Pisma su bila vid komunikacije među velikašima Osmanskog carstva i susjednih država, Mletačke i Dubrovačke republike.

„U svemu visoko poštovanom i svake plemenite časti dostojnom vlastelinu Žan Mariji Bnetkoviću, kumu našemu, od mene Omer kapetana Motuzovića. Potom razumismo, ča nam pišete za radi one Jejupke da je odnijela pokojne tvoje sestre robu: dva zubuna od svile i jednu suknju. Istinom je došla i na sebi donila zubun, suknju i zelen zubunac od svile ča ste joj poklonili i kad je bila k vam došla. Ča nosi Jejupka ovoliko vrime, na sebi što nosi, skinuvši na koga ćeš ih obući? Ča je Jejupka nosila, ono je već sramota vladikam nositi one robe…S Jejupke neću skinuti haljine, začem mi je sramota. I Bog te veseli.“

Ovo je dio krajišničkog pisma koje je Omer kapetan Motuzović poslao vlastelinu Žan Mariji u Omišu početkom 17. stoljeća, a tiče se odbjegle Romkinje (Jeđupka) koja je u bijegu odnijela i odjeću pokojne vlastelinove sestre. Pismo na kraju završava time da ne žele odjeću nazad jer više nema vrijednost i njima je ispod časti da je poslije nje nose.

Krajišnička pisma su nastala u periodu od 15. do 18. stoljeća kao vid komunikacije između vlastele na području današnje Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Pisali su ih velikaši krajina Osmanskog carstva svojim susjedima, velikašima u Habsburškoj monarhiji, Mletačkoj i Dubrovačkoj republici. Veliki broj pisama se odnosi na područje Hercegovine i Bosanske Krajine u BiH, te Dalmacije i Dubrovnika u Hrvatskoj.

Pisma su pisana bosanskom ćirilicom – bosančicom, a njihova tematika je raznolika. Među sačuvanim pismima mogu se naći poslovna pisma koja se tiču trgovine, ona vezana za sigurnost i suradnju na tom polju, pisma kojima se dogovara način iskorištavanja zemlje, uzgoj stoke i posjedovanje kmetova, kao i neka koja su prilično lične prirode, moglo bi se reći, ona koja samo održavaju dobrosusjedske odnose.

Svako pismo je počinjalo iznimno uljudnim obraćanjem sa iskazanim poštovanjem, a takav je bio i kraj, čak i kod pisama koja su sadržavala ucjene i prijetnje. Jezik kojim su pisali bio je jezik kojim su govorili, a preovladavala je ikavica koja je još donekle očuvana u Cazinskoj krajini.

Od dukata do jamstva za kmeta

„Donese mi sluga moj knez vlah Radosalić tri sokolića i vaš građanin Jarko pedeset dukata. Htjedoh ih opet poslati plemenstvu, ali ne mogoh da vi volju ne raskinu. Od vas ove dukate ne iskam“, navodi u svom pismu dubrovačkom knezu Skender-beg.

On zahvaljuje na poklonima i dalje piše kako bi on radije da mu pošalju čohu ili svilu koju će on platiti jer ima novac.

Trgovina je bila najčešća tema krajišničkih pisama. Tako je Ćiro Truhelka našao pismo koje je hercegovački paša Musta-paša pisao na dubrovačko područje, a tiče se trgovinskog ugovora i dogovora o prevozu robe, pirinča i pšenice gdje je ‘star’ mjera od 66 kilograma.

„A sada vi pišem da nam dobavite tri hiljade stara šenise u Svtat i tamo šaljemo čojeka Laza da vidi. Tefter im dajete koliko je prinča, koliko tovara šenise davate da šajemo konje i dinare i pošto će biti da nam pišete. I plati nam đe kahve i to nam učinite poslati.“

U duhu dobre saradnje područja pod osmanskom i habsburškom vladavinom, posmatra se i pismo koje je krajem 17. stoljeća napisao Ramadan-aga, inače zapovjednik u gradu Bila Stina kod Cazina. Sisački kapetan Jurinić je dobio pismo od Ramadan-age:

„U ime Boga. Od mene Ramadan age plemenitomu i uzvišenomu i svake fale i časti dostojnomu Mikuli Juriniću, kapitanu sisačkomu lipi poklon i vele drago pozdravljenje. A potom tog razumih, da potribujete moju viru za vašega sužna Šabana Zemanića. I ja eto dajem moju čistu viru Muhamedovu zan ja za njegovo dugovanje od novca do konca da ga slobodno pustite da prohodi i dugovanje prenosi tako i tim putem.“

Pismo koje na svom početku ima turski pečat imalo je za cilj da da jamstvo za kmeta Šabana Zemanića, a to je i Ramadan-aga učinio. U odgovoru koji je uslijedio od kapetana Jerinića, ističe se da su primili jamstvo i omogućili kretanje kmeta Zemanića. Pismo završava sa željom da su zdravo na „poštenoj Krajini“. Inače, posebna odlika svih krajišničkih pisama je ta su se jedni drugima obraćali sa poštovanjem i krajnje ljubazno.

Kako tematika krajišničkih pisama nije samo ekonomske prirode, među njima se mogu naći pisma koja su po svojoj tematici neobična i zanimljiva. Tako 1617. godine Alaga Seferagić i svi vitezovi od Krajine traže od providura u Omišu da ne pušta djevojku koju su neki nevjernici odveli u omiški kraj:

„Plemenitom providuru omiškome od mene Alage Seferagića i od Osman kapitana Mecanovića, i od Zaper age Vlahovića, i od Omer čauša Motuzovića i od sve Krajine i krajinskih vitezova vele drago pozdravljenje providuru i svim omiškoj vlastelom. A sada čusmo: jedni nevirnici i naši i vaši su jednu divojku doveli u vaš grad, a budući da je naša krv i naša sestra, a sad molimo vašu milost, kako vlastele i naše suside, da te naše sestre ne pušćate mimo vaš grad, zašćo i vi dobro znate.“

U pismu nastavljaju sa objašnjavanjem posljedica koje će nastupiti ako puste da djevojka ode sa tim „nevjernicima“ i uzdaju se dobrosusjedske odnose, kao i to da neće biti mržnje među njima.

Ljuti aga iz Ostrošca i plemeniti Gazi Husrev-beg

Grad Ostrožac pored Cazina je bio izuzetno važno područje na krajnjoj granici Osmanskog carstva, pa su njegovi vladari vršili stalnu prepisku sa hrvatskim velikašima. Najznačajniji vladar Ostrošca sa kraja 17. stoljeća bio je Osman- aga Beširević kojeg je i Radoslav Lopašić opisao kao pravu sliku i priliku Krajišnika koji je zbog svog stava uživao poštovanje i Turaka, ali i kršćana. Ono po čemu se naglašava njegova veličina je po tome da je držao do date riječi, pa ga je zbog toga i najviše ljutilo kada hrvatski susjedi ne bi održali „viru“. Zbog toga su u njegovim pismima pronađeni i prijekori takvog ponašanja. Godine 1700. sa Ostrošca je poslano pismo Karlu Gusiću, kapetanu Ogulinskom u kojem Osman-aga prijeti Gusiću zbog nevraćanja kmeta Marka:

„Ako mi sada ne pošlješ sužnja Marka, veće ti posli ove knjige pisati neću, veće hoću učiniti što ja znao budem. Ali hoću još sada počekati, jere se nadam, da nećeš svoju viru ostaviti.“

Prema Muhamedu Neziroviću, jedno pismo je posebno važno, a isto je napisao Gazi Husrev-beg 1535. godine. Svi oni koji su se kasnije susretali sa ovim pismom isticali su plemenitost Gazi Husrev-bega, kao i toleranciju koju je Sarajevo pokazalo. U pismu se ističe problem zatočenog trgovca Dmitra Kupinića za čije oslobađanje moli austrijskog kralja Ferdinanda I. Dirljiv je završetak pisma u kojem piše: „I mi se nadamo od vaše milosti za siromaha Dmitra, da bi vaše gospostvo sirote stare mu majke suze zaustavili.“

Pisma kao diplomatija

Krajišnička pisma su imala svoju formu i pisare koji su ih svojim stilom pisanja činili prepoznatljivim, pa se tako stilskom analizom može prepoznati u kojoj ‘kancelariji’ su nastala. Upravo su stil i sistematičnost u pisanju ono što krajišnička pisma stavlja na važno mjesto u proučavanju dešavanja u tom periodu.

Ova pisma kao vid komunikacije između susjeda koji su se našli u različitim carstvima su izuzetno značajna za sva područja na kojima su nastajala, a naročito za područje današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Njima su se održavali diplomatski, trgovački, politički, ali i privatni odnosi između kršćana i muslimana. Najviše sačuvanih pisama se nalazi u arhivima u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, a manji dio u Bosni i Hercegovini.

Iz A SDA već su u dva navrata tražili ostavku premijera Rošića, a sada je glavno pitanje ko će podržati budžet.

S obzirom na to da Unsko-sanski kanton budžetske korisnike isplaćuje temeljem odluke o privremenom finansiranju, koja važi do kraja marta, Vlada mora što hitnije donijeti budžet.

Nezadovoljnih već ima, Sindikat ljekara zakazao je sjednicu za sutra na kojoj će, ukoliko se ne usvoji nova satnica koju predlažu te ako Vlada ne da saglasnost na prečišćeni tekst granskog kolektivnog ugovora, ljekari će stupiti u generalni štrajk.

– Važeća satnica iz prošle godine je 2, a mi tražimo minimum 2,35 KM i da sve bude usaglašeno sa Zakonom o radu. Vlada ima sjednicu u petak, pa ćemo poslije toga i mi znati idemo li u štrajk, kazao nam je Mirsad Muhamedagić iz Sindikata ljekara.

Prosvjeta, koja je već jednom odbila sporazum sa premijerom Huseinom Rošićem, nada se potpisivanju novog sporazuma.

– Najviše se nadamo kolektivnom ugovoru, pošto ga nemamo, a tražimo i zaostale isplate za prevoz iz cijele protekle godine, naknade za vanredne ispite, za teže bolesti, umrline…, kazao nam je Samir Fajić iz Sindikata srednjeg obrazovanja.

Upravo zbog kašnjenja potpisivanja ugovora, nacrt budžeta za 2017. godinu bio je na sjednici Vlade, ali je vraćen na doradu. Sindikati su dobili uvjeravanja od premijera da će ugovor biti potpisan.

Međutim, sve to neće biti lako ugraditi u budžet. Vlada više nema većine u Skupštini, a da bi pridobila neke od stranaka ili poslanika na svoju stranu, morat će i njihove primjedbe na budžet uvrstiti, kako bi on bio usvojen.

Podsjećamo, podršku Vladi čine krnji klubovi SDA, SBB-a, DF-a i laburista. Nezvanično saznajemo da se vode pregovori sa klubom poslanika SDP-a da bi se budžet usvojio, ali se vode pregovori i na drugoj strani između opozicionih A SDA, DNZ-a i SDP-a. To praktično znači da bi padom budžeta mogla uslijediti i još jedna, peta po redu u ovom mandatu, rekonstrukcija Vlade.

Nezvanično saznajemo da je SDP-u bliža varijanta da kao peta stranka uđe u većinu, čime bi donijela stabilnost Kantonu, kao što su to već činili u prethodnom periodu – 100 prvih dana rada manjinske Vlade.

Iz pouzdanih izvora Avaz.ba saznaje da Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) vrši provjere o pokušaju uzimanja mita lica poznatog Tužilaštvu, koje je pokušalo da reketira jednog zastupnika u Skupštini USK.

Nezvanično, zastupnika Admira Hadžipašića (A-sda) to lice koje je prijavio Tužilaštvu pokušalo je u više navrata “ubijediti” kako treba dati veću količinu novca kako bi riješio status Visoke međunarodne škole u Cazinu, čiji je vlasnik, a kojoj je nedavno Ministarstvo obrazovanja USK rješenjem osporilo rad zbog navodnog neispunjavanja uvjeta.

Suma koja je tražena prvo je iznosila 100.000 KM, a onda je “pala” na 40.000 KM.

Hadžipašić, koji je i zastupnik u Domu naroda FBiH, odbio je komentirati ovaj slučaj i uputio nas na Tužilaštvo USK.

Sumnja se da iza ovoga slučaja stoji više lica.

DORH će, kako doznaje Dnevnik.ba, podignuti optužnice protiv 20-ak časnika tzv. Armije BiH zbog počinjenih zločina nad bh. Hrvatima.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podignut će optužnice protiv 20-ak časnika tzv. Armije RBiH zbog počinjenih ratnih zločina nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, doznaje Dnevnik.ba.

Prema informacijama kojima raspolažemo, među optuženima će biti i Sefer Halilović, Atif Dudaković, Enes Kovačević i Enver Hadžihasanović.

Riječ je o zločinima nad Hrvatima koji nisu bili obuhvaćeni procesima u Haagu.

Podsjećamo, hrvatske žrtve Halilovića optužuju da je odgovoran za zločine nad Hrvatima u selu Grabovica između Mostara i Jablanice, Dudakovića da je odgovoran za smrt generala Vlade Šantića u Bihaću, a Kovačevića za zločine u Jablanici.

Čuveni gitarista i vođa benda Divlje jagode u intevjuu za beogradski Nedeljnik pričao je o karijeri benda u Londonu, o novom albumu i o tome zašto nije postao član svjetski poznatog benda Whitesnake

Pjesmom London opisan je boravak “Divljih jagoda” u Londonu. Šta se tačno događalo? Kako je izgledao život u prijestolnici rockenrola?

Odlazak u London, potpisivanje sedmogodišnjeg ugovora, snimanje albuma u čuvenom studiju Matrix, turneja po Engleskoj i nastup u prestižnom Marquee Clubu bilo je ostvarenje svih mojih želja i maštanja. Iako je od boravka u Londonu prošlo dosta vremena, sjećam se da smo bili tretirani kao buduće zvijezde, pa je sve izgledalo prilično bajkovito i nestvarno. Neću nikad zaboraviti da su na koncertu u Marquee Clubu u publici bila dvojica najvećih klavijaturista na svijetu Keith Emerson i Don Airey, koji su nakon završenog koncerta došli u garderobu da nam čestitaju.

Don Airey je u to vrijeme bio klavijaturista grupe Whitesnake i naša kompanija ga je angažirala da bude gost na engleskom albumu Divljih jagoda, tako da je to bilo nezaboravno studijsko iskustvo. Noćni izlasci su uglavnom bili rezervisani za St. Moritz Club, poznat po tome što su njegovi gosti uglavnom bili svirači i ljepotice.

Sjećam se da su dva ženska rock benda Girlschool i Rock Goddes, koji su kao i pokojni Lemmy bili inventar i tamo su visili svaku noć.

Da li su Divlje jagode mogle da naprave internacionalnu karijeru?

Da je to pitanje davne 1988. godine netko postavio Jeffu Hennigtonu, vlasniku diskografske kuće iz Londona, on bi sigurno odgovorio da su Wild Strawberries (Divlje jagode) buduće svjetske zvijezde.

Činjenica je da su Divlje jagode jedini bend sa Istoka Evrope koji je potpisom sedmogodišnjeg ugovora sa Logo Records Company dobio šansu da na velika vrata uđe na svjetsku scenu. Ja sam bend doveo do mjesta o kojem je mogla sanjati većina evropskih bendova i mislim da sam sve dobro napravio, osim što se dio ekipe nije mogao nositi sa novonastalom situacijom. Ponekad se ljudi ne mogu snaći u tako velikom i multikulturalnom gradu. Da li je bez obzira na tu činjenicu moglo biti drugačije — to će uvijek ostati pitanje.

Sarađivao si sa mnogim velikim muzičarima, kao što je Tony Martin. Da li si imao ponude da postaneš gitarista nekog velikog stranog benda?

U vrijeme dok sam sa Divljim jagodama snimao u Londonu, Whitesnake je snimao album u Torontu i tražili su drugog gitaristu. Kako je Don Airey u isto vrijeme snimao klavijature za oba benda, pretpostavljam da je on bio taj koji je rekao da zna gitaristu koji bi mogao to mjesto popuniti. Sjećam se da mi je jedan dan za vrijeme snimanja došao naš menadžer i objasnio da Whitesnake traži gitaristu i da bih ja mogao biti taj.

Rekao sam mu da ne želim, niti da mogu sjediti na dvije stolice i da to jednostavno ne bi bilo fer prema ljudima iz Logo Recordsa, kao ni prema mojim sviračima.

Jučer je navršeno punih deset godina od smrti pripadnika MUP-a USK-a Adema Vojića. Tim povodom je na relaciji Bihać-Orašac do mjesta turbeta, sa startom u 10:00 sati oko 20 maratonaca istrčalo šesti po redu maraton u znak sjećanja na preminulog Adema Vojića.

Adem Vojić je rođen 22.04.1964. godine u Orašcu, svoj prvi radni odnos u policiji započeo je u R Hrvatskoj 1987. godine, a radni odnos u Centru službe bezbjednosti Bihać, otpočeo je 29.08. 1991. godine. Formiranjem kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova USK-a nastavio je je svoj rad.

U svom radu obavljao je poslove komandira za sigurnost i regulaciju saobraćaja, bio je komandir Policijske stanice Bihać, zatim je jedno vrijeme radio i u Jedinici za profesionalne standarde, jer je bio čovjek koji je imao sve potrebne kvalitete za rad u takvoj jedinici.

Posjedovao je čin samostalnog inspektora te zvanje diplomiranog ekonomiste. Umro je 12.03.2007. godine.

Program interkulturalnog učenja u Japanu omogućava srednjoškolcima iz Bosne i Hercegovine da provedu školsku godinu u ovoj otočnoj zemlji istočne Azije. Na ovakav vid školovanja odlučila se i Ada Čizmić, učenica drugog razreda Gimnazije u Bihaću.

Ova svestrana djevojka je odlična učenica, a svoju hrabrost pokazala je kada je aplicirala na AFS program. AFS interkulturalni programi je međunarodna nevladina, neprofitna, stranački i vjerski neorijentisana organizacija zasnovana na volonterizmu, koja pruža iskustva interkulturalnog učenja kako bi ljudima pomogla da razviju znanje, vještine i razumijevanje potrebno za stvaranje pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Među mnogobrojnim prijavama, Ada je izborila svoje mjesto i ispunila uslove za odlazak na jednogodišnje školovanje u Japan, tačnije u Hirošimu.

Ada je prva učenica Gimnazije u Bihaću koja odlazi na školovanje u Japan. Na njenu odluku ponosni su i profesori koji su joj pružili punu podršku. Ministarstvo nauke, kulture i sporta Vlade USK također podržava ovake i slične projekte, jer ih smatraju izuzetno značajnim kako za učenike tako i za zemlju iz koje dolaze.

Ada u Hirošimu putuje 21.marta. AFS učenici gosti su u domaćim porodicama i pohađaju školu, te na taj način dobivaju novu perspektivu o stranoj kulturi. Istovremeno stiču bolje razumijevanje sebe i kulture svoje domovine.

Od početka ove godine transport sirovog mlijeka od proizvođača do mljekare u Federaciji BiH mora pratiti i “Obrazac 2B”, bez kojeg mljekare ne smiju primiti mlijeko od kooperanata.

Prema uputama, obrazac trebaju plaćati poljoprivrednici, što oni, s druge strane, u potpunosti odbijaju, smatrajući da se radi o dodatnom “udaru” vlasti na njihova skromna primanja.

Federalna uprava za inspekcijske poslove izdala je krajem prošle godine Rješenje, koje je stupilo na snagu 1. januara 2017. godine, o tzv. “Obrascu 2B” kojeg proizvođači mlijeka moraju dostavljati prilikom predaje sirovog mlijeka, a radi se o dodatnim provjerama kvaliteta i sigurnosti mlijeka. Preciznije, navedenim obrascem, odnosno certifikatom ili potvrdom, potvrđuje se zdravstveno stanje proizvoda, odnosno da na mjestu porijekla nije utvrđena zarazna i prenosiva bolest.

“Rješenje o ‘Obrascu 2B’, federalni veterinarski inspektor donio je na osnovu Zakona o veterinarstvu u BiH i to na osnovu člana 17. stav 1 i 2, koji glasi ‘proizvodi životinjskog porijekla u trgovini moraju biti na propisan način označeni i praćeni propisanim veterinarskim certifikatom ili potvrdom'”, kazali su za Klix.ba iz Federalne uprave za inspekcijske poslove.

Kako navode, osnov za donošenje ovog Rješenja je u Odluci o veterinarskoj svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i pošiljaka životinjskog porijekla u unutrašnjem i međunarodnom prometu, čijim je članom 16. propisano da “za sve pošiljke životinjskog porijekla namijenjene ishrani ljudi ili industrijskoj upotrebi i otpadne animalne tvari u unutrašnjem prometu, nakon obavljenog veterinarsko zdravstvenog pregleda prilikom utovara pošiljaka, ovlašteni veterinar izdaje veterinarsko zdravstvenu potvrdu o zdravstvenom stanju pošiljke”.

Poljoprivrednici: Rješenje je preskupo i neprovodivo

Međutim, poljoprivrednici ističu da navedeni obrazac i rješenje predstavljaju samo novi i potpuno bespotrebni namet vlasti, koji ide na njihovu štetu.

“Uz svu našu dokumentaciju koju imamo o zdravstvenom stanju životinja, dva mjesečna uzorkovanja mlijeka u ovlaštenom laboratoriju, nametnuli su nam i taj uslov koji je fizički i finansijski nemoguće provesti. Znači, mi to ne možemo stići plaćati, a fizički nije moguće da veterinar obiđe svaku farmu u jednom danu i da izda potvrdu, odnosno ‘Obrazac 2B’, budući da bi taj obrazac trebao ići svaki dan”, kaže za Klix.ba Dževahir Babić iz Udruženja poljoprivrednika “Krajina”, najbrojnijeg u Bosni i Hercegovini.

Prema njegovim riječima, cijena Obrasca 2B kreće se različito, zavisno od veterinarskih stanica.

“U prosjeku, cijena je oko 7,20 KM. S obzirom na to da se radi o potvrdi koji bi se trebala ‘vaditi’ na dnevnoj bazi, zamislite koliki je to trošak za jednog poljoprivrednika na mjesečnom i godišnjem nivou”, govori Babić.

Ipak, kako bi izašla u susret svojim kooperantima, mljekara Meggle iz Bihaća prihvatila je da za prva tri mjeseca u ovoj godini plati obrazac umjesto poljoprivrednika.

Kompanija Meggle: Primjenjuje se nepovoljnije pravilo za poljoprivrednike

“Mi to plaćamo, iako nismo obavezni, jer prema Pravilniku, to bi se trebalo plaćati na mjestu proizvodnje”, kaže nam Kemal Hrnjić, direktor kompanije.

Na pitanje da li za svakog kooperanta plaća na dnevnoj bazi preko 7 KM, Hrnjić ističe da je regulativa toliko nejasna, da ni sam ne zna koliko, ni šta praktično plaća.

“To je trebalo toliko koštati i trebalo se plaćati na mjestu proizvodnje svaki dan otprilike na 2.000 farmi na prostoru USK. Nakon toga su rekli da će ići po mjestu otkupa mlijeka, pa nisu išli ni to. Sada idu po općinama i taj iznos je puno manji. No, nije bitan ni iznos, koliko je važan princip”, napominje.

Prema njemu, najveći problem u cijeloj priči jeste da su u koliziji dva zakona koji regulišu navedenu problematiku – državni i federalni.

“Suština je da federalni inspektor u ovom slučaju provodi Zakon o veterinarstvu sa državnog nivoa, a neće da primjenjuje federalni zakon po istom pitanju, koji je u suštoj suprotnosti sa državnim i ne predviđa to. Odnosno, primjenjuje pravilo koje je nepovoljnije za poljoprivrednike, ali i za nas prerađivače. To nama daje za pravo da mislimo da oni idu na to na nama otežaju posao, a ne da nam olakšaju”, pojašnjava Hrnjić.

On, dalje, ističe da slične provjere već plaćaju kantonalnoj veterinarskoj inspekciji, dok nove provode općinske inspekcije.

“Besmisleno je da se praktično ista stavka plaća dva puta. To nema nigdje u svijetu. No čak nije problem ni to. Ako nešto treba da se plaća – nek se plaća. Međutim, ako nešto nije praksa u Evropskoj uniji, ne znam zašto i kod nas ne bi izmijenili postojeće zakone”, dodaje.

Neusklađena zakonska regulativa, u RS-u drugačije uređeno

Upravo se u postojećim zakonima kriju svi problemi. Naime, kako bi dobila izvoznički broj Evropske unije i uskladila svoje propise sa evropskim, Bosna i Hercegovina se obavezala na donošenje tri nova zakona: Zakona o veterinarstvu, Zakona o sigurnosti hrane i Zakona o poljoprivredi BiH.

“Čak i da je samo donesen Zakon o veterinarstvu BiH, danas ne bi imali ovakvih problema, već bi poslovanje bilo usklađeno sa EU. Međutim, pošto Zakona još nemamo, inspekcijski organi su iskoristili taj vakuumski prostor i nametnuli dodatne obaveze poljoprivrednicima”, kaže Hrnjić, dodajući da ako se 15 godina moglo raditi bez primjenjivanja te stavke na terenu, ne vidi razlog zašto se nije mogao sačekati i period do donošenja novog Zakona.

U skladu s tim, kaže da njegova kompanija, od 1. aprila, neće više plaćati kooperantima troškove za Obrazac 2B, pa bi to u potpunosti trebalo pasti na teret poljoprivrednicima.

Halil Serdarević iz Udruženja “Agro obrt” iz Tuzlanskog kantona kaže da su kompanije kao što su Dukat i Zott također plaćale ovaj obrazac u dosadašnjem periodu za kooperante sa ovog područja.

“No mi proizvođači to rješenje nismo dobili niti vidjeli”, napominje Serdarević, napominjući da proizvođači mlijeka neće plaćati obrazac ukoliko se to bude tražilo od njih, te da će, ukoliko bude potrebno, organizirati i proteste.

Kontaktirali smo i Republičku upravu za inspekcijske poslove Republike Srpske, iz koje tvrde da nisu donijeli uredbu o ovom obrascu, te da po važećim propisima ni ne mogu izdati bilo kakve obrasce.

“Naši veterinari rade po VS obrascu koji je na snazi već duže vrijeme”, ističu u Republičkoj upravi, dodajući da oni sva Rješenja po pitanju kontrole kvaliteta i sigurnosti mlijeka crpe iz entitetskih zakona, no slažu se da problemi postoje i da bi se trebalo donijeti jedinstveno rješenje koje će svima olakšati posao.

Nužno usvajanje Zakona o veterinarstvu BiH

Bilo kako bilo, poljoprivrednici smatraju da bi Vlada FBiH trebala izdati naredbu Federalnoj inspekciji da stavi van snage rješenje o Obrascu 2B.

No, iz Ureda za veterinarstvo BiH, pak, kazali su nam da se, usljed važećih zakona, isključuju bilo kakve mogućnosti ukidanja ili ograničavanja upotrebe veterinarsko-zdravstvenih potvrda.

“Želimo istaći da se u potpunosti slažemo da je izdavanje propisanih potvrda kada je riječ o sirovom mlijeku, ali i o nekim drugim proizvodima i sirovinama, nepraktično i teško izvodljivo i da bi njihovo ukidanje bilo i potrebno, s obzirom na odredbe tzv. ‘higijenskog paketa EU’, a koji je transponiran i u naše zakonodavstvo. Međutim, zbog ranije navedenog razloga to za sada nije moguće. Jedino rješenje ovog problema jeste što hitnije usvajanje novog Zakon o veterinarstvo u BiH, u čijem prijedlogu se izdavanje veterinarsko-zdravstvenih potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke ne propisuje”, istakli su iz kabineta Ljubomira Kalabe, predsjednika Ureda za veterinarstvo BiH.

Konačno, u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove ne vide ništa sporno u Obrascu 2B.

“U konkretnom slučaju se radi o poštivanju zakonskih odredbi kojih se trebaju pridržavati svi subjekti na koje se odnose. A ako se smatra da zakonske odredbe na bilo koji način nisu dobre, poznata je procedura, a to je izmjene zakona ili donošenja novih zakona”, kazali su iz inspekcije, dodajući da oni ne donose zakone, već ih samo sprovode.

Pred Kantonalnim sudom u Bihaću danas se nastavlja suđenje za Muhameda Budilmića, optuženog za ubistvo bihaćke advokatice Jasmine Koričić, podmetanjem eksplozivne naprave na vrata ureda.
Budimlić se tereti za krivično djelo ubistvo uz krivično djelo u sticanju za izazivanje opće opasnosti, te za krivično djelo držanja eksplozivnih tvari.

Naime, prilikom pretresa kod njega je pronađena ručna bomba M75. A prilikom eksplozije oštećena su vozila Pežo i Fiat, te Golf koji se sa putnicima zatekao u saobraćaju, bili su i gosti u susjednom restoranu Amfora, čime je izazvao opasnost po život ljudi.

Suđenje će biti nastavljeno i 23. marta.

-Škola ni u kom slučaju ne prestaje sa radom, neke uslove koji su navedeni u rješenju ministarstva mi ispunjavamo, a za neke ćemo u Zakonskom toku od 60 dana otklonuti nedostatke- kazao nam je Admir Hadžipašić, vlasnik privatne visoke škole u Cazinu kojoj je Ministarstvo obrazovanja USK nedacvno donijelo rješenje da ne ispunjavaju uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja za izvođenje studijskih programa na 18 odsjeka.

-Nije sporna činjenica da je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK-a donijelo Rješenje koje ste objavili uz navedeni članak, međutim kako se radi o nezakonitom Rješenju koje ima političku pozadinu to je Kantonalnom tužilaštvu USK-a podnijeta krivična prijava te je formiran predmet u nadležnom Tužilaštvu.

Svakako iz objavljenog Rješenja ne može se proizvesti zaključak koji bi ukazivao da se ukida Visoka međunarodna škola, stoji u reakciji ove ustanove.