– Korisnici budžetskih sredstava mogu odahnuti nakon što je protekle sedmice usvojen budžet i time deblokirani financijski tokovi odnosno realizacija planiranih obaveza u 2022. godini.

Osim što je počela isplata januarskih plaća, koju su do sada dobili pripadnici MUP-a nakon čega će uslijediti i ostalima, dobra vijest je da u ovoj godini slijede povećanja primanja, najizglednije od aprila mjeseca. Sindikati policije, obrazovanja, organa uprave trebali bi se u narednim danima izjasniti o vladinom prijedlog o jednakoj u osnovici za obračun plaća svim budžetskim korisnicima.

(rtvusk.ba)

– U Unsko-sanskom kantona, u kojem troškove liječenja većim dijelom snose roditelji, trenutno osmero djece ima cističnu fibrozu..

U Federaciji BiH 26 djece i dvije odrasle osobe imaju cističnu fibrozu, rijetku nasljednu, neizlječivu, vrlo progresivnu bolest koja zahvata praktično sve organe u tijelu, a može dovesti i do značajnog skraćenja životnog vijeka.

U entitetu RS još 22 osobe oboljele su, a u Brčko distriktu cistična fibroza nedavno je dijagnosticirana i kod četveromjesečne bebe.

Kazala nam je to Elvira Muhić, predsjednica Udruženja oboljelih od cistične fibroze u BiH, osnovanog 2017. godine.

Kod oboljelih stvara se gust, ljepljiv sekret na svim mjestima gdje ima žlijezda s vanjskim izlučivanjem, a to je najviše izraženo u disajnim putevima, gušterači, crijevu, žučnom i reproduktivnom sistemu i znojnim žlijezdama.

Glavni simptomi su kombinacija hronične plućne i probavne bolesti: uporni kašalj i ponavljajuće infekcije disajnog sistema, nepotpuna probava hrane praćena obilnim i masnim stolicama intenzivnog mirisa, nadutošću i slabijim tjelesnim napredovanjem uprkos dobrom apetitu i velikom unosu hrane.

U FBiH liječenje “spuštano” na nivo kantona

Bolesnici se također više znoje, skloni su dehidraciji i metaboličkom poremećaju tokom velikih vrućina i kada imaju visoku temperaturu. Životni vijek je skraćen i ponajviše ga određuje stanje pluća.

Brojni su problemi sa kojima se susreće ova kategorija stanovništva u Federaciji BiH, a osnovni razlog je, što u većem bh. entitetu, prema riječima Muhić, rijetke bolesti nisu zakonski ni regulisane, odnosno samo su spomenute u tekstovima postojećih zakona i pravilnika.

– Kao posljedicu toga imamo da je kompletno liječenje oboljelih “spuštano” na nivo kantona, što je za rijetke bolesti nelogično i vrlo komplicirano jer se oboljeli moraju liječiti na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, odnosno u kliničkim centrima. Trenutno imamo oboljele u četiri kantona i svi se, osim troje djece iz Tuzlanskog kantona, koji su u UKC Tuzla, liječe u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Isti ljekar prepisuje lijekove i sve ono što je potrebno za sve oboljele, a onda kada se dijete vrati kući, nema ista prava, kao ono u Kantonu Sarajevo – navodi Muhić.

Šta to u praksi znači, i kako liječenje oboljelih od cistične fibroze trenutno izgleda u Federaciji BiH?

Muhić navodi kako osnovna inhalatorna, antibiotska terapija za liječenje cistične fibroze mjesečno košta oko 6.500 KM za jedno dijete.

U Kantonu Sarajevo kompletan iznos finansira Zavod zdravstvenog osiguranja KS. No, to nije slučaj sa oboljelom djecom iz Unsko-sanskog kantona (USK), a trenutno ih je osam sa ovom dijagnozom.

Oni, dodaje Muhić, moraju na komisiju kantonalnog zavoda, koja na kraju odlučuje da li će se ili neće, u zavisnosti od raspoloživih sredstava, finansirati lijek koji je djetetu neophodan.

– Bilo je raznih slučajeva, pa i toga da komisija odobri sredstva, ali da je direktor odsutan, pa dokument nema ko potpisati. U takvim slučajevima dijete tog mjeseca ostaje bez terapije, što se naravno, odražava na njegovo zdravlje, kvalitet i dužinu života – govori Muhić.

Podatak koji to najbolje oslikava govori da je prosječna životna dob oboljelih u Evropi između 50 do 60 godina sa standardnom terapijom koja je na raspolaganju i pacijentima u našoj zemlji.

No, razlike su ogromne, kaže Muhić, jer se u evropskim zemljama ta bolest već dugo smatra “dječijom”.

U BiH, oboljeli i ako doživi 18 godina, ima dodatni problem jer, kako navodi Muhić, niko ne zna da liječi odrasle pacijente, a razlog je nedostatak iskustva, pa su pacijenti uglavnom prepušteni sami sebi, odnosno, ako im to novčanik dozvoljava, na liječenje odlaze van granica BiH.

Zbog cistične fibroze često strada jetra, pa oboljelo dijete mora na transplantaciju.

– I tu je problem jer za dijete u KS terapija je besplatna, u Unsko-sanskom kantonu roditelju tu istu terapiju plaćaju 50 posto, dok u Srednjobosanskom kantonu moraju izdvojiti novac za puni iznos lijeka čija je cijena 60 KM. Problem su nam i ihalatori koji koštaju između 500 i 1.500 KM i koji mogu trajati do dvije godine jer se dijete svaki dan inhalira pet-šest puta. Za primjer navest ću entitet RS, gdje je inhalator od 500 KM na besplatnoj listi. Udruženje pokušava, kroz donacije, pomoći roditeljima. Također bih spomenula i problem suplementa vitamina topivih u mastima DEKAs, koje oboljeli moraju uzimati. No, mi tog pripravka nemamo u BiH, pa oboljeli moraju kupovati četiri-pet različitih pripravaka kao zamjenu i kombinirati terapiju, umjesto da se jednom kapsulom riješi problem. Farmaceutska kompanija pokušavala je u nekoliko navrata uvesti pripravak, ali je to u Federalnom ministarstvu zdravstva odbijeno, uz konstataciju da nam nije potrebno – kaže Muhić.

Dino Ćerimović iz Velike Kladuše od rođenja boluje od cistične fibroze. Bolest se odrazila na jetru, pa je 17-godišnji mladić 2018. morao na transplantaciju u Tursku.

Njegova majka Zemira kaže kako se zajedno sa sinom godinama herojski bori sa bolešću.

– Zbog komplikacija bolesti dobio je cirozu jetre, pa smo 2018. morali na transplantaciju. Tada skoro cijelu godinu nije mogao u školu. Sada je bolje, hvala Bogu – priča Zemira.

Entitet RS bolje riješio probleme liječenja

Kaže kako kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja osigurava dva inhalatorna lijeka, ali da i s tim imaju problema jer svaki mjesec moraju dostavljati dokumentaciju da dijete bolije od cistične fibroze. Svu ostalu terapiju roditelji sami finansiraju.

Na pitanje, koliko roditelji mjesečno moraju izdvojiti novaca, Zemira odgovara da je to minimalno 500 KM samo za lijekove i to kada nema nikakvih pogoršanja zdravlja.

– U situacijama kada je djetetu pogoršano stanje, potrebno je i do 1.000 maraka samo za lijekove. Vitamine, koji su neophodni našoj djeci, uopće ne možete kupiti u BiH, pa se snalazimo na razne načine, putem interneta ili ako neko nekoga ima u inozemstvu – priča Zemira Ćerimović.

Iz Udruženja, kao problem, navode i nedostatak ljekarskog kadra u liječenju rijetkih bolesti. Navode da u cijeloj BiH, jedino klinički centri u Sarajevu i Banjoj Luci imaju ljekare koji mogu raditi sa oboljelima od cistične fibroze.

No, odlazak u druge gradove na liječenje i kontrole, uvijek prate problemi.

– Kad se zdravstveno stanje komplicira, dijete mora čekati odobrenje komisije da ide u, primjera radi u Sarajevo, a čekanje donosi nove problem jer stradaju pluća – navodi Muhić.

Dodaje kako je RS puno bolje riješio problem liječenja oboljelih od cistične fibroze od Federacije BiH.

– Oni imaju osam punoljetnih osoba sa cističnom fibrozom, što najbolje pokazuje da ulažu u kvalitet života oboljelih. Federacija BiH ih ima dva. Zemlje u regiji već odavno su uvele nove modularne terapije za liječenje, koje djeluju na uzrok problema, mutaciju gena. Mi čekamo jer rijetke bolesti nisu regulisane na federalnom nivou, a dobavljač terapije neće da razgovara sa kantonima. Lijek je naravno skup, godišnja terapija za jedno dijete košta oko 230.000 dolara. Udruženje će ići prema Parlamentu FBiH da se usvoji naša inicijativa da je cistična fibroza rijetka bolest i definiše sve što je potrebno za liječenje oboljelih, koja bi onda trebala biti dostavljena Vladi FBiH, nakon čega nadležno ministarstvo može krenuti u implementaciju odluka – kaže Muhić.

(faktor.ba / rtvusk.ba)

Nakon što se na određenim web portalima bez imena i impresuma, te na društvenim mrežama, pojavio sporni dio snimka iz razgovora za Dnevnik sa ministricom privrede USK-a Samrom Mehić, Radiotelevizija Unsko-sanskog kantona se ograđuje od ovog čina, te upućuje javno izvinjenje ministrici Mehić

Nakon što se na određenim web portalima bez imena i impresuma, te na društvenim mrežama, pojavio sporni dio snimka iz razgovora za Dnevnik sa ministricom privrede USK-a Samrom Mehić, Radiotelevizija Unsko-sanskog kantona se ograđuje od ovog čina, te upućuje javno izvinjenje ministrici Mehić. Svjesni smo da je ovim nanesena šteta njenom ugledu, ali i ugledu naše medijske kuće, zbog zloupotrebe video materijala od strane pojedinca ili više njih, koji su nažalost dio našeg kolektiva.

Kao ozbiljna i respektabilna RTV kuća, poduzeli smo neophodne mjere i radnje kako bi se otkrilo ko je presnimio „sirovi“ materijal od 07. maja prošle godine, te ga nakon skoro deset mjeseci neovlašteno ustupio portalima i društvenim mrežama. Ukoliko bude potrebno zatražićemo pomoć nadležnih organa za pronalaženje izvršioca ovog djela.

Na taj način želimo skinuti ljagu sa radnika naše medijske kuće, koji krajnje profesionalno i pošteno rade svoj posao u ova teška i turbulentna vremena, za razliku od neodgovornog pojedinca ili više njih, čiji postupci štete dignitetu svih zaposlenika.

Već jučer održali smo sastanak Uprave društva, te smo pokrenuli sve aktivnosti, koje smo u mogućnosti, kako bi se utvrdilo ko je zloupotrijebio pomenuti snimak.

Ukoliko otkrijemo počinioca, adekvatno će biti sankcionisan, te ćemo javno objaviti njegovo ime. Ministrici Mehić još jednom upućujemo izvinjenje, zbog neprijatnosti kojoj je izložena.

Direktorica RTVUSK
Irma Pašić

Izvršna direktorica TV programa
Anela Halilagić

– Gradski odbor SDP održao je konferenciju za novinare, na kojoj su se osvrnuli na posljednju sjednicu Gradskog vijeća. Gradonačeniku Šuhretu Fazliću i njegovoj većini zamjeraju donošenje, kako tvrde, prenapuhanog Budžeta Grada, novo dugoročno zaduženje od milion i po maraka, osnivanje Razvojne agencije grada, kao i zapošljavanja po političkoj osnovi.

U bihaćkom SDP-u smatraju da trenutna većina u Gradskom vijeću, uprkos ranijim kritikama i obećanjima, nastavlja istu politiku svojih prethodnika. Budžet Grada, kažu ne bi trebao biti veći od 25 miliona, a on je sa 30 povećan na 35 miliona. Budžet, kažu, nije ni sanacioni, ni socijalni, niti razvojni.

Razočarani su činjenicom što su od strane gradonačelnika, ranije prihvaćeni SDP-ovi amandmani na ovaj dokument, na samoj sjednici potpuno odbačeni. Pošto je izborna godina, smatraju da će Budžet isključivo biti usmjeren na skupljanje glasačkih poena. Isto je kažu i sa ponovnim dugoročnim zaduženjem od milion i po maraka. 80 000 KM izdvojili su u Budžetu, za vansudske nagodbe NK Jedinstva, jer je, kako navode, jedan vijećnik nezaviskog kluba „Una“ podržao Budžet u zamjenu za isplatu takvih naknada.

Osnivanje gradske Razvojne agencije, smatraju dodatnim troškom jer će se samo na plate direktora, ove godine, izdvojiti 50 000 KM. Plan i program rada Zavoda za prostorno uređenje, po njima je prilično nejasan , jer se većina projekata prenosi iz prethodne godine. Pitaju na čiju inicijativu Grad, umjesto za kapitalne investicije, gradsko zemljište na Repušinama prodaje za izgradnju stambenog objekta. Za dvoranu Luke, tvrde da je postala investicija – slučaj, iako je za njenu rekonstrukciju planirano preko dva miliona maraka. Osvrnuli su se i na upošljavanja u Komradu, kazavši da se radi o jednom od vijećnika, gradonačelnikovom rođaku i sinu direktora JP“ Vodovod“. Na kraju dodaju da je zajednički javni interes prihvatanje zakona i zakonitosti, te da će do postizanja toga, naši najperspektivniji kadrovi , odlaziti u uređene zemlje sa vladavinom prava.

(rtvusk.ba)

Kvalitetno obrazovanje koje učenike osposobljava za život, upotrebu znanja, daljnje obrazovanje i napredak jeste misija Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona.

U ovoj misiji se nalaze prosvjetni radnici Unsko-sanskog kantona o čemu svjedoče članovi Ekspertne radne grupe i voditelji predmetnih oblasti, koji su kroz proces opsežnih obuka, neophodnih u provođenju kvalitetne kurikularne reforme usmjereni zajedničkom cilju “graditi obrazovanje koje vole učenici, kompetencijama podržavaju kvalitetni nastavnici, a sve to postižu u partnerstvu sa roditeljima.”

U periodu od 20.02.-22.02.2022. godine održana je obuka na temu “Formativno vrednovanje u kontekstu razvijanja kritičkog mišljenja i rješavanja problema“.

Obuku su realizirali Sanja Brajković i Gabriela Žokalj te istu podržava British Council.

(Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta)

Večeras je u prostorijama Gradske galerije svečanim otvaranjem izložbe „BIHAĆ – od utvrde do grada“ autora Almira Amija Kurtovića započela ovogodišnja manifestacija „26. februar Dan grada Bihaća“. Mnogobrojnim posjetiocima ove zanimljive izložbe na početku su se obratili Nermin Delić, direktor Gradske galerije, Edin Moranjkić, savjetnik gradonačelnika te autor izložbe Almir Kurtović što je i označilo otvorenje izložbe i oficijalni početak manifestacije.

Tematika izložbe bile su slike i fotografije koje prikazuju staro gradsko jezgro koje se kroz godine mijenjalo a na koju su uticali carstva, države i kulture koje su vladali gradom na Uni. Ubranizacijom došlo je do širenja našeg grada što je znatno uticalo na njegov oblik a autor je upravo s tim motivima i fragmentima iz prošlosti nekoliko slika i samostalno mapirao skicirao i prenio na papir da bi one kasnije postale realna razglednica grada Bihaća iz davnih vremena.

„Izložba našeg Almira Kurtovića predstavlja pravi profil grada Bihaća. Ovaj izložbeni materijal jedan je od najboljih razglednica koju naš grad može imati, upravo zbog toga odlučili smo da je ova izložba najbolja uvertita i najprikladniji početak svega što nas čeka u narednim danima kada je u pitanju obilježavanje 26. februara Dana grada Bihaća. Svim ustanovama i preduzećima kojima je Grad osnivač, a posebno drugim organizacijama i pojedincima koji žive ovaj grad i koji su obogatili naš orogram želim da se zahvalim što zajedno ulažu velike napore da bi svi sadržaji bili na vrhunskom nivou, a našem Amiju želimo puno uspjeha u budućnosti i da i dalje bude ponosni reprezentator našeg Bihaća”, istakao je Edin Moranjkić, savjetnik gradonačelnika Bihaća.

Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, Odsjek za bosanski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Bihaću , upriličio je predavanje o važnosti i ulozi bosanskog jezika u nastavi i obrazovanju, ali i o njegovoj upotrebi u svakodnevnom životu. Pri tom je naglašeno da uprkos njegovom negiranju od strane pojedinih političkih struktura, bosanski jezik nikada nije bio upitan.

U Bosni i Hercegovini nikada se nije govorilo drugim jezikom osim bosanskim, a svim njegovim negatorima, najbolji odgovor je naučno djelo, knjiga, publikacija, naučni skup, kaže nam profesorica Pedagoškog fakulteta u Bihaću, Samra Mujanić.

Dodaje da je bosanski jezik postojao i onda, kada su u vrijeme bivše Jugoslavije uveli naziv „srpsko – hrvatski“. Pa ipak u manjem bh. entitetu, bošnjačka djeca se ne mogu izjasniti da uče bosanski jezik.

Naučni skupovi su jako bitni kako bi potvrdili kontinuitet bosanskog jezika, a koji možemo pratiti još od Srednjeg vijeka, o čemu najbolje govori Povelja Kulina Bana, pisana bosančicom, ističe magistar historije, Dino Dupanović.

Još jedna negativna pojava, odnosi se na činjenicu da u današnje vrijeme, djeca koja su rođena u Bosni i Hercegovini, više poznaju strani nego maternji jezik…

(rtvusk.ba)

Premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić organizovao je danas prvi radni sastanak sa predstavnicima svih sindikata na kojem se razgovaralo o povećanju i ujednačavanju osnovice za obračun plata na 320 KM za sve korisnike budžeta. Sastanu su bili prisutni i resorni ministri obrazovanja, pravosuđa i uprave, unutrašnjih poslova i finansija te predsjedavajući Skupštine USK Razim Halkić.

Dogovoreno je da se do 24. februara predstavnici sindikata očituju o prijedlogu da se osnovica za obračun plata svim budžetskim korisnicima poveća na 320 KM te da se potpišu sporazumi kako bi primjena obračuna plata po uvećanoj osnovici počela od aprila. Za ostala prava iz kolektivnih ugovora sindikati će nastaviti razgovore sa resornim ministrima.