Takodje Promo event ovog dogadjaja desit će se ovaj petak 20. Oktobra u kultnom bihaćkom klubu PIRAMIDA, gdje će se dijelit ulaznice a muziku će selektirati INIS i D.F.K.
Muzička organizacija “Soundkeepers” se želi zahvaliti i svojim prijateljima eventa:
Preuzeli ste SDP Bihać u njegovom najtežem vremenu. Kakvi su izazovi i čemu se nadate?
– Bivši predsjednik (Šuhret Fazlić) je dao ostavku u trenutku kada su se potvrđivale liste i kandidature za lokalne izbore 2016, što je uveliko uticalo na naše članstvo jer ih se tada raznim informacijama pokušavalo zbuniti i razjediniti. Ja sam u tom trenutku prihvatila tu nezahvalnu ulogu v.d. predsjednice kada to niko nije želio ili mogao prihvatiti, jer je to od mene tražilo članstvo koje je smatralo da jedino ja mogu vratiti vjeru ljudima u socijaldemokratiju.
Pošten pristup
Biti predsjednica Gradske organizacije SDP-a Bihać istovremeno je i čast i odgovornost. Praksa upravljanja SDP-om u periodu dok smo bili vlast (Hamdija Lipovača) bila je bazirana na autoritetu, a ne na zajedničkom i demokratskom donošenju odluka, što nas je dovelo do stagnacije i takav način mora biti zamijenjen savremenim i poštenim pristupom, odnosno praksom koja će SDP odvesti u razvoj i prosperitet. Sve odluke u vrijeme mog rukovodstva se donose kroz partijske organe javno i transparentno. Ako smo zaista jedina istinska socijaldemokratska partija, ako želimo biti alternativa ovome što se i kako radi, moramo otvoreno ići u žešću borbu sa nacionalnim strankama, jer to od nas očekuju naši članovi. Bez toga ne možemo govoriti o rastu podrške građana i vraćanju povjerenja u SDP.
Sve to prati strahovita kampanja protiv Vas, no niste pokleknuli?
– Tačno je to. Nažalost, od trenutka kada sam preuzela vođenje Gradske organizacije SDP-a Bihać pa sve do danas, ja sam izložena po skoro svakodnevnom medijskom linču, konkretno najviše od jednog lokalnog portala koji je do danas objavio preko 300 stranica raznih neprimjerenih, zlonamjernih i neistinitih članaka. Građani su davno prepoznali o čemu se tu radi i mnogi mi se javljaju i pružaju podršku. Sva podmetanja, prijetnje, laži i uvrede, nezapamćene u političkom životu Bihaća nisu me pokolebale. Trebalo je to izdržati, a ja sam izdržala, ne samo radi mene, nego i svih drugih koji se bave javnim poslom.
Bili ste predloženi za ženu godine u Bihaću, spominjani ste i kao kandidat za prvu gradonačelnicu. Vidite li sebe na tom mjestu u budućnosti?
– Bila mi je čast da budem u grupi žena koje su svojim radom i aktivnim društvenim angažmanom u različitim sferama života doprinijele poboljšanju života u gradu. Moj konkretni doprinos, osim kroz funkciju gradske vijećnice i predsjednice SDP-a je da sam, prije svega, profesorica na Katedri za matematiku sa više od 20 godina iskustva na Univerzitetu.
Najveća sreća i priznanje su mi moji studenti, jer rad sa mladim ljudima kroz svaku generaciju donosi nove spoznaje i iskustva. Što se tiče kandidature, naravno da mi je to imponiralo kada su mi se građani javljali i govorili da bih trebala biti kandidatkinja za gradonačelnicu, jer lijepo je znati da ljudi cijene i prate vaš rad. Ja sam trenutno u politici, a šta će biti u budućnosti, vrijeme će pokazati tokom mog budućeg političkog angažmana.
U Bihaću ste u većini sa DF-om, a na kantonalnom nivou DF je u vlasti sa SDA, dok je SDP opozicija. Zašto ove dvije stranke jedino u USK-u nisu zajedno?
– Da, tačno je da smo mi dio većine sa DF-om u Gradskom vijeću i moram reći da zajedno sa ostalima iz većine dobro funkcionišemo. Naravno, slažem se da bismo i na ostalim nivoima vlasti trebali biti skupa ako želimo imati zajednički nastup. Opredjeljenje nas u SDP-u je jasno i u skladu sa potpisanim sporazumom, a to je da nema koaliranja sa nacionalnim strankama. Dakle, jasno je, ako ćemo biti zajedno i imati zajedničke ciljeve, da se u DF-u moraju opredijeliti koju će stranu zauzeti.
Ponudit ćemo nadu
Na sjednici KO SDP-a USK-a smo i donijeli zaključak u kojem tražimo od predsjednika Nikšića i rukovodstva u Sarajevu da nam daju jasne smjernice kako djelovati prema DF-u USK-a, upravo zbog situacije da su oni u poziciji zajedno sa SDA USK-a protivno odrednicama iz sporazuma o zajedničkom djelovanju.
Kako gledate na sporazum dvojice predsjednika, zajednički nastup ljevice i imate li procjenu za predstojeće izbore?
– Kao što je poznato, prošli mjesec u Sarajevu je održana zajednička sjednica glavnih odbora Socijaldemokratske partije BiH i Demokratske fronte na kojoj su predsjednici potpisali Okvirni plan zajedničkog djelovanja. Smatram, a i javnost to podržava i pozdravlja, da jedino blok ljevice građanima BiH treba i može ponudi nadu i konkretne projekte. Previše je problema i nezadovoljstva naših građana, koji u sve većem broju napuštaju našu zemlju. Mladi i obrazovani ljudi odlaze iz BiH, zapitajmo se kakva nas budućnost čeka, ko će ostati u ovoj zemlji. Treba intenzivno raditi na tome da se uključe i ostali politički subjekti koji su protiv podjele zemlje i nacionalizma, prije svega, treba vratiti povjerenje ljudi. Velika je odgovornost na Socijaldemokratskoj partiji i šansu za zajedničko djelovanje ne smijemo propustiti. To javnost od nas traži i očekuje, jer smo pokazali da je moguće politiku voditi drugačije. Svi zajedno koji su programski lijevo i građanski orijentisani, intelektualci, radnici, penzioneri – jedino svi zajedno moći ćemo 2018. godine skinuti aktuelnu vlast. Kakvi će rezultati biti, to će reći naši građani, na nama je da ponudimo rješenja, a na njima je da nas ocijene.
Dok skeptici govore da riječ o pripremama za predstojeću predizbornu kampanju za opće izbore u BiH koji će se održati naredne godine, u aktulenoj kantonalnoj i federlanoj vlasti uvjeravaju da će ubrzo po tom pitanju uslijediti konkretne aktivnosti. A upravo iz Vlade USK stižu vijesti da su intezivirane aktivnosti na realizaciji projekta „Brza cesta Bihać-Cazin-Velika Kladuša“. U tom cilju za sutra je najavljen u sali Vlade Kantona radni sastanak na kojem će bitri prezentirana trasa brze ceste predviđene prostornim planom USK.
Jasno, skeptici imaju uporište u priči koja traje 20 godine jer je Strategija razvoja Unsko-sanskog kantona donešena 1996. godine predviđala na ovoj istoj trasi autoput koji bi preko Grmuško-srbljanskog platoa povezao i Sanski Most.
Bilo kako bilo, na sutrašnji sastanak su pozvani Adnan Terzić, direktor Cesta F BiH, Dedo Pjanić, izvršni direktor Federalne direkcije za ceste kao i gradonačelnici Bihaća i Cazina Šuhret Fazlić i Nermin Ogrešević.
Građanima ovog kantona ostaje nada da će konačno osjetiti majčinsku ruku države i čuti buku građevinskih mašina koje bi najavile značajnije javne radove, potrebne kao i kruh naš nasušni.
Hamdija Abdić, ratni komandant i predsjednik Organizacionog odbora manifestacije „Dan Petog korpusa“, istaknuo je kako aktivnosti oko objavljivanja monografije nisu obavijene velom tajne, te da je neistinita tvrdnja da je u tu svrhu potrošen značajan financijski iznos.
Pozvao je sve borce i patriote da ne nasjedaju, kako je rekao, na laži koje pišu određeni printani i elektronski mediji. Od Skupštine i Vlade USK će tražiti da predlože zakon o sankcionisanju takvih laži, a u sve će se uključiti i Tužlaštvo, kako bi se došlo do istine i najoštrije sankcionisali oni koji stoje iza svega.
U projekat se krenulo na inicijativu generala i komandanata. Kantonalni premijer Husein Rošić rekao je da je u kantonalnom budžetu za ovaj „generacijski projekt“ planirano 30.000 KM, u resornom ministarstvu Vlade FBiH 10.000KM, a u finansiranju učestvuju i neki gradovi i općine. Na račun Patriotske lige zasad je prebačeno 12.000 KM, a samo je manji dio utrošen za određene aktivnosti.
Rošić je pojasnio i zašto je objavljivanje monografije prolongirano za „Dan Armije RBiH“. Tri generala i svi komandanti brigada trenutno pregledaju materijal, kako u njemu ne bi bilo suštinskih grešaka, a to ne može biti završeno do 21. oktobra, Dana Petog korpusa.
Drvo kestena u Bosni i Hercegovini uspijeva samo u pojedinim područjima, tačnije u Cazinu, Bužimu, Velikoj Kladuši, Kostajnici, manjim dijelom u Konjicu te nešto u Srebrenici.
Iako je ove godine urod kestena neznatno bolji u odnosu na prethodnu, a plod kvalitetniji, krupniji i manje kvaran, stanje ove kulture je krajnje alarmantno.
Najveći neprijatelj kestena osa šiškarica
Amir Makić, vlasnik i direktor firme “Vrganj promet” iz Bužima koja se, između ostalog, bavi i otkupom kestena ističe za naš portal da kestena ima puno manje nego prethodnih godina.
“Razlog tome je nesavjestan odnos stanovništva i ljudi koji gospodare područjem na kojem kesten gravitira. S druge strane, veliki problem pravi i osa šiškarica koja je jako invaziona i kao takva nanosi ogromne štete. Moje su procjene da će kroz naredne dvije do tri godine ove dvije stvari doprinijeti tome da će površine pod kestenom, ali i plod kestena, biti znatno smanjeni, da ne kažem uništeni. Hitno je potrebno da se uključe svi relevantni faktori da se kesten kao kultura i potencijal zaštiti i eliminiše osa šiškarica”, kaže Makić.
Prema njegovim riječima, prinosi su značajno smanjeni posebno prošle i ove godine.
“Ove i prošle godine imamo 20 do 30 posto ploda, sve ostalo ne. Mi smo prije tri godine kupili preko 800 tona kestena, a prošle godine svega 200 tona. Prije tri godine postojalo je osam otkupljivača kestena na ovom prostoru, a sada je to svedeno na dva ili tri otkupljivača. Dakle, smanjuje se broj ljudi koji otkupljuju. Mi smo te godine kada je bilo osam otkupljivača kupili više od 800 tona, a sada kada su dva ili tri, kupimo 200 do 300 tona. Evidentno je smanjenje, a slično možemo očekivati i u narednim godinama”, objašnjava Makić.
Problemi i za pčelare
On smatra i da, gledajući sa aspekta trgovine, dodatan problem stvara neuređeno tržište budući da kesten otkupljuje, kako kaže, svako i svakako.
“Onaj ko je registrovan mora imati hladnjače sa certifikatima prijavljene radnike, kao što je naša firma, a svi ostali koji rade nisu prijavljeni, nemaju radnike, a od inspekcije nemaju gotovo nikakvu kontrolu. I svi vrše promet i trgovinu tih roba i to pravi dodatni haos”, ističe.
Osim otkupljivača i onih koji prodaju kesten, probleme zbog smanjenog prinosa kestena imaju i proizvođači meda. Hazim Hodžić iz cazinskog udruženja pčelara “Kesten” također govori da u posljednje dvije godine pčelari bilježe smanjene prinose.
“Mislim da su prinosi opali čak za 50 posto u odnosu na nekoliko godina ranije, a možda čak i više. Iako povećavamo broj košnica, prinosi se smanjuju. To utječe i na odluku pčelara da li da se sele ikako na kesten, pa je zasigurno manje pčelara na kestenovoj paši. Radije se odlučuju na sigurniju pašu i tu ostaju. Također, kvalitet meda je također slabiji i nije na onom nivou na kojem smo očekivali”, kaže Hodžić.
On dodaje da pored ose šiškarice koja uzrokuje sušenje i propadanje drveta kestena, kao i raka kore, također klima i vremenske prilike znatno utječu na prinose kestena pošto je on izuzetno osjetljiva biljka i traži povoljne uvjete za lučenje nektara. No, unatoč svemu i cijeni od 20 KM po kilogramu, kestenov med je i dalje veoma tražen zbog visokog kvaliteta i specifičnosti.
Projekat na zaštiti kestena sa Republikom Hrvatskom
Međunarodni IPA projekt “Zaštita i promocija kestena” koji je pokrenut ovog ljeta, trebao bi sistemski, naučno i planski rješavati probleme u ovoj oblasti, djelovati na zaštiti kestena u krajiškim šumama, a zatim i promociji kestena kao resursa.
“To podrazumijeva da će određene naučne ustanove u BiH odraditi elaborate koji se tiču zdravstvenog stanja kestena i na osnovu tih podataka ići će se u smjeru poduzimanja konkretnih mjera. Jedna od tih mjera je uvoz parazitoida koji bi biološkim mjerama trebao pod kontrolom držati populaciju ose šiškarice. Parazitoid je vrsta insekta koji parazitira kestenovu osu šiškaricu u određenim fazama njenog razvoja i kao koristan insekt je jedna od mjera biološke borbe protiv ose šiškarice”, kaže nam Edham Hodžić, direktor Poljoprivrednog zavoda USK.
Osim neophodnih aktivnosti poput izrade GIS baze podataka, procjene zdravstvenog stanja stabala, edukacije, prezentacije problema, projektom je predviđena i sadnja trajnih nasada kestena u Velikoj Kladuši, Bužimu i Vojniću, te revitalizacija aleje kestena u Karlovcu, kao i izrada plana zaštite s procjenom održivog ekološkog i ekonomskog potencijala kestena na cijelom području koji obuhvaća projekt.
“Projekat podrazumijeva i stvaranje dvije nove parcele kestena, sa sortimentom kestena na području općine Bužim i Velika Kladuša u BiH, te u općini Vojnić u Republici Hrvatskoj”, kaže Hodžić.
Projekat provodi općina Velika Kladuša kao lider projekta, općina Bužim, Poljoprivredni zavod USK, a partneri u projektu s druge strane granice su Grad Karlovac, Općina Vojnić i Centar za šljivu i kesten iz Grada Petrinje. Ukupna vrijednost projekta je 590.000 eura, a njegova implementacija je već započela i trajat će do kraja 2019. godine.
Kako je istaknuto, stanje u oblasti socijalne zaštite trenutno je jedan od gorućih problema s obzirom da Unsko- sanski kanton na ime naknada za trudničko i porodiljsko bolovanje duguje preko 4 miliona maraka. Kako se ova sredstva implementiraju preko općinskih centara za socijalni rad već je došlo do utuživanja na osnovu duga prema korisnicima i sada prijeti blokada računa ovih javnih ustanova. Dođe li do toga, blokada računa će se odnositi i na budžete općina i gradova jer centri za socijalni rad djeluju u okvirima istih i Vlada kantona morala bi pod hitno izmiriti dug na ime porodiljskih i trudničkih naknada jer je to njihova i zakonska obaveza.
Kolegij načelnika i gradonačelnika zauzeo je i stav o nedavno donesenim zakonima o državnoj službi i turističkim zajednicama ocjenjujući ih kao dobro došle, ali i prepune manjkavosti i nepravilnosti koje bi morale biti otklonjene kako bi se zakoni mogli normalno primjenjivati.
Saradnja lokalnih zajednica i Kantona na polju poboljšanja poslovnog ambijenta jedan je od preduvjeta za dalji napredak ovog dijela BiH, istaknuli su načelnici i gradonačelnici naglašavajući da su do sada bile prisutne samo priče o tome dok konkretne radnje potpuno izostaju pa tako nema nikakvog odgovora na aplikacije na grant za razvoj poslovnih zona što je samo jedan od primjera da, oni čija je to obaveza, svoj posao ne rade ni kako treba niti na vrijeme.
Zakon o povećanju akciza na naftne derivate, posebno je naglašeno, nije prihvatljiv niti opravdan jer će izazvati lančana poskupljenja i time direktan udar na građane i ova oblast uz malo truda može se bolje i pravednije urediti.
Prvi ljudi lokalnih zajednica Unsko- sanskog kantona izrazili su danas i nezadovoljstvo ulaganjem u putnu infrastrukturu u proteklom periodu, a posebno aktuelnim najavama projekata i planova iz kojih je jasno da se, kada je u pitanju ovaj kanton, u narednom periodu ništa neće promijeniti na bolje.
Nezadovoljstvo ulaganjima u Unsko- sanski kanton u proteklih dvadeset godina zasnovano je na činjeničnom stanju i ovdašnje lokalne zajednice zahtijevaju hitnu promjenu odnosa svih viših nivoa vlasti, istaknuto je na danas održanom kolegiju načelnika i gradonačelnika u Bužimu.
Zahvalnicu je Udruženje dodijelilo za pomoć u organizaciji sportskih i edukativno kulturnih susreta vjerskih radnika, održanih ovog ljeta na području Unsko-sanskog kantona.
MIBO komunikacije d.o.o., čelnim ljudima MUP USK-a, komesaru policije Koričić Muji, ministru Ramić Anelu kao i njihovim saradnicima, načelniku sektora za IKT Ćosić Jasminu i načelniku Prve PU Kozlica Amelu, prezentirali su i praktično upoznali sa mogućnostima koje nudi sistem za pro-aktivnu zaštitu i automatsko prepoznavanje registarskih oznaka.
Sam sistem nudi niz mogućnosti, od automatske notifikacije ukradenih motornih vozila, ukradenih/izgubljenih registarskih tablica kao i registracije višestrukih prekršioca u saobraćaju.
Patria: U svojim djelima naučno ste istražili genocide u Prijedoru, Ključu i Sanskom Mostu. Vi tvrdite da je genocid nad Bošnjacima bio ne samo u Srebrenici nego i u tim krajiškim općinama. Recite nam zašto to tvrdite?
Begić: Nepobitno je i u brojnim sudskim presudama utvrđeno da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija i da je počinjen genocid. Također, Pretresno vijeće međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv Slobodana Miloševića, u Odluci po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, (Međupresuda) od 16. juna 2004. godine, utvrdilo je da je počinjen genocid nad Bošnjacima u općinama Ključ, Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi. Brojne sudski utvrđene činjenice, prikupljeni podaci i relevantna naučna saznanja u cijelosti i nedvojbeno potvrđuju da su civili i civilno stanovništvo Bosanske krajine bili mete srpskih vojnih i policijskih jedinica kao dio planirane, organizirane i sistematične kampanje potpunog ili djelimičnog uništenja Bošnjaka na navedenom području.
Patria: Imamo Muzej genocida, ali zašto nemamo biblioteku o zločinima nad Bošnjacima i na jednom mjestu literaturu o genocidu nad Bošnajcima dostupnu građanima? Kako sačuvati istinu o zločinu genocida nad Bošnjacima? Koje institucije za „kulturu pamćenja“ moramo praviti.
Begić: Ključno i suštinsko je da se institucionalno bavimo “kulturom pamćenja” i to je najbolji odgovor na zaborav. Nažalost, pojedinačni pokušaji da se istina o genocidu i agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu sačuva nisu dovoljni. Vrlo važno je da kroz instutucije od općinskog do državnog nivoa materijalno i kadrovski uspostavimo ili ojačamo postojeće naučne, stručne i druge institucije koje se bave našom novijom historijom. Danas, oni koji se bave istraživanjem i publikovanjem događaja iz agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu najčešće su prepušteni sami sebi, izostaje finasijska pomoć u publikovanju i predstavljanju tih izdanja.
Osim toga tiraži su ograničeni tako da vrlo vrijedna naučna i druga djela ostaju skoro neprimjećena. Izuzetak su napori Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu da kroz ozbiljna, naučna i temeljita istraživanja da odgovore na brojna pitanja iz ove tematike. Ono što primjećujem jeste i činjenica da jedan velik broj Bošnjaka nije “spreman ili ne želi” da čita ili sluša “teške teme” koje se odnose na brojne zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjen nad Bošnjacima. Mislim da jedino putem institucija, škola, univerziteta, muzeja, medija možemo učiniti korak više u “kulturi pamćenja.”
Patria: Vi ste istraživali i zločine genocida nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu. Posebno je odjeknula vaša knjiga „Zločini ustanika u ljutočkoj dolini 1941“. Naime ljudi vrlo malo poznaju historiju i stradanje Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu. Kakve su reakcije na to vaše djelo?
Begić: Ključno i motivirajuće da sam se opredijelio za istraživanje zločina nad nevinim žrtvama u Ljutočkoj dolini 1941. godine bila je spoznaja da se o tome šutjelo 60-70 godina i da su se 1992. godine ponovili zločini iz 1941. godine nad Bošnjacima. Sistemskim i institucionalnim nametanjem “šutnje i zaborava” od strane postratne jugoslovenske vlasti postignut je puni efekat jer o ovim strašnim zločinima nad skoro 2.300 žrtava Kulen Vakufa, Orašca i okolnih naselja nismo imali skoro nikakvih napisa ili ozbiljnijih istraživanja. Ono što je poraznije jeste činjenica da žrtve tih zločina nikad nisu pronađene, ekshumirane, dostojno pokopane ili podignut bilo kakav spomenik kao podsjetnik na ove žrtve. Knjiga je u svakom slučaju popunila prazninu koja je postojala u našoj historiografiji o ovom događaju. Ono što mi se čini vrijednim pomenuti su autentična svjedočenja nekoliko preživjelih svjedoka zločina ustanika.
Patria: Napisali ste i knjigu o strašnoj grobnici Tomašici. Malo ljudi zna istinu o žrtvama Tomašice. Kako je nastala Tomašica? Kako ste vi i kako su Krajišnici doživjeli i doživljavaju Tomašicu i šta vas je najžešće pogodilo? Kako su reagirali istražitelji i tužioci iz Tribunala sa kojim ste bili nad užasom Tomašice?
Begić: Ono što je ostavilo neizbrisiv trag na mene i moje suradnike i koautore monografije “Tomašica-masovna grobnica” jeste veličina, broj i gotovo očuvani posmrtni ostaci žrtava. Masovna grobnica Tomašica nastala je kao dio plana srpskih vojnih i policijskih snaga da Bošnjake i Hrvate Prijedora eksterminiraju sa tog područja. To je bio sistematičan i organiziran plan da se hiljade ljudi ubije i prikrije debelim naslagama zemlje. Prilikom ekshumacije Tomašice koja je trajala skoro 4 mjeseca najviše su me emocionalno pogađali susreti sa porodicama žrtava. Skoro svakodnevno smo imali susrete sa majkama, očevima, djecom, sestrama, braćom i ostalim članovima porodica. Ti susreti za mene su bili najbolniji. Sa druge strane porodice žrtava su nam i najviše pomogle. Mislim da će Tomašica trajno ostati u mom i sjećanju porodica žrtava i sve ono što se događalo oko nje. Jednostavno ta veličina zla koju smo vidjeli nikad se ne zaboravlja i ne može zaboraviti.
Patria: U vašoj posljednjoj knjizi „Genocid u Sanskom Mostu“ do detalja ste napravili rekonstrukciju zločina u ovom gradu i općini. Definitivno nema nepoznanica u ubijanju Bošnjaka Sanskog Mosta. Tako ste uradili i sa ostalim gradovima u Krajini. Ali, da li tužilaštva rade svoj posao? Čini se da se zločinci šetaju slobodno i mirno po RS-u…
Begić: Osim što radim u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine ja sam stalni spoljni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i bavim se istraživanjem zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Kroz temeljita i sveobuhvatna istraživanja nastojim istražiti ono što se događalo Bošnjacima na prostorima Bosanske krajine. Ono što mi se čini važnim jeste da uključimo mlade istraživače da se bave ovom problematikom. Ovom prilikom želim javno iskazati svoju zahvalnost akademiku prof. dr. Muji Demiroviću i akademiku prof. dr. Smailu Čekiću, koji su imali velik utjecaj na moje opredjeljenje za bavljenjem istragama ratnih zločina, ali i u mom naučnom sazrijevanju. Što se tiče procesuiranja odgovornih za ratne zločine mislim da se trebaju učiniti dodatni napori na ubrzanju procesuiranja odgovornih za zločine počinjene u Bosni i Hercegovine jer je to put u izgradnji povjerenja među građanima Bosne i Hercegovine. Procesuiranjem odgovornih za ratne zločine poslaćemo jasnu poruku i djelom prevenirati buduće zločine. Ako na ovom planu “zakažemo” šaljemo poruku da se ratni zločini “isplate.”
Patria: Krajina i Bošnjaci u njoj su opstali nakon nadljudske patnje i herojske borbe od 1992. do 1995. godine. Čitav taj period od tri i po godine užasa i okruženja je pokazao neuništivost bošnjačkog naroda. Možemo li u svakom većem regionalnom centru imati makar Muzej pamćenja zločina i borbe Bošnjaka i svoju „strategiju opstanka“?
Begić: Ovih dana obilježava se 25 godina od formiranje 5. korpusa ARBiH koji je najzaslužniji za odbranu i opstanak Bošnjaka i Hrvata u tadašnjem Bihaćkom okrugu. Ta borba za odbranu, a kasnije za oslobađanje oko 3.500 kvadratnih kilometara okupiranog prostora Bosanske krajine pokazalo je šta može jedan narod koji je odlučan da brani svoju domovinu, slobodu, čast i univerzalne ljudske i civilizacijske vrijednosti. Krajišnici su i u drugim korpusima ARBiH dali su prepoznatljiv pečat svojim patriotizmom i herojstvom. To vrijeme je za mene, kao učesnika, nešto na što sam najponosniji.
Ono što je nephodno, vrlo važno, jeste izgradnja muzeja ili u okviru već postojećih postaviti stalne muzejske postavke koje će mladim generacijama biti podsjetnik na ta vremena. Nažalost, mi toga nemamo ili su to pojedinačne postavke ratne građe, predmeta i naoružanja. Ono što je mene razočaralo jeste odluka sadašnje Vlade USK da zgradu koju je prethodna Vlada USK namijenila za Muzej 5. korpusa, novom odlukom dodijeli RTV USK. Ovakav potez zapravo govori koliko nam je stalo da institucionalno pamtimo događaje i ljude iz naše odbrambeno-oslobodilačke borbe.
