ojni aerodrom Željava danas izgleda sablasno. Nekad je to bio najveći podzemni aerodrom i baza bivše JNA, na razmeđu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, nedaleko od Bihaća. S tog su aerodroma eskadrile lovaca polijetale za dvije minute.

Tunele objekta „Klek“ u podzemnom dijelu aerodroma Željava i piste prilikom povlačenja 16. maja 1992. godine minirali su vojnici bivše JNA sa 60 tona eksploziva.

Serija eksplozija

– Bila je subota kada je tačno u 5.30 sati odjeknula prva eksplozija. Pet minuta prije šest sati začula se serija eksplozija na pistama i svih pet pista je prekrio gust dim. Nešto malo prije osam sati Bihać se zatresao od snažne eksplozije, planina je gorjela, a plamen je dosezao u nebo – ispričao nam je jedan od očevidaca, bivših pripadnika jugoslavenske vojske.

Plamen i eksplozije uništili su jedan od najvećih i najutvrđenijih aerodroma u Evropi, napravljen 1968. godine. Aerodrom je uništen s oko šezdeset tona najmoćnijeg eksploziva. Nekadašnje vojno čudo danas je obična pećina ispunjena vlagom i toksičnim plinovima. Dijelovi tunela su u lošem stanju i prijeti im opasnost od potpunog urušavanja.

Sve je onečišćeno PCB spojevima, a jonizacijski detektori dima, kojih je bilo na stotine po stropovima tunela, vrebaju sadržajem radioaktivnog americija 241, koji se lako apsorbira u plućima i može izazvati karcinom i genetska oštećenja u ekstremnim slučajevima. Uništavanjem aerodroma pričinjena je i velika ekološka šteta. Otkrivena je visoka koncentracija hemijskih spojeva, polihloriranih bifenila, posebno u tunelu 1, gdje im je koncentracija 164 ppm (čestica na milion). Oko samoga kompleksa još ima zaostalih mina, pa se ne preporučuje obilazak objekta bez posebne pratnje.

Nadžad Jahić bio je vodnik prve klase na aerodromu Željava od 1989. do početka 1992. godine. On nam priča kako je izgradnja aerodroma na ovom mjestu bila dobro osmišljena i planirana.

Mitska slika

– Sama lokacija iznimno je dobro postavljena, da bi se mogla lako braniti, jer su upravo ovdje najpovoljnija zračna strujanja na području Jugoslavije. Aerodrom je bio smješten na udaljenosti dovoljnoj da avioni mogu brzo odgovoriti u slučaju povrede granice na strani ka Italiji i Austriji, jer je Jugoslavija s blokom nesvrstanih u to vrijeme predstavljala balans između NATO bloka i Varšavskoga pakta – govori Jahić.

Jusuf Midžić je nakon završenog Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 1972. godine počeo raditi kao profesor fizike u Medicinskoj školi u Bihaću. Još dok je bio gimnazijalac, sjeća se da se među lokalnim stanovništvom pričalo o izgradnji tajnoga aerodroma u blizini grada. Ni slutio nije da će desetak godina kasnije na njemu i sam dobiti posao.

– Iz Bihaća sam i znam kako je izgledao taj mit o aerodromu Željava u trenutku kad se on 1954. godine počeo graditi. Izgradnjom aerodroma i grad se počeo urbanizirati. U to vrijeme u Bihaću je otpočela gradnja modernih stambenih objekata za vojna lica koja su trebala raditi na aerodromu. Nicali su još neki drugi objekti – ističe Midžić.

Naši sagovornici kažu da niko sa sigurnošću ne može potvrditi kolika sredstva su uložena u izgradnju ovoga, prema nekima, u to vrijeme trećeg vojnog aerodroma u svijetu.

– Niko nije ni pitao za novac, već se tako radilo i dogovaralo, a ako bi zafalilo novca, on bi se oštampao – ističe Midžić.

Izgradnja je trajala do 1968. godine, kada je došlo do poznate „češke krize“, usljed koje su trupe SSSR-a sa zemljama članicama Varšavskoga pakta, izuzev Rumunije, tenkovima upale u Čehoslovačku i okupirale je. Tito se našao u neizvjesnosti i ubrzano otvorenje aerodroma Željava je otpočelo. Nakon što je i zvanično otvoren, a slika gotovo mitske jačine odaslana u svijet, bivša Jugoslavija je bila koliko-toliko sigurna i era lovačkog zrakoplovstva i aviovježbi nadomak Bihaća je uveliko počela.

– Aerodrom je bio strogo čuvan i nije mu se moglo prići. Dežuralo se 24 sata i bili smo tako uvježbani da avion u slučaju uzbune može poletjeti za dvije minute. Moja jedinica je radila na pripremi aviona za letenje i to je bila uhodana procedura uzlijetanja i slijetanja dovedena do savršenstva. Aerodrom je imao posebnu stanicu za struju i rezervoare s gorivom. Imao je kuhinju i restoran ispod kojeg su bili smješteni prirodni izvori vode. Dakle, bio je osposobljen da određeno vremensko razdoblje može izdržati zatvoren – sjeća se Jahić.

Naredba iz Beograda

Midžić dodaje da se kompleks aerodroma sastojao od 117. puka koji se isključivo bavio letenjem i avionima. Tu je bila i jedinica koja je logistički opsluživala taj puk i dnevno je moglo biti u kompleksu do 2.000 ljudi maksimalno, iako je teško reći koliko je, ustvari, vojnika bilo u aerodromu tokom dana.

Prema Midžićevim riječima, taktika ratnog zrakoplovstva JNA bila je da se aerodrom koji se ne može braniti uništi, a takva naredba mogla je doći isključivo iz vojnoga vrha u Beogradu. Kad je JNA uvidjela da se Jugoslavija neće moći sačuvati, tokom maja 1992. godine napušta aerodrom Željava i ruši ga.

Prvo je došla naredba da se aerodrom evakuira. Tokom maja avioni su odletjeli u Beograd, a ostatak opreme je krenuo da se transportira kroz Bihać, što je rezervni sastav pokušao spriječiti. Međutim, tadašnja JNA je zaprijetila bombardiranjem Bihaća, što je rezultiralo sporazumom između tadašnjeg načelnika Nenada Ibrahimpašića i starješina JNA i vojska je evakuirana iz grada.

Mogao bi biti barem turistička atrakcija

Neko vrijeme se govorilo o renoviranju aerodroma Željava koji bi se koristio za civilne svrhe. Međutim, sve te priče ostajale su samo na prikupljanju jeftinih političkih poena. Realno je danas da se aerodrom, ovakav kakav jeste, pretvori u muzej i da služi kao turistička atrakcija. Trenutno aerodrom Željava obilazi samo grupa entuzijasta i zaljubljenika u taj kompleks i ono što je on nekad predstavljao u zajedničkoj državi.

Sa prvim danima lijepog vremena na našim cestama ponovo su se pojavili motociklisti, a u posljednjih nekoliko dana saobraćajci su zabilježili povećan broj saobraćajnih nesreća.

Bučna jurnjava i česti slalomi između automobila česta su slika na saobraćajnicama.

Iz MUP-a i ove sezone pljušte apeli na motocikliste da se pridržavaju saobraćajnih propisa, a sve radi njihove i sigurnosti drugih učesnika u prometu.

Nažalost, ljubitelji dvotočkaša nerijetko u proljeće neoprezno prelaze prve kilometre, što govori da policijska upozorenja ne piju vode. To potvrđuje podatak da su ove godine smrtno stradala trojica motociklista, dok su petorica teško povrijeđena na bh. cestama.

Ponašanje pojedinaca često pokazuje da oni samo žele biti primijećeni na ulici, ne shvatajući kakvu prijetnju predstavljaju za sve ostale aktere u saobraćaju.

Pravljenje buke na ulici kažnjavati sa 400 maraka, a posebno će biti rigorozne mjere za motocikliste višestruke počinioce saobraćajnih prekršaja.

Prošlo je 25 godina je od osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Armija RBiH formirana je u periodu agresije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Scene iz aprila 1996. godine, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, i dan danas izazivaju suze na oči.

Slavio se tada slavni Peti korpus, “Sila nebeska” koja je odbranila Krajinu od čak tri neprijatelja, a Bihać je tog aprila ’96. sijao od ponosa. – piše avaz.

Prisjetimo se najvažnijih detalja sa parade Armije RBiH u Bihaću, aprila 1996. godine.

D.O.O. “Rad-Putevi” Bihać objavio je OGLAS ZA POPUNU RADNIH MJESTA.

Potrebno je 10 radnika, a više informacija potražite na fotografiji u prilogu.

Komanda Drugoga pješadijskog bataljona Šeste pješadijske brigade, Drugoga rendžerskog pješadijskog puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji baštini tekovine Armije RBIH, upriličila je u Vojnoj bazi „Adil Bešić“ u Bihaću već tradicionalnu manifestaciju Dani otvorenih vrata za učenike osnovnih škola, a povodom 15. aprila – Dana Armije RBiH i Dana Drugoga rendžerskog pješadijskog puka OS BIH. Tom prilikom u krugu kasarne predstavljena je vojna oprema i naoružanje koju su učenici pogledali s velikim zanimanjem.Vojna oprema i naoružanje

Učenici osnovnih škola „Prekounje“ i „Harmani 1 i 2“ iz Bihaća te Osnovne škole Bužim upoznali su se s različitom vojnom opremom i naoružanjem kojim raspolažu Oružane snage. Ovo je prva od višednevnih aktivnosti na obilježavanju dvadesetpete godišnjice formiranja Armije Republike BiH i dvanaeste godišnjice Drugoga rendžerskog pješadijskog puka OS BIH. -Uopće, cilj Dana otvorenih vrata je da mi u tijesnoj saradnji s lokalnom zajednicom našoj najmlađoj populaciji predstavimo ono čime se bave uopće oružane snage danas, čime Oružane snage raspolažu, da djeca jednostavno imaju predstavu danas-sutra ukoliko izraze želju za nastavkom svoje profesionalne vojne karijere da znaju o čemu se tu radi i da upotpunimo sadržaj prezentacije snaga, sredstava i dnevnih aktivnosti s kojima se susreću pripadnici Drugoga pješadijskog bataljona i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u cjelini, kaže kapetan Rusmir Musa, načelnik Odjeljenja za civilno-vojnu saradnju i informisanje. Nastavnik Aladin Ičanović, iz Osnovne škole Bužim na Dane otvorenih vrata doveo je članove Vijeća učenika. -Godišnjim planom obilježavamo 15. april – Dan Armije Republike BiH i ukazala nam se prilika da dođemo danas na Dan otvorenih vrata ovdje u Bihać. Neki od učenika su kazali kako su ponosni što su članovi Vijeća učenika i što su u prilici vidjeti sve ovo. Veoma su zadovoljni sa samom izložbom, kaže nastavnik Ičanović.

Snajperska puška i automatski pištolj

Učenici nisu skrivali svoje oduševljenje onim što su ovom prilikom vidjeli. -Općenito mi je najzanimljivije bilo to što sam vidio razno oružje koje dosad nisam vidio, razne minobacače, puške poput M-16. Posebno mi se dojmila snajperska puška 12 milimetara i automatski pištolj. Možda jednoga dana postanem vojnik, kaže Tarik Huzeirović, učenik šestoga razreda Osnovne škole „Prekounje“ u Bihaću. Hana Skenderović, učenica šestoga razreda Osnovne škole iz Bužima kaže kako su joj se najviše dopale puške koje su, kaže, iznimno zanimljive i zanimljivo je gledati to čime su se nekad borili naši borci, ističe Hana. Učenici Dalili Majetić iz bihaćke škole „Prekounje“ najviše se sviđaju velike puške a o vojnom pozivu, veli, nije razmišljala.

Centralna svečanost ove godine u Bosanskoj Krupi

Pored prezentacije snaga i sredstava Drugoga pješadijskog bataljona, na terenima Stensa odigran je turnir u malom nogometu, a na centralnom spomen-obilježju na Humcima bit će održana centralna svečanost polaganja cvijeća na šehidksom mezarju u Bihaću. Nakon toga u Vojnoj bazi „Adil Bešić“ bit će upriličen prijem za uzvanike, ratne komandante i borce Petoga korpusa. U subotu, 15. aprila, u Bosanskoj Krupi bit će organizirana centralna svečanost obilježavanja 25. godišnjice formiranja Armije RBiIH za područje USK-a.

Kantonalno tužilaštvo u Bihaću predložilo je jednomjesečni pritvor za 39-godišnju Merimu Haračić, nastavnicu biologije u Osnovnoj školi “Prekounje” u Bihaću, te Semiru Ibrišimoviću (30) i Edinu Alukiću (27), zbog sumnje da su trgovali narkoticima.

Ovu informaciju za Faktor je potvrdila Jasmina Husić, glasnogovornica bihaćkog Kantonalnog tužilaštva.

– Postupajući tužilac je nakon ispitivanja osumnjičenih Općinskom sudu u Bihaću uputio prijedlog za određivanje jednomjesečnog pritvora – kazala je Husić.

Pritvor im je predložen zbog opasnosti od bjekstva, dok je za osumnjičenog Alukića zatražen i zbog bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo, a svima se na teret stavlja neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.

Nastavnica Haračić, Ibrišimović i Alukić uhapšeni su u srijedu, kada su obavljeni pretresi na više lokacija u Bihaću. Tom prilikom policija je pronašla određenu količinu skanka.