Home Blog Page 1298

Usvojen budžet USK od 218 miliona maraka

I nakon cjelodnevne borbe u Skupštini kantona, pregovora iza zatvorenih vrata u Vladinom kabinetu, konačno je i usvojen budžet USK za 2017 godinu koji iznosi 218 miliona i 900 hiljada konvertibilnih maraka. Realno prenapuhan i teško ostvariv s obzirom na slabo punjenje, dugovanja, zahtjeve i smanjena sredstva od raspodjele javnih prihoda.

Za budžet glasalo je 21 poslanik, pripadnici skupštinske grupe koja podržava manjinsku Vladu, dok je ostatak glasova stigao iz redova opozicije koji nisu smijeli ne usvojiti budžet, pogotovo nakon onolikih pritisaka sindikata.

Ovaj put sindikati su pobjedili, izborili su Vladi budžet, a kako će sami budžetski korisnici proći u ostvarenju svojih prava iz kolektivnih ugovora tek će da se vidi.

Socijalni nemiri odgođeni su za dogledno vrijeme.

Razvoj drvne proizvodnje u Bihaću? Turska firma spremna uložiti 100 miliona eura i zaposliti 400 radnika

U Bihaću je danas održan sastanak sa turskom kompanijom koja ima odlučne namjere da ulaže u drvnu industriju u Bihaću.

Svojim konkretnim ciljevima ulaganja planiraju zaposliti 400 radnika a vrijednost investicije bi bila oko 100 miliona eura. Firma je prvenstveno bila zainteresirana za “Sanicu” ali kako u Sanskom Mostu nisu našli lokaciju koja zadovoljava njihove potrebe odlučili su se da proizvodnju iverice pokrenu u Bihaću.

Da bi se ovo investiranje u Gradu Bihaću obavilo potrebno je ispuniti određene preduslove.

Više o inostranom ulaganju i potencijalnom razvoju drvne industrije u Bihaću pogledajte u videu u prilogu:

Fazlić podnio krivične prijave: Neću prikrivati ničiji kriminal

Prema informacijama kojima raspolaže portal Vijesti.ba, gradnoačelnik grada Bihaća Šuhret Fazlić od preuzimanja mandata do danas uputio je nadležnom tužilaštvu nekoliko obavijesti i prijava kojima je ukazao na postojanje sumnje u zakonitost određenih postupaka kojima se susreo u svom dosadašnjem radu.

Nenamjensko trošenje budžetskog novca

Naime, nakon niza primjedbi da visinu ovogodišnjeg budžeta determiniraju nezakonito utrošena namjenska sredstva i obaveze iz ranijeg perioda koje se moraju vraćati i zbog čega u Gradu Bihaću u ovoj godini neće biti moguće realizirati niti jedan infrastrukturni projekat, vijećnici stranaka GS, SDP, A-SDA i DF koji čine parlamentarnu većinu u Gradskom vijeću upravo su na toj sjednici donijeli su Zaključak kojim su obavezali gradonačelnika Fazlića da u roku 15 dana sva saznanja u vezi nenamjenskog trošenja namjenskih sredstava iz Budžeta Grada Bihaća dostavi nadležnom tužilaštvu radi utvrđivanja eventualne krivične odgovornosti odgovornih lica, u prvom redu bivšeg gradonačelnika Emdžada Galijaševića (SDA).

U skladu sa Zaključkom, gradonačelnik Fazlić je prema Kantonalnom tužilaštvu uputio akt u kojem se navodi da je 6.017.498,26 KM namjenskih sredstava nenamjenski utrošeno u toku prošle godine, te da ista nisu vraćena. Naime, prema ranijoj Odluci Gradskog vijeća Bihaća, gradonačelnik u toku godine, u slučaju potrebe, može „posuditi“ namjenska sredstva ali se ista do kraja fiskalne godine moraju vratiti, što nije učinjeno.

Međutim, prema izvorima portala Vijesti.ba, to nije prva krivična prijava koju je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić uputio prema Tužilaštvu USK-a.
Raskidom ugovora pri realizaciji KfW projekta prouzročena šteta od 2 miliona KM
U nekoliko ranijih medijskih istupa Fazlić je rekao da neće štititi i prikrivati kriminal svojih prethodnika ali ni uposlanika organa Gradske uprave, te da će svaku nezakonitost na koju u svom radu naiđe prijaviti.

Da je ozbiljno mislio govori činjenica da je još u mjesecu februaru ove godine od Kantonalnog tužilaštva pismeno zatražio utvrđivanje zlopotrebe položaja i ovlasti, odnosno favorizovanja interesa izvođača u slučaju raskidanja Ugovora o izvođenju radova u okviru projekta odvodnje i prećišćavanja otpadnih voda (tzv. KfW) sa firmom “Aquaterm” iz Karlovca gdje je Grad Bihać pretrpio finansijsku štetu od preko 2 miliona KM i značajno prolongiranje rokova završetka projekta.
Malverzacije se zamljištem na kojem su izgrađeni tržni centri FIS i Bingo

Pored toga, također u mjesecu februaru ove godine zatražio je od nadležnog tužilaštva da utvrdi zakonitost promjene vlasničkog statusa zemljišta na kojima su izgrađeni tržni centri Fis i Bingo. Naime, sumnja se da su gradski slžbenici pravnim malverzacijama koje su započele još 2000. godine, zemljište koje je bilo u državnom vlasništvu, sa pravom korištenja ustanovljnim u korist nekadašnjeg privrednog giganta „Žitoprerada“, prvo nezakonito pretvorili u posjed fizičkih lica, da bi zatim ta fizička lica dio tako pribavljenog zemljišta prodala preduzećima “Bingo”, “Fis” i “Stanovi” d.o.o, a dio zadržali za sebe.

Prije niza mahinacija, površina zemljišta u državnom vlasništvu na kojem je žitoprerada imala pravo korištenja iznosila je 50.603m², dok se danas ovo preduzeće vodi kao korisnik na neprometovanom ostatku ovog zemljišta u površino od samo 6.088m². Iz navedenog proizilazi da je Grad Bihać ovim nezakonitim radnjama lišen prava vlasništva nad ovim zemljištem u državnoj svojini u površini od 44.515m2, a čija vrijednost se procjenjuje na 4,5 miliona KM.

Obavijest o javnom uvidu i javnoj raspravi na Nacrt izmjena i dopuna Regulacionog plana “Ceravci I” za područje “A1” i “H”

Obavještavamo građane Bihaća da će se javni uvid na Nacrt izmjena i dopuna Regulacionog plana “Ceravci I” za područje “A1” i “H” održati u periodu od 03.04. do 18.04.2017. godine, od 8.00 do 12.00 sati, u kancelariji Službe za urbanističko planiranje i građenje u prizemlju zgrade Gradske uprave Bihać.

Pozivamo sve zainteresirane građane i pravne subjekte da svojim primjedbama, sugestijama, mišljenjima i prijedlozima daju svoj doprinos.

Nakon Javnog uvida održat će se Javna rasprava. Pozivamo Vas da prisustvujete javnoj raspravi na Nacrt izmjena i dopuna Regulacionog plana “Ceravci I” za područje “A1” i “H”, koja će se održati dana 20.04.2017.godine sa početkom u 13.00 sati u Salonu za vjenčanja u prizemlju zgrade Gradske uprave Bihać.

UŽIVO: Pratite sjednicu Skupštine USK: Hoće li biti usvojen Budžet ili će se desiti financijska blokada !?

Danas je u Bihaću je počela sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona (USK) na kojoj će zastupnici pokušati ponovo izglasati budžet za 2017. godinu te Finansijski plan Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) USK, što im nije uspjelo prije sedam dana.

Pratite uživo sjednicu Skupštine USK-a:

Kliknite iznad “zeleni gumb – Play” i slušajte sjednicu.

Hoće li USK od sutra biti u finansijskoj blokadi

Danas je u Bihaću zakazana redovna sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona (USK) na kojoj će zastupnici pokušati ponovo izglasati budžet za 2017. godinu te Finansijski plan Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) USK, što im nije uspjelo prije sedam dana.

Danas je posljednji dan kada to mogu učiniti, jer će, u suprotnom, Kanton od sutra biti u finansijskoj blokadi.

Zastupnike su ispred sale, gdje se održava sjednica, sačekali predstavnici sindikata različitih branši kao dio indirektnog pritiska, koji traje posljednju sedmicu.

Bihaćka glumica Darja Badnjević: Svaka godina je za mene bila borba i uživanje

Svestrana i predana do krajnjih granica svakoj od strana, Darja je uspjela objediniti sva svoja interesovanja pozivom koji je čini kompletnom i nadasve sretnom. Danas je uspješna glumica koja se ne zamara sudbinom, već svakodnevnim radom nastoji istančati svoj glumački kvalitet i profinjenost.

Ko je Darja Badnjević?

Darja Badnjević je glumica iz Bihaća, koja trenutno živi u Sarajevu. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Bihaću, upisuje Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, odsjek gluma, i završava u klasi profesora Senada Bašića. Trenutno je možete gledati u predstavama „Antigona- 3000 godina kasnije“, „Prosjačka opera“ i „Elizabeta Bam“, te u predstavama „Medvjed“ i „Muzičko na Obali“.

Zašto gluma?

Glumu sam izabrala jer je to jedini poziv koji objedinjuje sve moje interese koji su jako široki.

Šta si očekivala da ćeš naučiti na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti?

Prije upisa na Akademiju student ne može ni u najluđim snovima da zamisli šta ga čeka na nastavi koja obuhvata kompleksne scenske vježbe, koje rastavljaju studenta na male djeliće da bi on sam pronašao način na koji će se sastaviti i uspostaviti svoje glumačko biće. Ja sam očekivala da ću upisati zahtjevan fakultet, ali količina rada na sebi, posvećenosti, truda i znoja koje sam ostavila u toj ustanovi je iznad svakih očekivanja. U suštini očekuješ da ćeš naučiti glumiti, a zapravo naučiš put, i na tebi ostaje da učiš čitav život. Smatram da najviše znanja dolazi kroz iskustvo.


Tvoja impresija tokom studija u odnosu na očekivanja?

Svaka godina je za mene bila borba i uživanje. Uvijek sam birala teži put umjesto onog lakšeg, jer sam mislila da ću tako više naučiti. Zahvaljujući tome sad s većom lakoćom prilazim poslu, jer sam naučila ko sam i šta sam, šta su želje, a šta mogućnosti. Vrijednim radom čovjek najviše uči o sebi, stekne vještine pomoću kojih lakše kanališe talenat.

Šta nakon studija?

Ja se ne opterećujem sudbinom, smatram da glumac nakon studija treba da nastavi raditi na sebi kao i na Akademiji, i da na taj način neće biti bez posla. Ja želim izlaziti na kastinge, kvalitetno se pripremiti za svaki, i svakom projektu pristupiti sa velikom požrtvovanošću i ljubavlju. Mene ljubav prema poslu gura dalje, i zato nemam strah.

Gdje se vidiš za 10 godina?

Za 10 god se nadam da ću mnogo napredovati, tj da će moja gluma postati profinjenija i kvalitetnija. Voljela bih raditi sa što više reditelja, snimiti svoj film, napraviti par projekata u Bihaću i zainteresovati ljude iz tog kraja za ovaj posao, jer realno ne znaju šta propuštaju. Također, želim imati miran i sređen privatni život, jer smatram da ljudi koji imaju porodičnu stabilnost lakše podnose poslovne izazove.

Gdje si sad?

Sad živim u Sarajevu, tu imam najviše prilike za rad. Voljela bih uraditi projekat u Bihaću jer volim svoj grad i želim svoju umjetnost da podijelim sa svojim sugrađanima, koji će nadam se znati to cijeniti. Mislim da se mladi u Bihaću trebaju više zanimati za pozorište i filmsku umjetost, jer je to tržište koje je otvoreno i gotovo nepostojeće u Krajini. Voljela bih da vidim veći interes za snimanje filmova, odnosno da se ljudi obrazuju i rade u toj oblasti, može im donijeti veliku korist.

Vremeplov: Hafizovića džamija u Bihaću

Prije nego počnem pisati o samoj džamiji, dužan sam kazati nekoliko stvari vezano za porodicu koja ju je i utemeljila. Za našu porodicu veže se legenda da smo potomci plemića von Wihitsch, koji su, da bi zadržali imanje, prešli na islam 1592. godine nakon osvajanja Bihaća od strane Osmanlija. Bila je to nekad utjecajna, kršćanska porodica koja je vladala gradom i branila ga od osmanskih napada. Svako od braće iz te plemićke porodice, morao je uzeti različito prezime, kako se ne bi ponovno udružili i pobunili protiv osmanske vlasti. Tako je moj predak uzeo prezime Hafizović, od arap. hafiz što znači čuvar Kur’ana, i zadržao se na imanju nadomak gradskih zidina u Harman Ičezaru. Tako se stara kuća Hafizovića sve do Drugog svjetskog rata, nalazila tačno ispred današnjeg Hotela Park, uz jarak, a posljednji je u njoj rođen moj djed Ahmet.
Piše: Dinko Hafizović
Naziv naselja Harman Ičezar, vodi porijeklo od arap. Ad-Hazar, što znači bijela kula, bijeli grad, jer se prostiralo na južnoj strani bihaćkih zidina koje su imale puno sunca i bile suhe, pa su na suncu bile blještave, za razliku od sjevera gdje ima manje sunca, puno vlage pa zidine obuđaju od mahovine i vlage. Na sjevernoj strani prema Krupskoj ul., nalazila se Zelengradska Tabija i Vrata, a na južnoj prema naselju Ičezar, Njemačka vrata, odnosno Reichs-Thor, jer su išla izravno prema carstvu preko Zavalja. Zbog teškog izgovaranja same riječi, od naziva Harman Ičezar, danas se zadržalo samo ono „harman“, pa tako govorimo o naselju Harmani.
Dolaskom Austrijanaca, zatečeni su podosta održani sistemi obrane, bedema, kula i stari kaštel u kojem je također bila mala džamija. Radilo se o ruševini koja je uklonjena i na kojoj je sagrađena bihaćka medresa, danas zgrada SDK. Pojedini povjesničari pogrešno tumače ovu ruševinu kao Ičezarsku džamiju, zbog naziva koji upućuje na zidine, a nesvjesni naziva samog naselja u današnjem gradskom parku i okolo Hotela Park, a u kom se nalazila prava Ičezarska džamija – ispred Doma Armije, nekad poznata kao Hafizovića džamija, a što je dokumentovano i ovjekovječeno na prvoj fotografiji grada Bihaća iz 1880. godine.
Na istoj fotografiji, vidljiva su tri minareta, prvi Fethijin, zatim minaret Bišćevića džamije u centru grada, i na kraju minaret Hafizovića džamije na lokalitetu današnjeg Doma Armije, južno od Njemačkih vrata.
Hafizovića džamija bila je drvena džamija koju su austrijske vlasti, s ciljem uljepšanja i uređenja grada, uklonile u periodu između 1890. i 1900. godine, pa umjesto od drveta, izgradile novu, kamenu džamiju nešto sjevernije, bliže jarku. Riječ je o današnjoj džamiji u Harmanima, u kojoj je posljednji mutevelija iz porodice Hafizovića bio moj pradjed Salih, a koja do danas nosi naziv džamija Ičezar.
Uklanjanje Hafizovića džamije, kao i gradskih bedema, nije bio vandalski ili neprijateljski čin, nego planska transformacija grada iz srednjovjekovne, otomanske utvrde, u moderan, srednjoevropski grad, kakav je bio Bihać sve do savezničkog bombardovanja 1944. godine. U Harman Ičezaru, prema pisanju Radoslava Lopašića, ubrzo su nikle moderne kuće, uređeni su trotoari na glavnoj, Zavaljskoj cesti, te šetalište i novonasađeni park u kom je bihaćka gospoda svakodnevno uživala u njegovim ljepotama – kako nekad, tako i sad.

Olimpijski kajakaški velikan Shipley: Doći ću ponovo u BiH, želim učestvovati na Una regati

Trostruki olimpijac i trostruki viceprvak svijeta u K-1 disciplini kajaka Scott Shipley jedan je od najvećih prijatelja bh sporta. Javnost  ga je upoznala  1996. godine kada se Bišćaninu Samiru Karabašiću razbio kajak na Olimpijskim igrama u Atlanti, a Scott mu dao svoj kojim je prethodne godine osvojio Svjetski kup i na taj način pokazao veliku humanost postupkom prema sportisti koji je na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre otišao helikopterom iz ratom zahvaćene države.

Nekadašnji vrhunski sportista se pored tri nastupa na Olimpijskim igrama i tri srebrne medalje na Svjetskim prvenstvima može pohvaliti i osvajanjem tri Svjetska kupa i petim mjestom na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine.

“Kao dječak bavio sam se mnogim sportovima, ali kada sam dospio u drugi razred tada sam se posvetio samo kajaku. Neki se ljudi probaju baviti kajakom i kažu sebi da im je to zanimljivo, a neki se probaju baviti kajakom i kažu sebi da to žele raditi svaki dan – ja sam bio u ovoj drugoj skupini. Zavolio sam kajak, trenirao sam svaki dan, ujutro prije i poslijepodne nakon škole. Kroz koju godinu postao sam juniorski prvak svijeta (U18) i tada sam odlučio ne ići dalje sa školom i u potpunosti se posvetiti kajaku kako bih se što bolje pripremio za Olimpijske igre“, izjavio je Shipley u razgovoru s članovima Sportskog udruženja LUX.

Otkrio je da se u početku uopće nije htio baviti kajakom.

“Razlog zašto baš kajak, a ne neki drugi sport, leži u činjenici da mi se otac bavio kajakom i da je bio član državnog tima SAD-a 1965. godine. Odatle potiče moje poznanstvo s kajakom. Zanimljivo je da u početku nisam htio uopće ući u kajak, međutim kad sam kasnije prvi put ušao, od tog momenta više nikad nisam htio prestati s tim sportom”, rekao je poznati kajakaš.

On je učestvovao je na Olimpijskim igrama u Barceloni, Atlanti i Sydneyju.

“Iako sam imao samo 21 godinu na svojim prvim Olimpijskim igrama u Barceloni bio sam razočaran što nisam ostvario bolji plasman od tog 27. mjesta. Godinu prije Olimpijskih igara u Atlanti postao sam viceprvak svijeta i prvak Svjetskog kupa, stoga sam važio za jednog od favorita za osvajanje zlatne medalje. Ipak, ostvario sam loš plasman, 12. mjesto, promašio sam ulaz, morao sam se vratiti i tu sam izgubio dosta vremena. Bio sam jako razočaran svojim nastupom. Jednostavno, nije bio moj dan. Zapravo, nisam imao svoj dan ni na jednim od Olimpijskih igara na kojima sam bio, obzirom na to da nisam osvojio medalju. Najbolji rezultat mi je peto mjesto na Olimpijskim igrama u Sydneyju”, kazao je Shipley.

Imao je mnoge anegdote s Olimpijskih igara za ispričati, ali posebno je izdvojio jednu.

“Na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Atlanti koračali smo stazom i usred defilea odjednom su nas zaustavili i gurnuli čitav Dream Team ispred nas. Izuzetno visoki ljudi od kojih smo se mi jedva vidjeli. Mislio sam u sebi ‘Hej, i mi smo tu, napravite malo prostora’. Nisu mogli biti više drugačiji od svih ostalih američkih sportista tamo. Ovi ljudi su sportski giganti i bilo koji drugi dan u te četiri godine oni su iznad nas, međutim taj dan dok smo koračali stazom svi smo bili jednaki. Zanimljivo je bilo vidjeti nekog poput Shaqa (Shaquile O’Neal op.a.) ko zarađuje milione i nekog poput mene ko je tada živio u kućici na drvetu s godišnjim prihodom od samo 10 hiljada dolara na istom mjestu. To je jedna od fascinantnih stvari vezanih za Olimpijske igre”, dodao je nekadašnji olimpijac.

Scott je istakao da ne žali što u svojoj kolekciji priznanja nema olimpijsku medalju.

“Bio sam triput viceprvak svijeta i tri puta osvajač Svjetskog kupa. Prvi put kad sam postao viceprvak svijeta u konkurenciji je bilo malo više od 100 takmičara. U ovom sportu uvijek je velika konkurencija tako da sam ja prezadovoljan s ovih šest velikih medalja koje ste istakli na početku razgovora. Doduše, olimpijska medalja bi izgledala lijepo na zidu“, uz smijeh je istakao raspoloženi Shipley.

Osvrnuo se i na BiH te je više strasti govorio o našoj zemlji nego o svojim uspjesima. Prisjetio se Olimpijskih igara u Atlanti i donacije u vrijednosti od 50.000 dolara koju je osigurao bihaćkom kajaškom klubu.

“Cijeli svijet je bio svjestan konflikta u Bosni i Hercegovini i on je mnogo utjecao na raspoloženja mnogih u svijetu. Nismo nikad vidjeli niti jednog Bosanca na većim takmičenjima. Poznavali smo mnogo kajakaša iz, recimo, Njemačke ili Francuske, ali ne i iz BiH. Prvi put smo vidjeli takmičara iz vaše zemlje na Svjetskom kupu prije Olimpijskih igara i to nam je itekako privuklo pažnju, međutim nismo znali pozadinu te priče. Kasno navečer, dok smo bili na Olimpijskim igrama, nazvali su me i rekli da je bosanski tim ostao bez kajaka i pitali su me da li sam ja voljan ustupiti jedan. Naravno da sam pristao i ustupio sam mu svoj kajak u kojem sam osvojio Svjetski kup prije Olimpijskih igara. Što se tiče upita o donaciji, mnogi mediji su prenijeli tu priču i onda su uslijedili mnogi pozivi s upitom šta bi oni mogli uraditi kako bi se pomoglo Samiru u njegovoj situaciji. Zapisali smo sva imena, skupili smo sve što se dalo skupiti i poslali smo tu donaciju za Bosnu i Hercegovinu za razvoj kajakaškog sporta u Bihaću”, rekao je bivši američki kajakaš.

Ubrzo je nakon toga prvi put posjetio BiH.

“Nakon Olimpijskih igara u Atlanti prvi put sam posjetio BiH i proveo sam dosta vremena sa Samirom koji me upoznao sa svojim iskustvima prije nego je bio u mogućnosti da nastupi u utrkama. Zaista je nevjerovatno kakve je prepreke morao preći kako bi došao do najmasovnijeg sportskog takmičenja na svijetu, definitivno mu je bilo stotinu puta teže nego bilo kojem drugom kajakašu koji se našao tamo. Upoznao sam tamo djecu koja su nekoliko godina provela u kućama. Samirova priča je fascinantna, ali kada sam otišao u Bosnu i Hercegovinu još je fascinantnije bilo vidjeti čitavu tu zajednicu koja polako izlazi na ulice, djecu kako se igraju i plivaju. Prizor koji mi je najviše ostao u glavi jeste ta tranzicija ubrzo nakon rata kada su ljudi opet mogli normalno živjeti. Tužno je da je Dinku i Emiru (hrvatski olimpijac Dinko Mulić i bh. olimpijac Emir Šarganović op.a.) rat bio normalna stvar, da su navikli na to. Samir Karabašić, Emir Šarganović i Dinko Mulić su čudo”, dodao je Shipley.

Emira i Dinka upoznao je kao djecu, kasnije ih je gledao na Olimpijskim igrama.

“Donijeli smo opremu u Bosnu i Hercegovinu, Emir i Dinko su tada imali možda 12 ili13 godina. Kada ih stavite u čamac većina se djece boji, plaču, ne znaju šta raditi, ne žele među velike valove. Stavili smo 13 ili 14 djece, išli smo i kroz mjesta gdje je voda turbulentnija i fascinantno je da su sva djeca bila oduševljena. Dvoje od te djece bili su Emir i Dinko, koji su kroz desetak godina otišli na Olimpijske igre u Atini. Zaista, mali početak s velikim završetkom. Nevjerovatna stvar za vidjeti”, istakao je bivši američki kajakaš.

Skoro dvije decenije nije bio u našoj zemlji, ali planira uskoro doći na bihaćku Una regatu.

“Vratio sam se 1999. godine i razlika između 1996. i 1999. godine bila je nevjerovatna, bilo je to potpuno neko novo iskustvo. Ipak, od tada nisam bio u Bosni i Hercegovini, ali odlučio sam jedne godine ponovo doći u Bihać i učestvovati u tradicionalnoj Una regati“, poručio je nekada vrhunski kajakaš Scott Shipley na kraju razgovora.

Kanalizacija prioritet: Generacijski projekt u vremenu kada generacije odlaze

Ovo će potrajati, kažu da, kada dignu asfalt, postave cijevi zatrpaju nasipom, tek tada treba da prođe određeni broj dana da bi se zemlja slegla da bi preko cijevi i nasipa tek onda moga da nastupi valjak.

A zemlja se slegla i tamo gdje su već kopali a nije vraćen asfalt su rupe i neravnine kakve još nismo vidjeli u izrupanoj nam domovini.

I tako će biti ko zna koliko dugo jer grad jedva iznalazi sredstva da kao partner da svoj dio učešća u KFW projektu a kamo li da iznađe dovoljno sredstava da se brzo i efikasno vrati asfalt.

Saobraćaj se jedva odvija, a tek počinje turistička sezona, tako da je možemo odmah odbaciti.

Štetu trpe i svi drugi mali poslovi u gradu, jer čim se preusmjeri automobilski ili pješački saobraćaj vlasnicima ne preostaje ništa drugo nego da zaključaju radnje a i takvih je primjera sve više u gradu.

Zbog prašine sve fasade i prozori daju prizor Černobila, gume i obuća na ljudima kao da su upravo iz rata izašli.

Što je najgore niko ne izlazi pred javnost da kaže da se ovo mora, da je ovo generacijski projekt, da treba pokazati malo strpljivosti.

Ne, umjesto toga inspekcije pokreću akciju kodnog naziva “priključak” te će izricati kazne onima koji ne budu htjeli platiti priključak.

Bivši načelnik je htio ukinuti ovaj projekt kojeg je pripisao ondašnjoj SDP gradskoj Vlasti, a novi načelnik samo kuka kako neće biti para da se završi.

Više niko se ni ne trudi da nas ubijedi da je ovo sve neophodno.

Pa se moramo zapitati, jesu li mudre glave ovoga grada došle na stratešku ideju jer je izmjena kanalizacije neophodna, ili su nam ovo utrpali neki stranci u dogovoru sa nekima domaćim, jer ko nema svoga plana ima tuđi.