U jutarnjim satima na magistralnom putu M5 , naselje Revenik, desila se saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovala dva putnička vozila, “BMW” i “Audi”, oba BH registarskih tablica.
Uviđajnim radnjama utvrđeno je da je do nesreće došlo uslijed neprilagođene brzine uslovima i stanju puta, te nepoštivanju horizontalne i vertikalne signalizacije od stane vozača BMW-a.
Prema informacijama iz Kantonalne bolnice Bihać od četiri lica koja su dovezena u Centar urgentne medicine, tri su zadržana na liječenju. Dvije osobe, kako saznajemo, su u teškom stanju, a jedna je životno ugrožena.
Podružnica “Elektrodistribucije” Bihać obaviještava kupce da će zbog planskih radova na elektroenergetskim objektima, doći do prekida u isporuci električne energije u poslovnim jedinicama prema slijedećem rasporedu:
BOSANSKA KRUPA
Dana 09.01.2023. godine
Od 09:00 do 17:00 sati trafopodručje Robna Kuća,
Od 14:30 do 15:30 sati trafopodručje: Zalin 1,
VELIKA KLADUŠA
Dana 09.01.2023. godine
od 08:30 do 09:30 sati trafopodručje Rasklopnica Drmaljevo,
od 10:00 do 11:00 sati trafopodručje Zagrad 1,
od 13:00 do 14:00 sati trafopodručje: Mala Kladuša 1,
BUŽIM
Dana 09.01.2023. godine
od 08:30 do 09:30 sati trafopodručje Stari Grad,
od 10:30 do 11:30 sati trafopodručje Velići,
Za sve informacije kupci se mogu obratiti Službi za odnose sa javnošću i informisanje kupaca za područje USK-a na broj besplatnog telefona 080 020 134.
Služba za odnose sa javnošću i informisanje kupaca ED Bihać
Više od pola miliona građana koristi dozvoljeno prekoračenje na svojim računima i zaduženje po ovom osnovu su veća od 310 miliona KM.
Građani BiH su zaključno sa novembrom prošle godine bankama dužni 10,95 milijardi KM, podaci su Centralne banke BiH.
Najveći dio od oko 70 odsto odnosi se na nenamjenske potrošačke kredite.
Više od pola miliona građana koristi dozvoljeno prekoračenje na svojim računima i zaduženje po ovom osnovu su veća od 310 miliona KM, prenose Nezavisne novine.
Na računima građana u BiH nalazi se više od 14 milijardi KM.
Obilježavanje 9. januara u Istočnom Sarajevu je provokacija s obzirom da je centralna manifestacija do sada bila u Banja Luci, rekao je Amir Avdić.
U ratu je nosio titutlu najmlađeg komadanta brigade u V. Korpusu ARBiH. Bio je jedan od omiljenih boraca u ljutoj Krajini. Nerijetko su mu mjesto davali pored, kako kažu Krajišnici, legende Izeta Nanića. Nerijetko se ističe kako Avdić bio jedan omiljenih ljudi Nanića koji ga je iz milja zvao bratom.
Amir Avdić završio je vojnu akademiju, a Jugoslavensku narodnu armiju nakon tri godine napustio je 1991. godine. Kada je uočio šta se dešava, priključio se odbrani, kako kaže, jedine države Bosne i Hercegovine. Bio je komandant 510. oslobodilačke brigade. Kao najmlađi komandant odlikovan je najvećim priznanjem, Zlatnim ljiljanom. Danas ističe kako je velika provokacija obilježavanje 9. januara na kapiji glavnoga grada države. Taj datum nije slučajno neustavan, ističe Avdić, i podsjeća kako je na taj datum 1992. godine donesena deklaracija o proglašenju tzv. Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, a posljedica toga su masovna ubistva, silovanja, protjerivanja, mahom, Bošnjaka.
Svi mi znamo da su nakon odluke iz januara 1992. godine uslijedila mnoga protjerivanja, prvenstveno Bošnjaka, dobrim dijelom i Hrvata sa svojih ognjišta, ubijeno je preko 100 000 Bošnjaka, preko 500.000 ih je protjerano. To dovoljno govori o namjerama i posljedicama tog 9. januara 1992. Sva ona dešavanja poslije tog januara su epilog – podsjetio je Avdić.
Dodaje kako sada kada je Ustavni sud obilježavanje 9. januara ocijenio kao neustavan dva puta, oni dolaze na prag glavnog grada države, grada heroja, grada koji se branio od ’92 do ’95. Avdić poziva sve političare, bez ijednog izuzetka i pita ih koji je njihov odgovor na ovu provokaciju.
Avdić iz Krajine poručuje da su raspoloženi doći u Sarajevo i na ulice izaći kako bi mirnim putem iskazali nezadovoljstvo zbog obilježavanja 9. januara na pragu Sarajeva.
Prvo kada pogledamo koliko je nedužne djece ubijeno, koliko je civila ubijeno oko Sarajeva. Moram napomenuti jednu činjenicu da je u mjestu Biljani gdje su moji članovi porodice, komšije, prijatelji, za jedan dan ubijeno njih 258, među njima je beba od šest mjeseci i dedo od 90 godina. Ovo je vid provokacije i nemojte nam ponovo otvarati neke rane koje smo možda malo zaliječili. Mi poštujemo ono što se desilo poslije rata i u Dejtonu dogovoreno, mi smo legalisti i mislim da bi na takav način da se odnosimo svi prema budućnosti države BiH – zaključio je Avdić.
U posljednja 24 sata u Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” Bihać rođeno je sedam beba, pet dječaka i dvije djevojčice.
U Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš” Sarajevo rođene su dvije djevojčice i jedan dječak, dok je u Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić” Mostar rođen jedan dječak.
Na UKC Tuzla bilo je šest poroda. Rođene su četiri djevojčice i dva dječaka.
Priča našeg kolege, novinara Dževada Ponjevića, odavno je obišla svijet. Nemjerljivo je dobročinstvo, ali i njegova spremnost da za život svog rođaka Adema donira i dio sebe. Dževadov bubreg spasio je Ademu život, a iza njih su višemjesečne pripreme koje su donosile različite izazove, komplikacije i puno odricanja. Danas su s novim šansama i životnim prilikama, a ujedno povezani neraskidivom vezom. Pred naše kamere stali su i Adem i Dževad, te ovaj put donosimo priču s obje strane…
Da ima problem s radom bubrega, Adem Alešević saznao je slučajno, tokom rutinske kontrole, još 2001. godine. Tri godine kasnije, postao je dijalizni pacijent. Bila je to i prva uspješna transplantacija, obavljena u Tuzli, koja je Ademu narednih 15 godina omogućila normalan život i funkcionisanje. Nažalost, prije tri godine situacija se ponovo zakomplikovala, uz nove zdravstvene probleme. Postojeći bubreg je otkazao i priča se vratila na početak.
Prije 14 godina, žena se iznenada teško razboljela. Imajala je užasne, konstantne stomačne grčeve, čak je i hodanje bilo previše bolno. U martu 2002. imala je nekoliko biopsija mišića i tkiva.
U to vrijeme joj je bilo prepisano 24 vrsti lijekova. Ljekari i dalje nisu znali šta joj se dešava, a ona je znala da umire.
Počela je da piše testament. Svu svoju imovinu planirala je da ostavi svojim kćerkama.
Ljekari su došli do zaključka da ima multiplu sklerozu. Njena sestra se onda sjetila članka koji je pročitala, te ju je upitala da li je pila dijetalne sokove, odgovor je bio potvrdan.
Kako se ispostavilo, iako je aspartam jedan od najmoćnijih vještačkih zaslađivača koji se koriste kao zamjena šećera – studije su pokazale da se kod ljudi pogrešno dijagnostikuje multipla skleroza, kada zapravo pate od trovanja aspartamom.
Žena je odmah prestala da pije dijetalne gazirane sokove. Njeno zdravlje se znatno poboljšalo. U roku od 32 sata ustala je iz invalidskih kolica a od lijekova je nastavila da pije samo jedan – lijek protiv trovanja aspartamom, piše “Papricica.com“.
Dakle, vi ste na Fejsbuku i nepoznati muškarac, ili nepoznata žena ti je poslala zahtjev za prijateljstvo. Vi ga ne poznajete, ali profilna slika je nekako slatka, i taj argument presuđuje u odluci da ga/je prihvatite kao prijatelja.
Ova strašna vijest o opasnostima koje nosi Fejsbuk postala je raširena i važna poruka za sve roditelje, kako bi postali svjesni potencijalne opasnosti društvenih medija.
Vaša djevojčica ima svoj prvi dan škole, logično je da ste presrećni, jer izgleda tako slatko sa svojom školskom torbom. Prosto ste morali da je fotografišete i njenu sliku objavite na svom FB profilu, pokazujući je svim prijateljima i rodbini.
Vi ste tako uzbuđeni i ispod slike na kojoj će vjerovatno biti vidljiva i zgrada škole, pišete i:
“Ne mogu da vjerujem koliko je porasla moja “(ovdje vjerovatno navodite kćerkino ime)”. Vrijeme je proletjelo. Ponosna mama / tata. ”
U međuvremenu, nepoznata osoba, koju ste dodali za prijatelja prije nekoliko dana, sliku vaše ćerke već je preuzeo i podijelio sa stotinama odraslih muškaraca širom svijeta s natpisom:
“Djevojčica, 7 godina, plava kosa, zelene oči, 5.000€”.
Ne samo da smo sliku svoje preslatke djevojčice ustupili trgovcu, on sada ima i njeno ime i tačnu lokaciju njene škole.
Nakon nekoliko sati, vi ste jako uzbuđeni jer trebate da pokupite svoju kćerku posle škole, ali nje nigdje nema.
Nemate pojma da je vaše dijete, već prodato 43-godišnjem pedofilu, i da je sada na putu ka stranoj zemlji, s vrećom na glavi, zbunjena, prestrašen i plače jer je oteta od strane čovjeka kojeg nikad dosad nije vidjela. Ona nema pojma gde su joj roditelji, gde se nalazi, ili šta će se dogoditi s njom.
Vi želite da je pokupite nakon škole, ali nje nigdje nema i više nikada je nećete vidjeti!
Prestanite sa dodavanjem stranaca za Fejsbuk prijatelje!
I zaustavite objavljivanje podataka iz ličnog života!
Ovo je zastrašujući podsjetnik kako bi zaštitili vašu privatnost i informisati djecu o opasnosti od stranaca na Internetu.
Valja napomenuti da je većina djece oteta i zlostavljana od strane rodbine, zatim porodičnih poznanika, a najmanji broj otmica organizuju potpuni stranci.
Međutim, postoji sve veći broj ljudi koji lične podatke svoje djece dijele na Internetu, a pritom nisu svjesni da to može doći do pogrešnih ljudi.
Podijelite ovu poruku sa svojom porodicom i prijateljima!
izvor: storyfox.de
66-godišnja žena, čije ime nije objavljeno, živi sama sa dve unuke u Hjustonu. Sa gostinjskom sobom i velikim srcem, ponudila je mjesto za spavanje Tomasu Smitu, koji nije imao gdje da spava.
Svi u kući su otišli na spavanje ili je žena to mislila, kada se probudila zbog nečega što je radio Smit, odmah poslije 1 ujutru.
Prema KPRC televiziji, Smit je rekao da je čuo neki prasak zbog koga je iskočio iz kreveta, ali očigledno to nije probudilo ženu i njene unuke. Smit je pretpostavio da neko pokušava da provali unutra, ali uskoro je shvatio da to nije slučaj. Kada je otvorio vrata vlasničine spavaće sobe, vidio je šta je na njoj i brzo je reagovao.
Dim je preplavio kuću jer je eksplozija na tavanu uzrokovala požar. Brižljiva baka bila je još u krevetu, ali je na nju pao dio plafona nakon eksplozije. Smit je požurio da raščisti ruševinu i da je izvuče iz kreveta i kuće na sigurno, ali djevojke su ostale zaglavljene unutra.
Heroj beskućnik rizikovao je velike temperature i potencijalno gušenje dimom kako bi se vratio unutra da spasi djevojčice od 8 i 10 godina iz kreveta.
Sa djecom u rukama, on je hrabro izašao na prednja vrata, ujedinjujući baku i unuke.
Čudom, svi koji su bili u kući uključujući i Smita izašli su iz kuće nepovrijeđeni, iako je sve u kući spaljeno i uništeno. Nakon 40 godina baki je sve izgorjelo pred očima, ali su ona i unuke bile žive i zdrave. I sve to zahvaljujući tome što je željela da pomogne nekome, za koga se ispostavilo da se odmah odužio i to na nevjerovatan način.
I dok mnogi ljudi ne bi ni razmišljali da pozovu beskućnika u svoj dom noću, zbog brige za sopstvenu bezbijednost, možda je ova žena slušala neko svoje unutrašnje čulo. Da on nije bio tu, vatra bi se brzo raširila i možda bi čak izazvala povrede i smrt. Ova iznenađujuća situacija je dokaz da blagoslov ponekada dolazi na najneočekivaniji način.
Majka dječaka s autizmom, Dunja Tadić iz Zagreba napisala je pismo bezosjećajnom susjedu koji je njoj i sinu Igoru nekoliko puta zvao policiju. Objavila ga je javno na svojem Facebook profilu. Pismo je dirnulo mnoge u Hrvatskoj i šire, neki su i plakali koliko ih je dirnulo to što to dijete prolazi, koliko pati, a susjed im dodatno zagorčava život. Njezin status podijeljen je skoro 2000 puta.
Evo što je napisala na Facebooku:
Komšija, pucaš u civila!
Dobar dan komšija ispod nas što živiš. Kako si ti danas?
Mi smo dobro, hvala ti na pitanju koje nikad nisi postavio.
Ja bar mislim da smo dobro jer znaš zašto? Zato jer Igor ako nije dobro on to ne zna reći. Ne zna ni pokazati.
Jer, zamisli, ti to sigurno ne znaš, autizam ne govori.
Zamisli, jednom nije spavao tri noći. Plakao je, vrtio se u krevetu, možda čak i “zavijao” kako ti to kažeš, bacao se po podu.
Znaš kad je, dragi komšija, i mene iznervirao.
Mislim si bezbrazan, razmažen, zločest. Ma znaš kad sam se jedva suzdržala da ga bar malo ne puknem po guzi.
Treće jutro je ustao sa otečenom desnom stranom. Njega je, dragi moj komšija, tri noći bolio zub. Ludački.
A ja nisam znala. Jer ne zna reći. Ni pokazati.
A ti si nam, možda, baš tih noći zvao policiju.
Policija mu ne može izvaditi zub, hvala ti ako si mislio da nam pomogneš. A ne može ni hitna. Jer, komšija, da bi se autizmu izvadio zub treba opća anestezija.
A to se čeka na red. Šest mjeseci. Zamisli da tvog sina boli 6 mjeseci zub? Ne možeš ni zamisliti, znam.
Ne možeš zamisliti ni operaciju nogu i gipseve na obje noge istovremeno 2 mjeseca. Pa svrbi ispod gipsa, pa boli, pa se ne možeš namjestiti, ne možeš spavati. Dva mjeseca.A ne znaš ni reći da te svrbi.
Mi ne moramo zamišljati, mi smo to prošli. Dva duga mjeseca, noći i dana – komada 60. Malo smo plakali, malo “zavijali”, kako ti to kažeš, a puno smo se i smijali.
Jer mi smo takvi. Smijemo se i kad nam je teško. OK, nekad i “zavijamo”. Skupa. Vaaauuuuu, vaaauuuuuu!
Možda si nam baš neku od tih naših noći – komada 60, poslao policiju na vrata.
Zbog buke.
Buke koja nije muzika, mada je stalno slušamo, ali tiho, jer tako volimo.
Buke koja nije lupanje šnicli, jer, šta znam… Igor nekako više voli kuhano.
Zbog buke koja nije zbog zaigranosti dvoje zdrave djece koja eto, igraju košarku po stanu.
Ili koja eto, samo love jedno drugo jer su razigrani. I jer su djeca.
Ti zoveš policiju zbog buke koja se zove autizam. To “zavijanje”, kako ga ti nazivaš sa prijezirom na licu, je način na koji Igor pokaže da mu se nešto ne svidja.
Naprimjer TI, koji dođeš u naš dom da nam kažeš da obložimo cijeli stan nekom izolacijom jer se tvoj sin plaši “zavijanja” koje ti ne znaš kako da mu objasniš.
Šalim se da se ne sviđaš Igoru. Njemu se svi sviđaju. On bi tebi, komšija dragi, i danas da te sretne, pružio ruku, dao bi ti pusu. On je takav.
Ima tu neku dušu koju rijetki imaju. Ima to neko veliko srce, ma ti takvo srce još nisi vidio 100% I znaš, on je jedno sretno dijete.
I on je zaigran na taj svoj “autistični” način, pa eto nekad malo potrči po stanu, nekad mu nešto ispadne jer, nisam ti to još rekla, ima malo i tremora.
Malo mu nekad drhte ruke. Ali to je od lijekova. Nije od autizma. Od lijekova za epilepsiju, ako te baš zanima.
I to ponekad, kad tako potrči, ja mu svaki put, al svaki put dragi komšija, kažem – “nemoj ljubavi, lijepo hodaj, nemoj lupati nogicama”.
Zato što, komšija dragi, nismo mi divljaci niti smo neodgojeni ako imamo autizam, nema to veze jedno s drugim.
A bome, živjeli smo 10 godina u stanu a da nam nikad niko od komšija nije pozvonio zbog buke. Da ne kažem da nam niko nikad nije zvao policiju.
Evo sad ti prvi put. I drugi. Bit će i treći, znamo se već. Obratila bih ti se osobno ali vjeruj da ne mogu.
Ne mogu jer još nisam srela, evo za ovih 18 godina koliko Igor ima, osobu koja je sa takvim prijezirom gledala mog sina. Znaš kad ne mogu da te pogledam.
Ne mogu da ti se obratim. Mislim, ono, sorry, al gadiš mi se.
Htjela sam ti samo reći, generale, pardon, komšija, pucaš u civila. Pucaš na anđela slomljenih krila.
Mi ćemo nastaviti sa svojim životom kao i do sada. Imat ćeš i slušat ćeš tu “buku”, tih, ruku na srce, kad se sva buka u jednom danu sastavi koja iz ovog stana dolazi, tih 20 minuta.
Znaš zašto? Zato jer Igor na to ima pravo. Ne samo pravo koje mu daje autizam, nego pravo svakog čovjeka da se izrazi, da pokaže emociju na način na koji to zna i može.
A ti zovi svaki put policiju. Dečki su totalno cool. Dva puta su nas probudili jer su došli sat i pol nakon što se iz našeg stana čula zadnja “buka” koju smo proizveli.
A znaš šta je Igor napravio? Onako bunovan, sladak kao med, topao od sna i kreveta, došao do vrata i dao im pusu smile emotikon Ma kažem ti, ta duša i to srce u životu još nisi vidio! heart emotikon
