Muška rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine okupila se u Cazinu gdje su počeli pripreme za posljednja dva susreta kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2024. godine. Domaćin utakmice reprezentacije BiH protiv selekcije Slovenije je grad Cazin, u četvrtak 27. aprila.
Uoči kvalifikacione utakmice za plasman na Evropsko prvenstvo u rukometu između BiH i Slovenije, danas je u Cazinu održana konferencija za medije na kojoj je selektor Irfan Smajlagić kazao da je izuzetno zadovoljan uvjetima u kojima se igra i očekuje maksimalno zalaganje igrača ali i podršku publike u Cazinu, za koju ne sumnja da će izostati.
Pres konferenciji reprezentacije BiH prisutni su bili i premijer USK Mustafa Ružnić sa ministrom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Edvinom Alijanovićem i predsjednikom Sportskog saveza USK Emirom Dautovićem.
– Vlada USK ulaže u razvoj i promociju sporta jer naši talentovani sportaši su i naši ambasadori a organizovanje velikih sportskih događaja, kao što je i ova utakmica, potvrđuje da se ovaj dio BiH dokazao kao najbolja podrška našim sportašima. Ponosni smo što će reprezentacija BiH igrati ovdje, kazao je premijer Ružnić ovom prigodom.
Predsjednik Sportskog saveza USK Dautović istaknuo je da se Unsko-sanski kanton u cjelini, osim što daje vrhunske sportaše, pozicionirao na sportskoj mapi BiH i kao uspješan domaćin međunarodnih takmičenja.
Jednog sasvim običnog dana u Fresnu, u Kaliforniji, Jenine-Lacette DShazer je uočila čovjeka na ulici sa svojim malenim psom koji je prosio. Odmah je znala šta mu treba, te je donijela deku, hranu, te toalet papir iz svog auta i lično mu dala.
Čovjek se uljudno zahvalio za pomoć. Poslije se predstavio kao 60-godišnji James Herbert, a psa je nazvao Baby. Pored svega toga, Jennine je rekao nešto što je u potpunosti slomilo njeno srce. Nešto tužnije nije čula u svom životu…
Naime, sa psom je proveo dugo godina. Radio je kao farmer i mehaničar, ali nakon gubitka posla je bio primoran moliti za pomoć na ulicama. U takvim uslovima života je saznao da je obolio od raka, te da mu je osalo svega 2 mjeseca života. Jedina želja koju je imao pred smrt je da neko udomi njegovog psa.
Jennine je odlučila pomoći, ne samo psu, već i njemu, te je platila motel u kojem je proveo svoje posljednje dane. Na svu sreću, Boby je svoj novi dom pronašao kod Stephanie Walker i njene porodice. Tamo se upoznao sa svojom novom prijateljicom, te su se odmah zavoljeli.
Ova porodica ima još pasa i obožavaju ih. To je upravo ono što je Clifford želio za svog psa. Vjerujemo da bi bio ponosan.
Ako imate psa ili više njih, vjerovatno dobro znate koliko oni vole vodu. Odgovor na to saznate čim ih prvi put pokušate okupati. Ipak, postoje neki izuzetci kada pas voli da pliva ali ne i da se kupa kod kuće.
Neki psi su presretni kada se kupaju u rijeci, jezeru ili moru, ali kada pokušate da ih ubacite u kadu ponašaju se kao da ih hoćete da utopite.
S druge strane postoje psi koji uživaju u tome da umoče svoje šape u vodu, ali ne postoji šansa da će plivati, a opet drugi toliko mrze vodu da uopšte ne žele da hodaju po vlažnoj travi. Kada pada kiša, napolje izlaze samo ako sa sobom ponesete kišobran.
Jedna porodica ima labrador retrivere i zaista je nevjerovatno koliko oni vole vodu. Ušli bi čak i u malu blatnjavu baricu na putu, ali i veliko jezero i okean. Izgleda da im plivanje nikada ne dosadi.
U ovome videu možete vidjeti zlatne retrivere koji su također uzgojeni da rade u vodi. Imaju jak plivački instinkt i vještinu, kao i prirodnu ljubav prema vodi.
Zaista je nevjerovatno vidjeti kada Samut Songkhram sa Tajladnda skoči u vodu a njegovih 16 zlatnih retrivera skoči za njim. Sretno laju, mašu repom i plivaju gdje god on ide.
Pogledajte ovaj video i saznajte kako taj cijeli događaj izgleda:
Konji su prelijepe i jako inteligentne životinje. Većina ljudi ih voli zbog toga što su nevjerovatno jaki i izgledaju zaista veličanstveno. Oni koji žive u divljini lutaju oko sela i slobodno istražuju svijet oko sebe.
Nekada čak i ova nevjerovatna stvorenja trebaju malo pomoći od nas, ljudi. Jedan čovjek je hodao prirodom kada je naišao na drveni most.
Ugledao je konja koji mirno stoji, ali kada je bolje pogledao vidio je da se mladi konj zaglavio.
Odlučio je da mu priđe i pokuša uraditi nešto kako bi mu pomogao.
Pogledajte šta je uradio u videu u prilogu. Zaista je učinio jedno jako dobro djelo.
Ashley i Tyson Gardner su punih 8 godina pokušavali dobiti dijete. Bio je to dug i stresan period za njih.
Ovaj par iz Utaha priznaje da su svi pokušaji bili teški, ali da nikada nisu gubili nadu i da svojim primjerom žele ohrabriti i druge ljude u sličnoj situaciji.
U julu 2014. godine, Ashley i Tyson su se podvrgli vještačkoj oplodnji. Naredni period je bio prepun testiranja, ultrazvukova, nemira i vakcinisanja.
Nakon 10 dana su otišli na prvi ultrazvuk očekujući pozitivne vijesti. No, iznenađenje nije bilo ni blizu tome…
Očekivali su otkucaj srce jedne bebe, no tu je bila i druga, treća, četvrta…četiri identične djevojčice su se razvijale u Ashleynoj utrobi!
Ovo čudo se dešava jednom u čak 70 miliona slučajeva. Pogledajte trenutak u kojem je sretni par saznao ovu divnu vijest.
Ovaj tata je snimao svoju novorođenu kćerku jednu sekundu svaki dan i na taj način je zabilježio njezinu prvu godinu života u ovom 6-minutnom videu, koji je osvojio internet u trenu.
Kada postanete roditelj, želite zabilježiti svaki važan trenutak u životu vašeg mališana.
Ovaj tata je to odradio na prekrasan način! Da li vam se sviđa njegova ideja?
Janet i Graham Walton ništa nisu željeli kao to da postanu roditelji.
Nekoliko godina su pokušavali i pokušavali da dobiju dijete, ali uzalud.
Na kraju su se odlučili da probaju sa vantjelesnom oplodnjom. Nažalost ni to nije uspjelo. Nakon 12 pokušaja, Janet još nije bila trudna.
Baš kada su planirali da odustanu, desilo se čudo. Nakod 13. tretmana, Janet je konačno ostala trudna.
Nakon što su primili pozitivne vijesti, Janet i Graham su se osjećali kao da su na sedmom nebu.
Svi njihovi problemi su nestali i teškim danima je došao kraj. Ali kada je Janet otišla na pregled u osmoj sedmici trudnoće, doktori su otkrili da ona ne nosi jedno dijete – nosila je šestorke.
Janet i Graham su se šokirali, nisu očekivali da imaju toliko djece, naročito ne odjednom.
Janet je uskoro prebačena u bolnicu i tu je morala mirovati sve do poroda.
18. novembra, 1983, Janet je bila u 31. sedmici trudnoće, te je 6 malih i zdravih djevojčica rođeno. Rođene su na carski rez u bolnici u Liverpoolu, Engleska i bile su prve šestorke koje su rođene na svijetu.
U januaru, 1984, ustanovili su da se sve djevojčice dobro razvijaju i puštene su iz bolnice.
U to vrijeme, čitav svijet je pratio šta se dešava sa sestara, Hannah, Ruth, Lucy, Kate, Jennie i Sarah.
Jenet i Graham su kupili oko 11000 pelena godišnje i jedva da su išta spavali tokom prvih godina nakon poroda.
Život im je bio ciklus hranjenja, mijenjanja pelena i kratkih pokušaja spavanja.
Ali nije samo prvih par godina bilo stresno za roditelje. Morali su proživjeti školske obaveze i aktivnosti, prve ljubavi, pubertet – puta 6.
Janet kaže da su stvarno uživali i jedino što im je falilo je još vremena. Sve kćerke su bile i ostale su jako bliske.
Danas šestorke imaju 34 godine i sve su za sebe uspješne.
Neke od njih su se udale i formirale vlastite porodice. Najmlađa, Sarah, prva je dobila kćerku Jorgie 2014. godine.
Janet je uzbuđena zbog unuke. Kaže da voli te rane godine, ali je sa svojom djecom imala previse obaveza i nije mogla toliko uživati u njima, ali sa unukom ima više vremena.
Sa tako velikom i harmoničnom porodicom, Jorgie će imati izvrsno djetinjstvo.
Možda je Janet i Graham u budućnosti dobiti još unučadi sa kojima će moći uživati.
Nedavno su šestorke zajedno proslavile rođendan i odvele su roditelje na posebno putovanje u New York – njihov prvi zajednički odmor u zadnjih 10 godina.
Podijelite ovu jedinstvenu porodičnu priču, ako mislite da su šestorke odrasle u predivne, prelijepe mlade žene. Janet i Graham trebaju biti ponosni na svoje kćerke i na sebe.
Emilie Larter je prije nekog vremena završila fakultet i odlučila da napusti Veliku Britaniju i vidi svijet.
Izabrala je Ugandu, gdje je ova dvadesetdvogodišnjakinja otišla da volontira u sirotištu. Nakon 2 mjeseca provedena tamo, njen cijeli svijet se okrenuo naglavačke.
Jednog dana je Emilie s kolegama išla do obližnjeg sela gdje su našli novorođenu bebu, čija je majka umrla na porođaju. Dječak kojeg su pronašli je bio njeno sedmo dijete. Budući da se niko nije mogao brinuti o njemu, odlučeno je da dječak ide u sirotište. Emilie je odmah opčinio njegov mali osmijeh i odlučila je da ga nazove Adam.
Naredna dva mjeseca, Emilie se nije mogla odvojiti od Adama. Hranila ga je, mijenjala mu pelene, uspavljivala ga… Iako je po zanimanju učiteljica, nije imala iskustva sa tek rođenom djecom, pa je često zvala mamu da joj da savjet. Uspjela ga je održati na životu, uprkos jako teškim uslovima u sirotištu.
Nakon dva mjeseca, Emilie se morala vratiti u Britaniju. No, nakon samo sedam dana, ponovo se vratila u Ugandu da vidi Adama.
Nakon pet mjeseci je potrošila sav novac i nije imala drugi izbor nego da se vrati nazad u Britaniju. Narednu godinu je naporno radila da zaradi dovoljno novca kako bi obezbijedila normalan život za sebe i Adama. Čak je raskinula i s momkom i vratila se u Afriku, gdje je dobila posao kao učiteljica.
Budući da je u Africi nisu mogli plaćati, mnogi ljudi koji su čuli za njenu priču su donirali novac kako bi njih dvoje mogli ostati zajedno.
Do sad je skupljeno preko 350 000 $ i čini nam se da im se smiješi svijetla budućnost.
