Regionalna zvijezda, Marija Šerifović očarala je Bišćane priredivši nezaboravan koncert u gradu na Uni.

Prepuna bihaćka dvorana ”Luke” već od prve pjesme ”Deo prošlosti”, pjevala je s Marijom najveće hitove, što im je ona vratila energičnim nastupom kojeg će se dugo sjećati.

Čuvenu pjesmu “Molitva” publika je, od prve do posljednje riječi, izvela Mariji koja nije krila zadovoljstvo povjerenjem i ljubavi kojoj je prisustvovala ove nedjelje. Također, kazala je da je interesantno kako je publika melodično i u istom tonu otpjevala pjesmu od početka do kraja, što pokazuje da znaju prepoznati kvalitetnu muziku.

U ponedjeljak u Kantonalnom sudu u Bihaću pred sudskim vijećem kojim predsjedava Edina Arnautović bit će održan glavni pretres u predmetu protiv Muhameda Budimlića iz Cazina.

On je optužen za ubistvo bihaćke advokatice Jasmine Koričić u februaru 2015. podmetanjem eksplozivne naprave na vrata ureda. Uz ubistvo tereti se i za krivično djelo u sticanju za izazivanje opće opasnosti, te za posjedovanje bombi.

Vještaci za eksplozive i balistiku iz FMUP-a do u detalje su rekonstruisali događaj i samu napravu koja je okarakterisana kao mina iznenađenja.

Bomba je bila u čaši sa izvučenim osiguračem spremna da se aktivira na svako pomjeranje. Čaša je bila privremeni osigurač.

– Ovakvu minu iznenađenja samo je stručno lice moglo osmisliti, ovakve stvari se uče u ratu, a ne iz literature, posvjedočio je Salko Bidžević, stručnjak za eksplozivne naprave.

Podsjetimo, Tužilaštvo USK-a tereti Budimlića da je izvršilac ovog ubistva, a utvrđen je motiv da je Budimlić htio da se osveti advokatici, jer je ona na sudu zastupala njegovu suprugu, koju je on u više navrata pretukao, te kada je u konačnici na ročištu izgubio dio imovine u brakorazvodnoj parnici, zaprijetio je pokojnoj advokatici.

No, tokom suđenja je bilo očito da Tužilaštvo ne spori činjenicu da se u izvršenju ovoga krivičnog djela uključilo još jedno nepoznato lice. Naime, odbrana je za Muhameda Budimlića kazala da nije bio u ratu, da nije služio vojsku te da nema nikakvog stručnog znanja o eksplozivima. Također, u ostacima prilikom stručne DNK analize pronađeni su tragovi koji se podudaraju sa Budimlićevim brisom i još jednom nepoznatom osobom.

Da li se radi o sumnjivcu koji je van domašaja zakona, a koji je stručan za takve naprave, pred vijećem je da ustanovi. Podsjećamo, ovo nije prvi slučaj u Bihaću da se desilo ubistvo postavljanjem mine iznenađenja.

Naime, u maju 2012. godine na pijaci u Bihaću za štandom sa jagodama poginula je mlada Bišćanka Sabina Dulić, čije ubistvo do danas nije razjašnjeno.

Ona je otvorila suncobran u kojem je bila postavljena mina iznenađenja, te je poginula na licu mjesta.

Iako su se oba ubistva desila u razmaku od tri godine, ne nedostaje zanimljivih slučajnosti koje ih povezuju. Naime, obje eksplozije desile su se u Prekounju u Bihaću, u razdaljini od stotinjak metara i u oba slučaja tužiteljica je bila Azra Ibrahimpašić.

Nakon neuspjelog pokušaja rješavanja prve eksplozije, Tužilaštvo joj je delegiralo i drugi slučaj – eksplozije kod advokatskog ureda, vjerujući da bi na neki način mogli biti povezani. Uz to, tužiteljica Ibrahimpašić već je duboko u istrazi o eksplozivnim napravama.

No, iako porodica Koričić prati ovo suđenje i ima nadu da će joj sud donijeti pravdu, porodica Dulić takvu satisfakciju nema.

Demir Dulić iz Srbljana kod Bihaća svake godine na mjestu eksplozije obilježava dan pogibije sestre Sabine. On je uporan, obilazi policijske i tužilačke urede redovno tražeći odgovor na pitanje ima li ikakvih pomaka.

Slučaj je često dodjeljivan drugim istražiteljima i stručnjaci iz FUP-a u više navrata su vršili biološke analize tragova.

– Još ne znamo ko je odgovoran za ubistvo Sabine. U mislima prolazim sve to ponovo, nebrojeno puta sam istražnim organima davao izjave, nastojao im pomoći maksimalno, a opet, trudim se da ne dozvolim da slučaj odlože, ispričao nam je Demir Dulić.

Pet dugih godina je prošlo, a novih tragova nema, ubica sa minom iznenađenja kao da je u zemlju propao.

Ipak, porodica Dulić smatra da su ovo potpuno dva odvojena događaja, mada je čudno da u Bihaću postoje dva slučaja ubistva na isti način.

– Kako vrijeme odmiče, sve sam sigurniji da je moja sestra žrtva bezumnog akta terorizma, smatra Demir.

Njegova majka je umrla od tuge, tačno 60 dana nakon pogibije Sabine. Otac je također obolio i Demir se nada samo još to da će mu jednog dana saopćiti da je krivac pronađen.

Demir nije zadovoljan, jer zna da ubica još slobodno hoda.

– On je tu, među nama. Možda ga ja i sretnem, ali ne znam ko je, možda ga i ne viđam, ali vjerujem da je u gradu. Mislim da to nije ugodna pomisao da među nama živi neko ko je u stanju postaviti bombu na pijacu, pa taj je onda u stanju postaviti bombu i usred škole. Znate, policija na kraju svake godine daje ocjenu da je stanje sigurnosti zadovoljavajuće, ali kakva je to poruka ako nisu riješili ovaj slučaj teškog krivičnog djela ubistva ni nakon 5 godina, pita Dulić.

U međuvremenu, građani Bihaća iščekuju i završetak suđenja za ubistvo advokatice Jasmine Koričić, nadaju se da će njihovim okončanjem mnogo toga biti jasnije te da se u Bihaću nikada više neće ponoviti eksplozija sa smrtnim posljedicama.

Sanita Demirović učestvovala je u duelu u trećem krugu “Zvezda Granda” sa Draganom Petrović Mazom.

Prva kandidatkinja predstavila se pjesmom “Crveni lak”, dok je druga izabrala numeru “Takvi kao ti”.

U drugom dijelu Sanita je zapjevala “Idemo jako”, dok je Maza odabrala numeru “Lažljiva”.

Žiriju se nije baš dopalo kako je pjevala Maza, pa je prednost dao Saniti, koja se sa svih sedam glasova plasirala direktno dalje.

JK se našalila kako deblja pjevačica uvijek bolje pjeva od mršavih, a Marija i Bosanac su odgovorili da se to zove “masnije” pjevanje:

https://www.youtube.com/watch?v=KcvLnsmv2JI

ojni aerodrom Željava danas izgleda sablasno. Nekad je to bio najveći podzemni aerodrom i baza bivše JNA, na razmeđu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, nedaleko od Bihaća. S tog su aerodroma eskadrile lovaca polijetale za dvije minute.

Tunele objekta „Klek“ u podzemnom dijelu aerodroma Željava i piste prilikom povlačenja 16. maja 1992. godine minirali su vojnici bivše JNA sa 60 tona eksploziva.

Serija eksplozija

– Bila je subota kada je tačno u 5.30 sati odjeknula prva eksplozija. Pet minuta prije šest sati začula se serija eksplozija na pistama i svih pet pista je prekrio gust dim. Nešto malo prije osam sati Bihać se zatresao od snažne eksplozije, planina je gorjela, a plamen je dosezao u nebo – ispričao nam je jedan od očevidaca, bivših pripadnika jugoslavenske vojske.

Plamen i eksplozije uništili su jedan od najvećih i najutvrđenijih aerodroma u Evropi, napravljen 1968. godine. Aerodrom je uništen s oko šezdeset tona najmoćnijeg eksploziva. Nekadašnje vojno čudo danas je obična pećina ispunjena vlagom i toksičnim plinovima. Dijelovi tunela su u lošem stanju i prijeti im opasnost od potpunog urušavanja.

Sve je onečišćeno PCB spojevima, a jonizacijski detektori dima, kojih je bilo na stotine po stropovima tunela, vrebaju sadržajem radioaktivnog americija 241, koji se lako apsorbira u plućima i može izazvati karcinom i genetska oštećenja u ekstremnim slučajevima. Uništavanjem aerodroma pričinjena je i velika ekološka šteta. Otkrivena je visoka koncentracija hemijskih spojeva, polihloriranih bifenila, posebno u tunelu 1, gdje im je koncentracija 164 ppm (čestica na milion). Oko samoga kompleksa još ima zaostalih mina, pa se ne preporučuje obilazak objekta bez posebne pratnje.

Nadžad Jahić bio je vodnik prve klase na aerodromu Željava od 1989. do početka 1992. godine. On nam priča kako je izgradnja aerodroma na ovom mjestu bila dobro osmišljena i planirana.

Mitska slika

– Sama lokacija iznimno je dobro postavljena, da bi se mogla lako braniti, jer su upravo ovdje najpovoljnija zračna strujanja na području Jugoslavije. Aerodrom je bio smješten na udaljenosti dovoljnoj da avioni mogu brzo odgovoriti u slučaju povrede granice na strani ka Italiji i Austriji, jer je Jugoslavija s blokom nesvrstanih u to vrijeme predstavljala balans između NATO bloka i Varšavskoga pakta – govori Jahić.

Jusuf Midžić je nakon završenog Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 1972. godine počeo raditi kao profesor fizike u Medicinskoj školi u Bihaću. Još dok je bio gimnazijalac, sjeća se da se među lokalnim stanovništvom pričalo o izgradnji tajnoga aerodroma u blizini grada. Ni slutio nije da će desetak godina kasnije na njemu i sam dobiti posao.

– Iz Bihaća sam i znam kako je izgledao taj mit o aerodromu Željava u trenutku kad se on 1954. godine počeo graditi. Izgradnjom aerodroma i grad se počeo urbanizirati. U to vrijeme u Bihaću je otpočela gradnja modernih stambenih objekata za vojna lica koja su trebala raditi na aerodromu. Nicali su još neki drugi objekti – ističe Midžić.

Naši sagovornici kažu da niko sa sigurnošću ne može potvrditi kolika sredstva su uložena u izgradnju ovoga, prema nekima, u to vrijeme trećeg vojnog aerodroma u svijetu.

– Niko nije ni pitao za novac, već se tako radilo i dogovaralo, a ako bi zafalilo novca, on bi se oštampao – ističe Midžić.

Izgradnja je trajala do 1968. godine, kada je došlo do poznate „češke krize“, usljed koje su trupe SSSR-a sa zemljama članicama Varšavskoga pakta, izuzev Rumunije, tenkovima upale u Čehoslovačku i okupirale je. Tito se našao u neizvjesnosti i ubrzano otvorenje aerodroma Željava je otpočelo. Nakon što je i zvanično otvoren, a slika gotovo mitske jačine odaslana u svijet, bivša Jugoslavija je bila koliko-toliko sigurna i era lovačkog zrakoplovstva i aviovježbi nadomak Bihaća je uveliko počela.

– Aerodrom je bio strogo čuvan i nije mu se moglo prići. Dežuralo se 24 sata i bili smo tako uvježbani da avion u slučaju uzbune može poletjeti za dvije minute. Moja jedinica je radila na pripremi aviona za letenje i to je bila uhodana procedura uzlijetanja i slijetanja dovedena do savršenstva. Aerodrom je imao posebnu stanicu za struju i rezervoare s gorivom. Imao je kuhinju i restoran ispod kojeg su bili smješteni prirodni izvori vode. Dakle, bio je osposobljen da određeno vremensko razdoblje može izdržati zatvoren – sjeća se Jahić.

Naredba iz Beograda

Midžić dodaje da se kompleks aerodroma sastojao od 117. puka koji se isključivo bavio letenjem i avionima. Tu je bila i jedinica koja je logistički opsluživala taj puk i dnevno je moglo biti u kompleksu do 2.000 ljudi maksimalno, iako je teško reći koliko je, ustvari, vojnika bilo u aerodromu tokom dana.

Prema Midžićevim riječima, taktika ratnog zrakoplovstva JNA bila je da se aerodrom koji se ne može braniti uništi, a takva naredba mogla je doći isključivo iz vojnoga vrha u Beogradu. Kad je JNA uvidjela da se Jugoslavija neće moći sačuvati, tokom maja 1992. godine napušta aerodrom Željava i ruši ga.

Prvo je došla naredba da se aerodrom evakuira. Tokom maja avioni su odletjeli u Beograd, a ostatak opreme je krenuo da se transportira kroz Bihać, što je rezervni sastav pokušao spriječiti. Međutim, tadašnja JNA je zaprijetila bombardiranjem Bihaća, što je rezultiralo sporazumom između tadašnjeg načelnika Nenada Ibrahimpašića i starješina JNA i vojska je evakuirana iz grada.

Mogao bi biti barem turistička atrakcija

Neko vrijeme se govorilo o renoviranju aerodroma Željava koji bi se koristio za civilne svrhe. Međutim, sve te priče ostajale su samo na prikupljanju jeftinih političkih poena. Realno je danas da se aerodrom, ovakav kakav jeste, pretvori u muzej i da služi kao turistička atrakcija. Trenutno aerodrom Željava obilazi samo grupa entuzijasta i zaljubljenika u taj kompleks i ono što je on nekad predstavljao u zajedničkoj državi.

Sa prvim danima lijepog vremena na našim cestama ponovo su se pojavili motociklisti, a u posljednjih nekoliko dana saobraćajci su zabilježili povećan broj saobraćajnih nesreća.

Bučna jurnjava i česti slalomi između automobila česta su slika na saobraćajnicama.

Iz MUP-a i ove sezone pljušte apeli na motocikliste da se pridržavaju saobraćajnih propisa, a sve radi njihove i sigurnosti drugih učesnika u prometu.

Nažalost, ljubitelji dvotočkaša nerijetko u proljeće neoprezno prelaze prve kilometre, što govori da policijska upozorenja ne piju vode. To potvrđuje podatak da su ove godine smrtno stradala trojica motociklista, dok su petorica teško povrijeđena na bh. cestama.

Ponašanje pojedinaca često pokazuje da oni samo žele biti primijećeni na ulici, ne shvatajući kakvu prijetnju predstavljaju za sve ostale aktere u saobraćaju.

Pravljenje buke na ulici kažnjavati sa 400 maraka, a posebno će biti rigorozne mjere za motocikliste višestruke počinioce saobraćajnih prekršaja.

Prošlo je 25 godina je od osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Armija RBiH formirana je u periodu agresije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Scene iz aprila 1996. godine, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, i dan danas izazivaju suze na oči.

Slavio se tada slavni Peti korpus, “Sila nebeska” koja je odbranila Krajinu od čak tri neprijatelja, a Bihać je tog aprila ’96. sijao od ponosa. – piše avaz.

Prisjetimo se najvažnijih detalja sa parade Armije RBiH u Bihaću, aprila 1996. godine.

D.O.O. “Rad-Putevi” Bihać objavio je OGLAS ZA POPUNU RADNIH MJESTA.

Potrebno je 10 radnika, a više informacija potražite na fotografiji u prilogu.