Pravi teror
Priča nam ovo H. M. iz Bihaća, čiji je brat u 60. godini odlučio dići ruku na sebe. Nakon deset godina, koliko je otplaćivao kredit tadašnje „Hypo banke“, shvatio je da više nema snage. Kredit od 13.500 KM podigao je 2007. godine. Rata je rasla skoro iz dana u dan. Otplaćivao je kako je znao i umio.
– To mu je bio prvi i jedini kredit u životu. A stalno su stizali novi pozivi, novi pritisci, pravi teror. Prema otplatnom planu, trebao je vratiti 24.500. Nedavno sam sabirala uplate. To je davno isplaćeno. Ali, iz banke i dalje zovu, najprije njegovu porodicu, udovicu s penzijom od 327, pa jednog, pa drugog žiranta. Navodno, ostalo je još 10.000a KM da porodica vrati banci.
On se ubio jer više nije mogao izdržati teror. Sada teror podnosi njegova porodica – govori nam H. M. Predsjednik UKK „Švicarac“ Kemal Duraković kaže da ovo nije usamljena priča.
Tragedija zbog „švicarca“ ima napretek.
Ljudi se stide
– Do prošle godine imali smo 25 samoubistava, nedavno smo saznali za ovo u Bihaću i još jedno u Duvnu. Mnogi ljudi se stide, porodice ne žele da se muče. Razumijem ja to. Nestajemo polako. Ubijaju nas, a niko ništa ne poduzima – kaže Duraković.
U našoj je zemlji prije četiri i po godine izrečena prva nepravosnažna presuda u slučaju „Švicarac“, a nakon toga još na stotine. No, nijedna nije dobila pravosnažni epilog.
