Ministar za borce u Vladi USK-a Dževad Malkoč najavio je održavanje javne rasprave u maju

U Unsko-sanskom kantonu postoje 133 boračka udruženja i paradoksalna je činjenica da sva zagovaraju ukidanje brojnih udruženja i formiranje krovne organizacije. O tome, ali i o ostalim pitanjima koja ih muče, borci će moći reći svoje na javnoj raspravi. Kako je najavio ministar za borce u Vladi USK-a Dževad Malkoč, javna rasprava održava se u maju, i to o nacrtu zakona o boračkim udruženjima od posebnog interesa za BiH.

Jednokratne pomoći

Boračke populacije zbog brojnosti udruženja nisu u koordinaciji, neuređene prilike pogoršavaju situaciju u kojoj se borci nalaze.

– Zakonom o fondacijama i udruženjima tri čovjeka mogu osnovati bilo koje udruženje, pa, između ostalog, i boračko. Nadam se da će i nacrt zakona o boračkim udruženjima konačno regulirati da imamo jedno krovno boračko udruženje za opći interes boračke populacije, kaže ministar Malkoč.

Druga strana medalje, boračkog pitanja je da još postoji mnogo ratnih veterana koji se ni 22 godine od rata nisu snašli, žive u siromaštvu i predstavljaju rizičnu grupu onih koji pate od PTSP-a. Policija Unsko-sanskog kantona je nedavno u posljednji čas zaustavila jednog borca koji se pokušao spaliti. Na osnovu obavještajnih saznanja, pretresli su ga i pronašli uz njega flašu sa benzinom. Odmah je upućen u Kantonalnu bolnicu radi pružanja pomoći. Društvo nije bezosjećajno spram ovakvih slučajeva, a Vlada Kantona je donijela odluku da se pruži jednokratna pomoć od 2.000 KM jednom ratnom veteranu koji je u teškoj ekonomskoj situaciji, a koji je nedavno ponovo postao otac. Ali, za većinu siromašnih boraca se ni ne zna, razlozi su što ne postoji jedinstveni registar boraca, uz to što oni obično trpe do zadnjeg. Ratni vojni invalidi iz Unsko-sanskog kantona također trpe, ali oni su barem malo bolje organizovani. Tako su se prošlog mjeseca dovezli u kolicima u Skupštinu Unsko-sanskog kantona, samo da poslanicima kažu da više ne žele da trpe neljudske uslove pod kojima nabavljaju i obnavljaju protetiku.

Za njih se nabavljaju pelene, zavoji i čarape najslabijeg kvaliteta, nakon čega im se ponovo otvaraju rane. Također, kada mijenjaju proteze, njihove stare bivaju uništene na licu mjesta iako bi invalidi mogli imati koristi od starih proteza, barem privremeno u slučaju ako su im nove na popravku. No, uvijek se stiče dojam da su borci samo kolateral biznisu koji ne smije stati. U Bihaću je održana i redovna godišnja skupština RVI. Osvrnuli su se na ove probleme, uz obećanje nadležnih da će putem Zavoda zdravstvenog osiguranja riješiti sve probleme nabavke ortopedskih pomagala. Iz RVI-ja USK-a su stava da podržavaju stvaranje i objavu jedinstvenog registra branitelja, te smanjenja broja boračkih udruženja. Ali, njima smeta i to što je Unsko-sanski kanton jedini u Federaciji BiH gdje su odjeljenja za boračku zaštitu pod ingerencijom kantonalnog Ministarstva za boračka pitanja, a ne općina i gradova, što im dodatno otežava ostvarivanje prava koja proističu iz Zakona o dopunskim pravima boraca.

Koliko nas ima?

Pripadnici Petoga korpusa Armije RBIH, okupljeni u Udruženju Zaboravljeni branioci, bili su aktivni, pa su organizovali mirnu šetnju gradskim ulicama. Zaustavili su se pred zgradom kantonalnog Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida. Podsjetili su ministra Dževada Malkoča da borci u Federaciji BiH nemaju borački dodatak, dok borci u Republici Srpskoj taj dodatak imaju. Zar za 22 godine nije bilo vremena da se to riješi, pitao je borac Muharem Pašalić iz Bosanske Krupe. To ih opet vraća na problem s jedinstvenim registrom boraca, jer država nije u mogućnosti pružiti minimum prava borcima dok barata sa cifrom od 500.000 učesnika rata. Čak i njihova reducirana procjena, da je boraca bilo duplo manje, ne nailazi na odobravanje u ovoj populaciji. Bilo nas je, kažu, manje i od toga. Kraj aprila i početak maja probudio je borce u Krajini, čak su i nosioci najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan zasjedali. Ono što ljiljanima naročito smeta, pa su digli svoj glas, jeste nedosljedna primjena Zakona o pravima boraca.

– U pravilu, djeca iz redova boračkih populacija trebala bi imati prednost pri zapošljavanju nakon što su institucije morale prilagoditi pravilnike prema Zakonu. U praksi to nije tako, zaključeno je na Skupštini zlatnih ljiljana.

Primjedbi na primjenu zakona ne nedostaje, potrebe za jedinstvenim registrom i zakonom o boračkim udruženjima su velike, želje demobilisanih boraca, zlatnih ljiljana, ratnih vojnih invalida su iste. Aktivnosti boračkih grupa sve je više, pa je realno očekivati da će ova godina biti u znaku borbe za njihova prava.

U organizaciji Unskih smaragda, Nacionalnog parka Una danas je sedmu godinu za redom, održana centralna manifestacija obilježavanja 17. maja – Dana rijeke Une. Ovogodišnjoj proslavi u eko selu Natura Art u bihaćkom naselju Lohovo, pored aktivista Unskih smaragda, prisustvovali su učenici OŠ Kulen Vakuf-Orašac, članovi Crvenog križa Bihać, te brojne osobe iz javnog života grada Bihaća.

Obilježavanju Dana rijeke Une prisustvovao je i Davor Župa, predsjedavajući Gradskog vijeća Bihać, koji je čestitajući Unskim smaragdima i uposlenicima NP Una dan rijeke Une, kazao da se danas prisjećamo i Boška Marjanovića, osnivača Unskih smaragda i čovjeka koji je pokazao kako se bori za rijeku Unu.

Danas nas je napustio Hamdija Mustafić – Hamdo prijatelj, saborac, zamjenik komandanta 505. viteške bužimske brigade.

Mustafić je pronađen u porodičnoj kući, a uzrok smrti je najvjerovatnije moždani udar.

Od ranih jutarnjih časova više desetina ljudi, većinom mladih, stoji u redu ispred zgrade “Ekvator”, u kojoj se na drugom spratu nalazi Konzularna kancelarija Ambasade Slovenije u BiH i čeka vize.

“Dolazim već četvrti put pred Konzulat i ne pamtim ovakvu gužvu. Vozač sam i radio sam ovdje godinu i po. Pokušavao sam srediti papire za Njemačku i nisam uspio, ali uspio sam pronaći poslodavca u Sloveniji”, priča dvadesetosmogodišnjak iz Bihaća koji kao razloge svog odlaska navodi veću platu i bolje uslove rada.

Dodaje da za razloge zašto odlazi treba da pitamo vlast koja ne reaguje na sve veći odlazak stanovništva.

M.I. iz Cazina već sedam godina živi u Sloveniji i radi kao vozač. Kaže da nisu traženi samo šoferi, već i druga zanimanja poput zidara, armirača, varilaca, molera. Pred Konzulatom čeka svoju suprugu, kojoj je odobren boravak po osnovu spajanja porodice. Termina za zakazivanje nema, kaže, dođeš, poraniš, stojiš i čekaš. Problem je što kancelarija radi tri dana sedmično i to samo tri sata, od devet do 12 časova.

Mnogi prolaznici se zaustavljaju i na prvi pogled pomisle da su redovi zbog banke, koja posluje u istoj zgradi, ali odlaze zabrinutih pogleda kada dobiju odgovor da je u pitanju čekanje na slovenačku vizu i odlazak iz BiH.

U slovenačkom konzulatu u Banjaluci su nam potvrdili da je broj zainteresovanih porastao za oko 20 odsto u odnosu na prošlu godinu.

Ističu da obrada jednog zahtjeva za boravak, na osnovu zaposlenja ili spajanja porodice, traje maksimalno 30 minuta, ako je dokumentacija uredna. Dešava se često, kako objašnjavaju, da dokumenti nisu potpuni, te da najčešće nedostaje osiguranje ili, pak, papiri koji nisu prevedeni na slovenački jezik.

“Većina njih su pronašli poslodavce i predali su zahtjev u Sloveniji pa dolaze ovdje zbog otisaka prstiju. Svi zahtjevi koje mi primimo od državljana BiH se šalju na odlučivanje u Sloveniju”, navode u Konzulatu.

Ističu da po njihovim slobodnim procjenama najčešće odobrenje dobijaju građevinci, varioci i šoferi.

Iako je rok za uplatu premije zdravstvenog osiguranja bio 30. april, u Zavodu zdravstvenog osiguranja su odlučili da produže rok.

U USK produžen je rok za uplatu premije zdravstvenog osiguranja od 19. maja do 4. juna a na osnovu iskazane potrebe građana koji nisu na vrijeme izvršili uplatu. Inače kontinuitet uplata je na nivou i na godišnjoj osnovi iznosi oko 3 miliona maraka.

Iako je rok za uplatu premije zdravstvenog osiguranja bio 30. april, u Zavodu zdravstvenog osiguranja su odlučili da produže rok. Tako građani premiju koja iznosi 20 KM mogu uplatiti od 19. maja do 4. juna. Kao razlog za ovakvu odluku u Zavodu navode činjenicu da je zadnji dan za uplatu premije bio vikend pred prvomajske praznike tako da dosta građana nije izvršilo uplatu.

Premija traje jednu kalendarsku godinu bez obzira na mjesec u kojem je uplaćena. Koristi od premije su mnogostruke, ističu u Zavodu i podsjećaju da su na listi 124 usluge koje su besplatne za uplatioce.

Djeca koja su rođena poslije roka određenog za uplatu, a osigurana su preko zaposlenog roditelja, podliježu plaćanju. Plaćanja su oslobođene brojne kategorije stanovništva i po tom osnovu potraživanja Zavoda od Vlade USK na godišnjem nivou iznose oko milion KM. Među njima su RVI sa određenim postotkom invaliditeta, oboljeli od malignih oboljenja, osobe koju su izvršile transplantaciju organa, duševni bolesnici, predškolska i školska djeca te stariji od 65 godina života koji su osigurani preko Centra za socijalni rad.

Pozivamo sve privredne subjekte i institucije koje se bave unaprjeđenjem i razvojem turizma u bihaćkog regiji da u pozitivnom okruženju razgovaramo o izazovima i perspektivama razvoja incoming turizma u Bihaću i okolini, a mi ćemo vas upoznati sa uspješnim inicijativama iz Hercegovine i Krajine.

Radujemo se Vašem aktivnom učešću i razmjeni ideja kojom ćemo doprinijeti razvoju incoming turizma.

​Ovaj događaj se organizira u okviru projekta MarketMakers podržanog od Vlade Švicarske, a koji provodi konzorcij Helvetas Swiss Intercooperation i Kolektiv, d.o.o. (Posao.ba) i turistički klaster Una pod nazivom BIHAĆKA REGIJA – PRAVAC RAZVOJA INCOMING TURIZMA, dana 24.05.2017. godine u 10:00 sati na Japodskim otocima, Račić – Bihać.​

Molimo Vas da svoje učešće potvrdite najkasnije do 22.05.2017. na e-mail: jp.np.una@gmail.com

DOBRO NAM DOŠLI

Na Facebooku je objavljen video s raftinga na Uni na kojem se vidi kako mladići skaču s vrha vodopada na glavu, i to u brzake pune stijena i kamenja.

“Rafting na Uni… Hrabrost ili ludost… Bosanci skaču u ‘smrt’”!, riječi su kojima je opisan video, a mnogi su u komentarima čestitali na hrabrosti.

“Za sve treba imati hrabrosti, a oni je baš imaju”, jedan je od komentara.

Momci s Une vjerovatno poznaju svaki brzak i svaki kamen u koritu rijeke i najvjerovatnije znaju kako i gdje da skoče, a da se ne povrijede.

Ovo je tekst koji je preuzet sa regionalnih portala. A na snimku je naš sugrađanin Haris Delić.

Bilo kako bilo, video definitivno diže adrenalin:

https://www.facebook.com/portalbiscani/videos/1364132376988232/

Bilo kako bilo, video definitivno diže adrenalin

Za nastanak ovog bihaćkog naselja najviše se vezuju dvije legende: ona o kralju vodenih bića i ona o robovima koji su izgubili živote u prokopavanju stijena

Nekoliko kilometara nizvodno od Bihaća nalazi se naselje Kostela, koje je, prema narodnim pričama, oduvijek bilo najljepše unsko naselje. Posljednjih nekoliko decenija ambijent ovog kraja u dobroj se mjeri izmijenio, ali to nije uništilo draž priča o nastanku ovog naselja. Za njegov nastanak vezuju se mnoge legende, a najduže su se održale one o vodenim bićima i probijanju kanjona Une.

Prvu legendu ispričao nam je Zaim Prošić iz naselja Ostrožac, koje se nalazi iznad Kostela. On kaže da se u narodu prepričavalo kako je nekada davno na prostoru današnjeg Bihaća postojalo veliko jezero i u njemu vodena bića. Između njih i ljudi vladalo je neprijateljstvo, a kralj vodenih bića želio je da ljude pokori i sebi potčini. No, ljudi su bili pametniji i snalažljiviji te su prokopali kanjon kroz koji je iscurilo jezero, a od njega ostala samo rijeka – današnja Una. Sva su vodena bića umrla, ostao je samo njihov kralj koji se skrivao u Uni, ali su na kraju i njega savladali.

Prema drugoj legendi, koju nam je ispričao Mehmed Ibrišimović iz Spahića, lokalno stanovništvo, u želji da se riješi te silne vode i usmjeri je izvan Bihaća, došlo je na ideju da prokopa brdo.

“Kada sam bio dijete, slušao sam priče starih o nastanku Kostela. Sjećam se da su pričali kako su ovaj naš plato i brdo na kojem su smještena naselja Spahići, Srbljani i Jezero nekada bili spojeni s brdom preko puta na kojem je danas naselje Brekovica. S obzirom na to da je Bihać bio preplavljen vodom, trebalo ju je nekud usmjeriti kako bi se ta voda iscijedila. Ne zna se tačno koje se godine to desilo, ali su ti ljudi odlučili da prosijeku to brdo. Radili su na tome dugo, a onda doveli robove da oni rade na završnom dijelu, i oni su to dovršili, ali je voda, kada je navalila kroz taj prosjek, odnijela te robove, i po njima je naselje dobilo ime Kostela, što simbolizira brojne kosti položene na tom dijelu. Voda je sebi napravila put, i tako je nastao kanjon Une”, priča Mehmed.

Kostela je danas turističko naselje koje privlači mnogo posjetioca iz arapskog svijeta i Turske. U njemu se nalazi jedan od najljepših luksuznih hotela na području Bihaća – “Kostelski buk”, okružen prirodnim ljepotama i s atraktivnim pogledom na male Unine vodopade.

Naselje je poznato i po mlinovima. Legenda kaže da su se mještani naselja Spahići, koje se nalazi iznad Kostela, spustili u ravnicu, jer su im kuće u ratu bile zapaljene. Kada je rat stao, stanovništvo nije imalo gdje, te se naselilo niz Unu. Na rijeci su sagradili mlinove i preživljavali radeći kao mlinari.

“Nekada je ovdje bilo pedesetak mlinova i radili su kada nigdje drugdje mlinovi nisu mogli raditi, jer je ovdje uvijek bio dobar vodostaj Une. Imali smo dobre majstore koji su znali izraditi kvalitetne mlinove koji su mogli funkcionirati na nabujaloj i oskudnoj vodi. Posvuda su se nalazile pećine od sedre, ljudi su tu kuhali, spavali u mlinovima, dograđivali ih sebi u kuće, i tako je nastalo cijelo selo”, objašnjava mještanin Edhem Muminović.

Kako je nastalo mlinsko naselje nizvodno od Bihaća, ispričao nam je dedo Mehmed, koji se sjeća vremena kada su stanovnici njegovih Spahića, u potrazi za poslom i boljim uvjetima života, silazili u ravnicu i gradili mlinove, a zatim i kuće.

“Naši ljudi iz Spahića imali su neke parcele uz Unu u tom kanjonu koji se proteže do Bosanske Krupe. Tu sve do 1946. godine nije bilo ničega osim tri srpske kuće. Onda su naši ljudi odavde počeli dolje graditi mlinove. To su bili prvoklasni mlinovi i narod je s područja cijele Krajine dolazio tu da melje, jer je brašno dobiveno mljevenjem u tim mlinovima bilo vrhunsko. I ti su mlinari tu imali sobicu za spavanje kada je navala posla i ostajali po nekoliko dana. Zatim se, poslije Drugog svjetskog rata i uslijed toga što su im kuće izgorjele u ratu, narod počeo spuštati i nastanjivati uz te mlinove. Tu su imali povoljnije uvjete za život, tu im je voda, saobraćajnica i pruga prolazile su kroz Kostele. A onda se 1950. godine počela graditi hidrocentrala, koja je završena 1957. godine. Tada je Kostela dobila i struju, a ubrzo je i telefonska linija prošla kroz taj kraj”, prisjeća se Mehmed.

I danas je Kostela lijepa, ali je nestalo starine. Mještani kažu da se jedine sačuvane fotografije iz tog vremena nalaze u hidroelektrani, smještenoj na ulazu u Kostelu. Kuće su nicale, ali su se klizale na sedrama, goleme stijene odlamale su se i rušile im zidove. To je, kažu mještani, posljedica povlačenja toka vode. U naselju i danas ima rukavaca, brzaka i slapova, ali mnogo manje nego prije. Za to je kriva hidroelektrana, tvrdi Edhem, koja je poremetila i izmijenila cijeli ambijent nekadašnje netaknute prirode u Kosteli. Ali ističe da ovo mjesto još ima čar koja privlači sve ljubitelje prirode. Ostao je samo jedan mlin kao ukras i podsjetnik na neka davna vremena. Ostala je i Una i njen kanjon koji počinje upravo u naselju Kostela.

Edin Jakupović iz Bihaća sudit će revanš utakmicu finala Kupa Bosne i Hercegovine, u kojoj će snage odmjeriti Široki Brijeg i Sarajevo.

Pomoćnici će biti Senad Ibrišimbegović i Damir Lazić iz Brčkog, dok će dodatni pomoćnici biti Tomaslav Ćuić iz Tomislavgrada i Dragan Petrović iz Banje Luke uz šestog sudiju Ermina Sivca iz Zenice.

Delegat meča bit će Ivica Galić iz Mostara, a posmatrač suđenja Marko Bilić iz Zenice.

Podsjetimo, utakmica na Pecari igra se u srijedu od 20 sati, a u prvom susretu odigranom na stadionu Asim Ferhatović Hase pobjedu su odnijeli Širokobriježani rezultatom 1:0.