U subotu je održano Državno prvenstvo u stonom tenisu U-21 u Sportskoj dvorani Ilijaš. Poslije seniorskog prvenstva, ovo prvenstvo je najvažnije po kategorijama. Bilo je prijavljeno više od 50 učesnika iz 20 klubova cijele BiH.
Učešće na Državnom prvenstvu U-21 su uzeli i Krajišnici Amra Silić i Dino Čizmić koji su osvojili tri medalje.
Dino Čizmić je osvojio drugo mjesto zajedno sa Vučijak Markom, dok je Amra Silić (STK “Stens ’73”) osvojila treće mjesto. Oba naša predstavnika, koja su bila pod vodstvom trenera Aladina Sejfovića, su pokazala vrhunsku igru i talenat.
U kategoriji U-21 seniori prvo mjesto osvojio je Siniša Marčetić (STK “Borac”) a u konkurenciji U-21 seniorke slavila je Emina Hadžiahmetović (STK “Spin 2012″).
U seniorskoj dubl konkurenciji U-21 najbolji su bili Irhad Bušatlić (STK ”Željezničar”) i Dino Čustović (STH ”Hašim Spahić”), dok su u konkurenciji ženskih dublova za seniorke pobjedu odnijele Elda Šehić (STK ”Spin 2012”) i Snežana Marković (STK ”Perućica”).
Iako su pod Osmansko carstvo pali više od 100 godina nakon ostatka sadašnje Bosne i Hercegovine, Bihać i Krajina ne zaostaju za ostatkom države prema broju džamija, bogomolja najmnogobrojnijeg stanovništva ovog kraja.
Odmah po dolasku Osmanlija na područje Bihaća, zapovjednik Hasan-paša Predojević preuredio je Crkvu sv. Antuna u glavnu gradsku džamiju Fethiju, ali su nedugo potom, kako u gradu, tako i u prigradskim mjestima, počele nicati nove džamije.
Stare lokacije
Historičari bilježe da je u Bihaćkom okrugu svojevremeno postojalo 46 džamija, od kojih neke više ne postoje, a neke su uništene u posljednjem ratu te nakon toga ponovo sagrađene. Jedna od nestalih je Čaršijska ili džamija Mehmed-paše Bišćevića, koja je sagrađena 1830., a na mjestu današnjeg centralnog gradskog trga stajala je sve do 1924. godine.
Malo poznata Hadžića džamija, zvana Mujagina, nastala je sredinom 19. stoljeća, a uništena je tokom Drugog svjetskog rata. Stajala je na mjestu sadašnje prodavnice obuće “Planika”.
Džemat Harmani važi za najveći u Bihaću i njegova džamija, koju mnogi Bišćani, jednostavno, zovu Harmanska, puna je svakog namaza.
Na njoj stoji natpis “Ić-Hisar”, što znači “unutar tvrđave”, a malo Bišćana zna da je ta džamija bila locirana unutar gradskih zidina. Sagrađena je još sredinom 17. stoljeća, a stajala je tu sve do 1892., kada je premještena na današnju lokaciju. Na njenom mjestu podignuta je Bihaćka medresa, koja je 1959. nacionalizirana i porušena, a sagrađena Narodna banka Jugoslavije. Danas tu zgradu koristi Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona.
Meta napada
Vjerski objekti bili su česta meta artiljerijskih napada u posljednjem ratu. Prema podacima Medžlisa Islamske zajednice Bihać, od ukupno 35 džamija, 15 ih je bilo uništeno, a 17 oštećeno zajedno s džematskim kućama i mesdžidima.
Većina prijeratnih džamija je obnovljena, a na mjestu nekih sagrađene su potpuno nove.
S koje god strane da se ulazi u Bihać, na obroncima okolnih brda dominantnu poziciju zauzimaju novosagrađene i obnovljene džamije, koje ljepotom plijene pažnju prolaznika. Iz pravca Sarajeva, tu je džamija u Ripču sa prelijepim turbetom na mjestu nekadašnje Ibrahimpašića džamije.
Ako se dolazi iz pravca Banje Luke, na obroncima Brekovice i Jezero-Srbljana iznad kanjona Une vide se džamije koje visokim munarama dominiraju ovim područjem. Svakome ko ulazi u Bosnu i Hercegovinu preko Graničnog prijelaza Izačić, pažnju će sigurno privući nova džamija u ovoj Mjesnoj zajednici.
Uništavanja u Ljutočkoj dolini
U Ljutočkoj dolini sve prijeratne džamije su minirane i uništene. Neke od njih su obnovljene, a izgledom i historijskim naslijeđem izdvaja se Sultan-Ahmedova džamija u Kulen-Vakufu, rodnom mjestu prvog reisu-l-uleme za BiH Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića. Sagrađena je između 1703. i 1730. na umjetnom otoku i bila je specifična po tom što su ispod nje bili sagrađeni dućani i jedna od glavnih gradskih vrata.
Kada bi svi vakufi, ili veći dio, bili vraćeni njihovom titularu, Islamska zajednica i njeni službenici bili bi ekonomski neovisni, navodi Suad Mahmutović, magistar islamskih nauka.
Njegova uža specijalnost su vakufi i kulturno-historijsko nasljeđe muslimana na području Unsko-sanskog kantona. Predstavljao je Islamsku zajednicu Bosne i Hercegovine na međunarodnim, međureligijskim seminarima za obuku multiplikatora u zemljama jugoistočnog Balkana.
Knjiga „Bihaćki vakufi od 1878. do 2014. godine“ rezultat je njegovog višegodišnjeg bavljenja historijom vakufa u Bosni i Hercegovini, posebno na području Bihaća. Riječ je o prvom cjelovitom istraživanju na ovu temu utemeljenom na hiljadama dokumenata u posljednjih gotovo 14. decenija.
Autor ste magistarske disertacije ” Bihaćki vakufi od 1878. do 2014. godine”, a evo i knjige sa istim nazivom. Kako se rodila želja za istraživanjem ove teme i koliko dugo je trajao rad na njoj?
Vakufi u našoj zemlji nisu izučavani gotovo pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata. To je važna tema jer, gotovo u pravilu, sa uništavanjem vakufa dešavalo se masovno stradanje Bošnjaka i razgradnja Islamske zajednice. Primjer stradanja bihaćkih vakufa može poslužiti i za druga područja, jer vakufi u našoj zemlji su na isti način nastajali, ali i nestajali. O bihaćkim vakufima nije bilo značajnih istraživanja ranije. Mene je dragi Allah počastio da o tome pišem. Istraživanje je trajalo gotovo šest godina, a rezultati do kojih se došlo su šokantni. Vakufi u Bosni i Hercegovini se organizirano potkradaju gotovo trinaest decenija. U prilici smo pratiti oduzimanje vakufa u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, FNRJ, SFRJ, devastaciju ove imovine u vrijeme posljednje agresije te aktivnostima oko povrata koje traju desetljećima. Kada bi svi vakufi, ili veći dio, bili vraćeni njihovom titularu, Islamska zajednica i njeni službenici bili bi ekonomski neovisni.
Izradi Vaše knjige prethodili su dani i dani prelistavanja arhivske građe i otkrivanje dragocjenih podataka koji su zatim trebali biti iznijeti na vidjelo u cilju skupljanja snažne argumentacije kako bi se vakufska dobra vratila njihovom titularu, kako kaže prof. dr. ismet Bušatlić u recenziji. Kako ste sakupljali građu i dolazili do ovako značajnih podataka?
Tokom istraživanja obrađeno je više od tri hiljade originalnih dokumenata korespondencije Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Odbora Naiba, Vakufske direkcije i Ulema medžlisa u Sarajevu sa Kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvom u Bihaću. Uglavnom se radi o dokumentima iz perioda prije i poslije Prvog, te značajnoj dokumentaciji iz Drugog svjetskog rata. Sreća je u tome što je ovu dokumentaciju sačuvao rahmetli Sadik ef. Ribić, nekadašnji upravitelj i profesor Bihaćke medrese, kasnije predsjednik Odbora IVZ Bihać. Konsultirani su i neki izvori iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i Bošnjačkog instituta.
Značajan broj dokumenata pronađen je i u Arhivu Unsko-sanskog kantona, naročito iz perioda Socijalističke Jugoslavije. Radi se o do sada naučno neobrađenoj građi. Kod evidencije vakufa korišteni su zemljišno-knjižni izvodi iz Arhiva Unsko-sanskog kantona, posebno iz prvog popisa kojeg je uradila Austro-Ugarska, gruntovnice, posjedovni listovi iz katastra u Bihaću te popisi iz 1911. i 1938. godine, čije kopije posjeduje Vakufska direkcija u Sarajevu. Svjesni smo činjenice da se radi o dugom vremenskom periodu. Ali, jedino komparacijom stradanja vakufske imovine može se doći do konkretnih rezultata. Naravno, podaci do kojih se došlo nisu konačni. Ostaje bojazan da je do takvih gotovo i nemoguće doći.
Stradanje vakufa počinje dolaskom Austro-Ugarske, nastavlja se u najrigidnijem obliku u vrijme Kraljvine SHS, a kasnije i komunističke Jugoslavije. Možete li za naše čitaoce napraviti kraći presjek stradanja ove imovine u navedenim političkim sistemima?
Dolaskom Austro – Ugarske vakufi u Bosni i Hercegovini su bili prepušteni sami sebi. Nadzor i kontrola u upravljanju nad vakufima nije postojala. Mutevelije su se ponašale kao pravi vlasnici vakufske imovine. Prilikom zavođenja zemljišnih knjiga vakufske nekretnine su upisivane na ime zakupaca a najčešće i samih mutevelija. Odnos naspram vakufa je bio ključni razlog formiranja Pokreta za vakufsko – mearifsku autonomiju. Nema grada u Bosni i Hercegovini koji nije pretrpio oštećenje ili kompletno zatiranje bošnjačkih svetišta. Vakuf je defacto preko noći postao res nullius-ničija stvar, a Bošnjaci postali svjesni da se u njihovoj zemlji ne poštuje niti jedno njihovo pravo.
Kraljevina SHS je provela agrarnu reformu kojom je samo od bosanskih muslimana oduzeto 1.175.305 hektara zemljišta. Tu zemlju vlada je podijelila srpskim porodicaama bivših kmetova, bezemljaša, ratnih dobrovoljaca, invalida i drugih. Bošnjački prvaci su smatrali da je više nepravde učinjeno u prvih četrnaest mjeseci Kraljevine SHS nego u prethodnih četrdeset godina Austro-Ugarske vladavine.
Netom poslije Drugog svjetskog rata, komunistička vlast je, Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 28.8.1945. godine, oduzela ogromne komplekse zemljišta kojim je gotovo uništena ekonomska osnova vjerskih zajednica jer su bile prisiljene da žive od dobrovoljnih priloga svojih vjernika, i dijelom od državne pomoći. U odnosu na druge vjerske zajednice u BiH, Islamska zajednica je najlošije prošla. Od ukupno 992 nacionalizovana objekta na Islamsku zajednicu odnosilo se 80,9 posto, od toga 448 zgrada, 12 dijelova zgrada te 343 samostalne poslovne zgrade. Islamskoj zajednici su ostavljeni samo dotrajali objekti predviđeni za rušenje.
Samo u periodu od 1945. do 1954. godine Islamskoj zajednici oduzeto je ukupno 15.642 dunuma zemlje. Praktično, devet godina po okončanju Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je 498 džamija prestalo sa radom, 15 medresa, 14 tekija, te svih 1.595 mekteba. To su rezultati „vrlog društvenog poretka“ tadašnje FNRJ, a kasnije i SFRJ. I sve je to rađeno u skladu sa „zakonom“ i načelom pravde, ali ne i pravičnosti. Jer kada je u pitanju ovo načelo, tu se često dešavala zloupotreba i to sve u ime pravde u skladu sa sentencom iz rimskog prava: „Summum ius, summa iniuria – Najveće pravo, najveća nepravda.
Šta je sve Bihać imao od vakufa – koji su najznačajniji bihaćki vakufi, ko ih je uvakufio, te šta je trenutno s tim vakufima?
Bihaćki vakufi su nekada u svom posjedu imali ukupno: 4.011.143 kavdratnih metara zemlje, odnosno više od 4.000 dunuma, tri medrese, 46 džamija, 137 kuća, osam magaza, 12 dućana, tri odaje, dvije zgrade, jednu pilanu, jednu pekaru, tri kafane, jednu vodenicu te četiri skele – kerepa za prijevoz robe i putnika preko rijeke Une. Sve ove kuće su bile privatna imovina i kao takve su uvakufljene.
Nijedna spomenuta kuća, magaze, dućani, odaje, pekara, pilana, zgrade, kafane, vodenica i skele nisu danas u vlasništvu vakufa.
Danas bihaćki vakufi u Katastru bilježe imovinu od 1.355.135 kvadratnih metara zemlje. U posjedu ovog vakufa je: 37 džamija, tri stare, od čega dvije van upotrebe, mesdžid, poslovni prostor, montažna zgrada u kojoj su smještene kancelarije Medžlisa Islamske zajednice, 32 džematske kuće, imamska stana koji su sagrađeni prilozima džematlija, te jedna devastirana kuća u Kalini – Bakšaiš. Bihać je imao tri medrese: Medresa Mehmed-paše Bišćevića, medresa preko puta Fethije džamije sagrađena 1886. godine na inicijativu Reuf-bega te Bihaćka medresa, sagrađena 1892. godine Medresa je imala ogromnu ekonomiju u površini od 211.915 kvadrata, kupljenu 15. maja 1940. godine za iznos od 251.390 dinara na dražbi imanja Muhamed-bega sina Hasan-bega Bišćevića. Dana 19.1.1946. godine, Odlukom Gradskog narodnog odbora u Bihaću medresi je oduzeto 111 dunuma zemlje.
Posebnu pažnju je plijenila džamija Mehmed-paše Bišćevića u Bihaću. Bila je to lijepa i prostrana džamija sa drvenom munarom i trijemom. U haremu se nalazilo mezarje koje je, zajedno sa džamijom i dvorištem, obuhvatalo prostor od 1.151 kvadratnih metara. Džamija je porušena 1924. godine, a zemljište na kojem se nalazila eksproprisano nakon Drugog svjetskog rata. Sličnu sudbinu je doživjela i džamija Hadžića Mujage. Na tom lokalitetu se sada nalazi prodavnica obuće „Planika“. Ili na primjer, džemat Ripač je nekada imao četiri džamije: Otočka, Ružnića, Ibrahimpašića te džamija u Račiću. Danas posjeduje novosagrađenu džamiju koja je tokom agresije bila do temelja porušena, a na tom lokalitetu organizirana stočna pijaca.
Sudbina mezarja je posebno dramatična. Poznato je da su gradska mezarja u BiH pretvarana u parkove u vrijeme ministra Kalaja početkom dvadesetog stoljeća. Takav slučaj je bio i u Bihaću. Od greblja je napravljena javna stočna pijaca, a na mezarima kod Ićhisar džamije šetalište. Radi se o parceli ukupne površine 898 kvadrata poznate kao mezaristan Ićhisar džamije u Bihaću. U ovom mezaristanu se nalazilo oko 100 kabura sa kamenim nišanima. Tu su ukopani muslimanski borci – šehidi koji su poginuli 1878. godine tokom okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro – Ugarske. U tom mezarju se nalazio i nišan šehida Hasan-bega Bišćevića.
Nišani sa ovih, ali i drugih gradskih mezara, su ugrađivani u branu, takozvani „Beton”, sada čuveno bihaćko kupalište, kao i na obale jarka što se moglo vidjeti tokom popravki betonskog dijela serpentina tog kanala. Mogli bismo navesti još desetine primjera o stradanju bihaćkih vakufa. Ali, smatramo da je na osnovu navedenog moguće razumjeti o kakvom se nasilju nad vakufima radilo u poslednjih trinaest decenija.
Šta je sa Zakonom o restituciji, da li će biti usvojen?
Vjerske zajednice dugo čekaju na Zakon o restituciji. Dugo se o tome govori ali još uvijek nema konkretnih rezultata. Islamska zajednica očekuje njegovo usvajanje. Bilo bi korektno, civilizacijski, pa i ljudski da se ispravi višedecenijska nepravda učinjena vakufima u našoj zemlji. Kada će i hoće li uopće do toga doći? Mislim da niko ne zna taj odgovor.
Koliki je značaj vakufa i šta oni predstavljaju za BiH, a šta za Bihać?
Dr. Hazim Muftić je u kalendaru Narodna uzdanica 1945. godine zapisao: „Zamislimo makar i teoretski da nema vakufa u Islamskoj zajednici, da ga je odjednom nestalo. Šta bi ostalo od Islamske zajednice? Ništa, baš ništa. Ne samo da ona ne bi mogla dalje ni časa funkcionirati, nego ne bi više uopće ni postojala“. Možda je to najbolji odgovor. Vidjeli smo iz gore navedenog da su vakufi organizirano pljačkani u posljednjih stotinu i trideset godina sa ciljem osiromašenja Islamske zajednice. Kada bi svi vakufi, ili veći dio, bili vraćeni njihovom titularu, Islamska zajednica i njeni službenici bi bili ekonomski neovisni. Jedino ekonomski neovisan pojedinac je slobodan čovjek. Možda je baš u tome problem!?
Vaša poruka za kraj
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je davne 1893. godine zabilježio: „Budućnost jednog naroda ovisi o njegovom odnosu prema vakufu”. Ne smijemo zaboraviti da i naša budućnost o tome ovisi.
Kako napisati sve one osmjehe, suze i poglede. Kako napisati sve zagrljaje i oduševljenje ljudi koji su nakon trideset godina vidjeli drage ljude, iste one s kojima su djelili školske sate i dane, i velike odmore i klupu pored Une, i prvu, ukradenu cigaretu, i prvu simpatiju i prvo pijanstvo i jedinicu iz matematike i neopravdane časove u dnevniku.
Danas se ista ta ekipa okupila na gradskom trgu u Bihaću i proslavila svoju tridesetu godišnjicu mature.
Ekipa portala BISCANI.NET vam želi sve najbolje u životu, a za vas smo pripremili galeriju slika, da vam ostane u lijepom sjećanju današnji dan, uživajte.
Prije samog snimanja emisije Interview20 u Bihaću na dan uručenja stana Džananu Musi urednica Sanela Prašović Gadžo zaputila se u ured gradonačelnika Bihaća Emdžada Galijaševića. Na pitanje urednice kako se osjeća na dan realizacije datog obećanja, gradonačelnik Galijašević je iskreno kazao:
„Mi smo zbog toga posebno sretni . Prvo smo sretni zato što smo donijeli jednu takvu odluku, pa smo onda sretni da smo to obećanje izvršili. Proces je išao malo duže vremenski, jer smo morali pravne uvjete zadovoljiti, tu smo išli preko sportskog saveza, međutim najbitnije je da smo izdvojili 60.000 KM za kupnju tog stana. Ono što mi je drago da će jedan takav sportaš, sigurno najbolji košarkaš u Bosni i Hercegovini napraviti jednu pravu karijeru i neovisno šta on imao sve u životu, a ja mu želim sve najbolje, ipak će ovo biti prva nekretnina uknjižena na njegovo ime i da je to dobio od svog grada. Mi nećemo stati samo sa Džananom Musom, mi smo u našem pravilniku u sportskom savezu donijeli takav pravilnik gdje ćemo ići prema nagrađivanju uspješnih sportaša. Ima tu još momaka koji su napravili izvrsne rezultate, posebno u juniorskoj, kadetskoj formi i to su mladi momci koji su ambasadori ovog grada i ove zemlje i mi ćemo nastojati da jedan ovakav trend održimo. Ti ljudi moraju biti prepoznati od lokalne zajednice. Bilo je ljudi i malo je bila kontraverzna odluka, jer niko to nikad nije donio i kada donesete takvu odluku ljudi govore kako je trebalo nekome ranije dondijeliti. Mi ćemo nastojati sve to zadovoljiti i to je dobro, ovo je sredina koja pokazuje jednu odgovornost prema tim mladim sportašima. To je jedan vrhunski rezultat, moramo to znati, to je europsko prvenstvo, jedan fantastičan doček u Sarajevu 50.000 ljudi, dečko sa 16 godina danas igra prepoznatljivu priču u Cedeviti, ja hoću da vjerujem da će to sutra biti NBA igrač i da se samo spomene ime Džanan Musa sutra u Americi, Parizu, Njemačkoj itd znači puno da neko kaže da je rođen u Bihaću, a da ne kažem da se u neko dogledno vrijeme ostvariti benefiti i za grad Bihać. Ovo je poseban dan i mi smo posebno sretni da smo naše obećanje realizirali.
Džanan Musa iskoristio je gostovanje u emisiji INTERVIEW20 i zahvalio se Gradu Bihaću i gradonačelniku Emdžadu Galijaševiću na poklonjenom stanu i rekao kako se osjeća:
„Vrlo počašćeno zbog ispunjenog obećanja, jer kao što znamo u našoj državi je dosta neispunjenih obećanja tako da sam ja jako zahvalan što sam građanin grada Bihaća i što je na kraju ovo sve ispalo kako je ispalo i ne koliko zbog stana nego zato što je Bihać stao uz mene i svi građani su ovo podržavali, naravno da ima i negativnih komentara, ali na to se ne treba obazirati, uvijek treba izvlačiti pozitivne stvari iz toga. Ja sam jako zahvalan što sam prvenstveno građanin grada Bihaća i BiH i što sam sve uradio da zaslužim ovaj stan i preponosan sam na Bihać. I drugi momci koji su igrali sa mnom u reprezentaciji su zaslužili da se na neki način nagrade, jer nije mala stvar ginuti za BiH i svim srcem igrati i na kraju pokoriti Evropu.“
U ekskluzivnom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo u dvorani Luke u Bihaću, u kojoj je Musa kao dječak prvi put zakoračio na parket, on je govorio o tome kako je počela njegova “košarkaška priča”:
„U 8. godini. Krenula je priča kada sam gledao svog starijeg brata kako igra na ovim terenima za košarkaški klub Bihać, ja sam svaku utakmicu doživljavao kao da ja igram i kroz njega sam se uveo u taj sport, upisao u KK Bosna XXL tu sam počeo, ali on je glavni inicijator svega. Kada je Sejo Bukva došao po mene u Bihać i rekao da idem s njima na turnir u Dubrovnik ja sam otišao i pokazao raskoš svog talenta i on me brusio dok nisam došao do najboljeg igrača Evrope u svom godištu. On je jako strog jer tamo je disciplina i ako želite postati neko i nešto u sportu onda morate znati šta je red i disciplina, kad se jede, kad se spava, kad se trenira, dva puta trening dnevno mora biti ako želite da postanete nešto u sportu.“
Na upit urednice Sanele Prašović Gadžo zašto je izabrao igrati u Cedeviti iz Zagreba, a odbio Olimpijakos iz Grčke, Džanan Musa je rekao:
„To je već bilo gotovo na papiru i išao sam tamo na ljekarske preglede u Atinu, sve sam riješio, prošao sam testove, došao je ugovor i 15 minuta prije mog stavljanja potpisa na papir došla je ponuda od Cedevite koliko god treba da se sruši Olimpijakos da bih ja došao tamo. To je već jedan pokazatelj na početku da su oni dosta zagrizli za mene i da žele da ja budem njihov član i to je meni imponovalo, pogotovo što sam blizu kući, jezička barijera nije problem, tako da sam se ipak odlučio za Zagreb, ima vremena za veće podvige, gdje ja iz Cedevite odmah planiram u NBA. U Grčkoj je četverostruki prvak Evrope i tamo su dosta veći ciljevi i da oni grade igru na mladom igraču poput mene je nemoguće. Mislim da sam ja izabrao pametniji i bolji put za sebe jer već sljedeće sezone očekuju se velike stvari od mene i ja ću dati sve od sebe da se nekako izgradim već do 18. godine da mogu parirati u NBA i da se izgradim kao igrač i kao nosioc uz još neke igrače u A reprezentaciji.“
U emisiji Interview20 Džanan Musa je samouvjereno govorio kako će donijeti zlato i sa predstojećeg Evropskog prvenstva i o ostalim velikim ciljevima:
„Jednostavno ako nemate takve ciljeve ne možete ni uspjeti. Ja sam otišao sa ciljem, i mnogi su govorili kao i moja porodica, pitali su me koja su očekivanja, ja sam rekao da osvojimo evropsko zlato, svi su se nasmijali, mislili su da sam se šalio i kad sam došao na kraju sa zlatom onda sam se ja smijao. Ako želite da uspijete u sportu i u bilo kojem poslu morate imati jasne ciljeve i visoke ciljeve ako želite da budete uspješan mladi sportista. Ja imam povjerenje u sebe, da me ne shvatite pogrešno, nisam prepotentan mislim da sam najbolji igrač na svijetu kad izađem na teren, ko god da je ispred mene ja mislim da sam bolji jer ne bih igrao košarku da ne mislim tako. Ponosan sam na sve ono što sam uradio i svaki dan mi to daje neki motiv, moja porodica, moj brat s kojim se čujem deset puta dnevno da mi daje upute, tako da su i oni neka podrška u svemu da ja budem to što jesam danas.“
Džanan Musa je u razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo prokomentirao izrečenu izjavu kako će nakon Cedevite ići u NBA:
„Nadam se za dvije godine, do tada ostajem u Cedeviti ma kakva ponuda došla, u Cedeviti sam jako sretan i zadovoljan i s njima želim ispuniti sva njihova očekivanja i da sam na raspolaganju klubu. Kad bi došli i vidjeli kako se odnose prema jednom 17 godišnjaku, to je jedna organizacija, Cedevita ima 6 dvorana i oni jednostavno grade igru kroz mlade igrače kao što se pokazalo ove godine gdje smo imali 3 ili 5 igrača ispod 20 godina, tako da igrati Euro ligu sa mladim igračima jako je hrabro i u narednom periodu želim da izgradimo taj neki put uz još nekoliko mladih igrača da svi u Evropi vide kako se može uz mlade igrače dostići veći nivo.“
Na pitanje urednice Sanele Prašović Gadžo koliko ga plaši NBA draft i koliko mu pričinjava zadovoljstvo činjenica da će otići tamo, Džanan Musa je otvoreno rekao:
„Mene ne plaši ništa, kad me nije plašilo da uzmem onaj šut u finalu protiv Litvanije, mislim da me ni draft ne bi plašio, tako da mislim je to jedan normalan i prirodan put kojim ja treba da idem i taj draft, sam dolazak tamo uzbuđen sam zbog toga, jer se to svakim danom sve više bliži i mislim kad dođem tamo da tek onda šou nastaje, ovo je samo zagrijavanje za tu glavnu scenu. Želim da postanem MVP lige, želim da osvojim više prstenova od Michael Jordana, tako da ja neke ciljeve postavljam koji nisu normalni za obične ljude, ja želim da postanem neko i nešto gdje ću se na kraju svoje karijere vratiti u BiH i gdje će se svi dičiti sa mnom.“
Koliko mu je osobno značilo evropsko zlato koje je osvojio sa mladom reprezentacijom BiH, bila je također jedna od tema u emisiji Interview20:
„Otvorilo je mnogo novih prilika, jer vjerovatno da nisam osvojio i da nisam pokazao ono što sam pokazao na Evropskom prvenstvu ne bih bio sad u prvom timu Cedevite, ne bih dobio ovaj stan, ne bi zvao Michael Jordan, sve je to meni imponovalo, ali opet moram naglasiti da to ne bih mogao bez svojih 11 suigrača i trenerskog stuffa i oni su zaslužni kao ja. Nama je inat proradio kad smo osvojili Olimpijske igre mladih, kada smo došli u novinama su pisali da su to nižerazredne reprezentacije, ljudi su poslali druge ekipe, što i jeste tačno, osim Španije koju smo mi u finalu dobili 11 razlike, znači i oni i mi smo bili u punom sastavu. Onda smo željeli da pokažemo da to nije slučajnost, došli smo ne Evropsko prvenstvo i uradili to što smo uradili i pokazali da smo mi najbolja reprezentacija u Evropi.“
Na pitanje urednice Sanele Prašović Gadžo da li su mu nudili senirosku poziciju u reprezentaciji, Musa je kazao:
„Da, tačno. Moram naglasiti da se ove godine ja već priključujem seniroskom timu nakon U-17 prevenstva. Nakon Svjetskog prvenstva idem na odmor u Bihać 20 dana i onda idem u seniorsku reprezentaciju za kvalifikacije za naredni Eurobasket. S Teletovićem sam neki dan pričao o reprezentaciji i stariji suigrači me vole jer ja donosim neku radost u svlačionicu i kada izgubimo ja zbijem neku šalu i svi se smijemo, jednostavno volim da me prihvate stariji igrači, to je nešto posebno kad ste najmlađi, a svi se obraduju kada uđete u svlačionicu.“
U emisiji Interview20 Džanan Musa je ispričao kako je slektoru bilo nositi se s njim i njegovim saigračima iz reprezentacije:
„U početku jako loše jer mi smo došli kao individualci, Njegoš Sikiraš je bio zvijezda u svom timu, ja sam bio zvijezda u svom timu, Sani Čampara je bio zvijezda u svom timu, ali mi nismo bili svjesni da su tu i Josip Pandža i Enes Numanović zvijezde, tako da kod njih nema zvijezda. Mi smo došli i pokušali da izgradimo nešto svoje, ali nismo uspjeli, vrlo brzo je on nas spusto na zemlju i pokazao gdje smo mi zapravo i upravo zbog toga što su nas spustili na zemlju i pokazali nam pravi put kojim moramo ići na Evropskom prvenstvu i osvojili smo na kraju.
Samir Sedić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi USK potpisao je, danas u Bihaću, sa Zlatkom Hujićem, načelnikom Bosanskog Petrovca ugovor o sufinansiranju II faze projekta rekonstrukcije i izgradnje gradske vodovodne mreže.
Ministarstvo se obavezalo isplatiti 40 000 KM za sufinansiranje ove faze projekta, kaže ministar Sedić.
Kako je kazao načelnik Zlatko Hujić,II faza podrazumijeva: izgradnju distributivnog cjevovoda, sa pripadajućim čvorovima, izgradnju sekundarne mreže s 15 kućnih priključaka, vodomjerno okno sa opremom – zonski mjerač prema poslovnoj zoni Gorinčani te priključci-odvojci za fabriku Bosnaplast i glavni trafo Elektroprenos.
Bihaćka osnovna škola Brekovica danas je kulturno-umjetničkim programom obilježila dan škole. Ova obrazovna ustanova koja se nalazi u jednoj od najvećih bihaćkih mjesnih zajednica osnovana je daleke 1981.godine, a trenutno broji 375 učenika, 43 nastavnika i pomoćnog osoblja , a uz centralnu školu u Brekovici ima i tri područne škole u Srbljanima, Jezeru i Spahićima.
Roditeljima i gostima plesom i recitacijama predstavili su se učenici nekoliko razreda, a najuspješnijim osnovcima ove škole dodijeljene su i prigodne zahvalnice i priznanja. Za učenika generacije u školskoj 2015/16 godini proglašen je Belmin Kurtović, učenik 9C razreda područne škole Jezero. Svim nagrađenim učenicima, profesorima i njihovim đacima, čestitku povodom dana škole uputio je bihaćki gradonačelnik Emdžad Galijašević, istaknuvši da je gradska uprava u protekle tri godine uistinu posvetila veliku pažnju osnovnom i srednjem obrazovanju u Bihaću, kroz niz uspješno završenih infrastruklturnih projekata.
„ Sretan sam što sam danas u OŠ Brekovica proslavio dan škole sa nastavnicima i učenicima jer smo zaista učinili mnogo za ovu školu i poboljšanje uslova nastave. Sanirali smo razrede u centralnoj školi, nabavili dva vozila za prevoz učenika , napravili novu školu u Srbljanima, gradimo dvoranu u područnoj školi Jezero , a ove godine planirali smo u budžetu 70.000 KM za nastavak izgradnje dovrane ovdej u Brekovici. Kada sve saberete skoro 400.000 KM smo izdvojili za OŠ Brekovica i na to smo ponosni, kao što smo ponosni na izdvojenih preko 900.000 KM za izgradnju, sanaciju i rekonstrukciju školskih objekata, sportskih dvorana, igrališta, te nabavku neophodne opreme za odvijanje nastave širom grada Bihaća“ –istakao je gradonačelnik Galijašević, te dodao da je kruna ulaganja besplatan prijevoz učenika srednjih škola.
Grad Bihać biti će prva lokalna zajednica u Bosni i Hercegovini u kojoj će se realizirati pilot projekt prevencije kardiovaskularnih oboljenja građana srednje životne dobi . Ovaj izuzetno važan projekt realizirati će Centar za srce BH iz Tuzle u sklopu projekta IPA fondova i Evropske Unije, a učešće grada Bihaća danas je potvrdio i bihaćki gradonačelnik Emdžad Galijašević tokom susreta sa prof. dr. med.sci Emirom Kabilom , generalnim direktorom Centra za srce BH Tuzla.
“Ovo je izuzetno važan projekt ne samo za građane Bihaća, već i cijele BiH jer realiziramo prvi put pilot projekt dijagnostike kardiovaskularnih oboljenja jer je smrtnost od ovih oboljenja najveća u Evropi baš u našoj zemlji. Zato velika zahvala gradonačelniku i gradskoj upravi koja je prepoznala ovaj projekt kao izuzetno bitan u prevenciji oboljenja i mislim da ćemo do kraja ove godine izvrišiti dijagnostičke preglede za skoro 3.000 građana Bihaća “- kazao je dr.Kabil.
Prema riječima gradonačelnika Galijaševića, gradska uprava nije imala dileme da li se treba priključiti projektu prevencije kardiovaskularnih oboljenja, budući da je to, najmanje što kodgovorna lokalna zajednica kao što je Bihać može učiniti za svoje sugrađane.
“ Nažalost, sve veći broj naših sugrađana oboljeva od kardiovaskularnih oboljenja i zato je itekako važna prevencija i ja sam odlučio da će grad Bihać sufinancirati pregled u Centru za srce BH u Bihaću sa 20 KM, a ostatak će sufinancirati Centar za srce BH iz Tuzle. Znači ,naši sugrađani koji se prijave moći će besplatno izvršiti dijagnostički pregled i vidjeti svoje zdravstveno stanje kada je u pitanju srce “-istakao je gradonačelnik Galijašević.
Kako je danas dogovoreno, prvi pregledi osoba starijih od 45 godina biti će realizirani početkom jula ove godine u Centru za srce BH u Bihaću. Planirano je da tri do četiri doktora iz Tuzle dođu sedmično u Bihać , a imena svih građana koji se prijave za kontrolu biti će usaglašena sa udruženjima penzionera, boračkim udruženjima, RVI, porodica šehida i poginulih boraca , oboljelih od karcinoma, dijabetisa i svih rizičnih bolesti.
U organizaciji Kulturnog centra Bihać, podršku grada Bihaća danas je na gradskom trgu održana tradicionalna “Maturantska parada” na kojoj je preko 800 maturanata iz Bihaća plesom i pjesmom obilježilo završetak srednje škole.
Prije maturantskog plesa, prisutnima se obratio mr.sci. Emdžad Galijašević, gradonačelnik Bihaća, istaknuvši da je današnja manifestacija pokazala da je grad Bihać uz rame sa evropskim metropolama u kojima se plesom i pjesmom na gradskim ulicama obilježava završetak srednjoškolskog obrazovanja.
“Od srca vam želim puno zdravlja i sreće i nastavite školovanje i obrazujte se na visokoobrazovnim ustanovama jer vi ste naša budućnost i za grad Bihać i za sve roditelje koji su evo dočekali da im djeca završe srednju školu i zakorače u život ovo je jedan od najsretnijih dana.Čestitam maturantima na završetku srednjoškolskog obrazovanja, želim im puno uspjeha u daljnjem životu i nek nastave poštovati svoje roditelje i budu uspješni u životu “- kazao je gradonačelnik Galijašević.
U ime maturanata prisutnima se obratio Enes Kozličić, učenik Gimnazije,dok je u ime profesora i nastavnika čestitke maturantima uputio prof. Jasmin Ćustić. Bihaćke maturante danas je na gradskom trgu zabavljao DJ Mrvi.
