Dobri i veliki ljudi ne odlaze zauvijek, oni ostaju u sjećanjima onih koje su zadužili svojom dobrotom, ljubavlju i poštovanjem.

Jedan od onih kojeg Cazin, Krajina, ali i cijela BiH pamte i neće zaboraviti je veliki čovjek, novinar, intelektualac, društveni radnik, suprug i otac, Mirza Sadiković. 

12. jula 2019. godine tužna vijest je pogodila sve one koji su poznavali Mirzu. Prestalo je da kuca njegovo dobro i veliko srce.

Na današnji dan, na Humcima u Bihaću je ukopan, a ispratili su ga veliki broj prijatelja, rodbine i poznanika.

Od tada, ne prođe ni sedmica, a da neko od njih ne objavi neke lijepe uspomene, priče i sjećanja na Mirzu Sadikovića.

Tako će biti i dalje, a ni mi nećemo dozvoliti zaborav čovjeka koji nas je sve zadužio i čijom smo dobrotom i blagošću bili počašćeni.

Neka mu Allah dž.š. podari najljepše mjesto u džennetu, a njegovoj supruzi, kćerki, unuci i cijeloj porodici podari sabur i snagu i da se sa ljubavlju i ponosom sjećaju svoga i našeg Mirze Sadikovića. 

Da nije bilo časnih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su neviđenim i ranije nezabilježenim čudom otpora branili nezavisnost međunarodno priznate države, danas ne bismo imali ni zemlju ni ime ni slobodu, niti pravo da se sjećamo svih nedužnih žrtava agresora.

Gost emisije Dobar dan BiH Hayat televizije bio je bivši komandant 502. Viteške brigade Hamdija Abdić Tigar koji je govorio o dešavanjima posljednjih dana, ali se prisjetio i dana agresije na BiH.

Kako govori, mislio je da kada je rat stao, kako vrijeme bude odmicalo, da će očvrsnuti, i da će emocije biti manje. Međutim, emocije se sve više pojačavaju.

– I ja sam više puta bio u Srebrenici. Svake godine mi je sve teže. Prisjećam se i dešavanja u Krajini i uvijek razmišljamo šta bi bilo, kad bi bilo. Uvijek moramo izvući poruke, da se takve stvari ne bi desile – kaže on.

Dotakao se i izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je kazao je da je hrvatska vojska spasila Bihać od toga da postane druga Srebrenica.

Abdić je rekao da bi volio da je Milanović bar branio svoju zemlju. On je imao priliku da brani Hrvatsku, a ne da je pripadnici Armije RBiH oslobađaju, a oni su je oslobađali.

– On je tada imao 24-25 godina. Umjesto da je otišao u sud da radi, u Ministarstvo vanjskih poslova, mogao je da uzme pušku i dođe u Ličko Petrovo selo, na Plitvička jezera, da vidi ko je oslobodio te dijelove. Neću da umanjim značaj Oluje, ali ne mogu ni prihvatiti omalovažavanje Petog korpusa koji je 1.201 dan u totalnom okruženju, totalnim borbama i bitkama uspio da se odbrani, bez ičije pomoći. Gdje god je bila većina bosanske vojske, Armije BiH, tu nije bilo sukoba, gdje je bila većina HVO-a, tu je došlo do sukoba. Bihać tome svjedoči, i Sarajevo. Zato Milanović nema pravo na takvu priču, da je hrvatska vojska spasila Bihać, oslobodila Bihać da ne bude Srebrenica – govori Abdić.

Prisjeća se da je Peti korpus imalo toliko iskustva i toliko su bili uvježbani, da više nisu mogli biti poraženi.

– Mi smo se naoružali od neprijatelja. Rat smo završili sa desetinama tenkova, sa stotinama artiljerijskog oružja, svaki vojnik je imao pušku. To smo u 90 posto slučajeva oteli od neprijatelja, svojom hrabrošću i svojom opredjeljenošću da opstanemo na ovim prostorima – kaže Abdić.

Dodaje da Milanović da ima iole obraza, ne bi došao u Bosnu 11. jula, kad zna da su oči cijelog svijeta uprte u nju.

– Posjetio je Vitez, što je uredu, i Spomenik stradaloj djeci. Ali zašto nije prešao cestu i otišao u Ahmiće gdje su napravljeni stravični zločini i pobijeno od djeteta do staraca? Mi vidimo transformaciju takvih ljudi. Prije 10 godina bio je u Sarajevu i podržavao Komšića – kaže Abdić.

Dodaje kako se slaže da moramo naći način i da ni jedan narod ne može biti sputavan.

– Mi smo se borili za to i mi ćemo naći rješenje. Ali nije on taj koji treba da ovdje dolazi i ucjenjuje i da on govori da neće doći u Sarajevo dok se neke stvari ne urade. A ovamo govori kontra, da treba sjesti i razgovarati. Misli da je on plava krv. Gospodine dođi i prošetaj po Sarajevu i po BiH, pa ćeš vidjeti kakvi se tu ljudi kreću i kakva su to gostoprimstva. Mi trebamo biti ponosni na svoj narod i borbu i ne dozvoliti takvim ljudima da nas prave manje vrijednim i spočitavaju. Nikad nismo popustili nikakvim cipelama da nas gaze – poručio je Abdić.

Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić primio je danas u posjetu ambasadora Japana u Bosni i Hercegovini, NJ.E. Makoto Ita.

Ministar Dedić i Ito razgovarali su o dosadašnjoj saradnji u oblasti poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Dedić je ambasadora Ita informirao o aktivnostima Ministarstva kojim rukovodi.

Izražena je zahvalnost na pomoći koju je Vlada Japana uputila prema Bosni i Hercegovini u posljednje dvije decenije.

“Proces deminiranja obradivih poljoprivrednih i šumskih površina značajno je ubrzan opremom koju je BiH dobila posredstvom donacija Vlade Japan. Opredijeljenost Japana da u različitim oblastima pomogne razvoj bosanskohercegovačkog društva, od socijalnih do ekonomskih prilika govore o njihovoj namjeri za učvršćivanjem i nastavkom uspostavljene saradnje”, kazao je ministar Dedić.

U cilju zaštite životne sredine na današnjem sastanku razgovarano je o mogućnostima uključivanja Japanske agencije za razvoj (JICA) u podršku lokalnim zajednicama pri realizaciji predstojećeg Watsan 2 projekta putem Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva koji je usmjeren na poboljšanje postojećih životnih uslova stanovništva, stvaranja adekvatnih higijenskih uvjeta u oblasti vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda te uvođenja mjera za zaštitu okoliša.

Ambasador Ito zahvalio se ministru Dediću na prijemu te iskazao opredijeljenost za nastavak saradnje i podrške na projektima o kojima je danas razgovarano, saopćeno je posredstvom web stranice Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

(mojusk.ba)

Prije tri godine u Minhenu tragično je nastradao naš sugrađanin Mario Olujić.

Mario je upravljajući motociklom izgubio kontrolu nad istim, što je na veliku žalost rezultiralo najgorom mogućom posljedicom.

Prerana smrt 32-godišnjeg Bišćanina je šokirala njegovu porodicu i prijatelje i sve one koji su ga poznavali. Mario je rođen u Bihaću a živio je i radio u Minhenu. Omiljen u društvu i uvijek pozitivan i vedar, dobar prijatelj i čovjek velikog srca su osobine koje su krasile ovog momka iz grada sa Une.

Veliki zaljubljenik u adrenalinske sportove, poput auto-moto sporta, streljaštva i borilačkih sportova je bio dobro poznat Bišćanima kao momak pun života i pozitivne energije.

Delegacija Evropske Unije u BiH danas je donirala namjensko vozilo koje će osigurati svježu vodu i omogućiti građanima Bihaća da u svakom trenutku mogu imati pristup pitkoj vodi. Biljana Barović, politička savjetnica u banjalučkom Uredu Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini i Specijalnom predstavništvu Evropske unije uručila je ključeve vozila ukupne vrijednosti 271,500.00 KM (138,000 EUR) predstavnicima JP „Vodovod doo“ iz Bihaća.

Vozilo je uručeno u prisustvu Selme Cikotića, ministra sigurnosti BiH, Šuhreta Fazlića, gradonačelnika Grada Bihaća i Laure Lungarott, šefice misije IOM-a u BiH, koji su istakli da je donacija vozila pravovremeni gest pomoći Evropske unije građanima Unsko-sanskog kantona.

„Ovo je vrijedna donacija za naš JP Vodovod i ovo vozilo će služiti ne samo za snabdijevanje vodom Lipe, već za sve građane Bihaća. Obišli smo danas i kamp Lipa i vidjeli smo da radovi napreduju i da će uskoro biti završeni i raduje činjenica da je država stala iza svih ovih aktivnosti zajendo sa međunarodnom zajednicom“ – istakao je gradonačelnik Fazlić.

Sredstva za projekat “EU podrška upravljanju migracijama i granicom u BiH” su obezbijeđena kroz posebnu mjeru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). Projekat implementira IOM u partnerstvu s UNHCR-om, UNICEF-om, UNFPA-om i Danskim vijećem za izbjeglice (DRC-om).

Kantonalni sud u Bihaću odredio mjeru pritvora u trajanju mjesec dana uhapšenim u akciji Transporter, koja se smatra jednom od najvećih organizovanih kriminalnih grupa na području USK, kada je u pitanju ova vrsta uzgoj i prodaja narkotika.

Pritvor je određen za  Asmira (Ramiza) Ogreševića, Muju (Ramiza) Ogreševića, Eldina (Muhameda) Prošića, Danisa (Muhameda) Prošića, Sanela (Safeta) Sovića i Adnana (Safeta) Kličića, svi iz Cazina, zbog krivičnog djela – neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.

Odlučujući o prijedlogu Kantonalnog tužilaštva USK Bihać za određivanje mjere pritvora, Kantonalni sud je donio rješenje kojim je u cijelosti prihvatio prijedlog i prema osumnjičenima odredio pritvor u smislu odredbe člana 146. stav 1 tačka b), c) i d) ZKP F BiH, u trajanju od mjesec dana, računajući od dana lišenja slobode.

Podsjetimo radi se o osobama koje su uhapšene u jednoj od najvećih akciji MUP USK kodnog naziva “Transportet” prije tri dana u  cazinskom naselju Prošići. Tada su izvršeni pretresi na nekoliko lokacija i uhapšeno deset lica kojima se stavlja na teret organizovanje kriminalne grupe koja se bavila neovlaštenom proizvodnjom i stavljanjem u promet opojnih droga.

(rtvusk.ba)

“Mi iz Bihaća trebamo biti jasniji i glasniji jer genocid u Srebrenici je nažalost najtužnija historijska istina koja se desila jednom narodu, kojem i ja pripadam,” kaže Elvira Selmanović, gradska vijećnica u Bihaću a prenosi portal normala.ba.

“Jasno je da svaki normalan čovjek to osuđuje, međutim daleko veću težinu imaju konkretni potezi izvršnih i predstavničkih organa Grada Bihaća, čime bi pokazali konkretno djelovanje protiv nosioca negiranja genocida kao što su Peter Handke, Emir Kusturica i Muhrem Bazdulj” – ističe ona.

“Shodno tome za ovu trojicu „neljudi“ sam podnijela inicijativu na 11 sjednici Gradskog vijeća, održanoj, 11.05. 21. godine, dakle prije tacno 2 mjeseca cime sam htjela da Gradsko vijeće Bihaća donese odluku o proglašenju ove trojce “personama non grata” i na taj način pokažemo i sublimiramo bar djelimično osjećanja našeg naroda. Sa ovom inicijativom željela sam da i mi iz Bihaća zvanično damo doprinos cuvanju istine i isticanja na rub srama onih koji su promotori i zastitnici zlocinaca, što je historijski vrlo bitno za naš grad” – navodi gradska vijećnica.

Navodi  da iako su ovakvu gestu učinili već neki gradovi, zbog uskih i dnevno političkih shvatanja, za svoju inicijativu jos uvijek nije dobila odgovor niti je  inicijativa uvrstena na glasanje Vijeca Grada Bihaća.

“Neka je na svakom pedlju ove planete genocid osudjen i time spriječen kako se više nikad i nigdje ne bi ponovio, čak ni u snovima onih koji ne vole drugog i drugačijeg.

Srebreničkim žrtvama neka je vječni mir, a svima neka je ovaj datum stalna opomena da budemo uvijek na braniku historijske istine, bez obzira bilo gdje da živimo”– kaže na kraju vijećnica Elvira Selmanović.