažević, načenik Odjela ginekologije i akušerstva.

Dio sredstava je prikupljen i ranije, međutim to nije bilo dovoljno za nabavku transportnog inkubatora. U humanitarnoj akciji, pored Radončića, učestvovali su građani, te ljekari Odjela ginekologije i akušerstva, koji su novčanim prilozima omogućili nabavku ovog značajnog aparata, prenosi rtvusk.ba.

Provaljen poslovni prostor u Bihaću, policija traga za počiniteljem!

Policijskoj stanici u Bihaću obratio se M.E.rođen 1958.godine koji je prijavio nasilni ulazak u njegov poslovni objekt iz kojeg je otuđena instalacija centralnog grijanja.

Nakon zaprimljene prijave, policijske patrole PS Bihać pristupile su blokadi područja u kojoj se nalazi objekt oštećenog sa ciljem lociranja, otkrivanja i hvatanja izvršioca. Međutim, počinitelj ovog krivičnog djela nije uhapšen.

Daljnji rad na dfokumentovanju krivičnog djela „ Krađa“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.

Stanje male lavice Dalal Omerović stabilno: Treći ciklus hemoterapije odgođen, čekaju se novi nalazi

– Stanje naše lavice je stabilno. Ali, nalazi nisu dovoljno dobri da bi se nastavio treći ciklus. Krajem sedmice ponavljaju se nalazi i tada bi se trebalo znati šta i kako dalje – navodi se u objavi.

Radi prikupljanja pomoći za liječenje ove djevojčice do sada je organiziran niz humanitarnih akcija, bazara, koncerata, aukcija. Veliki broj građana i javnih ličnosti se odazvao, a, kako je objavljeno i na FB stranici, ova hrabra djevojčica udružila je armiju ljudi. Objavljeni su i humanitarni brojevi za prikupljanje novčane pomoći 09 291 024 (BH Telecom) i 092 890 829 (HT Eronet).

Zbog pada vakcinisanja djece postoji mogućnost širenja ospica u FBiH

Posljednjih godina, u Federaciji BiH registrira se trend opadanja obuhvata imunizacijom djece vakcinom protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP vakcina).

U 2016. godini, obuhvat je iznosio 63,5 posto za prvu dozu vakcina. Niže vrijednosti obuhvata imunizacijom od ciljnih 95 posto, zabilježene su u svim kantonima u Federaciji BiH, što ostavlja mogućnost širenja virusa među osobama koje nisu zaštićene, napominju iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH te dodaju kako su se i u 2017. godini u Federaciji BiH javljali sporadični slučajevi morbila (do jedanaestog mjeseca 2017. godine prijavljena su 24 slučaja).

Morbili su vrlo zarazna virusna bolest, koja se prenosi kapljičnim putem. Pad kvaliteta kolektivnog imuniteta i porast broja osjetljive populacije protiv morbila, predstavlja prijetnju od ponovnog epidemijskog javljanja bolesti. Zbog nastalih komplikacija, u epidemiji morbila u Federaciji BiH 2014/15. godine, Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH prijavljene su 553 hospitalizirane osobe. Postignuti kolektivni imunitet, koji je rezultat visokog obuhvata imunizacijom u zajednici, značajan je za najosjetljivije članove zajednice koji su premladi za vakcinisanje, za trudnice i osobe koje ne mogu biti vakcinisane zbog medicinskih kontraindikacija.

Vakcinisanje djece protiv morbila je ključna javnozdravstvena strategija u kontroli ove bolesti, kako kod nas tako i u drugim zemljama. Sigurno i učinkovito MRP vakcina je u upotrebii u Bosni i Hercegovini skoro četrdeset godina. Saradnja roditelja u razumijevanju i prihvaćanju cijepljenja su prioritet u postizanju i održanju visokih obuhvata imunizacijom i sprječavanju potencijalnih epidemija. Prema Programu imunizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine, predviđene su dvije doze MRP vakcina, u dobi od 12. mjeseci i u šestoj godini, a sva propuštena cijepljenja se mogu nadoknaditi, ističu iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.

Prema podacima Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), najveći broj slučajeva morbila u 2017. godini registriran je u Rumuniji, Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Od oktobra 2017. godine, zabilježen je porast broja oboljelih od morbila na Kosovu, u Makedoniji i Srbiji.

Dvogodišnji dječak iz Niša postao je druga žrtva ospica u Srbiji u posljednjih deset dana, a preminuo je zbog komplikacija nastalih poslije zaraze virusom morbila protiv kojeg nije bio vakcinisan.

U Ljubljani je hospitalizirano i stavljeno u izolaciju dijete oboljelo od ospica kojima se zarazilo u Srbiji iz koje je u Sloveniju došlo prije nekoliko dana.

Zdravstvene vlasti Slovenije upozorile su pred novogodišnje praznike domaće turiste koji su blagdane odlučili provesti u zemljama gdje je bilo više slučajeva ospica, među kojima je i Srbija, da se prije toga testiraju i cijepe u slučaju da ranije to nisu učinili.

Husein Ćehić svakog 15. u mjesecu je na Grabežu: Već 25 godina tragam za bratom, barem da mu mogu zagrliti nišan

Kao po nekom redu, Husein Ćehić iz bihaćkog prigradskog naselja Pokoj svakog 15. u mjesecu odlazi na Grabež, brdo što nadvisuje Bihać. Dođe do mjesta gdje mu je posljednji put viđen brat Ahmet, odnosno gdje je nestao s Rifetom Draganovićem, Mehmedom Šarićem i Fehimom Dedićem, borcima 501. brigade Petog korpusa ARBiH, 15. septembra 1992. godine.

Novi tragovi

– Barem da mogu proučiti Fatihu i zagrliti mu nišan… Hoću li to dočekati? Teško… – počinje priču Husein, koji 25 godina osluškuje vijesti i na svaki spomen pronalaska novih tragova nada se da će doznati nešto o sudbini nestalog brata i trojice njegovih saboraca.

Punih 25 godina članovi ovih porodica traže, pokušavaju barem nešto saznati o svojim nestalima.

– U više navrata ekshumirali smo na pet-šest lokacija, ali nismo našli ništa. Obišli smo sve identifikacione centre, bili u svim institucijama, ali i dalje smo na početku, kao i septembra 1992. godine – govori Ćehić.

U Regionalnom uredu Bihać Instituta za nestale BiH kažu da godinama pokušavaju bilo šta naći.

– Godinama tražimo, ali još nismo na tragu bilo kakve informacije o njima, o njihovoj sudbini. Na nekoliko lokaliteta za koje smo imali određene informacije da bi se eventualno mogli nalaziti posmrtni ostaci smo ekshumirali, ali ništa nismo našli. Aktivnosti na tome ne prestaju. Sve informacije do kojih dođemo dijelimo s porodicama. I najgore je to što ne možemo do istine o njihovoj sudbini, što tijela nisu pronađena – kaže Mujo Begić, rukovodilac Ureda.

Nadali se

Husein Ćehić navodi da su to bili prvi nestali na tom području.

– I nakon toliko godina ne znam ni ja više gdje smo. Nadali smo se, vjerovali. Skoro pa ne možeš vjerovati da toliko tražimo, a ništa… – dodaje on.

Da nađemo smiraj…

Ćehić je i ovog puta zamolio za bilo kakvu pomoć u traženju brata.

– Ponovo molim, tražim pomoć od svih institucija u BiH. Da nađemo smiraj, danas nam je samo to bitno – poručuje on.

(Izvor: Avaz)

Novinarska nagrada “Emin Huskić”: Ajša Pehlić prva dobitnica za serijal „Svi zločini Fikreta Abdića“

Radio-televizija Unsko-sanskog kantona (RTV USK) u Bihaću dodijelila je novinarsku nagradu „Emin Huskić” za najbolje novinarsko ostvarenje u prošloj godini.

Borac za pravdu

Prvu takvu nagradu, koju je utemeljila ova medijska kuća, dobila je njena novinarka Ajša Pehlić za serijal „Svi zločini Fikreta Abdića“. Simbolika ovog priznanja time je veća što ona nosi ime čovjeka koji je u novinarstvu, svojevremeno i kao direktor RTV-a USK, ostavio neizbrisiv trag.

Emin Huskić bio je novinar, književnik, borac za pravdu u ratu i miru i nadasve veliki čovjek. Dio radnog vijeka proveo je i na čelu RTV-a USK, koji je pod njegovim vodstvom počeo svoje napredovanje u programskom, tehničkom i kadrovskom smislu.

Idejni tvorac ovog projekta je Dijana Begović, ujedno i predsjednica ocjenjivačkog odbora pristiglih radova na konkurs.

– Nisam željela da se zaboravi ime Emina Huskića, koji nas je napustio 2013., znajući koliko je radio od tih ratnih godina pa naovamo. I ideja je danas ustvari realizirana do samog kraja. Preponosna sam na našu medijsku kuću, koja je objeručke prihvatila ovu ideju i danas je dovela do samog kraja – kazala je Begović.

Čast da prva ponese novinarsku nagradu pripala je Ajši Pehlić, dugogodišnjoj i vrsnoj novinarki RTV-a USK. Svoje brojne uratke, među njima mnoge dokumentarce koji će se pamtiti, okrunila je višemjesečnim radom na izradi serijala „Svi zločini Fikreta Abdića“.

Izuzetna čast

– Izuzetna mi je čast primiti jednu ovakvu nagradu, prvu nagradu Radio-televizije Unsko-sanskog kantona koja nosi ime našeg bivšeg direktora, rahmetli Emina Huskića, koji je znao šta znači novinarstvo i biti novinar. Dok je bio naš direktor, znao nas je zaštititi, znao kakve priloge treba pisati i znao se oduprijeti mnogim stvarima. Vjerujem da će ova nagrada ubuduće zaista zaživjeti u pravom smislu i da će mnogi doživjeti osjećaj koji sam ja – kazala je Pehlić.

Sin ponosan

Emotivno dirnut bio je Eminov sin Mirza Huskić. S malo riječi, ali pune duše izrazio je ponos i zadovoljstvo što je na ovakav način odata počast njegovom ocu. Dodjeli novinarske nagrade, uz sadašnje i bivše uposlenike Radio-televizije Unsko-sanskog kantona, prisustvovali su predstavnici kantonalne i gradske vlasti, akademske zajednice i medijski radnici.

Psi lutalice napali stado ovaca u bihaćkom naselju Pokoj: “Godinama upozoravam na ovaj problem, ali niko od nadležnih ne reaguje!”

Osman Bašanović iz Pokoja doživo je jutros izuzetno stresnu situaciju kada je čopor gladnih pasa napao njegovo stado od četrdesetak ovaca. Bez obzira na to što su bili u ograđenom prostoru, koji je čuvao pas, više ovaca i jagnjadi je rastrgano dok velik broj ima teške ugrize. Žalosti činjenica što su ovakve situacije postale svakodnevica, a društvo ostaje pasivno na brigu i zaštitu i jednih i drugih životinja.

Mučan je bio današnji prizor rastrganih ovaca i jagnjadi na ograđenom posjedu Bašanovića. Vlasnik Osman kaže da je za napad saznao od prijatelja, koji je također izveo na ispašu svoje stado.

Na susjednoj parceli iza ograde bez imalo straha ležao je čopor pasa. Osman je odlučio stado otjerati kući , kako bi ozlijeđenim ovcama bila pružena veterinarska pomoć .

Napada je bilo i ranijih godina, ali Osman ih nije prijavljivao. Nadao se da će se problem napuštenih pasa riješiti.

Ogorčen je i direktor Veterinarske stanice Bihać, Zekerijah Alagić, koji nam je u telefonskom razgovoru kazao da godinama upozorava na ovaj problem, ali niko od nadležnih ne reaguje. Niti ko izdvaja novac za zbrinjavanje pasa lutalica, kaže, niti je zainteresiran za edukaciju stanovništva.

Po svemu sudeći problem ostaje onima,koji su prisiljeni baviti se stočarstvom da bi prehranili porodice.