Bihaćki pjesnik Husein Dervišević objavio je fotografiju drveta u gradskoj zoni Bihaća na kojem su vidljivi jasni tragovi djelovanja dabra. Oštećenje, koje izgleda gotovo pravilno, podsjeća na rezove sjekirom, što je i bio povod za njegovu kratku, prepoznatljivo stiliziranu objavu pod nazivom „Rukopis jednog dabra“.
Dabar je poznat po izuzetno snažnim zubima, koji mu služe kako za ishranu, tako i za obaranje stabala i gradnju brana i skloništa. Zahvaljujući specifičnoj građi zuba, tragovi koje ostavlja na drveću često djeluju kao da su nastali ljudskom rukom.
Prisustvo dabrova na području Bihaća i rijeke Une nije novost, s obzirom na to da je riječ o vrsti koja se posljednjih godina uspješno vratila u vodotoke Unsko-sanskog kantona. Najčešće se mogu primijetiti upravo po karakterističnim oštećenjima na stablima u blizini vode, ali i u širem gradskom području.
Kako portal “BiscaniNET” istražuje, stručnjaci navode da dabrovi zaista mogu napraviti ovakva oštećenja, jer njihovi zubi neprestano rastu i izrazito su tvrdi zahvaljujući sloju željeza u gleđi. U potrazi za hranom i materijalom za gradnju brana ili skloništa, najčešće biraju mekša stabla poput vrbe, topole ili breze, ali nisu rijetki ni primjeri oštećenja u urbanim sredinama, posebno uz rijeke i vodotoke.
Objava Huseina Derviševića još jednom je pokazala kako se priroda i grad svakodnevno prepliću, a „rukopis“ dabra ostaje tih, ali prepoznatljiv trag tog suživota.
