Na predstojećim unutarpartijskim izborima u bihaćkom SDP-u, koji će se održati sredinom maja ove godine sigurno je da će se pojaviti više kandidata koji će se birati po principu jedan član – jedan glas.
Kako saznajemo jedan od kandidata koji je i zvanično prijavio svoju kandidaturu je Nedžad Mešić, dosadašnji politički sekretar te Partije.
O drugim kandidatima još čekamo zvaničnu potvrdu a pretpostavlja se da će ih ukupno biti 4.
Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić sastao se s Elnurom A. Guliyevom, savjetnikom Diplomatske misije Republike Azerbejdžan u BiH.
Teme sastanka bile su unapređenje ekonomske saradnje te mogućnosti novih investicija Azerbejdžana u poljoprivredni sektor.
Gulyev je podsjetio da je Azerbejdžan uložio značajna sredstva u fabriku za proizvodnju pomfrita Srebreničanka, u kojoj radi 35 osoba.
Naveo je i da je dosad uloženo deset miliona eura u tvornicu za preradu voća i povrća u Doboju, a ukupni iznos ove investicije je 40 miliona eura.
Planirano je da u ovoj tvornici posao dobije 300 radnika.
Na današnjem sastanku je razgovarano i o izvozu malina u Azerbejdžan, pogotovo zaliha koje se trenutno nalaze u hladnjačama u FBiH. Razmatrane su i mogućnosti poticanja otkupa krompira u FBiH, budući da je za fabriku Srebreničanka godišnje potrebno 15.000 tona krompira. Također, prezentirani su i drugi projekti ulaganja u poljoprivredni sektor.
Dedić je naglasio da su dosadašnje investicije Azerbejdžana od velikog značaja za domaći poljoprivredni sektor te je izrazio nadu da će sličnih investicija biti i više u budućnosti, saopćeno je iz Federalnog ministrstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
Najteže je pobijediti sebe – reći će svi oni koji se godinama bore s viškom kilograma. No, neki ipak uspiju u svom naumu i odlučno kažu NE starim navikama.
U svom naumu uspjela je i tridesettrogodišnja Sanita Dizdarević. Ona je u augustu 2015. godine odlučila iz temelja promijeniti način života. Kao rezultat toga danas ima 50 kilograma manje i savršeno oblikovano tijelo.
Predan rad, disciplina i strpljenje bili su ključ njenog uspjeha. Kaže, nije lako, ali kada postignete cilj, sreća je neizmjerna i nema povratka.
“Ja bih ovisnost o hrani uporedila s većinom poznatih ovisnosti, ali uzet ću kao primjer ovisnost o shoppingu. Da bi se osoba riješila potrebe i razmišljanja o fokusu ovisnosti, potrebno je početi s promjenama svojih navika. O hrani treba razmišljati kao o energiji koja nam je potrebna kroz dan, o tome da unosimo ne samo ono što volimo i čini nas sretnim, nego i hranu koja nam daje energiju i snagu. Kako? Bilo bi poželjno kada bi se obroci rasporedili na svaka tri sata, i to tako da pripremite sve unaprijed za dan ili čak za cijelu sedmicu. Zanimljive savjete za sedmični raspored možete najlakše naći na Pinterestu. Taj plan koji se napravi, bilo bi poželjno poštovati, unatoč željama i potrebama. Nakon nekog vremena uzimanja hrane pravilno i redovno, ovisnost više neće biti toliki problem i sve će postati jednostavnije. Hrana je gorivo, a ne nužno ugoda!”
Sanita smatra kako je najvažnija odlučnost, jer niko ne može toliko utjecati na nas kao mi sami.
“Važno je prihvatiti činjenicu da niko ništa ne mora i da niko ne može biti prisiljen na promjenu! Ako osoba sama odluči da želi promjenu, ona će tu promjenu i živjeti. Tada je osoba sama odlučila da je promjena u njenom životu važna i dobrodošla, možda zbog okoline, možda zbog zdravlja, djece, posla… ali najvažnije zbog same sebe! Taj drugi smjer je odabrala samo zbog sebe!”
Ova inspirativna Bišćanka prije samo dvije godine težila je 110 kilograma. U to vrijeme odjeću je kupovala na muškom odjelu, nije se osjećala dobro u svojoj koži i povrh svega, iako diplomirana fizioterapeutkinja, nije imala ni posao. Dovoljno da se osjeća potišteno i izgubljeno.
Dotakla je kaže dno, dalje nije mogla i bilo je krajnje vrijeme da nešto učini. Počela je s napornim treninzima i promjenom prehrambenih navika. Predan rad i disciplina vratili su joj vjeru u samu sebe.
“Treba biti i strpljiv, jer je za sve to potrebno određeno vrijeme. Bilo mi je potrebno jako mnogo snage i vremena, ponajprije one psihičke, da bih se otisnula u promjenu. Da bih krenula. Da samu sebe doslovno slomim, te se okrenem novom početku.”
Treninzi su bili naporni, no najteža borba bila je ona koja se odvijala u glavi, priča nam Dizdarević.
“Najbitnije je da glavni fokus ne budu kilogrami, nego da se usmjeri pažnja na tjelovježbu. Desit će vam se sljedeće: više energije, bolji san, bolja koncentracija, poboljšana cirkulacija, manjak stresa, te više samopouzdanja. Nemojte se zamarati nedostatkom rezultata, maksimumom ili raznim dilemama mršavljenja. Zapamtite da ovaj proces zahtijeva vremena, strpljenja i dosljednosti. Proteći će mjeseci pa i godine prije nego što uočite velike promjene. Stoga, kad poželite odustati, sjetite se da sve što napravite sada, utjecat će na kvalitetu vašeg života u budućnosti.”
Vraćanje izgubljenog samopouzdanja i bolje psihofizičko zdravlje za Sanitu su bili uspjeh nesagledivih razmjera. Ovaj uspjeh iznjedrio je i posao koji je pravi primjer ugodnog s korisnim.
“Svakom svom klijentu/klijentici pristupam na drukčiji način, odnosno prema procjeni stanja klijenta i naravno željama. S obzirom na to koji sam ja pakao prošla, mislim da imam kredibilitet na tom polju i da mogu klijenticama da olakšam prepreke kroz koje sam ja prolazila, da one ne moraju. Postoji određena tačka do koje ja mogu pomoći klijenticama na tom putu, ali od njih zavisi da li će biti uporne na svom putu i koliko im je stalo da dođu do određenog cilja.
Bit samog procesa mršavljenja je promjena načina razmišljanja i potpuna izgradnja psihičkog stanja, koje je kod većine osoba koji imaju problema s kilogramima bilo jako narušeno, kako od njih samih tako i od drugih osoba. Jadan pokušaj bijega od samoga sebe. Ali to nikako nije osuda, već moj poziv svima da se meni i milionima ljudi koji su odlučili ŽIVJETI pridruže već danas. Ne sutra, DANAS. Pozitiva, rad na sebi, pomicanje mentalnih granica, mir i sklad sebe samih jeste nešto što želite sada odmah, zar ne?”
“To su najčešće osobe koje se previše trude kada počnu s dijetom. A u tome i jeste ključ problema. Budu najčešće gladne i naravno da im u kratkom roku dosadi i dijeta i pomisao na to. Prava istina je da s dijetom počinjete evo, ovog trenutka! Sad! I kada krenete, postavite male ciljeve, koje ćete lakše osvajati i svaki put kada ga osvojite, postavite novi. Budite dosljedni tim odlukama. Napravite sedmični plan, kao što sam već spominjala. Mnogo je lakše kada se organizirate… I ono najvažnije: ne vagajate se svaki dan i ne kritikujte se. Volite samu sebe, govorite si svaki dan da ste divni i vaše tijelo će vam vratiti istom mjerom.
Pozitiva, rad na sebi, pomicanje mentalnih granica, mir i sklad sebe samih jeste nešto što želite sada odmah, zar ne? Eto zato danas jer inače sve nabrojano također kreće od sutra.”
Snijeg koji je jutros počeo ponovo padati širom Unsko – sanskog kantona, uzrokovao je velike probleme u saobraćaju, posebno na relaciji Bihać – Ključ, pa su zabilježene manje saobraćajne nezgode.
Mokar i težak snijeg koji satima pada je izazvao velike probleme u saobraćaju, a pod težinom snijega opterećeni su i vodovi električne energije. Konkretno, čitatelj BISCANI.NET portala nam šalje fotografije sa relacije Bosanski Petrovac – Ključ gdje se dogodila saobraćajna nezgoda koju je uzrokovao upravo snijeg.
Čitatelji koji su se javili našem portalu prijavljuju i prekide u signalima kablovske televizije i interneta.
Zahlađenje koje je zahvatilo našu zemlju nastavit će se sve do 25. aprila.
Nastavljamo sa serijalom Ureda za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću o iskustvima studenata na razmjeni sa pričom studenta Biotehničkog fakulteta, Emraha Kazaza, koji je zimski semestar akademske 2016/17. godine proveo na Lewis-Clark State Colledge, Lewistone, SAD, u sklopu Global Undergraduate Exchange programa (UGRAD) kojeg financira Vlada Sjedinjenih Američkih Država.
Ovo je priča Emraha:
Iskustvo tokom vremena kojeg sam proveo u Americi ne može da se opiše u jednom članku , ali pokušat ću da vam dočaram. Ostvario sam svoj san. San o kojim mnogi ljudi maštaju. Želja za putovanjem, upoznavanjem novih kultura, novih prijatelja i upoznavanje perspektiva umova koji dolaze iz cijelog svijeta su neki od razloga koji su me naveli na ovu avanturu. Izaći iz svoje komfort zone i po prvi put provesti četiri mjeseca daleko od kuće nije lako. Upustio sam se u ovo putovanje bez posebnih razmišljanja. Takođe, htio sam da upoznam sistem obrazovanja u Americi i studentski život kako bih to iskustvo i znanje donio u BiH. Zahvaljujući velikoj želji, upornosti i znanju uspio sam da osvojim stipedniju od strane vlade SAD i provedem jedan semestar na „Lewis Clark State College“ .
To mi je bio prvi put da letim avionom. Moram priznati da je strah postojao, ali nisam dao da me išta spriječi. Nakon prvog leta strah koji sam imao je ispario, a rodila se želja za daljim avanturama. Kada sam stigao u Lewiston, prelijepi mali gradić, počele su avanture. Morao sam da se uklopim u novu kulturu, to može da bude nekad dug i težak proces. Međutim, divni ljudi su mi pomogli tokom mog boravka. U početku sam nekad bio isfrustriran dok se nisam uklopio. Ljudi su stvarno ljubazni. Sam odnos sa profesorima i drugim osobljem na kampusu je opušten. Mnogo mi se dopalo to što je sve u jednom krugu, te za minut možete otići u teretanu, kafeteriju ili predavanje, naravno ako živite na kampusu.
Jedan od razloga zašto sam se prijavio na ovaj program je da upoznam sistem obrazovanja i da pozitivne stvari donesem nazad u BiH. Sistem je potpuno drugačiji. Smatram da je puno lakši nego na mom univerzitetu i mogao bih da vas u to uvjerim sa dosta argumenata. U sklopu ovog programa morao sam da izaberem predmete koje ću polagati kao i svaki student na tom univerzitetu. Neki profesori imaju dozu razumijevanja za međunarodne studente, te mogu olakšati nekim postupcima s ciljem da vam prenesu znanje.
Zanimljiva stvar je da sam četiri mjeseca proveo bez ijednog poznanika, prijatelja i sl. Nisam imao s kim da pričam na bosanskom jeziku. Mnogi su me u mom gradu pitali kako ćeš uspjeti, kako si mogao biti bez ikog ili da ne pričaš bosanski. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji veoma lako možete da komunicirate nebitno gdje ste. Naravno nije isto, ali mi to nije predstavljalo problem. Još bolja strana ovog je da sam veoma poboljšao znanje i sposobnosti komuniciranja na engleskom jeziku.
Najljepše od svega je što sam upoznao divne prijatelje. Prijatelji rasuti po cijelom svijetu su zaista ljepota koja povezuje naš mali planet. Otići negdje sam i živjeti je izazov, ali su oni tu bili uz mene u teškim trenutcima. Uvijek ću ih nositi u srcima i nastojat ćemo da se opet vidimo. Uvijek ću se sjećati kada su mi priredili simpatično iznenađenje za rođendan i koliko smo se zabavljali.
Kako ovaj program okuplja lidere iz čitavog svijeta, tačnije preko 150 država, na kraju programa smo učestvovali na radionicama održanim u Washingtonu. Radionice su bile vezane za public speaking, social enterpreneurship i team work. Velika mi je čast i zadovoljstvo bilo predstavljati našu lijepu državu s obzirom da sam prvi učesnik koji je dobio stipendiju preko ovog programa. Naime, 252 studenta dolaze iz čitavog svijeta na univerzitete u Americi. Jedni u ljetnom, a drugi u zimskom semestru. Imao sam priliku da provedem četiri dana u Washingtonu zajedno sa studentima koji su bili na ljetnom semestru. Provesti četiri dana zajedno sa mladim i uspješnim ljudima iz cijelog svijeta je neprocjenjivo iskustvo.
Zahvalan sam svima koji su mi pomogli, podržavali i omogućili da učestvujem na ovom programu. Ured za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću mi je bio od velike pomoći i podrške, i uvijek ću im biti zahvalan.
Ured za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću već nekoliko godina nastoji da u skromnim uvjetima i sa ograničenim resursima osigura mladim ljudima sa našeg univerziteta priliku da dio svog studija provedu izvan Bosne i Hercegovine na evropskim, turskim, pa čak i američkim univerzitetima. Nastojimo da im na jednom mjestu pružimo priliku da pronađu stipendiju, završe proceduru apliciranja, imaju podršku u toku boravka na drugom univerzitetu, te završe proceduru priznavanja po povratku. I onog momenta kad se naši studenti vrate sa razmjene, kad svojim ocjenama i priznanjima sa svjetskih univerziteta pokažu da su tamo bili ne samo studenti nego ambasadori svoje zemlje i univerziteta, postaje jasno da mi ovdje i sada, u našoj Bosni i Hercegovini, možemo više i možemo bolje.
– Želimo ovom prilikom da se javno zahvalimo našem Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke na ukazanom povjerenju i podršci kroz projekat „Razmjena studenata i nastavnika za realizaciju projekta mobilnosti u okviru međuuniverzitetskih ugovora o saradnji, Erasmus Mundus i Mevlana programa razmjene“, voditelja projekta Ureda za međunarodnu saradnju UNBI. Pomoću odobrenih sredstava bili smo u mogućnosti da pokrijemo putne troškove, kao i troškove osiguranja, troškove studentske vize za naše studente kojima to programom razmjene nije bilo pokriveno. Iskreno se nadamo da njihova podrška neće izostati u budućnosti i da će i dalje podržavati Univerzitet u Bihaću na njegovom sigurnom putu ka Evropskom prostoru visokog obrazovanja, kazali su iz Ureda za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću..
S ciljem da javnosti predstavimo pozitivne priče naših studenata koji su učestvovali u programima razmjene na našem Univerzitetu poput Erasmus Munuds SIGMA Agile programa, CEEPUS i UNET programa, te Erasmus+ i Mevlana programa, u narednom periodu objavljivaćemo članke i fotografije koje naši studenti dijele s nama. S obzirom da u ovim aktivnostima Ureda za međunarodnu saradnju učestvuju i naši nastavnici i ostalo osoblje Univerziteta, i njihove priče dio su neprocjenjivog iskustva međunarodne saradnje Univerziteta u Bihaću.
Iako nema zvaničnih podataka, prema nekim istraživanjima nevladinog sektora, BiH je u posljednje tri godine napustilo najmanje 100.000 ljudi. Nezadovoljni mnogo čime, i Unsko-sanski kanton napuštaju mladi, ali odlaze i cijele porodice.
Asija Kurtović, sa završenom visokom zdravstvenom školom, nakon 13 godina provedenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, odlučila je sreću potražiti u inostranstvu. I uspjela.
„Tamo sam uspjela naći posao i adaptirati se. Po pitanju nekih stvari ne mogu se porediti Bosna i Hercegovina i Njemačka. Ovo je moja zemlja, i ja bih ostala ovdje da sam imala perspektivu i normalan život. Ja sam bila na Birou trinaest godina, sa završenom višom medicinskom školom i obećanjima da ćemo biti visoki inženjeri. Da li želim da se vratim u Bosnu? Ne želim jer se ne vidim ovdje i jednostavno, tamo gradim sebi bolji život i bolju budućnost za svoju bebu“, rekla nam je.
Među onima koji odlaze najbrojniji su ljekari i medicinski tehničari, kaže dr. Ermin Goretić.
„Sam podatak da je 80 ljekara otišlo sa Unsko-sanskog kantona koji ima oko 300.000 stanovnika je zabrinjavajući, u najmanju ruku. Ne samo da ljekari, više i visoko obrazovano medicinsko osoblje odlaze u potragu za poslom, već i oni koji imaju posao, koji rade određeno vrijeme, imaju iskustvo, također odlaze. Motiv je u prvom redu novac. Da budemo iskreni, veoma niska primanja i ljekara i medicinskog kadra motivišu ljude da odu u potragu za nekim boljim primanjima, za nekim boljim životom“, kaže Goretić.
Ali ne odlazi samo medicinsko osoblje. Nermin Sefić je 30-godišnji pravnik iz Cazina. Godinama čeka posao u Bosni i Hercegovini i zato je odlučio sa suprugom napustiti je.
„Smatram, pošto sam oženjen, da će i supruga gore lakše pronaći posao i da ću imati neki bolji prosperitet, bolju budućnost. Mislim da su za sve ovo krivi naši političari, rukovodioci države. Ovo je jako, jako loše stanje za našu zemlju“.
Zavod za zapošljavanje: Pravnik Nermin Sefić iz Cazina, godinama je čekao na posao
U općinama i gradovima USK sve su popularnije i agencije koje se bave posredovanjem pri zapošljavanju za rad u Njemačkoj. Nude i mogućnost dodatnog školovanja. Emina Pelez voditeljica je jedne od posredničkih agencija iz Bihaća. Kaže da svaki dan imaju sve više prijava.
„Prosjek je šezdeset do sedamdeset kandidata. Imamo kandidate svih profila. Medicinski tehničari moraju imati završenu medicinsku školu, pripravnički stručni kao i certifikat o jeziku, a za samo školovanje imamo različite profile“, kaže.
Iako su rijetki, ipak još uvijek ima i onih koji misle da mogu uspjeti u svom gradu i svojoj zemlji.
„I ja sam poželio otići, ali eto, odlučio sam da nešto probam u svojoj državi, da pokušam nešto, jednostavno, da ne idem u drugu državu. Ljepše je kod svoje kuće“, rekao nam je Sanel Okanović.
Uvijek su stanovnici ovog dijela Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom odlazili u inostranstvo, ali je to nekada bilo samo za privremeno. Oni koji danas odlaze, idu bez doviđenja i sa namjerom da se nikada ne vrate. Razlozi su što su političke elite stvorile ambijent u kojem je korpucija u svim porama društva, upozorio je nedavno u Bihaću profesor Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzle.
„Ljudi iz ljubavi prema svojoj djeci, da bi im stvorili kakvu-takvu egzistenciju, dižu kredite da bi nekom dali novac da bi dobili posao“.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Miodrag Živanović, među brojnim razlozima odlaska mladih navodi i onaj o kojem se malo govori. „Po meni je glavni razlog upravo odsustvo nade“, upozorava.
Toromanović Dženis, učenik Medicinske škole, kaže da ni mladi ne vide budućnost u zemlji.
„Prvo se ja tu ne pronalazim, a tako i ostale kolege. Konkretno, problem je vlast“.
A da je stanje više nego alarmantno govori i podatak daje samo u Unsko-sanskom kantonu posljednjih nekoliko godina broj upisanih prvačića smanjen sa 30 na 23 hiljade. Činjenice su ovo koje jasno ukazuju na veličinu problema, zahtijevajući angažman šire društvene zajednice, a prije svega onih koji vode ovu zemlju. Ukoliko se ne dese neke ozbiljne promjene, Bosna i Hercegovina će polako postati država staraca.
Djevojčici Hanni Hadžić iz Klise, općina Bihać je prošlog mjeseca uspostavljena dijagnoza bubrežna insuficijencija.
Hanna je nakon nekoliko mjeseci liječenja u Bihaću, 28. marta hitno prebačena na Pedijatriju Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu. Ubrzo nakon hitne intervencije, nalazi su pokazali alarmantno stanje funkcije bubrega. Lijevi bubreg je skoro “propao” narodnim jezikom rečeno, a i funkcija desnog je u znatnoj mjeri smanjena jer je i taj bubreg oštećen.Ljekari u Sarajevu su stavili Hannu na listu za operaciju za mjesec maj kod tima ljekara iz Švedske. U međuvremenu Hanna treba da uradi još nekoliko dodatnih nalaza. Neke u Bihaću , a neke u Zenici ili u Mostaru.
Svjesni ove dijagnoze i njenih posljedica, bio je to šok za porodicu Hadžić jer je Hani tek jedanaesta godina.
Pored bolesti familija Hadžić se našla pred velikim životnim izazovom, kako pomoći svojoj kćerki. Kako pomoći svojoj kćerki kad ni jedno od roditelja ne radi, a pored Hanne koja je najstarije dijete, imaju još četvero djece. Ova osmeročlana familija već par godina živi od nanine penzije koja iznosi samo 157 eura. Sa tom finansijskom podrškom teško je za ovu brojnu familiju obezbjediti uslove za osnovnu životnu egzistenciju.
Ako se uzme u obzir i geografska udaljenost Klise, od Bihaća 45 kilometara i od Sarajeva 300 kilometara troškovi su znatno veći. Hannino stanje zahtjeva pratioca i auto prijevoz gdje god da krene.
Molimo vas pomozite Hanni što prije da bi na vrijeme uradile nalaze, oporavila se i u boljem zdravstvenom stanju bila spremna za operaciju.
Podaci za uplatu su sljedeći:
SWIFT CODE: ABSBBA 22
Sparkasse Bank DD BiH
Zmaja od Bosne 7, 71000 Sarajevo
Adila Hadžić
BA39 1990450060978032
BIHAĆ, 77 000
Klisa bb , Bosna i Hercegovina
U Bihaću se desila saobraćajna nesreća u kojoj je kamion prevozeći pijesak sletio u provaliju u Žegarskoj strani na putu Zavalje-Žegar.
Prema izjavi policije sa lica mjesta, nije bilo teže povrijeđenih.
Premijer Unsko-sanskog kantona Husein Rošić i njegov savjetnik Salih Dedić razgovarali su danas, u Bihaću, sa predstavnicima medžlisa IZ Bužim i Bihać.
Predstavnici Medžlisa Islamske zajednice Bužim informisali su o aktivnostima izgradnje Islamskog centra u ovoj općini. Prostorije ovog centra bit će namijenjene i za obrazovne aktivnosti, pa planiraju i dio prostora namijeniti i za najmlađe stanovnike Bužima kako bi se organizovale aktivnosti prigodne za taj uzrast, kazali su predstavnici IZ Bužim.
I u Medžlisu IZ Bihać izražavaju potrebe za adekvatnijim prostorom kako bi mogli organizovati edukativne aktivnosti.
U zgradi Vlade Unsko-sanskog kantona danas je održan sastanak sa čelnim ljudima Sportskog saveza USK.
Premijer Kantona Husein Rošić, sa savjetnikom Salihom Dedićem razgovarao je sa sportskim radnicima o aktivnostima koje treba da vode unaprijeđenju sporta na ovom području.
– Sportski savez, koji kroz grant dobija sredstva za sport, je krovna organizacija koja mora, na najbolji način, zastupati interese sportaša i razvijati sport i u tom podrška Vlade Kantona neće izostati, kazao je premijer Rošić.
