Nakon koncerta grupe Parni valjak, d.o.o.Stage Art predložio je posjetiocima da na koncertu svojim ovacijama odaberu sljedeći koncert koji će se desiti u organizaciji Stage Art na istoj lokaciji – u Sportskoj dvorani Luke Bihać.

Mnogi koncerti i izvođači su ponuđeni, a prvi u nizu koji je dobio najviše ovacija je koncert Marije Šerifović  uživo sa bendom, što su potvrdili i zahtjevi mnogih prijatelja d.o.o. Stage Art-a preko FB profila i e-mail adrese. Kao što je projekt Winter Story, tako i ovaj, u organizaciji d.o.o. Stage Art-a uz podršku Bihaćke pivovare,  ima za cilj da u ova teška vremena koncerti budu antidepresiv mnogima koji su “željni” izlaska na koncerte i sportske dvorane, a da im isti u potpunosti vrate samopouzdanje sa sjetom na lijepa vremena kad su koncerti bili svaki mjesec u godini, a nekad i dva puta mjesečno.

Marija Šerifović, po mnogima kontraverzna, a opet, po većini drugih vrhunska profesionalka, vrhunski vokal čiji koncert prati bend sa kvalitetom evropskog nivoa, sigurno će napraviti koncert koji će se pamtiti do kraja života – spektakl nad spektaklima!

Novi albumi, novi mega hitovi, veliki koncerti, velika tehnika, energija razlog su da što prije dođete do svoje ulaznice!

Marija je predstavljala  R. Srbiju na Eurosongu 2007. s pjesmom Molitva, s kojom je pobijedila i dovela Eurosong u Beograd. Kaže da je prvi put zapjevala u prvom razredu osnovne škole, već u četvrtom razredu je na dječijem festivalu u Kragujevcu  Djeca pevaju hitove zapjevala pjesmu Whitney Houston. Po završetku srednje škole preselila su u Beograd gdje je snimila svoj prvi album Naj, najbolja 2003. godine, a na muzičkoj sceni ističe se svojim snažnim i prodornim vokalom, a često se komentira i njen naglašeno opušten stil odijevanja.

Marija Šerifović je imala veći broj uspješnih nastupa na festivalima: Budvanski festival 2003, Gorka čokolada, Budvanski festival 2004, Bol do ludila, prvo mjesto, Beovizija 2005, Ponuda, sedmo mjesto, Radijski festival 2005, U nedelju, prvo mjesto, Festival u Vrnjačkoj Banji 2006, drugo mjesto za interpretaciju, Beovizija 2007, kad je otišla na Eurosong  i sa pjesmom  Molitva osvojila prvo mjesto  na Eurosongu  2007. godine te dovela naredne godine Eurosong u Beograd. Koncert u Kombank Areni koji je održan 11. maja 2010. godine, na kojem je nastupila pred 15.000  posjetilaca  i  priredila im pravi spektakl.

Nakon dvije godine, 2012, sa majkom je otpjevala pjesmu Čudna jada od Mostara grada,  a 2014. godine objavila je album Hrabro sa pjesmama: Gorka hrabrost (duet sa Alexanderom Rybakom), Ja volim svoj greh, Mrš, Podseti me, Ružna strana ljubavi, Samo tvoja, Vidim te svuda, Izvini se. Godine 2015. snimila je singl Pametna i luda. Postala je dio žirija koji odlučuje o sudbini kandidata muzičkog takmičenja Zvezde Granda.

Koncert u Areni Zenica 3. decembra 2016. godine, kada su ulaznice rasprodane u rekordnom toku, a sad, na inicijativu  posjetilaca koncertaWinter Story, evo je na Unsko-sanskom kantonu u gradu Bihaću i u sklopu projekta “Proljeće u gradu Bihaću” da svojom izvedbom i energijom prenese dobre vibracije svojih pjesama fanovima u dvorani!    

MARIJA  ŠERIFOVIĆ, Bihać, Sportska dvorana Luke, nedjelja, 16.04.2017.godine u 20 sati!

Cijena ulaznica:

Tradicija oglašavanja topova za vrijeme ramazana u starim gradovima u Bosanskoj krajini, čiji su pucnji od davnina javljali vrijeme iftara (prestanak dnevnog posta), uveliko se vraća. Ti su topovi utihnuli u krajiškim srednjovjekovnim zidinama tridesetih godina prošlog stoljeća.

Tjeran željom da oživi tradiciju, stari krajiški i jedan od posljednjih kovača na ovim prostorima Dursum Halilović u svojoj kovačkoj radnji, što nadvisuje obale Une u Bosanskoj Otoci, koja dijeli Bosansku Krupu i Novi grad, gradove u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, uz granicu s Hrvatskom, izradio je takav.

Replika starih topova

“Polako se bliži vrijeme kraja moga kovanja i htio sam nešto napraviti da stane, da se pamti, jer kovača danas gotovo više i nema i kako onda to vratiti, tu tradiciju?”, govori Dursum dok s posebnim zadovoljstvom pojašnjava kako nastaje top, replika tih davnih, koje pamti iz djetinjih dana.

“Sve radim po sjećanju, jer ni nekakve fotografije nemam niti bilo kakvog primjerka, dijela. Izgled, oblik, jest isti, pa drveni točkovi, cijev, sve je, zapravo, drveno, tradicionalno.”

“Sve se radi od kvalitetnog osušenog jasenovog i hrastovog drveta, s kovanim gvozdenim dodacima. Možda za nekoga izgleda nemoguće, kao i drveni šparet, ali ovdje se radi o suhom jasenu, izuzetno otpornom drvetu, koji, uz metalne obrube, bez problema izdrži detonaciju. Pored toga, u tijelu je cijev izrađena od posebne legure, tako da se drvo ne može zapaliti, a ni voda ne može ući.”

Cijela je konstrukcija Dursumovo autorsko djelo i svaki detalj, dio, radi sam i ručno. I satima, danima, “jer potrebno je strpljivog rada tridesetak dana i noći za izradu jednoga”, kazuje Dursum.

Dursumovi topovi, kako su već dobili ime, već su u zidinama Kapetanove kule u Bihaću, u starim gradovima u Ostrošcu i Cazinu. Ovih je dana završen i za stari grad u Maglaju. Uskoro će raditi za stari grad u Velikoj Kladuši, Travniku…

Duga porodična tradicija

U Dursumovoj kovačkoj radnji sve podsjeća na starinu. Otud ga, kako kaže, nešto čudno, neka naslijeđena upornost, tjera da se ognjište ne ugasi, da tupi udarci odjekuju iznad Une, da vrati stara zaprežna kola – fijakere, jer godinama je pravio upravo zaprežna kola, točkove. Gotovo da se ne zna kada se u ovoj kovačnici počelo kovati. Jedna je od prvih u Krajini, danas najstarija.

Kovački i kolarski zanat naslijedio je. Počeo se njime baviti kad je u kovačku radnju oca Ahmeda ušao kao dječak i u njoj ostao cijeli život. Od oca je, kako kaže, dobro naučio zanat i nije se opirao životu koji mu je bio predodređen.

“Kovački i kolarski posao je”, dodaje, “nešto što se naslijeđem dobija u porodici Halilović. Otac Ahmet, djed Ale, pradjed Okan i dalje unazad bili su kovači i kolari. Od pamtivijeka se ovako u ovoj porodici živjelo. Skromno i uvijek s poljoprivrednicima, radnicima. Često se na riječ plaćalo, pa žitom ili nekim drugim proizvodima.”

A dnevne poslove koje je obavljao najviše je diktiralo vrijeme. U fizički teškom i napornom poslu pravio je sjekire, motike, plugove, mlinove, zaprežna kola…

“Ne tako davno konji su bili jako prisutni u krajiškim domaćinstvima. Teško bih mogao kazati koliko sam konja potkovao, koliko kola napravio, popravio… Danas više da ih skoro i nema. Poneki. I rijetko sam u prilici da ih potkivam. Eto, sada pravim ta stara zaprežna kola, već sam ih nekoliko napravio i poslao u Sarajevo, Travnik. Evo jedna završavam, i ona će u Zadar, u Hrvatsku. Traže se.”

Dursum se teško miri s činjenicom da je sve manje kovača, iako, reći će, “posla ima”.

“Nije ovo vrijeme naklonjeno malim zanatlijama. Sve moramo raditi, platiti, registrirati se, kao veliki proizvođači. Eto, ja vodu kojom perem svoje garavo lice nakon kovanja plaćam po istoj cijeni kao i onaj u velikoj tvornici. Malo je želje da se ovakvi poslovi i zanati zaštite, da se pomogne da opstanu.”

Teško se miri i s činjenicom da niko neće nastaviti porodičnu tradiciju, uz nakovanj, da će tupi udarci prestati odzvanjati obalama Une.

“Ipak, zadovoljan sam što sam iz svoje kovačke radnje uspio podići i pružiti svojoj djeci bolje uslove za život. Onda mi bude lakše kada pomislim da ću kovačnicu morati zauvijek zatvoriti.”

Ramazanski topovi

Privodeći polako kraju svoje kovačke dane, ovaj najstariji kovač i kolar u Bosanskoj krajini kaže da je sretan i zadovoljan.

“Napravio sam ramazanski top i polako oživljavam zaboravljenu tradiciju, koja je starim gradovima u Bosanskoj krajini davala posebnost. I kada prestanu tupi udarci na nakovnju, na obalama Une, nastavit će topovski, ramazanski, pucnji u starim gradovima.”

“Posebno raduje činjenica da su u Bihaću i drugim mjestima Bosanske krajine tokom mubarek-ramazana, Bajrama, mevluda, ali i drugim prigodama pucali topovi. Naime, 1913. godine osigurana su sredstva za pucanje iz topova tokom ramazana i Bajrama u iznosu od 92 krune. Iz tog je novca plaćen tobdžija Redžep-čauš Midžić, a ostatak je utrošen za kupovinu baruta”, zapisano je u knjizi Suada Mahmutovića Bihaćki vakufi od 1878. do 2014, u kojoj se još navodi i to da “podaci o tome kada su tačno ramazanski topovi pucali u Bihaću i Bosanskoj krajini nisu poznati. Međutim, pouzdano se zna da su bili u upotrebi do Drugog svjetskog rata.”

Hostel Begović nalazi se u Vedrom Polju, na 3,9 km od Bihaća te pruža pogled na planine.

U okviru objekta dostupan je bar. Gosti mogu besplatno koristiti WiFi i privatno parkiralište u sklopu hostela Begović.

Pojedine jedinice sadrže TV ravnog ekrana s kabelskim programima i prostor za sjedenje. Sobe uključuju vlastitu kupaonicu s kadom ili tušem.

Recepcija je otvorena 24 sata dnevno. Hostel obuhvaća dječje igralište i nudi uslugu najma automobila.

Hostel Begovic udaljen je 35 km od Plitvičkih jezera. Najbliži autobusni kolodvor smješten je u Bihaću, do kojega ima 4,8 km.

Ono što dodatno nudi ove sezone restoran u sklopu hostela jeste da imate sada mogućnost organiziranja privatnih zabava po vrlo povoljnim cijenama.

Za sva dodatna pitanja, osoblje hostela “Begović” vam stoji na raspolaganju.

Hoste Begović
Druge Satnije HVO, 77000 Vedro Polje, Bosna i Hercegovina
Telefon:037 224-445
Facebook: https://www.facebook.com/prenociste.begovic/

U 9:00 sati u gradskoj vijećnici počela je 7. sjednica Gradskog vijeća Bihać. Vijećnici će raspravljati o slijedećim tačkama:

1. a) Nacrt Budžeta Grada Bihaća za 2017. godinu.
b) Nacrt Odluke o izvršavanju Budžeta Grada Bihaća za 2017. godinu.

2. Prijedlog Odluke o usvajanju Nacrta izmjena i dopuna Regulacionog plana “Ceravci I” za područje “A1” i “H”

3. Izvještaj o realizaciji Programa rada Gradskog vijeća Bihać za 2016. godinu.

4. Izvještaj o radu Gradske izborne komisije Bihać za 2016. godinu.

Na znanje: Informacija o radu Policijske stanice Bihać za januar 2017.godine.

Dana 18.03.2017 godine klub je nastupio na Međunarodnom turniru „1.Pokal Velenja„ u Republici Sloveniji ,te među 48 klubova iz 7 zemalja osvojio 5 zlatnih, 1 srebrenu i 5 brončanih medalja čime se svrstao u najuspješniji klub na ovom turniru.

ZLATNE MEDALJE SU OSVOJILI:

1. MURTIĆ MUHAMMED u kategoriji – 35 i -45 kg ,dječaci 12-13 godina
2. MURTIĆ JUSUF u kategoriji -40 i -45 kg ,dječaci 10-11 godina
3. DURDŽIĆ IMANA u kategoriji -30 kg, djevojčice 8-9 godina

SREBRENU MEDALJU JE OSVOJILA:

1. IMANA DURDŽIĆ +35 kg, djevojčice 8-9 godina

BRONČANE MEDALJE SU OSVOJILI:

1. FELIĆ EMA- seniorke -68 kg
2. VOJIĆ JASMINA- juniorke +59 kg
3. SELIMOVIĆ HASSAN +40 kg u kategoriji dječaci 8-9 godina i 10-11 godina
4. DURDŽIĆ IMANA- kate djevojčice 8-9 godina

U Kulturnom centru Bihać održana je osnivačka skupština Udruženja prijatelja kulturne baštine i prirode Unsko-sanskog kantona – “Naša Krajina – naša baština”. Usvojen je nacrt statuta udruženja, donesen osnivački akt, imenovan upravni odbor, a za predsjednika Udruženja izabran je Almir Ami Kurtović.

– Udruženja “Naša Krajina – naša baština” ima za cilj više stvari, svakako bi okupljali osobe koje se bave i zanimaju kulturnom i prirodnom baštinom; prikupljati ćemo informacije o stanju kulturne i prirodne baštine; organizirati ćemo aktivnosti na njihovom očuvanju; učestvovati će u izradama projekata, kao i implementaciji istih, koji bi bili od značaja za istraživanje, pronalaženje, dokumentiranje, konzerviranje, zaštitu i obnovu kulturne baštine; radiće se na aktivnostima promocije historijskih, prirodnih i kulturnih potencijala, koji bi bili od zančaja za privredni razvoj; raditi na edukacijama građana o značaju kulturne i prirodne baštine; organizirati savjetovanja, seminare, treninge, edukativne kurseve i predavanja radi upoznavanja i usavršavanja članova društva i šire društvene zajednice o vrijednosti i značaju, te upravljanju kulturnom i prirodnom baštinom; organizirati će manifestacije turističkog, kulturnog i zabavnog karaktera, kojima bi se promovirala kulturna i prirodna baština… između ostalog i da naglasim još jednu tačku, a koja se odnosi na obavljanje suradnji i razmjenu iskustava sa istim i sličnim udruženjima i drugim nevladinim organizacijama u zemlji i inozemstvu, kazao je novoizabrani predsjednik Udruženja Almir Ami Kurtović.

Na osnivačkoj skupštini jednoglasno je usvojen amblem udruženja, prema kojem će se i izraditi pečat istog. Ideju/rješenje amblema/znaka je složio Rešad Behić, grafički izradio i za buduće korištenje osposobio Almir Ami Kurtović.

Članovi upravnog odbora Udruženja su: Almir Ami Kurtović, Paola Luchesi, Dženita Halilagić, Ahmet Ami Ibukić i Eduard Živni.

Krajina je regija koja obuhvata prostor zapadne Bosne i Hercegovine smještena oko tri rijeke: Una, Sana i Vrbas a proteže se od Jajca i Usora na istoku do Bihaća i Velike Kladuše na zapadu današnje Bosne i Hercegovine. Najveći grad regije je Banja Luka potom slijede gradovi Bihać, Prijedor, Kotor Varoš, Bosanska Krupa, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška‚ Cazin, Velika Kladuša, Bosanski Novi, Sanski Most. Krajnji sjeverozapadni dio Krajine se naziva i Cazinska Krajina po gradu Cazinu. Istočna granica Krajine je gora Borje i početak derventske općine, a južna prirodna granica kanjon rijeke Ugar.

Krajina nema administrativno utvrđene granice, niti ima političko predstavništvo u trenutnoj upravnoj strukturi države Bosne i Hercegovine ali ima značajan hrvatski kulturno-povijesni identitet koji je formiran kroz mnoge historijske i gospodarske događaje.

Teritorij uklopljen rijekama Una, Sava i Vrbas je prije nosila ime “Turska Hrvatska” u europskim literaturama 18. i 19. stoljeća. Ime Krajina ovom predjelu su dale Osmanlije, iako sama riječ nije turska nego slavenska. Austrijski, talijanski, njemački i nizozemski kartografi su naziv prihvatili 1860. godine. Ime ove oblasti su promijenili u Bosanska Krajina koje se po prvi put spominje na kartama 1869. godine.

Historija Bosanske Krajine je možda i razlog specifične kulture njenih stanovnika koji se ponose sa otpornošću i buntovništvom uglavnom prema Sarajevu. Ipak takav stav prema Sarajevu je više označeno kao bratinsko rivalstvo nego kao stvarna mržnja. Institucije koje odražavaju kulturni identitet Bosanske krajine su u Banjoj Luci, gdje se nalazi Muzej Bosanske krajine i Narodno Pozorište Bosanske krajine, koji su nedavno i preimenovanim od strane vlasti Republike Srpske iz političkih razloga.

Prijatelji porodice Ibrišimović iz IZ bihać organizirali su još jednu akciju u nizu, u cilju prikupljanja pomoći našoj oboljeloj sugrađanki.

Semiri Ibrišimović iz Bihaća je hitno potrebna novčana pomoć za transplantaciju bubrega. Humanitarno veče za našu sugrađanku će se održati 25.3. u KC Bihać (Dom Armije), a goste će zabavljati Adnan Nezirov, Sinaudin Bajrić, MIZ Cazin, i mnogi poznati umjetnici iz svijeta ilahija i kasida.

Karte će se moći kupiti i u pretprodaji u prostorijama Centra za žene Nahla u Bihaću.