Skoro dvije i po decenije Nihadu Horozović iz Cazina te Senitu Abdić i Nurfeta Salkića iz Velike Kladuše vežu zajednička bol i tuga, za koje kažu da nikada neće proći. Prošle su pune 23 godine otkako su zlikovci takozvane autonomne pokrajine zapadna Bosna zarobili u Velikoj Kladuši Nihadinog brata Elfada, Senitinog oca Husu Ćehića i Nurfetovog oca Fikreta i strica Izeta, a potom ih ubili na području Hrvatske. Njihova tijela pronađena su tek 2003. u masovnoj grobnici u Cetingradu.
Čekamo pravdu
Izvršioci zločina nikad nisu izvedeni pred lice pravde, a Nihada, Senita i Nurfet jučer su po treći put bili u Tužilaštvu BiH kako bi se informirali dokle je došla istraga i šta je s predmetom koji je u Tužilaštvu pod imenom „Braća Salkić i ostali“ od 2012. godine. Podršku im je dao i Murat Tahirović, predsjednik Udruženje žrtava i svjedoka genocida.
Salkiću, kojem su 16. novembra 1994. ubijeni otac i stric, kaže da djeca žrtava znaju ko su ubice njihovih očeva. Tvrdi da su tu uglavnom ljudi angažirani danas kao savjetnici i tjelohranitelji zločinca Fikreta Abdića i aktuelnog načelnika Velike Kladuše, a neki su, kaže, i postavljeni na važne funkcije u toj općini.
– Imao sam 11 godina kada je ubijen moj otac. Danas imam 35. Samo godinu više nego što je imao on kad su ga ubili. Svih ovih godina liježem i ustajem samo s jednom mišlju, da ubice moga oca i strica odgovaraju za ono što su učinili. A oni šetaju slobodno i još nam se smiju u lice. Tužilaštvo treba uraditi svoj posao i ispitati one koji su u tome učestvovali – kaže Salkić.
Nestajali svjedoci
Senita Abdić imala je 13 godina kada su joj zlikovci odveli i ubili oca samo zato što je, kako kaže, branio i volio svoju domovinu. S majkom i bratom prošla je torture Abdićeve paravojske. I ona kaže da se zna ko su ubice njenog oca.
– To su bili ljudi koji su njega poznavali. Moj otac dao je život za ovu zemlji i tražim da one koji su ga ubili stigne pravda – istakla je Abdić.
Nijedan od naših sagovornika ne može sakriti suze dok priča o svojim najdražima. Vidno potresena, o smrti brata Elfada priča Nihada Horozović. Kaže, imao je samo 22 godine kada su ga zlikovci ubili.
– Prije toga su ga mučili. Tražim pravdu za svoga brata i nadam se da će ono što nam je rekao tužilac Saša Sarajlić, a dao nam je podršku, i ostvariti. Znamo da se u ovaj slučaj umiješala i politika i da su nestajali i svjedoci i dokazi, ali krajnje je vrijeme da pobijedi pravda – kaže Horozović.
Živimo li u „autonomiji“ ili u Federaciji?
Seniti Abdić i Nurfetu Slakiću posebno je teško jer žive u gradu gdje se i dalje provodi ideologija i politika onih koji su odgovorni za smrt njihovih najdražih. Prava kao djeca šehida, ona koja su zagarantirana u ostatku FBiH, u Velikoj Kladuši ne važe.
– Mi ne znamo da li živimo u „autonomiji“ ili u Federaciji. Primjerice, kad se u Općini Velika Kladuša pojavim sa šehidskom karticom, odmah mi kažu da „kod njih to ne vrijedi“ – jedan je od primjera odnosa prema onima čiji su očevi dali živote za BiH.
