Elvis i Besim Tahirović su proglašeni krivim što su od marta do novembra 2016. u cilju pribavljanja koristi učestvovali u posredovanju i prometu oružja ili vojne opreme, koje je u četiri navrata prevezeno preko graničnog prijelaza Izačić i prodano njima poznatoj osobi u italijanskom gradu Napulju.
U presudi stoji da je Besim Tahirović učestvovao u prevozu preko granice četiri automatske puške i dva pištolja, a oružje je u Napulju prodato po cijeni od 500 do 600 eura po komadu, dok je Elvis Tahirović bio posrednik u nabavljanju oružja u BiH.
Prema presudi, planirali su u Italiju prebaciti još dvije puške sa dva okvira nabavljene na Palama po cijeni od 300 maraka po komadu, ali su ih u tome spriječili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA-e).
Tahirovići su oslobođeni krivice da su djela počinili u sastavu organizirane grupe, uz obrazloženje predsjedavajućeg Sudskog vijeća Nenada Šelede da su optuženi djelovali u svojstvu saizvršilaca, bez prethodnih instrukcija organizatora grupe iz Italije i bez podijeljenih uloga i zadataka.
Od Besima Tahirovića je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.100 eura koja je pribavljena izvršenjem djela, te dvije puške i okviri sa municijom.
U kraćem obrazloženju presude sudija Šeleda je rekao da Sud cijenio zapisnike iz istrage u kojima su optuženi priznali izvršenje djela.
– Neovlašteni promet oružjem predstavlja opasnost za mir i sigurnost svake države i međunarodne zajednice, a posebno uzimajući u obzir napore BiH za pridruživanje Evropskoj uniji – dodao je Šeleda.
Istakao je i da je Sud zaključio da je Elvis Tahirović postupao sa direktnim umišljajem kada je odlazio na mjesta za nabavku oružja, dok je Besim Tahirović u više navrata izvozio i prenosio oružje.
Sud je, kako je rekao sudija Šeleda, imao u vidu svrhu kažnjavanja, količinu kriminalne aktivnosti i što je zaprijećena kazna za ova djela od tri godine zatvora.
– Od olakšavajućih okolnosti su cijenjene činjenice što se radi o osobama mlađe životne dobi, korektnog držanja tokom postupka i njihove materijalne situacije, a otežavajuća okolnost je ta što je Elvis Tahirović osuđivana u dva navrata – naveo je sudija Šeleda.
Sa Tahirovićima je ranije bio optužen i Saša Denić, ali je on osuđen na godinu zatvora nakon što je sa Tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivnje.
Poznati glumac bh. korijena Edin Gali, koji uspješno gradi svoju karijeru u Holiwoodu, ovih dana je dio glumačke postave američke serije “MacGyver”.
Riječ je o akciono-avanturističkoj TV seriji, u čijem fokusu je 20-godišnji Angus MacGyver, mladić koji radi za tajnu urganizaciju unutar američke vlade, a čija snalažljivost ne poznaje granice. Glavne uloge u seriji tumače Lucas Till i George Eads.
“Dobio sam ulogu kao ‘guest star’ u seriji. Biću angažovan skoro cijelu epizodu, a glumim mafijaša Omara”, rekao je za Klix.ba Edin Gali.
Pojasnio je da se radi o drugoj sezoni popularne serije i 16. epizodi, a snimanje se odvija u Atlanti. Ustupio nam je i fotografiju iz studija.
Inače, naša javnost za Edina Galija prvi put je čula kada je osvojio prestižnu nagradu Emmy za najbolju sporednu ulogu u megapopularnoj seriji “Momci s Madisona” (Mad Men).
Nakon uloge koja je podigla njegov rejting u holivudskim krugovima, Gali je imao zapažene uloge u ostvarenjima kao što su film “Hemingway & Gellhorn” (2012.), gdje mu je partnerica bila Nicole Kidman, te “Fury” (2014.), u kojem se našao rame uz rame sa slavnim Bradom Pittom.
Galijev otac je iz Velike Kladuše, gdje je i on rođen, a majka mu je iz Bužima. Sa šest godina, tačnije 1993. godine, napustio je Veliku Kladušu i Bosnu i Hercegovinu te s roditeljima otišao u Njemačku, a nakon toga u Sjedinjene Američke Države, gdje je postao uspješni holivudski glumac.
U nedjelju, 17.12.2017 (20:00 sati), u Zagrebu u dvorani “Dom sportova” igra se derbi turnira 2. kola “Kutije šibica”, a sastaju se ekipe SOFRA (Zg, HR) – Denaro – Ab Peneli (Bihac, BiH), ekipu Sofra iz Zagreba čine bivši reprezentativci HR koji su osvoji broncu u Francuskoj 98.
Ekipa iz Bihaća ide samouvjerena jer je u prvom kolu pokazala fantastičnu igru. Trenerski dvojac Amir Kozlica i Mladen Šantic posebno ističu bivšeg igrača Dinama Miroslava Dujmovića, kao igrača koji bi mogao prelomiti utakmicu.
“Ovo su utakmice o kojim se cijeli život mašta pred prepunom zagrebačkom dvoranom, želimo ostaviti srce na parketu i predstaviti se u što boljem izdanju, a mislim uz takav pristup da ni rezultati nece izostati”, izjavio je trener Kozlica za Biscani.net portal.
Naime, pedesetdevetogodišnji Redžo Malić iz cazinskog naselja Stijena smrtno je stradao jučer popodne nakon pada sa krova kuće.
Međutim, pozitivna vijest koju donosimo iz naselja Podgredini, grad Cazin, je humani čovjek koji se zove Redžo Džakulića. Naime, Džakulić je odlučio pokloniti crijep onima čije su kuće oštećene u olujnom nevremnu koje je ovih dana pogodilo Krajinu.
– Poklanjam 3000 komada korištenog crijepa ljudima koji su pretrpili štetu na kućama i objektima. Crijep se nalazi u Podgredini. Ako ko nema prevoz ima ii dostavu od mene. Pa koliko kome treba. Javiti se u pp ili na br 061 921 801, objavio je Džakulić na društvenim mrežama.
Premijer USK Husein Rošić, u svojstvu komandanta Kantonalnog štaba Civilne zaštite, sazvao je danas u Bihaću, vanrednu sjednicu štaba kako bi se utvrdilo stanje na području Unsko- sanskog kantona nakon vremenskih nepogoda.
Stanje je danas je nešto bolje, ali usljed jakog vjetra koji je puhao prethodna dva dana na velikom broju objekata pričinjena je materijalna šteta u gradovima Bihać i Cazin, te općinama: Bosanska Krupa, Velika Kladuša i Sanski Most dok općine: Bužim, Bosanski Petrovac i Ključ nisu prijavile štetu, informisao je Muharem Kartal, direktor Kantonalne uprave Civilne zaštite USK.
Stanje prirodne nesreće proglasila je za sad jedino općina Bosanska Krupa, te je mr.Rošić zadužio Kantonalnu upravu CZ da, po hitnom postupku, kontaktira nadležne u općinama kako bi dostavili zahtjeve za interventnu pomoć da bi sredstva u iznosu od 20 000 KM mogla biti odmah prebačena za hitne intervencije, dok ne bude završena procjena šteta po prijavama.
Premijer Rošić, jutros je sazvao i vanrednu sjednicu Vlade Kantona kako bi hitno donijeli odluke o dodjeli sredstava za sanaciju 17 školskih objekata na području USK koje su pretrpjeli materijalnu štetu.
Husein Rošić, premijer Unsko-sanskog kantona i Muhamed Ramić, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta razgovarali su danas sa članicama aktiva direktora ustanova predškolskog obrazovanja na području našeg Kantona.
Aktiv direktora ukazao je a probleme u kojima očekuju razumijevanje i ekspeditivnost resornog Ministarstva te posebno ukazale na potrebu izmjena pedagoških standarda za predškolsko obrazovanje. Također, zaposleni u predškolskom obrazovanju očekuju da će u radno-pravnom statusu biti izjednačeni sa kolegama u osnovnom i srednjem obrazovanju.
Među onima koji su u prošlosti mnogo obećavali bio je i Miroslav Dujmović. Početkom 2000-ih je ‘žario i palio’ igrajući za Jedinstvo, donosili su mu u Bihać kofere pune novca, ali životni put ga je odveo u zagrebački Dinamo. To je bio najveći postratni transfer u Bosni i Hercegovini.
Spletom okolnosti Dujmović (39) na Maksimiru nije ostavio trag. Odigrao je svega nekoliko utakmica, a koliko god to bilo kratkog daha, danas mu ostaje lijepa uspomena na neka davna vremena i ponosno ističe da je bio član jednog od najvećih klubova na ovim prostorima.
“Kada sam potpisao ugovor ljudi iz Dinama su mi otkrili da su u posljednji čas odlučili da me dovedu. Gledali su oni mene na nekoliko utakmica, ali ključna je bila ona u Intertoto kupu protiv Gi Gotua. Nisam ja tada nešto blistao, do 75. minute praktički nisam ništa ni pokazao. Bili su i oni razočarani, već su se spakovali smatrajući da nisam ono što žele, međutim kako su oni ustajali, tako je mene krenulo. Došao je jedan gol, pa drugi, a onda i poziv za Zagreb”, otkrio je Dujmović za SportSport.ba.
S osmijehom na licu Dujmović se posebno prisjetio pregovora sa Modrima.
“I danas se nasmijem kad se sjetim kako su izgledali moji pregovori s Dinamom. Sa mnom je u Zagreb tada otišao prijatelj Mladen koji je imao svega 17 godina. Zamislite kako je to izgledalo, to je cirkus bio. U klupskim prostorijama nas je dočekala sva elita iz kluba, što je mene toliko impresioniralo da sam se pitao kako je onda u Real Madridu. Nakon što smo sjeli za stol i počeli polako da razgovaramo o svemu, prijatelj me je udario po nozi i rekao da je gladan, a čim su to ljudi iz Dinama čuli, odmah su prekinuli pregovore i njemu osigurali hranu. Moram priznati da sam se u tim trenucima pitao na što će sve to izaći”, priča nam i potom nastavlja:
“U toj pauzi tadašnji sportski direktor Ivan Bedi mi je rekao: ‘Miro, nemoj sada da dogovorimo 15 kuna, a da sutra bude 20’. Prijatelj čim je to čuo odmah je ustao i rekao: ‘Čega 15? Čega 20?’, a Bedi onako iznenađen njegovom reakcijom objašnjavao je da je ustvari karikirao. Nije želio da danas dogovorimo jedno, a sutra da bude nešto drugo. Na to sve potpisali smo četvorogodišnji ugovor vrijedan milion maraka, dok je Jedinstvo na ime obeštećenja dobilo 300 hiljada. No, problemi su tek uslijedili kada se sve to završilo, pošto sam dugo morao tražiti automobil koji sam parkirao u Zagrebu.”
Kako je izgledao početak u Dinamu?
“U početku je to bilo san. Bila je to za mene ogromna promjena. Kada sam prvi put ušao u svlačionicu sve mi je izgledalo kao na TV-u. Poznao sam odmah Edina Mujčina, pošto je tad igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kao i Nermina Šabića. Bili su mi od velike pomoći, posebno Edo (op.a Edin Mujčin), koji je jedan veliki gospodin. S nama su u klubu bili tad Eduardo Da Silva, Boštjan Cesar, pa Niko Kranjčar. To su sve bili maloljetnici, nisu imali vozačku, pa sam ih često poslije treninga vozio kući.”
Šta se desilo u Dinamu?
“Oni su u meni vidjeli potencijal, imali su planove sa mnom, ali teško je sada reći zašto nisam uspio. Imao sam i nekih pehova. Recimo, poslije dvije godine, kada sam se taman ustalio, na utakmici u Osijeku me je bez razloga udario jedan navijač. Pretrčao je tridesetak metara, prvo me udario šakom u zatiljak, pa zatim još i nogom na zemlji. Zadobio sam tad potres mozga, bio u nesvijesti… To me je malo izbacilo iz ritma, kasnije se bilo teško vratiti, pa je raskid ugovora bio najbolje rješenje.”
Kajete li se danas što ste otišli u Dinamo?
“Iz ove perspektivne, pogriješio sam što sam otišao u Dinamo, jer sam preskočio malo više stepenica. Meni kao tada mladom igraču je bilo bolje da sam otišao u neki manji klub u kojem bi imao više prostora, ali šta je tu je. Vrijeme ne mogu vratiti.”
Imali ste još ponuda pored Dinama?
“Nakon odličnih igara u Jedinstvu imao sam vrhunske ponude na stolu. Ako ćemo gledati s finansijske strane, najbolja je bila od Marsonije, čiji čelnici su mi u Bihać samo za potpis donijeli kofer u kojem je možda bilo oko 300-400 hiljada maraka. Zvali su me i Sturm, Rijeka, Roda Kerkade, pa Zagreb, no sudbina je htjela da odem u Dinamo.”
U tom periodu i Juventusu ste bili zanimljivi.
“Ljudi iz Juventusa gledali utakmice Jedinstva protiv Ceahlaula, jer je malo nedostajalo da mi budemo njihov protivnik u Intertoto kupu, a navodno sam im ja tada zapao za oko. Tražili su da dođem u njihov kamp za igrače do 21. godine, bili su u kontaktu sa Hamdijom Abdićem Tigrom, no na kraju nije ništa bilo od toga.”
Zarađivali ste 250 hiljada maraka po sezoni. Sigurno su i apetiti postali veći.
“Tako to ide. Provodio sam se, trošio nemilice… Maštao sam i o nekom boljem automobilu, bio sam odlučan da se počastim, ali mama pokojna je bila protiv toga i na kraju sam ohladio. U tom periodu moji saigrači su imali strašne limuzine, bolja od bolje, dok sam ja vozio Golf 3 kojem je retrovizor bio zalijepljen.”
Bili ste i član A reprezentacije Bosne i Hercegovine. Debitovali ste protiv Irana, u svom Bihaću.
“Prvu i posljednju utakmicu sam odigrao 2001. godine. Bila je to utakmica protiv Irana pred punim stadionom u Bihaću, a meni se posrećilo da odmah u debiju postignem pogodak. Tadašnji selektor Mišo Smajlović me pozvao još jednom, ali iz Dinama me nisu željeli pustiti jer nije bio UEFA-in termin. U reprezentaciji je tad bilo odličnih igrača poput Mirze Varešanovića, Saše Papca…”
Šta biste izdvojili kao najbolje, a šta kao najgore trenutke u karijeri?
“Bilo je dosta lijepih trenutaka, počevši od Intertoto kupa sa Jedinstvom, zatim transfera u Dinamo, do šampionske titule sa Širokim Brijegom. Nerado se sjećam ispadanja sa Jedinstvom iz Premijer lige, a posebno mi je teško palo što su me kasnije optužili da sam prodao utakmicu, što nema veze sa istinom. Ne znam zašto…”
Kako gledate na današnju situaciju u matičnom klubu Jedinstvu?
“Nije mi lako gledati Jedinstvo u situaciji u kakvoj je danas, jer sam u tom klubu počeo igrati, proživio mnogo lijepih trenutaka… Po mom mišljenju, Jedinstvo se treba vratiti u niži rang i da se onda pravi neki plan za dalje. Ovako mi izgleda besmisleno. Jedinstvo nije počelo propadati sad, već od 2000. godine, vidjelo se da nedostaje jasan plan, strategija… Grad Bihać je davao novac, to nije sporno, ali ne može se osloniti samo na to. Ja sam imao želju da pomognem, da nešto napravim, međutim nije ispalo onako kako sam želio, štaviše, na kraju su me optuživali za razne stvari. To nema nigdje na svijetu.”
Pratite li danas Premijer ligu BiH, kako Vam se čini?
“Ako uporedimo s ranijim godinama, Premijer liga je danas mnogo bolja i kvalitetnija. Meni se, iskreno, ne sviđa jedino ovaj sistem takmičenja, jer kada dođe završnica sezone imaš klubove koji se nemaju za šta boriti. Što se tiče klubova, Sarajevo je vidim došlo sebi, ima odličan tim kao i Željezničar, ali zna se da bih ja volio da prvenstvo osvoji Široki Brijeg. To je najbolje organiziran klub. Vežu me lijepe uspomene za period kad sam igrao na Pecari.”
Za kraj, gdje ste danas?
“Ostao sam da živim u Bihaću, gdje sam zaposlenik Sportskog saveza. Planirao sam i da upišem i trenersku školu, ali vidjet ćemo šta će vrijeme donijeti. Uglavnom, i dalje sam vezan za fudbal.”
Kantonalni sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužilaštva USK za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru i drugima te su oni pušteni na slobodu.
Sud je donio odluku na danas održanom ročištu u predmetu ubistva generala HVO Vlade Šantića.
Hamdija Abdić Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović su danas privedeni u Tužilaštvo USK iz prostorija Federalne uprave policije.
Oni su jučer uhapšeni zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 2. Krivičnog zakona SR BiH na štetu generala HVO Vlade Šantića koje se desilo u noći 08. na 09. mart 1995. godine u Bihaću.
Kako je pojasnila predsjednica suda Fata Nadarević, tužilaštvo je tražilo određivanje mjera pritvora jer su “smatrali da postoji mogućnost da bi osumnjičeni svojim boravkom na slobodi mogao uticati na krivični postupak i tok istrage i smatraju da bi puštanjem na slobodu moglo doći do uznemirenja javnosti“.
– Razlog zašto je sud odbio prijedlog za određivanje mjere pritvora prema Hamdiji Abdiću i cijeloj grupi, njih ukupno pet, je zbog toga što tužilaštvo nije uspjelo uvjeriti sud da postoji dovoljno dokaza da se može staviti na teret osumnjičenom postojanje osnovane sumnje da su počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, kazala je Nadarević.
Nakon puštanja na slobodu, Abdića i ostale dočekali su članovi porodice i prijatelji. Nedugo nakon puštanja na slobodu, Abdić je na društvenim mrežama objavio fotografiju s tekstom: “Nismo mi zločinci. Sloboda.”
Sinoć se Policijskoj stranici u Bihaću obratio dežurni medicinar Doma zdravlja koji je prijavio da se ovoj ustanovi obratio Š.S. rođen 1998.godine i da je isti fizički napadnut od strane 3 NN osobe pri čemu je zadobio teške tjelesne povrede.
Operativnim radom utvrđeno je da se radi o licima Č.E, V.M i M.E.
Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „Teška tjelesna povreda „ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
