Ovom objavom ne prejudicira se ishod krivičnog postupka i ne narušava princip presumpcije nevinosti. Svako se smatra nevinim dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.
Dana 20.01.2026. godine po nalogu Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona lišili su slobode dva lica inicijala A.O. i E.K. zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH i u vezi sa članom 31. istog zakona.
Naredbom o provođenju istrage osobama lišenim slobode stavlja se na teret da su kao odgovorne osobe JU „Direkcija regionalnih cesta USK“ Bihać korištenjem službenog položaja i ovlaštenja, postupajući suprotno interesima službe koju obavljaju, dogovorili asfaltiranje lokalnog puta u naselju na području općine Ključ s privrednim društvom „P.“ P. iako su znali da upravljanje, građenje, rekonstrukcija, održavanje i zaštita lokalnih cesta i gradskih ulica nije u nadležnosti Direkcije. Za navedene radove privrednom društvu je na transakcijski račun uplaćen novčani iznos od 56.145,02 KM, iako je utvrđeno da stvarna vrijednost izvršenih radova iznosi 19.789,20 KM, čime je Direkciji načinjena šteta u iznos od 36.355,82 KM i istim iznosom pribavljena imovinska korist privrednom društvu.
Nakon kriminalističke obrade lica lišena slobode će tokom sutrašnjeg dana biti predana postupajućem tužiocu, koji će ih ispitati i odlučiti o daljnjim mjerama i radnjama.
Sarajka Halida Telalović javno je uputila apel za pomoć tvrdeći da ona i njena porodica već duže od godinu dana žive u strahu zbog, kako navodi, ozbiljnih prijetnji koje im upućuje komšija s dijagnosticiranom šizofrenijom.
Prema njenim riječima, posljednji incident dogodio se sinoć, kada je komšija došao na njihova kućna vrata držeći sjekiru i, kako tvrdi, izgovorio direktne prijetnje smrću njoj i njenom suprugu Adisu.
– “Kada smo otvorili vrata, ispred nas je stajao komšija sa sjekirom i rekao: ‘Ja ću vas sasjeći.’ U kući je bila i moja majka, onkološki pacijent. Ovakav stres može imati ozbiljne posljedice po njeno zdravlje”, navela je Telalović.
Dodaje da se ona i njena porodica u vlastitom domu više ne osjećaju sigurno, te da prijetnje traju duže od godinu dana. Kako tvrdi, više puta su podnošene prijave policiji i kontaktirane nadležne institucije, uključujući i socijalne službe, ali da konkretna zaštita do sada nije osigurana.
– “Mi nemamo gdje pobjeći. Ovo nije drama niti svađa, ovo je vapaj za pomoć prije nego što se desi tragedija”, poručila je.
Prema njenim navodima, problematično ponašanje ove osobe poznato je i u komšiluku. Tvrdi da postoje raniji incidenti, uključujući navodni napad čekićem na radnika u jednoj obućarskoj radnji, paljenje plinske boce kod drugog komšije, kao i napade na radnike koji su izvodili radove u njihovoj ulici, zbog čega je, kako kaže, u više navrata intervenisala policija.
Telalović navodi da komšija boluje od šizofrenije, da živi sam, da po izlasku iz bolnice prestaje uzimati terapiju, te da, prema njenim riječima, konzumira alkohol.
U svojoj javnoj objavi iznijela je i sumnje u moguću povezanost i utjecaj pojedinaca unutar sistema, navodeći da njegova sestra radi u sudu, te da je njegov ljekar blizak prijatelj porodice. Ističe da ove tvrdnje iznosi kao vlastitu sumnju, jer se, kako kaže, osjeća potpuno nezaštićeno.
– “Imamo osjećaj da oni koji imaju veze mogu sve, a mi obični ljudi moramo trpjeti i šutjeti. Mi više ne možemo šutjeti jer se bojimo za svoje živote”, poručila je.
“Prema posljednjim informacijama isti je smešten u ustanovu, sad rješavam sve prijave da ga trajno zatvore. Jer ovo više nije drugačije rješivo.
Želim da ga ne puste za 15 dana sa psihijatrije. Jer ovo se ponavlja.” – za kraj je dodala Halida Tetalović za portal Crna-Hronika.
Do objave ovog teksta, iz nadležnih institucija nije bilo zvaničnog očitovanja o ovom slučaju. Građani koji su reagovali na njen apel na društvenim mrežama pozivaju institucije da hitno djeluju kako bi se spriječile moguće tragične posljedice.
Rotić smatra da su pojedine odredbe zakona bile neprecizno ili nespretno formulisane, što je otvorilo prostor za pogrešna tumačenja.
Privremena rješenja za dugotrajne probleme. Šta donose izmjene Zakona o policijskim službenicima u Federaciji? Pogodovanje pojedincima ili pomoć u nedostatku kadrova? Podrška sindikata podijeljena, a čini se i zastupnika. Gosti emisije Plenum FTV-a bili su Ramo Isak, Aldin Sinanović i Mihret Rotić.
Isak: Neko pokušava sistemski ugasiti FUP
Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Ramo Isak kaže da izmjene Zakona o policijskim službenicima nisu oborene slučajno, već kao rezultat političkih dogovora i lobiranja, te upozorava da će Federalna uprava policije zbog toga ući u ozbiljne probleme.
Isak navodi da je zakon na Vladi Federacije BiH usvojen jednoglasno, ali da su zastupnici u Parlamentu glasali suprotno tom stavu. „Ako je zakon jednoglasno prošao na Vladi, a onda u Parlamentu ne dobije podršku, to znači da je postojao prethodni politički dogovor da se spriječi njegovo usvajanje“, rekao je Isak.
Tvrdi da je cilj takvih poteza slabljenje Federalne uprave policije. „Postoje političari koji otvoreno govore da Federalnu upravu policije treba ugasiti. Ovo što se danas desilo ide upravo u tom pravcu“, kaže ministar.
Isak direktno imenuje političke aktere za koje smatra da su odgovorni. „Određeni ministri iz HDZ-a i pojedini predstavnici SDA učestvuju u ovim opstrukcijama. Zakoni mjesecima stoje u ladicama ministarstava koja vode kadrovi HDZ-a i namjerno se ne puštaju u proceduru“, tvrdi.
Govoreći o pismu OSCE-a, Isak je rekao da ono nije imalo presudan utjecaj na odluku Zastupničkog doma. „Da je postojala stvarna namjera da se uvaže sugestije OSCE-a, oni bi došli u moj kabinet, kao što su to radili mnogo puta ranije. Ovo pismo je izlobirano i neozbiljno“, ocijenio je.
Isak tvrdi da se zakon ne blokira prvi put, već da je godinama bio predmet sistemske opstrukcije. „Ovaj zakon se ne radi od jučer. Radi se godinama, ali je bio blokiran u ministarstvima gdje su ministri iz HDZ-a. Zakoni stoje u ladicama, ne puštaju se u proceduru“, rekao je, dodajući da je o tome obavještavao i OSCE i OHR.
Opisao je i situaciju uoči samog glasanja. „Pet minuta prije izjašnjenja rečeno mi je da zastupnici HDZ-a neće glasati. A istog jutra smo zajedno na Vladi jednoglasno podržali zakon i amandmane. To pokazuje nivo neozbiljnosti“, kazao je.
Govoreći o ulozi sindikata, Isak kaže da oni nisu zaustavili zakon, već da je do blokade došlo političkim lobiranjem zastupnika SDA. „Zamjenik predsjednika sindikata je priznao da ih je lično zvao Salko Zildžić i lobirao da zakon ne ide dalje. To mi je potvrđeno i na sastanku kod premijera“, rekao je Isak.
Dodaje da je isti zastupnik ranije pokušavao lobirati i oko imenovanja rukovodstva FUP-a. „Salko Zildžić me je lično zvao da lobira da određeni kandidat bude direktor Federalne uprave policije. U tome nije uspio“, naveo je.
Ministar upozorava da su posljedice neusvajanja zakona ozbiljne i dugoročne. „Trenutno u Federalnoj upravi policije nedostaje oko 30 posto policijskih službenika. U narednom periodu u penziju odlazi oko stotinu ljudi, a niko od njih nema ni 60 ni 65 godina“, kaže Isak.
Navodi da FUP već sada teško odgovara na sigurnosne izazove. „Imali ste afere u Tuzli, Sarajevu, Hercegovačko-neretvanskom kantonu – svugdje isti problem: nedostatak policijskih službenika. Predmeti su preopterećeni, ljudi rade na ivici izdržljivosti“, ističe.
Isak poručuje da nakon današnjeg glasanja više ne preuzima odgovornost za moguće posljedice. „Od danas ja više ne snosim odgovornost. Ako se desi bilo kakav sigurnosni problem ili, ne daj Bože, neko izgubi život zbog manjka policijskih službenika, odgovornost je na onima koji danas nisu glasali“, rekao je.
Zaključuje da zakon više neće ponovo slati u parlamentarnu proceduru. „Ovaj zakon više neću upućivati. Pokušao sam pomoći da FUP ne dođe u stanje u koje sada ide, ali očigledno neko sistemski želi da ovu upravu oslabi ili ugasi“, zaključio je Isak.
Sinanović: Ovo nije lični interes, nego potreba institucije i države
Predsjednik UO Sindikata policijskih službenika FUP, Aldin Sinanović komentarisao je neusvajanje izmjena Zakona o policijskim službenicima u Parlamentu Federacije BiH, ističući da je podrška sindikata ovom zakonu bila zasnovana isključivo na interesu institucije i sistema sigurnosti, a ne na ličnim razlozima.
„Ja ću ovdje govoriti kao policijski službenik, neko ko voli svoju instituciju u kojoj radi već 27 godina i neko koji je na nekim nivoima odakle se vidi problem Federalne uprave policije“, rekao je Sinanović.
Kako navodi, sindikat je odluku o podršci zakonu donio nakon razgovora s menadžmentom Federalne uprave policije i ministrom.
„U razgovoru sa menažmentom, prije svega sa ministrom, nama je objašnjeno čemu teže ove izmjene zakona i u kojim problemima se nalazi Federalna uprava policije. Nakon tako jednog lijepog razgovora, gdje se baš išlo u detalje, mi smo odlučili da podržimo taj zakon, prije svega što nismo mogli naći zashodno da se nekom uskraćuje neko pravo“, istakao je.
Sinanović naglašava da su izmjene zakona imale demokratski karakter i mehanizme zaštite od zloupotreba. „Zakon je demokratski orijentisan na pravima volje i on je imao elemente praćenja od nezakonosti. Danas smo se nadali da će zakon proći, baš kao što ministar reće, međutim svima nam je poznata ta činjenica da nije“, kazao je.
Dodaje da policija mora nastaviti funkcionisati bez obzira na političke odluke. „Šta i kako dalje, mi moramo dalje moramo raditi, mi moramo instituciju voliti i sa svojim kapacitetima koje imamo krenuti dalje.“
Posebno je upozorio na problem odlaska iskusnih kadrova u penziju i važnost 2026. godine za policijske strukture. „I dalje tvrdim da je bilo volje i sluha, da se trebao izglasati ovaj zakon i dozvoliti stručnjacima koje je teško nadoknaditi da ostanu, da pomognu još dvije godine da osposobimo nove kadrove i kadrove koje imamo“, rekao je Sinanović.
„2026. je u svim kantonalnim ministarstvima, u državnim policijskim agencijama veoma bitna za odlazak u penziju“, dodao je, pojašnjavajući da veliki broj policijskih službenika ispunjava uslove za penzionisanje zbog zapošljavanja neposredno nakon rata.
„Relativno mladi ljudi odlaze u penziju mogu još uvijek doprinjeti službi, sigurnosti, državi, a s druge strane opterećuju i penzoni fond.“
Sinanović je odbacio spekulacije da se zalaže za izmjene iz ličnih razloga. „Odredbe ovog zakona mene se ne dotiču jer njegovo važenje završava 2027. godine u 12. mjesecu, a ja sam ako Bog da u penziji 2028. Tako da ovo nije iz nekog ličnog interesa kao što se to špekuliše u javnosti, nego čisto onako iz potrebe i ono što osjećam prema ovoj upravi i ovoj državi i sektoru sigurnosti.“
Govoreći o postojećem Zakonu o policijskim službenicima, Sinanović je naglasio da je vrijeme za izmjene. „Zakon o policijskim službenicima datira iz 2005. godine. Mislim da je krajnje vrijeme da se urade neke izmjene i neka bolja rješenja da se iznađu“, rekao je.
Sinanović je upozorio i na sve manju zainteresovanost mladih za policijski poziv. „Imamo problem i sa prijemom novih policijskih službenika. Iz godine u godinu opada zainteresovanost. To više nije posao koji je toliko željan kao nekada. Prije smo na stotinu pozicija imali hiljadu prijava. Sada na stotinu pozicija imamo 300 prijava i u procesu eliminacije, morfološke, fizičke, ljekarske, dođemo do toga da ne možemo da primimo.“
Na kraju je citirao rečenicu koja, kako kaže, najbolje oslikava trenutnu situaciju. „Citiram, s odlaskom mladih ljudi, nama su penzioniri budućnost.“
Rotić: Izmjene zakona o policiji gurane su u hitnoj proceduri bez stvarnog dijaloga sa sindikatima
Mihret Rotić, predsjednik UO Sindikata službenika FMUP, ističe da Sindikat koji predstavlja ima jedini reprezentativni status kada je riječ o zaštiti kolektivnih prava policijskih službenika Federalne uprave policije i zaposlenih u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova.
„Prije svega želim naglasiti da ovdje predstavljam jedini reprezentativni sindikat za zastupanje kolektivnih interesa i prava policijskih službenika Federalne uprave policije, kao i državnih službenika i namještenika Federalnog ministarstva i Federalne uprave policije.“
Govoreći o procesu izmjena zakona, Rotić naglašava da sindikati nisu bili pravovremeno uključeni, te da su za predložene izmjene saznali nezvanično. „Razgovori o ovim izmjenama započeli su u martu prošle godine, a interesantno je da smo za izmjene i dopune zakona saznali praktično putem kuloara. Zbog toga smo se obratili ministru sa zahtjevom da nam se dostavi nacrt zakona.“
Kako navodi, prvi nacrt zakona sadržavao je dvije sporne odredbe, od kojih se jedna odnosila na vanredno unapređenje policijskih službenika. „U roku od 24 sata dobili smo dokument u kojem su postojale dvije odredbe, od kojih se jedna odnosila na vanredno unapređenje 78 policijskih službenika u više policijske činove.“
Rotić pojašnjava da se radi o činovima koji se, prema važećim propisima, ne mogu steći posebnim unapređenjem. „To su činovi viši inspektor, samostalni inspektor i glavni inspektor, koji se inače ne mogu proizvesti putem posebnog unapređenja.“
Sindikat je, prema njegovim riječima, imao ozbiljne primjedbe i na hitnu proceduru i na način donošenja izmjena. „Naše primjedbe su se odnosile prije svega na hitnu proceduru i način na koji smo uopće saznali za izmjene.“
Druga sporna odredba odnosila se na produženje ostanka u službi, ali samo za određene činove, što je sindikat ocijenio diskriminatornim. „Druga odredba se odnosila na produženje ostanka u službi, ali isključivo za tri čina, što smo s pravom ocijenili kao diskriminaciju.“
Rotić podsjeća da rani odlazak u penziju kod dijela policijskih službenika nije posljedica privilegija, već specifičnih okolnosti zapošljavanja. „Tačno je da imamo policijske službenike koji odlaze u penziju sa 49 godina, ali to je posljedica načina zapošljavanja, naročito ratne generacije.“
Istovremeno, naglašava doprinos tih policijskih službenika državi i sigurnosnom sistemu. „Ti ljudi su branili ovu državu i dali nemjerljiv doprinos službi, i njihov odlazak će se itekako osjetiti.“
Ukazuje i na generacijske razlike u zapošljavanju u policiji. „Mi pripadamo generaciji koja je u službu stupila sa nepunih 19 godina, nakon srednje policijske škole, ali je taj koncept kasnije napušten.“
Zbog beneficiranog radnog staža, objašnjava, prestanak radnog odnosa nastupa automatski. „Po sili zakona, nakon 40 godina penzijskog staža, radni odnos prestaje automatski.“
Rotić smatra da su pojedine odredbe zakona bile neprecizno ili nespretno formulisane, što je otvorilo prostor za pogrešna tumačenja.
„Moguće je da su neke odredbe bile nespretno formulisane, ali je fokus javnosti sveden na starosnu granicu od 65 godina.“
Dodaje da se, zbog promjena u sistemu zapošljavanja, pojavljuju i novi problemi. „Danas imamo situaciju da se u policiju može stupiti sa 35 godina, što znači da će pojedini službenici raditi do 65. godine.“
Iako su neke primjedbe sindikata formalno uvažene, Rotić tvrdi da je proces ostao netransparentan. „Navodno su brisane diskriminatorne odredbe, ali hitna procedura je ostala, a mi smo ponovo saznali da postoji nova verzija zakona.“
Posebno problematičnim ocjenjuje sastav komisije za vanredno unapređenje. „Predloženo je da rad policijskih službenika za najviše činove ocjenjuju službenici nižih činova i jedan državni službenik, čime se ozbiljno narušava hijerarhija.“
Naglašava da je hijerarhija temelj funkcionisanja policije. „U policiji i vojsci narušavanje hijerarhije vodi ka anarhiji.“
Na kraju, Rotić poručuje da sindikati nisu protiv reformi, ali insistiraju na dijalogu i temeljitim analizama. „Ako zaista postoji potreba za izmjenama, one moraju proizaći iz dijaloga, ozbiljne analize i rada kroz radne grupe, a ne kroz hitne i parcijalne intervencije.“
Milorad Dodik je pokušao u 2025. godini da se obračuna s državnim institucijama. Iako se u jednom trenutku činilo da je uspio da obesmisli institucije Bosne i Hercegovine, krajnji rezultat je bio negativan po njega, a država je ipak pokazala da je jača od pojedinca.
Početkom 2025. godine Dodik je vjerovatno mislio da ima karte u svojim rukama. Desilo se ono što je očekivao i čime je prijetio drugim političkim sudionicima u Bosni i Hercegovini, Donald Trump je pobijedio na izborima, a to je bilo ono što je često naglašavao da čeka kako bi ispunio svoje političke ciljeve.
Još u decembru 2023. godine, Dodik je kazao da ako Trump pobijedi na izborima neće oklijevati da proglasi nezavisnost Republike Srpske.
“Kada je u Americi pobijedio Donald Trump, imao sam namjeru da proglasim nezavisnost Republike Srpske. Onda su se neki oko mene uplašili i to nisam uradio. Moram da kažem da mi je danas žao što nisam. Ali ako bi Trump ponovo pobijedio, mislim da ne bih oklijevao”, rekao je Dodik za TV Prva prije nego što je Trump dobio još jedan mandat.
Nakon Trumpove pobjede, Dodik je organizovao proslave, ali ipak očito nije bio iskren u tome kad je kazao da ne bi oklijevao da proglasi nezavisnost. Nastavio je s prijetnjama.
“Da li oni žele nastaviti brljotine demokratske strukture ili će nam reći ‘to je vaša stvar’. E kada nam kažu da je to ‘vaša stvar’, onda će to biti ‘naša stvar’. A mi to ganjamo. To tražimo. Gospodo, da je to naša stvar, a ne vaša. A onda ćemo donijeti naše odluke, a uslov za odluku bit će svi zaključci koje smo napisali”, zaprijetio je Dodik secesijom 9. januara 2025. godine
Nakon toga uslijedila je prvostepena presuda Suda Bosne i Hercegovine i nasrtaj Dodika na državne institucije preko Narodne skupštine Republike Srpske. Pozivao je Dodik Srbe da napuste Tužilaštvo, Sud Bosne i Hercegovine i SIPA-u, ali ga gotovo niko nije poslušao.
Na vrhuncu okršaja Dodik je odbio da se odazove Sudu Bosne i Hercegovine i kretao se uvijek okružen najelitnijim policijskim formacijama u Republici Srpskoj. To je bio trenutak kada se činilo da je država nemoćna, a da ni EUFOR ne želi zaštititi državne institucije od samovolje jednog čovjeka.
Komplikovano ustavno, ali i policijsko uređenje Bosne i Hercegovine nije omogućilo jednostavan obračun s politikama, ali pokazalo se da je meka moć države ipak dovoljno jaka da ugasi Dodika.
Naime, iako se nije desilo spektakularno privođenje, Dodik se pojavio u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i dao izjavu, a zatim je i u potpunosti proveo presudu Suda Bosne i Hercegovine kojom je lišen pozicije predsjednika Republike Srpske.
Dodik je preko lobista uspio da postigne određeni dogovor s novom administracijom, kojim je isposlovao skidanje sankcija, ali očito nije uspio da naruši status quo koji američka administracija održava u Bosni i Hercegovini.
Konačno, kao vrhunac političkog poraza za Dodika je bilo to što njegov posljednji potez prkosa, predlaganje Save Minića za mandatara nakon presude Suda BiH je “neutralizovan” Minićevom ostavkom kako bi ga na legalan način imenovala v. d. predsjednica Republike Srpske Ana Trišić-Babić.
Milorad Dodik je 2025. godinu proveo u žestokom sukobu s državom Bosnom i Hercegovinom i to u geopolitičkim okolnostima koje je sam priželjkivao. Rezultat je bio njegov poraz, ali ne treba se zanositi time da je država postala jača. Situacija s povratkom Darka Ćuluma na čelo SIPA-e je pokazala da država ipak ne može da do kraja raskrinka one koji su je slabili, ali je dovoljno jaka da preživi navale i u lošoj situaciji.
Nakon 2025. godine, pitanje je šta Milorad Dodik više može ponuditi svojim biračima. Pokazalo se da nema ili snage ili znanja da obećanje o nezavisnosti Republike Srpske dovede dalje od dizanja tenzija, a da retorički napadi na institucije države ipak nisu urušili suštini državne vlasti.
Pitanje je kako će “baja” Dodik nakon ovih poraza još jednom pokušati sebe predstaviti kao vrhunskog političara, a ne kalkulanta koji se boji institucija koje pokušava da ponizi.
(klix.ba)
Ministarstvo privrede Vlade Unsko-sanskog kantona predstavilo je turističke potencijale ovog dijela BiH na sajmu turizma u Beču.
Ferien Messe sajam, održan u periodu od 15. do 18. januara u Messezentrum Wien, najveći je turistički sajam u Austriji a predstavljanje turističke ponude Unsko-sanskog kantona Ministarstvo privrede realiziralo je u saradnji sa TZ HNK, te je zabilježen značajan interes posjetilaca i turističkih djelatnika za potencijale ovih kantona.
-Učešće na sajmu u Beču, dio je šire saradnje između Austrije i BiH odnosno USK, zasnovane na poštovanju i zajedničkim interesima. Fokus ove saradnje su konkretno rezultati, razmjena znanja i dugoročno partnerstvo. Pokušaji da se pažnja skrene na teme koje nisu nadležnost kantona već institucija države BiH, ne mijenjaju njen karakter niti pravac u kojem se razvija. Saradnju nastavljamo u skladu sa dogovorenim ciljevima i u interesu promocije turizma i razvoja privrede USK. Ostajemo posvećeni dobrobiti građana USK i države BiH, kazala je ministrica privrede Samra Mehić, saopšteno je iz Ministarstva privrede.
Vlada USK
Niskotarifni prijevoznik Wizz Air stoga privremeno preusmjerava neke rute prema Stuttgartu.
Aerodrom Stuttgart omogućit će letove na četiri nove destinacije, ali samo privremeno. Zbog građevinskih radova na aerodromu Basel, aerodrom Stuttgart privremeno će nuditi nove linije, pišu njemački mediji.
U planu četiri nova grada
Uskoro će biti u planu četiri nova grada.
Radovi na aerodromu Basel utječu na red letenja u Stuttgartu. Budući da se glavna pista na EuroAirportu Basel-Mulhouse-Freiburg, kojom zajednički upravljaju Švicarska i Francuska, obnavlja u dužini od 1,5 kilometara, letačke operacije tamo su značajno smanjene.
Niskotarifni prijevoznik Wizz Air stoga privremeno preusmjerava neke rute prema Stuttgartu.
Između 15. aprila i 20. maja Stuttgart će biti povezan s četiri odredišta u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
Četiri nove destinacije od aprila
Oko mjesec dana ove dodatne letne veze bit će dostupne sa aerodroma Stuttgart:
Tuzla (Bosna i Hercegovina): od 15. aprila do 20. maja
Ohrid (Sjeverna Makedonija): od 15. aprila do 20. maja
Banja Luka (Bosna i Hercegovina): od 16. aprila do 19. maja
Niš (Srbija): od 16. aprila do 19. maja
Letovi za Tuzlu polazit će pet puta sedmično tokom ovog razdoblja, a za Ohrid tri puta sedmično. Rute Stuttgart – Banja Luka i Stuttgart – Niš letjet će četiri puta sedmično, prenosi Fenix magazin.
Wizz Air nudi letove iz Stuttgarta za istočnu Europu, pišu njemački mediji. Odredišta obično uključuju veće gradove poput Budimpešte, Skoplja, Tirane, Sofije i Bukurešta.
Broj poginulih u željezničkoj nesreći u Španiji, kada su dva voza iskočila iz šina porastao je na najmanje 24, a povrijeđeno je 100 osoba, od kojih 25 teško, saopćila je sinoć španska Civilna Garda.
Nesreća se dogodila sinoć oko 19.45 sati u gradu Adamus u južnoj španskoj pokrajini Andaluzija, kada je voz iz Malage za Madrid iskočio iz šina i upao na suprotni kolosjek gdje se nalazio voz koji je iz Madrida išao za Uelvu, što je dovelo do toga da i drugi voz iskoči iz šina.
Uzrok iskliznuća iz šina trenutno nije poznat. Jedan od poginulih je i mašinovođa, prenosi El Pais.
Andaluzijska regionalna vlada zatražila je intervenciju Vojne jedinice za vanredne situacije kako bi pomogla u spasilačkim naporima, a izvori iz Vladine delegacije potvrdili su da je vojni kontingent već na putu do tog područja.
Gradonačelnik Adamusa Rafael Moreno prvi je stigao na mjesto nesreće s lokalnom policijom.
On je za El Pais rekao da vjeruje da sudar dva voza nije bio čeoni, već bočni udar, jer nije vidio nikakve smrskane vagone.
Saobraćaj brzih vozova između Madrida i Andaluzije nakon nesreće je obustavljen, a svi vozovi koji su bili u tranzitu preusmjereni su na svoje mjesto polaska, prenose agencije.
Zakon o zaštiti osobnih podataka u Bosni i Hercegovini, objavljen 28. februara 2025. godine, službeno je počeo s primjenom u oktobru. Novi zakon je usklađen s europskom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i donosi strože uvjete za prikupljanje, obradu i pohranu osobnih podataka, kao i jasna pravila o video nadzoru na radnim mjestima.
Odvjetnica Lana Sarajlić ističe da je zakon „u velikoj mjeri usklađen s najnovijom EU regulativom“ i uvodi niz novih obveza za pravne subjekte, uključujući imenovanje službenika za zaštitu podataka i obavezne pravne analize za procjenu rizika.
Najviše prijava zbog video nadzora
Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka BiH navode da građani najčešće prijavljuju nezakonito postavljanje video nadzora u tvrtkama. Prigovori se najčešće odnose na nepostojanje obavijesti o kamerama ili nedostatak kontakt informacija odgovorne osobe. Agencija u tim slučajevima nalaže poslodavcima da obavijesti i kontakt informacije istaknu.
Video nadzor podrazumijeva prikupljanje vizualnih i zvučnih zapisa, koji se pohranjuju i predstavljaju obradu osobnih podataka. Njegova primjena mora biti zakonski propisana ili opravdana kao nužna mjera zaštite, uz poštivanje načina razmjernosti.
Prava radnika i ograničenja
Sarajlić objašnjava da snimanje radnika može biti zakonito samo ako su zaposlenici jasno obaviješteni i ako se nadzor provodi isključivo tamo gdje je to neophodno, primjerice radi zaštite imovine ili sigurnosti zaposlenika.
– „Sve mora biti precizno regulirano internim aktima. Neosnovano snimanje predstavlja povredu prava na privatnost“, istaknula je.
U slučaju sumnje na zloupotrebu, radnici se mogu obratiti poslodavcu ili izravno Agenciji za zaštitu podataka, koja može provesti postupak i izreći kazne.
Kazne do 100.000 KM
Za kršenje zakona predviđene su značajne novčane kazne. Pravna lica mogu biti kažnjena od 10.000 do 100.000 KM, dok odgovorne osobe u tvrtkama mogu dobiti kazne od 1.000 do 5.000 KM.
Agencija i odvjetnica Sarajlić upozoravaju da svaka kamera mora imati jasno definiranu svrhu, a postavljanje video nadzora mora biti pravno i etički opravdano.
Kombiteks iz Bihaća bio je decenijama jedan od najvećih i tehnološki najzaokruženijih tekstilnih sistema u bivšoj Jugoslaviji, a njegov razvoj, ratni opstanak i stečaj najbolje se mogu ispričati kroz profesionalni put Irfana Dedića (77), dugogodišnjeg tehnologa, tehničkog direktora i direktora predionice.
Irfan Dedić u Kombiteks je prvi put došao 20. juna 1966. godine, kao mladi stipendista fabrike, a iz nje je izašao tačno pola stoljeća kasnije – 20. juna 2016. godine. Tokom tog perioda prošao je gotovo sve ključne stručne i rukovodne pozicije, ostajući trajno vezan za industrijski sistem koji je obilježio ekonomski i društveni život Bihaća i šire regije.
“Nakon završenog drugog razreda Gimnazije u Bihaću, zahvaljujući stipendiji Kombiteksa, školovanje sam nastavio u Dugoj Resi, jednom od najvećih tekstilnih centara tadašnje Jugoslavije. Po povratku u Bihać zaposlio sam se u predionici kao tehnolog, gdje započinje moj profesionalni put u Kombiteksu, koji će kasnije obuhvatiti funkcije tehničkog direktora i direktora predionice”, prisjeća se Dedić.
Irfan Dedić u Kombiteks je prvi put došao 20. juna 1966. godine (Foto: FENA)
U vrijeme najveće ekspanzije Kombiteks je zapošljavao oko 5.850 radnika, od čega približno 3.500 u Bihaću, dok su ostali bili raspoređeni u pogonima u Cazinu, Bosanskoj Krupi, Bosanskom Petrovcu i Kulen Vakufu.
Samo predionica u Bihaću imala je oko 1.000 zaposlenih i radila je u četverobrigadnom sistemu. U tom pogonu dnevno se trošilo oko 40 tona pamuka, od čega se proizvodilo približno 30 tona prediva.
“Kombiteks je funkcionisao kao potpuno zaokružen industrijski sistem. Predivo iz predionice prosljeđivalo se tkaonicama, potom doradi, a zatim konfekcijama u više krajiških gradova. Proizvodni program obuhvatao je predivo, sirove i gotove tkanine, konfekciju i dječiju odjeću, a roba se plasirala bez zaliha, uglavnom putem velikih partnera iz Italije i regionalnih tekstilnih centara”, priča zlatnu eru krajiškog tekstilnog giganta.
U okviru fabrike djelovao je i restoran društvene ishrane koji je dnevno pripremao do 3.500 obroka za radnike bihaćkog dijela sistema. Kombiteks je imao vlastitu ambulantu, vrtić, radnički klub, kotlovnicu, kao i savremeni prečistač otpadnih voda.
“Mjesečno smo trošili oko 40 tona boja i hemikalija, ali se ništa nije ispuštano direktno u Unu. Postojao je veliki prečistač voda, što je i tada bilo rijetkost”, naglašava Dedić.
Rat je prekinuo normalno funkcionisanje fabrike, ali Kombiteks nije prestao djelovati. Zbog nemogućnosti nabavke sirovina i rezervnih dijelova, organiziran je programirani stečaj po uzoru na pojedine slovenske firme, a dio sistema nastavljen je kroz Biteks.
“U ratnim uslovima organizirana je i namjenska proizvodnja, u kojoj su učestvovali najstručniji inženjeri i visokokvalifikovani radnici. To je bila ogromna sloga i odgovornost ljudi. Bez obzira na ratne okolnosti, svi su bili usmjereni ka jednom cilju da se grad održi i da sistem funkcioniše koliko je moguće”, prisjeća se Dedić.
Dedić učestvovao u rastu i razvoju kompanije (Foto: FENA)
Nakon rata uslijedili su pokušaji obnove proizvodnje, ali visoki troškovi uvoza sirovina, rezervnih dijelova i transporta onemogućili su povratak na prijeratni nivo. Konačno, 2007. godine proglašen je stečaj Kombiteksa, čime je formalno okončano pola stoljeća rada jednog od najvećih industrijskih sistema u Bosni i Hercegovini.
Dedić ističe da je stečaj, uprkos svemu, bio jedan od uspješnijih u regionu. Radnicima koji su stekli uslove za penziju odmah su uplaćeni doprinosi, dok su oni koji su potraživali svoja prava kroz sudske postupke uspjeli naplatiti oko 42,5 posto potraživanja, što je rijedak primjer u postsocijalističkim industrijskim tranzicijama.
“Kombiteks je bio sistem kakav danas više ne postoji, koncentracija znanja, struke i odgovornosti. Bio sam dio njegovog rasta, opstanka u ratu i zatvaranja u miru, i to je iskustvo koje nosim cijeli život i na koje sam ponosan”, kaže Dedić na kraju.
Dvije mlade nade Akademije nogometa Jedinstvo, Sean Harbaš i Ajdin Skalić, postali su novi članovi HŠK Zrinjski Mostar, jednog od najorganizovanijih i najuspješnijih nogometnih klubova u regiji.
Harbaš i Skalić, zajedno s Rekanovićem, boravili su proteklih sedam dana na probnom periodu u Mostaru, gdje su odradili niz treninga i nastupili u prijateljskoj utakmici. Nakon prikazanog, stručni štab i uprava HŠK Zrinjski izrazili su zadovoljstvo, te su Harbaš i Skalić zvanično dobili priliku da nastave svoj nogometni put u mostarskom klubu.
Kako portal “BiscaniNET” saznaje, treći igrač, Koja Rekanović, također je ostavio vrlo dobar utisak, a iz Zrinjskog je poručeno da ozbiljno računaju na njega u budućnosti, s obzirom na to da trenutno na njegovoj poziciji već imaju igrače, što dodatno potvrđuje njegov potencijal.
Trener pionira Akademije nogometa Jedinstvo, Mladen Šantić, istakao je da je prelazak dvojice igrača rezultat dugogodišnjeg rada i kontinuiteta.
„Dva igrača mojih pionira karijeru nastavljaju u HŠK Zrinjskom. Dobri rezultati naše akademije, a posebno igre protiv Hrvatskog dragovoljca i Škofje Loke, bili su snažna podloga da će ostati u Mostaru. Njihova forma bila je na vrhuncu i bio je to pravi trenutak da pokažu svoj talenat u jednom od najboljih klubova ovog dijela Evrope. Dugogodišnji odlasci Akademije nogometa Jedinstvo po Hrvatskoj, uz pređene hiljade kilometara, počinju se vraćati, a trud roditelja koji su ulagali u individualni rad i napredak djece urodio je plodom“, rekao je Šantić.
Dodao je i da su u razgovoru s trenerima HŠK Zrinjski naglašeni kvalitet i potencijal mladih igrača.
„Jako im je drago što su poslana kvalitetna djeca koja imaju znanje i karakter, a ne podobnost. Seanu i Ajdinu želim sve najbolje, a mi ćemo nastaviti put rada i organizacije kako bismo stvorili još djece koja će s ponosom odlaziti u najveće klubove širom svijeta“, poručio je Šantić.
Iz Akademije nogometa Jedinstvo istaknuto je da su ovakvi uspjesi potvrda kvalitetnog rada trenera, stručnog kadra i uprave, te dodatna motivacija za nastavak razvoja mladih nogometaša, uz poruku da će vrata akademije za njihove bivše igrače uvijek ostati otvorena.
