Razgovarali su o procesu usklađivanja zakonodavstva Bosne i hercegovine sa pravnom stečevinom EU te obavezama kantona u tom procesu.

Tokom dana sa zastupnicima Skupštine USK zaduženim za proces evropskih integracija održan je okrugli stol na temu kapaciteta i potreba Skupštine USK u procesu evropskih integracija.

Premijer USK Husein Rošić istaknuo je da je ovaj Kanton prvi od federalnih kantona koji je odgovorio obavezi dostavljanja odgovora za upitnik EU te da USK visoko rangira u prioritetima obaveze kantonalnog nivoa vlasti, koje su dio sveukupnog reformskog procesa u BiH.

Kulminaciju nezadovoljstva građana Bihaća, izazvao je prizor koji su zatekli prije nekoliko dana. Po deponiji, koja se inače nalazi na mjestu koje Bišćani koriste kao izletište, ponovo su ležali pobacani mrtvi psi.

Lovački meci

Prema riječima jedne od stanovnica Bihaća Lejle Adžemović, prizor je bio jeziv, a na leševima životinja bile su vidne rane nanesene nekim oštrim predmetom. Adžemović kaže da su ovakvi prizori česti.

– Na to mjesto ili se bacaju leševi ubijenih pasa, ili dovode živi psi koji su pokupili po gradu akcijama, ali dešava se da i nesavjesni građani tu ostave svoje pse – kaže Adžemović, dodajući da su pozvali i policiju, ali da im je rečeno da nisu nadležni za tu vrstu kriminala.

, dok roditelji u Sarajevu tvrde da djeca svakodnevno imaju priliku vidjeti kako se psi ubijaju na najnehumanije načine na ulici.

Da ni u Kantonu Sarajevo situacija nije bolja, potvrdila je Adela Čomić, iz Inicijative građana „Primjena zakona za zaštitu i dobrobit životinja“.

– Tražimo od nadležnih institucija da se odmah obustavi svakodnevno nelegalno hvatanje i ubijanje pasa na ulicama. Traumatično je da nam djeca gledaju kako se ubijaju psi na najgore načine. Došli smo u situaciju da građani štite Zakon od ljudi koji treba da ga provode – istakla je ona, dodajući da je dio građana spreman pomoći hvatanju pasa koji bi bili smješteni u prihvatilište.

Uništenje parazita

Predsjednik udruženja Ekotim, Rijad Tikveš, upozorava da se svi takvi leševi tretiraju kao animalni otpad, te da bi takvo deponovanje moglo imati ozbiljne posljedice po stanovništvo.

– Mi u BiH nemamo spalionice za takve vrste otpada, ali praksa je da se iskopa rupa od dva do tri metra, tretira živim krečem kako bi se uništili potencijalni paraziti koji se nalaze u takvim vrstama otpada – pojasnio je on.

Prema riječima Snežane Galić, glasnogovornice MUP-a USK, dvije mlađe djevojke su pokucale na vrata stana starije žene i predstavile se kao maserke, nudeći prezentaciju masažera.

“Nakon što ih je oštećena pustila u sobu, djevojke su tražile od nje da skine sav nakit sa sebe, što je ona učinila, kako bi izvršile prezentaciju masažera koji košta 200 KM i masirale su oštećenu. Nakit je stavila u staklenu čašu u kojoj se već nalazio i nakit njene umrle sestre. Kada su maserke napustile stan, žena je primijetila da nema njene čaše s nakitom”, objasnila je Galić.

Na isti način djevojke su opljačkale i dvije starije sestre iz Bosanskog Petrovca prije dvadesetak dana i još nisu uhvaćene. U MUP-u USK istražuju da li se radi o istim djevojkama.

“S obzirom na to da je izvršenje krivičnog djela počinjeno na skoro isti način, pretpostavke su da se radi o istim osobama”, istakla je Galić te pozvala na oprez građana.

Slični slučajevi pružanja usluga medicinske masaže, iza kojih stoje prevara i mogućnost pljačke, zabilježeni su više puta i u Republici Srpskoj, a da li iza svih slučajeva stoje iste nepoznate mlađe djevojke, pokazat će daljnja istraga.

Pozivamo sva zainteresirana pravna i fizička lica da se pismom namjere ili usmeno u Službi za imovinsko-pravne odnose i katastar nekretnina obrate za sve informacije u vezi kupovine ponuđenih nekretnina u vlasništvu Grada Bihaća.

Riječ je o 20 atraktivnih parcela u Poslovnoj zoni Kamenica, te na Ceravcima, Prisjeki, Repušinama i Novom naselju – Ribić. U resornoj Službi za imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina ističu da je na ponuđenim parcelama predviđena izgradnja stambenih, stambeno-poslovnih i poslovnih objekata.

Osnovne informacije, spisak ponuđenih nekretnina i njihove lokacije možete pogledati OVDJE

Cilj je da one utječu na poboljšanje sigurnosti u saobraćaju, ali i da pomognu policiji u istrazi ili pronalasku počinilaca nakon određenog krivičnog djela. Uprkos svim prednostima, broj kamera je nedovoljan ne samo u KS, nego i u ostalim kantonima. Neki od njih raspolažu samo jednom kamerom, dok Bosanskopodrinjski kanton, recimo, nema nijednu.

Uprava policije MUP-a USK ne posjeduje kamere pa ne može kontinuirano nadgledati frekventne saobraćajnice i raskrsnice. Naime, kamere koje se nalaze na području USK su u vlasništvu općina, a policijski službenici snimke mogu koristiti u istrazi.

“Uprava policije predvidjela je nabavku kamera za nadzor frekventnih raskrsnica za 2018. godinu, a koja ovisi o dodijeljenim budžetskim sredstvima. Planirana je nabavka 10-15 kamera”, navode iz MUP-a USK.

Ispratilo ih je nekoliko prijatelja.

Dalal i njeni roditelji bi ujutro trebali biti na klinici u Essenu, gdje će nastaviti sa drugim ciklusom hemoterapije.

Na ovoj klinici će biti obavljena i transplantacija koštane srži, kada za to dođe vrijeme.

Nizom humanitarnih akcija organiziranih u svrhu prikupljanja novca za liječenje Dalal, skupljeno je više od 100.000 eura, ali 100.000 eura je bilo dovoljno samo za hemoterapiju, tako da će humanitarne akcije biti nastavljene, a uskoro će biti aktivan i humanitarni telefon.

Danas su donesene tri odluke na osnovu kojima je kantonima, gradovima i općinama za finansijsku pomoć dodijeljeno ukupno 12.000.000 KM. Vlada FBiH je donijela Odluku o raspodjeli sredstava utvrđenih Budžetom Federacije BiH za 2017. godinu Federalnom ministarstvu finansija s pozicije „Tekući transferi drugim nivoima vlasti i fondovima” i za finansijsku pomoći budžetima kantona odobrila 9.000.000 KM.

Od ukupnog iznosa, a na osnovu Odluke o utvrđivanju kriterija raspodjele sredstava od 10.10.2017. godine, Bosansko-podrinjskom kantonu bit će raspoređeno 2.440.000 KM, Unsko-sanskom 1.440.000 KM, Tuzlanskom 740.000 KM, Zeničko-dobojskom 840.000 KM i Srednjobosanskom kantonu 540.000 KM. Po 1.000.000 KM bit će raspoređeno Kantonu 10, Posavskom i Zapadnohercegovačkom kantonu.

Husein Rošić, premijer USK-a je komentirao na ovu temu i na društvenim mrežama:

Hvala Vladi FBiH, našem ministru Dedicu, na podršci od 1.440.000KM budžetu Kantona, izgradnji školske dvorane u Orašcu u iznosu od 150.000 KM i društvenom domu u Vrhpolju u iznosu od 40.000 KM. Trud se isplati! Očekujemo i za Kant.bolnicu 750.000 KM.

Korisnici su zaduženi da sredstva troše u skladu s principima i načelima restriktivne budžetske politike koju provodi Vlada Federacije BiH, a koja se, između ostalog, odnosi na ograničenje rasta troškova plaća i naknada za zaposlene, te smanjenje ukupne javne potrošnje.

Riječi su to majke Anite Čaušević iz Bihaća koja odgaja blizance Alema i Faruka.

Prije šesnaest godina kada su rođeni, Faruk je doživio asfiksiju i od tada njegov razvojobilježen teškoćama. Dječaku je dijagnosticiran poremećaj psihomotornog razvoja sa elementima autizma.

“Kad kažem borba, mislim na to da se od samog početka borite da dođete do ispravne dijagnoze, kako biste svoje dijete osposobili za normalan život. Borite sa za djetetova prava koja mu zakonom pripadaju, ali svi ostaju nijemi na vaš zahtjev da vaše dijete dobije ono što mu pripada. Period koji bi trebali da provedete uživajući u svom djetetu, provedete po bolnicama, očajni, jer ni sami ne znate šta vas čeka i kako da pomognete svom djetetu”, pojašnjava Anita.

Faruk je rođen i sa kataraktama na oba oka, tako da je njegov vid dosta ograničen i otežava njegov napredak. Faruk je trebao početi sa vježbama odmah pri izlasku iz bolnice i tu je, od strane medicinskog osoblja, napravljen veliki propust .

“Da bi to nadoknadili, kući nam je dolazila fiziotreapeutkinja Azra, koja mi je puno pomogla. Naučila me kako da vježbam Faruka. Pored vježbe motorike, naučila me i kako da vježbam logiku. Pripremila me je na sve ono što me čeka i na tome ću joj uvijek biti zahvalna”, poručuje Anita.

U teškoj situaciji Anita i njen suprug nisu gubili vrijeme pitajući se zašto se to dogodilo njihovom djetetu? Išli su naprijed i ponašali se kao da je sve uredu. Anita je ubrzo prestala raditi kako bi se mogla u potpunosti posvetiti svom djetetu. I nije gubila nadu.

“Sa Farukom sam vježbala svaki dan i trudila se da nadoknadimo sve ono što nije išlo po redoslijedu. Motoriku je vrlo brzo savladao, ali logiku i akademske vještine nije mogao savladati. Slušala sam kako se kod neke djece dogodi čudo. Kako počnu raditi neke stvari koje do tad nisu radili. Sjećam se da sam i ja čekala to neko čudo, ali srećom ne dugo. Shvatila sam da je moje čudo, kad je Faruk prvi put izgovorio riječ, kad sam prvi put čula boju njegovog glasa. Tad sam odlučila da ću biti zahvalna na svakom njegovom pomaku, ma kako mali bio. Shvatila sam da su njegove promjene male i spore, ali za mene i njega velike”, kaže njegova majka.

Bratska ljubav bez granica

Tokom svih ovih godina veliku podršku su Anita i suprug imali od porodice i prijatelja.

“Njihova velika ljubav i podrška je pridonijela da se Faruk u 13. godini smiri. Od samog početka, meni i mužu velika potpora su majke. One su i danas uvijek tu za nas. Imamo i prijatelje koji su se uvijek prema našem sinu odnosili jednako kao i prema svakom drugom djetetu”.

No, najveća potpora je Farukov brat blizanac Alem. Od malih nogu je bio brižan prema svom bratu i njih dvbojica su uvijek znalil kako da majci vrate osmijeh na lice.

“Faruk u početku nije znao izražavati emocije i to mi je jako falilo. Srećom, imala sam Alema, Farukovog brata blizanca koji je nadopunjavao tu prazninu. Faruk i Alem imaju poseban odnos. Faruk se ne izražava verbalno, samo kad mu nešto treba. Jako voli muziku i voli da se šali, tako da je brat uvijek tu da se igraju i gnjave. Znam da će Alem uvijek biti tu za svog brata i zbog toga sam jako sretna. Ljubav nikad nije napuštala našu kuću. Malo po malo, baš ta ljubav probudila je u Faruku emociju, koju on izražava na svoj, ali meni najdraži način”.

Faruku je danas 16 godina. Akademske vještine nije savladao. Voli da sluša muziku,  pamti slušajući.

Zbog loše uspostavljenog sistema inkluzije, Faruk nije imao priliku da ide u školu.

“Kad je trebao krenuti u školu, javila se agresija koja je bila jako izražena. Tad sam shvatila koliko je naš sistem okrutan i koliko su roditelji djece s poteškoćama prepušteni sami sebi. Bila sam tužna i ogorčena, a svu tugu i bol morala sam zaključati i usredotočiti se na to da se Farukova agresija smiri.

Osmijeh u kojem nema zle namjere

Ta tuga ne bi donijela ništa dobro Faruku, a ni meni. Mi smo odlučili da imamo svoj svijet! Svijet u kojem nam je zabavno, u kojem se smijemo, u kojem je baš onako kako treba da bude”, poručuje Farukova majka i dodaje:

“Ono što sigurno znam, moj nas je Faruk sve pretvorio u bolje ljude. Kad vidite kako se dijete s poteškoćama raduje malim stvarima. Kako se obraduje i raširi osmijeh u kojem nema nikakve zle namjere. Cijeli bi svijet bolje funkcionirao da imamo barem malo njihove skromnosti i iskrene emocije”.

Protekle godine, Faruk je dobio priliku da upotpuni svoje vještine i poveća svoje mogućnosti,  kada je u Bihaću, uz pomoć organizacije Save the Children, otvoren Centar za razvoj inkluzivnih praksi (skraćeno CRIP. U CRIP-u djeca s poteškoćama u razvoju imaju priliku dobiti sveobuhvatan servis podrške, kako bi se što bolje uklopili u redovno školovanje.

“Velika je sreća i prilika što se otvorio CRIP. Faruk je do njegovog otvaranja išao u
udruženje Sunce i to je bila jedina njegova preokupacija. Voljela bih da CRIP  u budućnosti ima i osposobljavanje za profesionalni rad, jer Faruku je sad 16 godina i njegove se potrebe mijenjaju”, nada se majka.

Ne žele sažaljenje već pruženu šansu

Anita kaže da joj posebno smeta kada djecu s poteškoćama i njihove roditelje okolina gleda sa  sažaljenjem. Smatra da ova djeca ne trebaju sažaljenje već pruženu šansuda se uključe u društvo.

“Zašto bi nas sažalijevali ? Naša ljubav se ne razlikuje od njihove. I mi smo svoju djecu nosile devet mjeseci ispod srca. Ljubav je ista. To što našoj djeci treba duže vremena da nešto savladaju ne daje im za pravo da ih označavaju drugačijima”.

U video spotu kampanje #MiDjeca, Anita poručuje: “Svako dijete koje je prošlo kroz moju kuću i družilo se s mojim sinom postalo je bolji čovjek!” Objašnjava šta je pod tim mislila:

“Druženje sa našom djecom je prilika njihovoj djeci bez poteškoća da nauče da dijele, da budu strpljivija i senzibilnija. Moja porodica i ja smo se od početka odnosili prema Faruku kao da nema nikakvih poteškoća. Baš takvo ponašanje je pomoglo da se kod Faruka razvije emotivna inteligencija i da se agresivno ponašanje zaustavi. Kad izađemo u grad ili na bilo koje javno mjesto, fokusiram se samo na njega, ne primjećujem da li nas neko drugačije gleda. A ako primijetim predrasude, mogu jedino da žalim tu osobu, jer su takve osobe uskraćene, a ne djeca s poteškoćama”, Anitin je stav.

Da bi se naše društvo riješilo tih predrasuda, trebaju se uključiti svi nivoi. Prvo krenuvši od onih koji su uveli inkluzivno obrazovanje.

“Generalno, naša djeca odrastaju u mlade ljude i veoma je bitno da se na to skrene pažnja. Da bi naša djeca dobila svoje mjesto pod Suncem koje im po svim osnovama pripada, treba se uključiti cijela zajednica. Kad se pravi prilagođeni program za našu djecu, moraju znati da npr. nije isto dijete sa oštećenim sluhom i dijete koje treba stopostotnu pažnju. Znači, taj program bi trebao biti fleksibilan i prilagodljiv. Djeci kojima je to neophodno trebalo bi obezbijediti asistenta. Voljela bih da se svi nastavnici i profesori kvalitetno obuče i pripreme za rad sa djetetom s poteškoćama, a to će najlakše postići uz suradnju defektologa i roditelja. Dalje je veoma bitno da se dopre do roditelja djece bez poteškoća, da odbace predrasude i da svojom saradnjom pomognu nastavniku kako bi se razvila zdrava okolina u razredu”, govori naša sagovornica.

Inkluzija je garantirana međunarodnim konvencijama i zakonskim odredbama u našoj
zemlji, krajnje je vrijeme da se u potpunosti počne primjenjivati.

https://www.facebook.com/savethechildrenNWB/videos/1036499079824923/

“Ne trebamo ničije milosrđe, trebamo saradnju, tako da naša djeca što aktivnije budu uključena u društvo i obrazovanje!”

Javnosti poznatija kao lavica koja je osvojila srca ljudi širom BiH a i van granica, sve njih ista ujedinila u jednu vojsku koja je s njom zajedno krenula u borbu protiv ove opake bolesti.

Dalal je borbu s leukemijom počela na UKCS u Sarajevu na Pedijatrijskoj klinici na odjeli hematoonkologije gdje je primila prvi ciklus kemoterapije.

Obzirom da je drugi ciklus dosta jači, te može dovesti do većih komplikacija, roditelji su odlučili ići korak ispred i dijete izmjestiti na kliniku u inozemstvo gdje se u slučaju spomenutih može odmah djelovati.

Vremena do drugog ciklusa je sve manje pa je kontaktirana klinika u Essenu s kojom je kroz tri dana dogovoren transport i prijem djeteta.

Dakle, Dalal danas sa svojim roditeljima putuje u Essen na nastavak liječenja te transplataciju koštane srži kada dođe vrijeme za istu.

Nizom humanitarnih akcija organizovanih u svrhu prikupljanja novca za liječenje Dalal skupljeno je preko 100 000 eura. Na kliniku u Essen jučer je prebačen traženi iznos od 100 000 eura kako bi djevojčica bila primljena i tamo nastavila sa drugim ciklusom kemoterapije u toku iduće sedmice.

Također su poslali objašnjenje sa klinike da je uplaćeni novac namjenjen za kemoterapiju a samo transplatacija košta 150 000 eura dodatno. Objasnili su nam da iznos kompletnog liječenja ne mogu ispostaviti jer isti je nepredvidiv kao sama bolest te reakcija organizma na kemoterapiju. U slučaju komplikacija navedene cifre mogu biti udvostručene ili trostručene.

Naglašeno nam je da će nakon svakog ciklusa biti isporučen račun koji će biti neophodno izmiriti po prijemu istog .Svaka dodatna terapija i troškovi koje bude dodatno zahtjevao sam tretman liječenja roditelji snose sami prema uputama ljekara na Klinici.

Roditelji se ovim putem zahvaljuju osoblju Pedijatrijske klinike UKCS na odjelu za hematoonkologiju za nesebičnu podršku i profesionalan odnos prema djetetu i njima kao roditeljima. Roditeljskoj kući u Sarajevu zahvaljuju na gostoprimstvu i pomoći u rješavanju administrativnih i ostalih prepreka s kojima su se susretali.

Posebnu zahvalnost duguju dobrim ljudima velikog srca koji su se odazvali humanitarnim akcijama i njihovom apelu te su omogućili da njihova pahuljica dobije mogućnost liječenja u inozemstvu.

Obraćamo vam se s molbom da i dalje budete uz nasu lavicu Dalal u humanitarnim akcijama te pozivima na humanitarne brojeve koji ce biti aktivni u narednoj sedmici.

FB stranica “Za Dalal” ce i u narednom periodu biti izvor tačnih informacija, dešavanja iz Essena te humanitarnih kcija koje slijede.