Džanan Musa naprosto je oduševio igrajući za selekciju Evrope u svojevrsnom All Star meču protiv selekcije igrača iz SAD-a, a on je nosio svoju ekipu do prve pobjede u historiji i to rezultatom 82:62.

Pored Muse, u selekciji Evrope nalazi se i Amar Gegić, međutim sam Džanan ipak je oduševio mnoge NBA skaute koji su se tu nalazili, kao i novinare koji su za njegovu igru imali samo riječi hvale.

Tako je Rodger Bonh, novinar čuvenog košarkaškog magazina “Slam” na društvenoj mreži Twitter istakao da će bh. košarkaš gotovo sigurno biti među prvih pet pikova na NBA draftu 2018. godine, kada bi se on navodno trebao prijaviti za draft.

Treba napomenuti da je ranije portral Eurohoops.net istakao Musu kao najvećeg talenta koji će boraviti u Trevizu, gdje se ovo okupljanje i održalo.

Večeras ispred džamije u Pritoci organiziran je iftar za postače džematlije. U želji da ramazanske radosti ukrasi za džemat Pritoka je, uz finansijsku podršku porodica Ćehić i Kendić, organizirao iftar ispred ove prelijepe džamije.

Isčekujući ezan ispred džamije i završetak jos jednog dana posta, uz dječje osmijehe i lijepo raspoloženje dočekan je iftar.

Izet ef. Rekanović uz pomenute porodice se potrudio da obezbjedi iftar za 150 postača, uključujući i djecu.

Neka Uzvišeni Allah, dž.š., ukabuli svaki hajr kojeg činimo! Amin.

U sklopu manifestacije „Ljutočka dolino nikada ne zaboravi“, više stotina mještana Ljutočke doline, te predstavnici gradske i kantonalne vlasti, okupili su se danas ispred spomen-obilježja “Jama Bezdana”. Tužna godišnjica stradanja Bošnjaka Ljutočke doline i ove godine bila je prilika da se članovi ubijenih i svi prisutni prisjete žrtava genocida u Ljutočkoj dolini, ali i činjenice da za stravične zločine do sada niko od nije odgovarao.

Da Bosna i Hercegovina ima rasne pjevače potvrđuje činjenica da 4 godine za redom pobjeda je išla u BiH. Kako bi i ove godine to potvrdili bore se dva Bišćanina Ahmed Dadi Redžić i Adnan Nezirov.

U sedmom duelu Zvezda Granda našli su se Bišćanin Ahmed Dadi Redžić i Armin Dedić iz Srebrenika.

Ahmed je izveo prvu pjesmu od Dženana Lončarevića – Strah me da te sanjam koju je posvetio svom ocu koji nije među živima, dok je njegova druga pjesma bila od Mirze Selimovića – Ne dolazi u snove. Rezultat glasanja žirija bio je 7-5 za Armina , dok je Dadi preko baraža prošao u polufinale.

Podsjećamo, svoje mjesto u polufinalu izborio je i Adnan Nezirov koji je pjesmom od Šerifa Konjevića – Ja bez tebe nisam oduševio stručni žiri, a da bi pjesmom bh. legende Safeta Isovića – Moj dilbere potvrdio svoj prolazak u polufinale.

Bišćani su prošli u finale, a ako je vjerovati komentarima na društvenim mrežama i Youtube servisu, Adnan i Ahmed su među glavnim favoritima za pobjednika 11. sezone takmičenja Zvezde Granda.

U Ministarstvu za prostorno uređenje i okoliš Unsko-sanskog kantona održan je sastanak radne grupe za praćenje aktivnosti povodom najavljene izgradnje odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u susjednoj Hrvatskoj, a na samoj granici sa BiH.

Dignimo glas

– Sa predstavnicima zainteresovanih strana iz oba entiteta u BiH razgovarali smo o aktualnoj situaciji, a ona je da Hrvatska zaista planira izgradnju odlagališta na Trgovskoj gori. Prevashodno se ide na skladištenje termo-nuklearnog otpada iz elektrane Krško. Po našim saznanjima, prethodno se trebala održati javna rasprava i u BiH, ali nije, održana je samo u Hrvatskoj, gdje smo i mi učestvovali, ali naše sugestije su jednostavno odbili.

Najavljivane i planirane javne rasprave u Bihaću i u Bosanskom Novom nisu održane, a i po prostornom planu za ovakvu vrstu odlagališta to se ne bi smjelo činiti susjednim općinama, odnosno našem kantonu i RS-u. Na sastanku smo donijeli zaključke da trebamo izraziti nezadovoljstvo zbog odlagališta uz granicu i rijeku Unu, pogotovo sa ovakvim radijusom, gdje su u 30 kilometara obuhvaćene sve općine USK-a i dobar dio njih u RS-u. Veliki broj ljudi koji živi u ovom okviru bio bi obuhvaćen indirektnom štetom, kazao nam je Jasmin Burnić, ministar za prostorno uređenje i okoliš Vlade Unsko-sanskog kantona koja je bila organizator sastanka.

Nuklearni otpad na granici

Kako je istaknuo i direktor državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost Emir Dizdarević, od velike je važnosti da se sada i javnost pobuni, digne glas koji će i Hrvatska čuti.

Ministar Burnić i radna grupa Vlade Unsko-sanskog kantona će i dalje biti suport svim općinama i lokalnim zajednicama koje budu u narednim danima željele iskazati nezadovoljstvo zbog odluke susjedne zemlje. Ali, ni do sada ništa nije uspjelo zaustaviti namjere Vlade susjedne nam države.

Emir Dizdarević, direktor državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost

– Najave Republike Hrvatske su da počinju izgradnju objekta u kojem bi za prvo vrijeme skladištili otpad niske i srednje radioaktivnosti, s tim da bi to poslije moglo prerasti u stalno odlagalište, pa bi se vjerovatno dovezao radioaktivni otpad iz Krškog, a poslije bi bila i razgradnja. Na stratešku procjenu negativnog uticaja i na naše upite, odgovoreno nam je da će u sljedećoj fazi procjene zahvata terena biti urađen i taj dio koji će se odnositi na odgovore nama u susjedstvu. Naš strah je opravdan, oni i dalje provode aktivnosti po planu, ali ne izvještavaju bh. stranu koja je više ugrožena, istakao je za Oslobođenje Emir Dizdarević, direktor državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

Dizdarević je sa svim detaljima upoznao radnu grupu u USK-u i načelnike svih rubnih opština iz oba entiteta. Nadati se da će Hrvatska odustati od lokacije na Trgovskoj gori postalo je već uzaludno, a mogućnosti da se nešto konkretno poduzme su sasvim ograničene.

Tema za dvije vlade

– Treba ići prema Predsjedništvu BiH, prema Vijeću ministara, da oni sa Republikom Hrvatskom otvore intenzivne razgovore po ovom pitanju već na sljedećoj, zajedničkoj sjednici VMBiH i Vlade Hrvatske. Ta je sjednica trebala biti u junu, a sad ne znamo kada će biti. Naša strana zaslužuje da joj se daju sve informacije i da se o svemu otvoreno porazgovara, poručio je direktor Dizdarević.

Podsjećamo, Trgovska gora se nalazi na području općine Dvor na Uni u Hrvatskoj, gdje se lokalno življe također uzaludno protivi odabiru lokacije za odlaganje otpada. Sve nevladine organizacije digle su glas protiv ove odluke, građanstvo u općinama od interesa, i u Federaciji i Republici Srpskoj, ali se čini da institucije Bosne i Hercegovine još nisu spremne na radikalne poteze kojima bi pomogle stanovništvu sa sjevera zemlje.

Nakon tri godine čekanja bračni par Milkica i Milan Šipka iz sela Veliko Očijevo svijeću i petrolejsku lampu prije mjesec dana zamijenili su sijalicom.

Nedostatak električne energije uz protekli rat razlog je što u Velikom Očijevu, u kojem je boravila i ekipa Anadolu Agency (AA), sada živi svega osam porodica sa desetak stanovnika, iako je nekada samo to selo brojalo dvadesetak domaćinstava i preko 50 stanovnika.

Prvi put je selo, koje je prije rata pripadalo opštini Drvar, električnu energiju dobilo 1980. godine. Ratni sukobi su pokidali električnu mrežu koja nikada više nije uspostavljena s obzirom da je ocijenjeno kako bi za njeno ponovno uvođenje trebala velika sredstva, a za što nadležna preduzeća za distribuciju nemaju novaca. Tako su brojna domaćinstva na ponovno uvođenje električne energije čekali od nekoliko do čak više od deset godina u zavisnosti kada su se prijeratni stanovnici ponovno vratili svojim domovima.

Milkica i Milan Šipka su jedno uz preostala 43 seoska domaćinstva sa područja općina Bihać, Bosanski Petrovac i Drvar koji su zahvaljujući instaliranju solarnih sistema za proizvodnju električne energije i tople vode uz pomoć UNDP-a riješili svoj problem električne energije.

Na prostoru Unsko-sanskog i Livanjskog kantona, odnosno u općinama Bosansko Grahovo, Glamoč, Bosanski Petrovac, Bihać i Drvar još je stotinjak domaćinstava koja žive bez električne energije.

Opet se čuje glas iz radija

U Velikom Očijevu kod Milkice i Milana od prije mjesec dana je slavlje – stigla je električna energija. Ne samo da su pogasili svijeće i petrolejske lampe, nego više preko ljeta i ne lože, radi im frižider, imaju vode, čak i tople, gledaju televizor… Život im se, kažu vratio u normalu. Preporođeni su. Drugi put u svom životu dočekali su da upale sijalicu.

Solarni sistemi za proizvodnju električne energije i tople vode kapaciteta 1,5 kilovata (paneli) uz agregat 2,8 kilovata osiguravaju im dnevnu proizvodnju u ljetnom periodu četiri do pet kilovata električne energije, a u zimskom periodu će to biti između dva do dva i po kilovata. Interesantno je da kada se napuni sistem osigurava 4,65 dana električne energije uz racionalan sistem njenog korištenja.

Iako im je rat kažu Milkica i Milan promijenio život, jer osim pokidane elektro mreže, umjesto nekadašnjoj općini Drvar sada administrativno pripadaju Gradu Bihaću od kojeg su udaljeni šezdesetak kilometara, čak i od mjesne zajednice martin Brod preko deset kilometara, uz život sa električnom energijom i to je lakše.

Milkica i Milan Šipka su jedno uz preostala 43 seoska domaćinstva sa područja općina Bihać, Bosanski Petrovac i Drvar koji su zahvaljujući instaliranju solarnih sistema za proizvodnju električne energije i tople vode uz pomoć UNDP-a riješili svoj problem električne energije.

“Sjećam se kao srednjoškolac kada je prvi put 1980. godine s bandera došla žica i kada je struja zasvijetlila. A, ovo je sada drugi put, samo što je sada struja montirana. To je u današnje vrijeme neshvatljivo biti bez struje, ali živilo se. Uz svijeću, petrolej lampu. Najteže je bilo kada je hrana u pitanju. Niti možeš imati frižidera, ni vode tako da je to bio osnovni problem. Išli smo, cijelo selo zajednički više puta s namjerom da nam se riješi pitanje električne energije, ali nije se uspjelo.

Nismo mogli doći do toga nikako putem Elektropriovrede Bihać. Neuporedivo je bolje sada nego prije. Jer imaš, možeš i da skuhaš nešto i da podgriješ, da živiš onaj naš seljački život. Ima se i televizor, radio, malo se čuje. Jedan normalni život da se živi, što svako u današnjici ima, i koja mašina, bušilica, brusilica, ti priručni radovi. Sve paše sa ovom strujom”, priča za Anadolu Agency Milan Šipka.

Kako je električna energija njima promijenila život smatra da je tako i kada se uzme u obzir i šire područje.

“Sto posto da bi se ljudi vratili na ove prostore. Jer, ljudi su ostali bez posla, firme ne rade. Moraju se latiti sela. Mora se živjeti na neki način. Ako nema struje, onda ne možemo dalje”, kaže Milan.

Dodaje da se u njegovom selu teško živi zbog nove administrativne preraspodjele.

“Sve je teško rješavati. Ko nema svoj automobil da ode, teško je. Za ljude koji nemaju automobil oni znaju samo kako je to, a mi ipak, se snađemo preko nekoga da donese, moljakanje neko uvijek. Kada odeš u Bihać nekako nisu nam baš da nam pomognu da odjednom to završimo nego par puta kružiš, kružiš. Ne kaže ti odjednom to treba, nego moraš pet-šest puta otići za jedan obični papir”, navodi Milan.

Radi i peć i mašina

Ističe da je nakon električne energije broj jedan za starije, ali i za mlađe ljude nedostatak ljekara.

“Šta će biti, ko zna? U Bihaću se sve radi. U Kulen Vakuf se ide, a ima i neka ambulanta u Martin Brodu ako treba injekcija da je doneseš da ti se da. Lakše bi bilo da je ostalo po starom, bliže je Drvar. Naslonjeni smo bili na Drvar, svi smo radili gore, jer 95 posto sve je u Drvaru bilo. Sada je to sve drugačije”, navodi Milan.

Ipak, vjeruje u Veliko Očijevo, ali i selo generalno.

“Nadamo se boljem. Mora jednog dana krenuti. Trebalo bi. Ja mislim da se moraju ljudi uhvatiti sela opet. Naši preci su živjeli tako pa ćemo morati i mi malo. U gradu ne rade firme, moramo nešto usijati, pokositi i tako. Ja držim kravu, prihod je neki. Nije neka dobit, ali za nas dvoje je dobro. Mliječni proizvodi i malo penzije i životari se”, veli Milan.

Njegova supruga Milkica kafu gostima više ne kuha na plinskoj peći, ali ni na onoj u kojoj se loži. Džezva je sada na električnoj peći. Nema razloga da bude drugačije jer, električna energija je opet stigla.

Na prostoru Unsko-sanskog i Livanjskog kantona, odnosno u općinama Bosansko Grahovo, Glamoč, Bosanski Petrovac, Bihać i Drvar još je stotinjak domaćinstava koja žive bez električne energije

“Velika je razlika. Bez struje dok smo bili nema šta: zimi noć padne pa u pet sati u krevet. Sada je puno lakše i bolje. Teško je bilo. Nema frižidera za hranu, nema šporeta za kuhanje, ljeti se mora ložiti vatra, nema mašine za veš, sve se mora ručno raditi. Sada je puno drugačije. Struja nam je promijenila život. Zadovoljni smo. Sada je stvarno drugačije. Dobili smo frižider, ima mjesta za čuvati hranu. Jeste lakše i za stoku. Sada se i sa mlijekom drugačije radi. Vodu iz bunara crpimo. A, ni vode nije bilo. Do sada smo sve morali grijati na šporetu, a sada ima topla voda i sve je lakše”, priča o doskorašnjem i sadašnjem životu Milkica.

Ako svi na širem području opet dobiju električnu energiju, Milkica vjeruje da će sela opet oživjeti.

“Mislim da će biti prostora tada za napredak. Preko ljeta bude puno više naroda. I do sada dok nije bilo struje, preko ljeta je bilo više naroda, male djece. I mladi ljudi bi dolazili. Bez struje ništa, a sa strujom mislim da bi se ljudi vraćali i dolazili”, cijeni Milkica.

Siniša Rodić, rukovodilac projekta Sektora energetike i zaštite životne sredine UNDP-a, kaže u razgovoru za Anadolu Agency da je do sada urađena elektrifikacija putem obnovljivih izvora energije, odnosno instaliranjem solarnih sistema za proizvodnju električne energije i tople vode na 44 seoska domaćinstva u regiji koja obuhvata tri općine Bihać, Bosanski Petrovac i Drvar.

Do električne energije tri puta jeftinije

“To je projekat koji je iniciran od UNDP-a još 2011. godine kada smo uvidjeli ovdje potrebu ovog domaćeg stanovništva koji su tu živjeli nekih 12 godina bez električne energije. Pokušali smo kontaktirati nadležne organe da vidimo da se iznađe neko rješenje, međutim postavljanje elektroenergetske mreže je bilo veoma skupo. Procjena za nekih 20 domaćinstava u ovom selu, Veliko Očijevo, je iznosila negdje oko 700.000 KM što je nekih 35.000 KM po domaćinstvu. Mi smo tada pokušali da identifikujemo neko drugo rješenje koje bi se moglo iznaći za ove porodice. Tada smo objavili jedan poziv za iznalaženje najboljeg tehno-ekonomskog rješenja, ali je uslov bio da bude nešto iz obnovljivih izvora energije. Ovo rješenje je pobjedničko. I mogu sa ponosom da kažem da rješenje jako dobro funkcioniše. Cijena je više od tri puta jeftinija nego elektroenergetska mreža. Ukupno je negdje oko 10.000 KM za jednu prosjećnu porodicu u ruralnom domaćinstvu”, kaže Rodić.

Generalno elektrifikacijom, a pogotovo ovim načinom elektrifikacije, kaže, postiže se višestruka korist.

“Ove porodice su živjele veoma neuslovno. Od banalnih primjera gdje niste mogli čuvati hranu koju proizvedete sir, kajmak i druge životne potrepštine i namirnice zato što nije bilo mogućnosti da imaju frižider, odnosno da se on upali. Nije bilo tekuće vode. Naravno, kontakt sa svijetom putem televizije, telefona, a da ne pričamo o interenetu za djecu koje ima u ovim selima i idu u školu. Osim toga promocijom obnovljivih izvora energije svakako postiže se i druga korist, odnosno bolje stanje životne sredine, smanjene emisije gasova sa efektom staklene bašte, manje generalno zagađenja i svakako povećava svijest građana o koristima upotrebe obnovljivih izvora, smanjenjem upotrebe fosilnih goriva”, navodi Rodić.

Kada su radili 2011. godine analizu potreba ruralnog domaćinstva, kaže Rodić, onda su išli sa tim da snime, odnosno naprave tačnu procjenu koliko je to električne energije neophodno za jednu prosječno domaćinstvo. To je osim sijalice i frižidera, bilo naravno, navodi, da može da radi televizor, da imaju potrošnu toplu vodu…

“U ovom sistemu je i bojler od 120 litara tople vode. Osim toga neki mali alat kao što je bušilica, brusilica… Tu je i hidrofor za vodu, pošto ovdje nema vodu nego su to uglavnom bunari i čatrnje, tako da bi imali tekuću vodu u kući neophodno je da se i taj dio obezbijedi. Osim toga u nekim dijelovima dana kada ima najviše sunca postoji mogućnost da radi i veš mašina, što je od velikog značaja za domaćice-žene i uveliko pomaže kvaliteti života”, kaže Rodić.

Smanjenje emisije gasova

Ističe da se konstantno trude da svake godine obezbjede sredstva bar za jedan dio tih domaćinstava, ali isto tako imaju svoje lokalne partnere iz Drvara kao što je nevladina organizacija RRS koji su od početka partneri UNDP-a na tom projektu, kao i međunarodna organizacija CBS (Svjetski crkveni servis). Imaju, kaže Rodić, informacije i da se organizacija CRP putem donacije Češke razvoje agencije također uključuje ove godine u taj projekat, tako da se nadaju, ove i iduće godine da će još jedan značajan broj domaćinstava dobiti električnu energiju na ovaj način.

“A, neke trenutne potrebe su samo u ovom mikroregionu, dijelovi opština Unsko-sanskog i Livanjskog kantona ima negdje blizu stotinu domaćinstava koja žive u ovim područjima bez električne energije”, kaže Rodić.

Svakako navodi, da je preporuka svim ljudima koji mogu doprinijeti u tom pravcu smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte, odnosno poboljšanja stanja životne sredine ne samo u BiH, jer je to globalni problem, da se uključe i sebi instaliraju solarni sistem za proizvodnju električne energije i tople vode.

“Tako da mislim da svi koji mogu trebaju da se uključe. Mi u našim djelovanjima kao što je projekat Zeleni ekonomski razvoj koji implementira UNDP takođe imamo aktivnosti rada sa djecom u osnovnom obrazovanju. Mislim da je veoma bitno već od tog uzrasta pokrenuti ova pitanja, uticati na svjest i širiti znanje, a isto tako projekti sežu do najviših nivoa BiH. Tako da svi zajedno u svakom slučaju trebamo raditi na tome jer jedna je planeta koju imamo i koju moramo sačuvati”, navodi Siniša Rodić, rukovodilac projekta Sektora energetike i zaštite životne sredine UNDP-a.

Akumulirani milionski gubici unazad nekoliko godina, mjesečni gubici, dugovi prema dobavljačima i Zavodu zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, zapošljavanje nemedicinskog kadra, dok istovremeno ljekari odlaze – ovo je ukratko opis poslovanja Kantonalne bolnice u Bihaću. Ovom dodajmo da ni četiri godine nakon požara operacijske sale nisu obnovljene, a novac je navodno spreman.

Sve zdravstvene ustanove i njihove usluge finansiraju fondovi zdravstvenih osiguranja. Ljekari i zdravstveni radnici su nosioci tih usluga, kaže ministar zdravstva USK-a Hazim Kapić. A u Kantonalnoj bolnici „Dr. Irfan Ljubijankić“, od oko 850 uposlenih, najmanje je doktora – svega 150. Administrativaca je 250.

«Koliko zdravstvenih usluga, toliko novaca od fonda. Za ostale kategorije zaposlenika, uslovno rečeno, nema mjesta. Zato što oni moraju da budu na tom novcu koji se dobije od ZZO-a», dodaje ministar.

Stoga i ne čudi da je akumulirani dug najznačajnije krajiške zdravstvene ustanove 14 i po miliona maraka. I to nije sve. I pored mjesečne tranše od 2 miliona maraka strane Zavoda zdravstvenog osiguranja, bihaćka bolnica svakih 30 dana se zadužuje dodatnih 300 hiljada maraka, tvrdi krajiški premijer Husein Rošić: «Mi smo zadužili menadžment prije dva mjeseca da se napravi program sanacije Kantonalne bolnice na modalitetu ZDK-a, a do dan danas nemamo povratne informacije. Očigledan je jedan dojam, neću kazati bahatosti, ali nerada svakako».

I neodgovornosti. I mi smo sukladno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama htjeli doznati da li i kako menadžment bolnice rješava nagomilane probleme, ali uzalud. Ipak, direktor svako malo najavljuje izgradnju novih sala, za što navodno postoji i novac.

«Najveći dio posla oko toga radi direktor i menadžment bolnice, koji su sigurno pozvaniji da govre o tome. Mi nemamo uvida koji je stepen realizacije humanitarnih sredstava niti kojom dinamikom ide izgradnja, ali sigurno možemo prenijeti nekakve impresije kolega, koji kažu da rade u vrlo neadekvatnim uslovima», ističe prim. dr. Nedim Kurtagić, predsjednik Sinidikata doktora medicine i stomatologije USK-a.

I na kraju napomenimo da se bolnica opet zadužuje. Naime, zbog grešaka dr. Nikolne Balaban, bivše šefice bihaćke Patologije, koje su neke pacijente stajale zdravih organa, bolnica je, potvrđeno nam je u resornom ministarstvu, sve njene nalaze poslala na patohistološku reviziju Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Direktor Dervišević ni ministru Kapiću nije htio reći o kojem se broju nalaza radi i koliko će to ovog puta koštati osiguranike – ali uzmemo li jedan od nalaza – konizat, čiju izradu ZZO naplaćuje 600 maraka, opet se može govoriti o hiljadama maraka gubitka ustanove, kojoj je već nekoliko puta blokiran bankovni račun.

https://www.facebook.com/federalna/videos/1790836434265150/