Prvi simptomi prehlade se javljaju dan do dva nakon kontakta s virusom. Za razliku od prehlade, gripa nastupa munjevito i naglo, od jutarnjeg zdravog osjećaja do bolnog tijela nakon nekoliko sati. U Hitnoj službi Doma zdravlja Bihać, u protekla 24 sata zabilježeno je 60 ljekarskih pregleda.Ističu da razloga za brigu nema, jer još uvijek nisu zabilježili slučajeve gripe.

Gripa je opasna po tome sto može preći u neka teža oboljenja, kao sto je upala pluća, zato trebamo biti pažljivi pogotovo kad je rijec o starijoj populaciji i mladjoj populaciji, a to su djeca.
„Potrebno je provjetravati prostorije,ne izlaziti na hladno, piti što više toplih napitaka te konzumirati što više vitamina, kazala je dr.Melisa Isić“, dežurni ljekar u Hitnoj službi Doma zdravlja.

Ako idete kod ljekara ili hitnu službu a nemate gripu, postoji mogućnost da je dobijete. Stoga se i u ambulanti opće medicine ili hitne pomoći pridržavajte mjera samozaštite i sprečavanja širenja zaraze prema uputama liječnika, ističe dr.Isić.

Sva se djeca rađaju sa istim potrebama – da rastu, budu voljena, druže se. Neka djeca na drugačiji način dolaze do cilja, a naše je prilagoditi se tome i olakšati im put.

“Neki dolaze brže, neki sporije, ali je bitno da dođu do cilja. Moja poruka jeste da trebamo pomoći sporijima, da i oni dođu do svoga cilja”, kaže otac Mehmed Čavkić iz Bihaća.

Njegova kćerka Sara je nakon rođenja imala tri operacije srca. Nakon druge operacije, bila je dva mjeseca u komi. Tada su počeli problemi vezani uz  Sarin oporavak, a njeni roditelji učinili su sve  da bi se njihova kćerka uključila u redovno školovanje i društvene tokove.

„Nailazili smo na nerazumijevanje, počevši od pojedinaca pa sve do državnih ustanova, koje traje i danas. Ipak, mi na sve gledamo pozitivno i jedni smo drugima najveća podrška. Biti Sarin otac znači biti ponosan otac“, ističe Mehmed.

„Idem u deveti razred, a 2001. sam godište. To mora da je čudno, jer imam previše godina. Nije to sramota. Sramota je ako kradeš, ako ubijaš. Nije sramota imati neku bolest ili poteškoće, život je pun poteškoća. Moramo se suočiti sa tim i naći rješenje”, govori Sara, koja ima disleksiju i probleme s motorikom.

Najprije je pohađala školu u mjestu Čavkići, blizu njene kuće, a kada je prešla u novu školu u Bihaću, plašila se hoće li se dobro uklopiti. No sada uživa svaki dan, a najviše voli predmete tjelesno, muzičko i likovno. Za njen napredak, kaže, zaslužna je škola, ali i ona sama jer ima volju da uči.

“Volim sve predmete, volim i Naš jezik, ali je malo kompliciran i mora se puno učiti. Mogu zapamtiti gradivo, ali više volim svojim riječima ispričati kako shvatam nešto. Inače prolazim četvorkom. Znam čitati, ali da pročitam jedan list, treba mi sat ili dva. Zato vježbam čitanje svaki dan“.

Ova šesnaestogodišnjakinja može se pohvaliti elokvencijom kakvu malo ko od njenih vršnjaka posjeduje. Voli da razgovara o svojim problemima i problemima društva. Kaže da nije poput druge djece jer ne zna da slaže.

“Ne znam lagati, da gledam drugog u oči i slažem nekoga. Ako mi se nešto ne sviđa, ja ću to reći. Nemam dlake na jeziku i uvijek kažem što mislim.  Ako neko kaže ružnu riječ, kažem sram da te bude. Ti kad mene uvrijediš, ti si za mene završio. Mislim da sam se  dobro uklopila u društvo i našla sam prijatelje, drugare i kolege. Sa drugaricama se družim svaki dan u školi i poslije škole. Ponekad sakupimo pare i odemo u restoran blizu škole, da pojedemo nešto, prošetamo…“ priča nam Sara.

Od prošle godine ona ima priliku da upotpuni svoje vještine i poveća svoje mogućnosti, otkako je u Bihaću, uz pomoć organizacije Save the Children, otvoren Centar za razvoj inkluzivnih praksi (skraćeno CRIP). U CRIP-u djeca s poteškoćama u razvoju imaju priliku dobiti sveobuhvatan servis podrške, kako bi se što bolje uklopili u redovno školovanje.

“Otvaranje CRIP-a u Bihaću je pozitivno utjecalo, ne samo na Saru već i na ostalu djecu kojoj je potrebna pomoć bilo koje vrste: druženje, radionice, fizikalni tretmani i razgovori sa psiholozima“, kaže njezin otac, no dodaje da, uprkos napretku društva, ono i dalje gaji predrasude prema djeci s poteškoćama i njihovim porodicama:

„Što se tiče predrasuda ni na koga se ne može utjecati, svako ima svoje mišljenje. Često nailazimo na nerazumijevanje, jer neki imaju nekorektan odnos i drugačiji pogled na moje dijete. Mi se nekako nosimo sa time, ali moje dijete bude povrijeđeno i osjeća se odbačeno“, pojašnjava Čavkić.

Karate je još jedna od aktivnosti koju njegova kćerka redovno pohađa i u čemu pronalazi dodatnu podršku i ohrabrenje.

„Karate nije napad već samoodbrana. Ako ti neko nešto napravi, ti se braniš. A ako me neko uvrijedi, onda ne biram riječi. Nekad sam malo impulsivna, reagiram u sekundi, kad se naljutim, ne gledam koga ću povrijediti. Zato u CRIP-u razgovaram sa psihologom koji me usmjerava i kaže: ako se naljutiš, pet-šest puta udahni i umjesto te ružne riječi, uzmi neku ljepšu, neku bolju”, podijelila je Sara sa nama savjete koje je dobila.

Sara otkriva kako ima prijateljica koje ne vide i ne čuju, ali da niko od njih ne bježi od problema.

“Svaki dan će biti lakše i lakše, samo ako kažete ja to mogu, ja to hoću da probam. Ne smijete od početka graditi negativan stav. Sljedeće godine ću ići u srednju školu. Znam pjevati, volim i glumiti, pa bih voljela upisati glumu”, kaže Sara.

Sarin otac želi za svoju kćerku obezbijeđeno školovanje i bolju budućnost.

“Mislim da je jako važno obezbijediti inkluzivno obrazovanje za djecu sa poteškoćama u razvoju u ranoj dobi da bi se godinama osnaživali i da bi se iz svakoga izvukao maksimum. Ne znamo šta donosi budućnost, u društvu vlada zabrinutost… Mladi odlaze zbog nebrige države.  To su stvari s kojima svi  živimo, ali moramo se boriti”, poručuje Mehmed.

Mehmed je jedan od roditelja koji su dali svoj glas u kampanji „Svi smo mi djeca“ kojom Save the Children skreće pažnju na važnost inkluzije. Kroz izjave u prvom licu, djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji obraćaju se javnosti, dajući putokaze i primjere na koji način mogu i žele biti dostojanstveno uključeni u društvo:

Više od 1.000 djece sa poteškoćama i njihove porodice iz Unsko-sanskog kantona imaju priliku koristiti usluge dva Centra za razvoj inkluzivnih praksi (CRIP) koji su prošle godine otvoreni u Bihaću i Cazinu.

Projekat se realizira kroz partnerstvo organizacije Save the Children sa Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona, Ministarstvom zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, Zavodom zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, Grada Bihaća i općina Cazin, Sanski Most, Ključ, Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac.

Studenti su nagrađnih simboličnim novčanim nagradama u iznosu od 300 KM. Jedna od nagrađenih je i Sara Dedić (21) iz Bihaća, studentica treće godine Odsjeka za bosanski jezik, književnosti i historiju na Pedagoškom fakultetu Univerziteta Bihać. Pregledavši statistiku i aktivnosti članova iz Univerzitetske su predložili studenticu Saru Dedić zato što je koristeći knjižni fond i elektronske baze podataka biblioteke, ostvarila 56 posjeta biblioteci godišnje.

Mnogo vremena provodi u biblioteci

Za Anadolu Agency ističe da je pozitivno iznenađena ovom nagradom, ali da joj mnogo znači te da će joj to poslužiti kao neka vrsta motivacije i podstreka za daljnje napredovanje.

– Meni je izuzetno drago što je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke prepoznalo kvalitet i rad biblioteka, te prepoznala i nas studente koji svakodnevno koristimo te biblioteke. Bez obzira što sama provodim mnogo vremena ovdje u Univerzitetskoj biblioteci Bihać, moram priznati da sam iznenađena ovom nagradom i nisam očekivala da ću ja biti izabrana. Na moju adresu sredinom oktobra stigla je odluka Ministarstva putem koje sam ja obaviještana da sam kao najaktivniji član iz Bihaća dobila novčanu nagradu. Biblioteka kroz program koji ima, prati i bilježi posjete i aktivnosti svojih članova. U biblioteku dolazim svaki drugi dan, posuđujem knjige ili ostajem u čitaonici da pretražujem i čitam onu literaturu koju nije moguće posuditi i odnijeti van biblioteke – kaže Dedić.

Ljubav prema knjizi i čitanju prenijela se s njene starije sestre na nju, te razvijala i jačala tokom osnovne škole i gimnazije, da bi na fakultetu sazrela i dostigla ozbiljan nivo. Voli čitati sve knjige i smatra da ne postoji loša knjiga. Ipak je izdvojila jedan naslov koji je ostavio snažan uticaj na njenu ličnost.

– Volim čitati klasike svjetske književnosti, a od svih naslova posebno mi se dojmio roman “Tvrđava” autora Meše Selimovića. Iako je “Derviš i smrt” njegovo djelo koje se puno spominje, meni je “Tvrđava” ipak vrednije djelo, jer oslikava tipčnog bosanskog čovjeka. Međutim, njene pouke i smisao mogu da se prenesu na cijeli Balkan. Ona je vrlo bitna za adolescente, ali je nema u literaturi koja se u srednjim školama obrađuje – kaže Dedić

Čitanje obogaćuje naše iskustvo

Mladi danas troše vrijeme, uglavnom, na zabavu, internet i vrlo malo čitaju. Sara je drugačijeg stava i vjeruje kako mladi upravo kroz čitanje i nauku, mogu znatno utjecati na društvene tokove.

Nažalost, danas čitanje nije moderno pogotovo razvojem tehnologije i činjenicom da nam je sve nadohvat ruke, zato je ljubav prema čitanju kod pojedinaca okarakterisana kao nešto neobično, iako svi znaju da nam čitanje može donijeti samo dobro.

– Problem je što ljudi općenito ne shvataju vrijednost književnosti i čitanja. Lakše je sjediti kod kuće i vrijeme provoditi na pametnim telefonima, nego sjesti i čitati knjigu. Dakle, čitanje zahtijeva određeni intelektualni napor i zato ga većina izbjegava. Više niko ne cijeni ljude koji čitaju i koji su načitani. Kad spomenem da volim čitati, to uglavnom kod ljudi izaziva različite reakcije, većini je neobično jer nisu svjesni prave vrijednosti knjiga. Međutim, bitno je čitati i biti informisan o svijetu oko sebe. S druge strane, svaka knjiga sa sobom nosi nečije iskustvo koje autor nastoji prenijeti na čitaoce, pa čitanjem tuđih iskustava i uzimanjem pouke iz njih, mi obogaćujemo svoje iskustvo i postajemo mudriji – kaže Dedić

Iako mladi sve više napuštaju ne samo BiH, već i ostale zemlje u regionu, odlazeći u potragu za boljim standardom života, Sara ističe kako zasad planira ostati, jer vjeruje da je i ovdje, uprkos teškim okolnostima, moguće ostvariti san i uspjeti.

– Kada završim fakultet, najprije ću pokušati pronaći neki posao, a zatim planiram upisati i postdiplomski studij. Zasad ne milsim otići iz BiH, jer smatram da je ta priča o odlascima malo pretjerana i da mnoštvo ljudi odlazi zato što njihovi prijatelji odlaze, a ne zato što imaju stvarnu potrebu. Vjerum da je uspjeh i ovdje moguć, ali vidjet ću šta će vrijeme donijeti. Svako ima svoju nafaku i ja sam ubijeđena da je moja nafaka ovdje u BiH – kaže na kraju Sara Dedić.

Raspravi su prisustvovali predstavnici Gradskog vijeća Bihać, NP UNA Bihać, Ministarstva privrede USK, Turističkog klastera UNA Bihać, Udruženja građana IPSIA BiH, Centar za održivi razvoj UNA, gradskih Službi i nekolicina zainteresiranih građana.

Takvu priču je danas ispričao i Hasan Semanić, koji je bio donor u transplataciji bubrega koja je danas obavljena u Turskoj. Ovu obavijest službeno je objavio NK Brekovica na službenoj facebook stranici, a Semanić nastupa za ovaj bihaćki klub.

Na svom profilu uz fotografiju sa Jovanovićem stoji i sljedeći tekst:

“Tokom posjete Beogradu imao sam priliku za susret i ugodan razgovor sa predsjednikom Liberalno-demokratske partije i poslanikom u Narodnoj skupštini Srbije Čedomirom Jovanovićem. Osim što je dobar političar, Čeda je zasigurno pacifista, dokazani demokrata i veliki prijatelj Bosne i Hercegovine.”

Čedomir Jovanović zasigurno je jedan od najpopularnijih srpskih političara u Bosni i Hercegovini. Zalaže se da Srbija prizna neovisnost Kosova, nemalo puta javno priznaje kako je u Srebrenici izvršen genocid i jedan je od rijektih koji je tokom posljednjih izricanja presuda haških osuđenika iz Srbije slao poruke koje nisu nacionalističke. Stavovi koje Čedomir Jovanović zastupa su oni koje će se malo tko danas u Srbiji javno i glasno zastupati.

https://www.facebook.com/cedomir.jovanovic/videos/10154765067009851/

.

Žene sa Une realiziraju kampanju – 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama – koja završava 10. decembra na Međunarodni dan ljudskih prava, i tim povodom su uručile članovima Vlade USK bijele mašnice, simbol borbe protiv nasilja. Na današnji dan obilježava se Dan borbe protiv HIV/AIDS-a volonteri Crvenog križa rade na akcijama kojima je cilj poduzanje svijesti o načinima prenošenja i prevencije HIV/AIDS-a, i simbolično su podijelili crvene mašne.

Naime, invazija kormorana u najosjetljivijoj fazi razvoja ribe – u zimskom periodu, kada je i vrijeme mrijesta i vrijeme lovostaja salmonidnih vrsta jedan je od uzročnika pada ribljeg fonda u rijeci Uni. Kormorani se nalaze na „crvenoj listi“ u našoj zemlji, što znači da su zaštićeni i ne smije se vršiti odstrel istih. Stoga su sve evropske zemlje skinule zabranu odstrela kormorana izuzev Srbije i Bosne i Hercegovine.

Preporuka Vijećnika Šušnjara jeste da Prijedlog riješenja Gradsko vijeće i Grad Bihać radi očuvanja ribljeg fonda u rijeci Uni trebaju podnijeti inicijativu nadležnim institucijama ( Parlamentu F BiH-a, nadležnom ministarstvu) da se skine zabrana odstrela ovih grabljivica kako bi se spriječila devastacija riblje populacije u rijeci Uni.

Ribolovna udruženja na području sliva rijeke Une opravdanje za ovu inicijativu nalaze i u činjenici da kormorani nemaju prirodnog neprijatelja, te u zimskim mjesecima kormorani se mogu uočiti kako u ogromnim jatima izlovljavaju ribu u rijeci Uni!

Operativnim radom, policijski službenici došli su do saznanja da je počinilac ovog krivičnog djela osoba T. E., rođen 1988.godine. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela krađa nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.

Pored distribucije edukativnog materijala, volonteri Crvenog križa Bihać posjetili su danas Gradsku upravu Bihać i bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića.,te mu simbolično uručili crvenu mašnicu-simbol borbe protiv HIV/AIDS-a.