Davno je neko rekao: “Dok čovjek traži mudrost do tad zaslužuje naziv mudraca. Čim se uobrazi kao da je popio svu mudrost, odmah postaje budala.” Ova izreka oslikava stvarnost u kojoj živimo, gdje često miješamo pravu inteligenciju sa površnim pokazateljima.
Pamet nije sinonim za količinu riječi ili informacija koje neko posjeduje. Pametan čovjek nije onaj koji zna sve o svemu ili je uvijek u toku s novitetima. Također, završene velike škole ne garantuju pamet. Prava mudrost leži u sposobnosti koncentracije, prepoznavanju mjere, kulture i poštenja. Istinski pametan čovjek zna kako primijeniti svoju mudrost u stvarnom životu, ne samo za svoju korist, već i za dobrobit drugih.
Oni koji smatraju da najviše znaju često se zavaravaju. Njihove riječi mogu biti samo dobro pripremljeni govori bez stvarne suštine. Pametan čovjek ne ulazi u rasprave s budalama, jer zna da bi time samo spustio svoj nivo. Dok budale trče za nevoljama ili ih stvaraju, pametan čovjek ih izbjegava. Zbog toga ga često nazivaju slabićem ili kukavicom, ali njegova inteligencija mu ne dozvoljava da pati zbog tuđe gluposti.
Duško Radović je mudro primijetio: „Pametni mogu da biraju, da budu i pametni i glupi, kako im više odgovara. Glupi nemaju izbora.” Ipak, pametan čovjek će uvijek birati mudrost. Nažalost, živimo u vremenu kada se pametni ljudi često ponižavaju. Pametne riječi nerijetko ostaju bez vrijednosti u ušima nerazumnih ljudi. Ako si pametan – bićeš nazvan budalom. Ako si uspješan – sebičnjakom. Ako si dobar – glumcem.
Uprkos tome, važno je ostati dosljedan sebi. Kao što poslovica kaže: “Uzdaj se u se’ i u svoje kljuse” – manje ćeš biti razočaran. U svijetu gdje se pamet često ne prepoznaje, bitno je čuvati svoju mudrost i koristiti je za dobrobit drugih.
