Jedinstvo iz Bihaća nedavno je dobilo novog predsjednika. Na čelo bivšeg premijerligaša je stigao privatni poduzetnik Ismet Hadžimuratović, koji će u narednom periodu pokušati investicijama u infrastrukturu, podizanjem nogometne škole na viši nivo te sklapanjem kvalitetnog kadra vratiti crveno-bijele tamo gdje pripadaju – u Premijer ligu BiH.
Koliko god cijela priča izgledala nerealno, ponajviše jer su se u gradu na Uni sličnih priča već naslušali, Hadžimuratović je odmah na startu ‘zasukao rukave’ i pokazao koliko je ozbiljan u cijeloj priči. Najprije je za novog šefa stručnog štaba postavio Vladu Jagodića, inače bivšeg selektora U21 reprezentacije BiH, a potom je osigurao momčadi odlazak na petnaestodnevne pripreme na Jahorinu, što je dosad za bihaćki klub bilo potpuno nezamislivo.
Iako još nije sproveo ni djelić onoga što mu je u planu, paralele koje se već sada mogu povući govore da je Jedinstvo pod Hadžimuratovićevim vodstvom na dobrom putu.
“Svi znaju da je stanje u Jedinstvo posljednjih godina bilo katastrofalno, da je klub bio pred gašenjem, a dolaskom mene i mojih saradnika se dosta stvari pomjerilo s mrtve tačke. Međutim, to nije ni izbliza ono što smo planirali da uradimo i što Bihać kao grad i Jedinstvo kao klub zaslužuju. Prvobitno je bilo djelovanje na konsolidaciji igračkog i stručnog kadra i tu smo napravili ogromne pomake. Današnja ekipa se ne može ni porediti s nekom iz prethodnih godina, ni po kvalitetu, ni po profesionalnosti. Samim dovođenjem Jagodića u klub postavljena je ljestvica više u profesionalizmu, radu igrača, odnosu prema klubu, igri i svemu ostalom. To se vidjelo i po pripremnom periodu, gdje smo u osam utakmica imali gol razliku 18:0. Može neko reći da su protivnici bili neadekvatni, ovakvi ili onakvi, ali danas lakih nema, svakom protivniku treba prići maksimalno ozbiljno. Ono što nas najviše raduje, to je timski duh koji se svakim danom popravlja i svi u klubu dišu ko jedno. To je u ovom momentu najveća snaga Jedinstva”, govori Ismet Hadžimuratović na početku razgovora za SportSport.ba.
Koliko se osjete promjene u klubu? Čini se kako igrači lakše rade i ostvaruju bolje rezultate kada su stvari posložene.
“I pored manjkavosti u organizacijskom djelu, jer smo naslijedili klub koji je imao svega dva uposlenika, osjeća se jedna pozitivna atmosfera. Malo se igračima i teško naviknuti na red, rad i disciplinu poslije godina nekih drugih trendova koji su bili, ali oni shvataju da jedino takav pristup donosi uspjeh i polako se prilagođavaju svemu tome. U klubu stvaramo klimu da igrač pomaže igraču, da im je posao samo da treniraju, odmaraju i igraju utakmice. To je u biti ono što oni i prepoznaju i iz dana u dan daju svoj maksimum. Mislim da će to donijeti rezultat.”
U toku je akcija “Jedan navijač – dvije stolice”, da li ste zadovoljni odazivom građanja? Uključile su se i brojne ličnosti iz svijeta sporta.
“Mislili smo da će ta akcija ići puno bržim tempom, ali raduje nas to što ljudi koji nemaju nikakve veze s Jedinstvom i Bihaćem osjećaju naš klub i podržavaju akciju. Ono što nas je razočaralo je suzdržan odnos ljudi iz Bihaća, očekivali smo puno više podrške, ali shvatamo da su izmanipulisani kroz protekli period i da svaku priču u početku prihvataju s rezervom. Nadamo se da će ta akcija dodatno zaživjeti samim rezultatima koji dolaze. Koliko je skupljeno? Otprilike imamo sredstva za oko 700 stolica, što ni izbliza ne ispunjava uslove, jer je za zapadnu tribinu potrebno 4.600 stolica. Onog momenta kada budemo imali barem pola od toga, promijenit ćemo stolice i pokazati ljudima da imamo ozbiljne namjere i da taj novac ne želimo izmanipulisati. Isto tako, želim podsjetiti navijače da ljudi koji su došli u klub nisu kupili stadion, već smo ga dobili na korištenje. Jedinstvo nije jedini klub kojem navijači pomažu u raznoraznim akcijama, uzet ću za primjer i Željezničar, a to je u svijetu nogometa sasvim normalno.”
Koliko Jedinstvo može u narednoj sezoni? Navijači priželjkuju povratak u elitu, što možda u početku djeluje i nerealno.
“U svijetu nogometa je sve realno. Na igrače nećemo vršiti pritisak da naprave to ove godine, mada ako nam se ukaže šansa iz drugog plana, sigurno je nećemo propustiti. Bilo bi sjajno kada bi to na stogodišnjicu poklonili gradu, ali ako na kraju ne uspijemo odmah u tome, onda ćemo sigurno u skorije vrijeme. To nam je jedan od primarnih ciljeva i težit ćemo da ga ostvarimo.”
Kakvi su planovi kada je u pitanju infrastruktura?
“Krenuli smo sa renoviranjem svlačionica ispod stadiona, koje smo osposobili i koristit ćemo ih u narednim godinama za trenažni proces. Također, planirano je da se ubrzo krene sa izgradnjom terena dimenzija 50×70 koji će do zime biti pokriven balonom, a onda dogodine želimo veći teren s umjetnom travom i s jednom manjom tribinom na kojem bi igrao omladinski pogon. Kada je u pitanju stadion, osim zamjene stolica, cilj nam je izgraditi nove svlačionice na trećoj etaži zapadne tribine, poslovne klupske prostorije, kao i dijagnostički centar, fitness… Zadnja faza predviđa rušenje male tribine i izgradnja nove s poslovnim prostorima do šetnjice i sama adaptacija glavnog terena sa automatskim navodnjavanjem hibridnom travom i grijanjem. Stadion bi u narednih šest godina trebao dobiti izgled koji smo zacrtali.”
Koliko vi lično provodite vremena uz Jedinstvo, trpi li ponekad privatni život?
“Bukvalno sam 24 sata uz klub, to igrači i stručni štab vrlo dobro znaju. Ne samo ja, već i svi uposlenici u klubu, koji su skoro po čitav dan na stadionu. Privatni život svakako da trpi, kao i onaj poslovni, ali došao sam da napravim lijepu priču. Svi u klubu smo maksimalno podređeni tome. Pa, zar negdje predsjednik postavlja mreže na golove, a direktor kluba kupi smeće? To dovoljno govori…”
Svjesni ste i da će biti i onih koji će biti protiv ovoga što radite.
“Mi već sada imamo kritičare. Ja to zovem virtualna opozicija, jer to su ljudi koji sjede u kućama, ne rade ništa i svaku akciju omalovažavaju i opstruiraju misleći da se može bolje. Ali, niko im nije branio za proteklih godina uđu u ruševno stanje i naprave nešto. Imam utisak da su ti kritičari ustvari nezadovoljni svojim životom. Želja im je da ništa ne funkcioniše u gradu, kantonu, a to je žalosno, jer oni tu žive. Jedinstvo danas-sutra da igra grupnu fazu Lige prvaka, opet bi se našao neko ko bi rekao kako je to lako napraviti. Ko misli da je lako, neka dođe klub i neka vidi koliko je teško 24 sata provoditi na jednom mjestu sa milion pitanja. Svaki igrač ima svoju sujetu, privatni život, nezadovoljstvo, a sve to valja riješiti…”
Da li se pitate nekada da li vam je sve ovo trebalo?
“Vrlo često se pitam da li mi je sve trebalo, da li sam hrabar ili lud. Ljudi koji su ušli sa mnom u klub ni u jednom momentu nisu razmišljali koliko će sve koštati fizički i materijalno, nego su u klub ušli noseći se sa željom da građanima podare radost i tom Jedinstvu vrate onaj stari sjaj. Iz dana u dan dobijamo snagu da istrajemo u tom putu”, riječi su Hadžimuratovića na kraju razgovora za SportSport.ba.