Rat između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela ponovo je ušao u privremenu pauzu. Nakon višemjesečnog ritma napada, prekida i novih eskalacija, američki predsjednik Donald Trump odlučio je ponovo pokušati diplomacijom, dijelom i zbog ograničenih američkih zaliha presretačkih projektila. Američki udari ionako nisu uspjeli otvoriti Hormuški tjesnac, a Iran je zauzvrat obustavio napade na američke ciljeve u regiji, premda i dalje udara po svojim regionalnim protivnicima.

Teheran pritom insistira na tome da sa Sjedinjenim Državama može razgovarati samo preko posrednika poput Omana, suprotno Trumpovim tvrdnjama da Iran očajnički moli za pregovore. Obje strane i dalje su na rubu nove eskalacije, pa bi jedan incident, provokacija ili čak nesporazum mogao ponovo pokrenuti rat.

Blokada Saudijske Arabije

Dodatni problem predstavlja blokada Saudijske Arabije koju provode jemenski hutisti, a koja povećava ekonomsku štetu i dodatno udaljava mogućnost trajnijeg mira. Istovremeno je izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio u Washingtonu, gdje je s Trumpom razgovarao o kampanji protiv Irana.

O mogućim nastavcima rata i izgledima za pregovore govorio je Danny Citrinowicz, viši istraživač Programa za Iran i šijitsku osovinu pri izraelskom Institutu za studije nacionalne sigurnosti. Citrinowicz je prije toga 25 godina služio u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi, gdje je vodio nekoliko jedinica, među ostalim i odjel za Iran u Upravi za istraživanje i analizu.

Nedostatak projektila

Prema Citrinowiczu, Trump nije usporio rat samo zbog nedostatka presretačkih projektila. U njegovu okruženju postoje ljudi koji se protive širenju sukoba, a u Washingtonu je, smatra, sazrela i spoznaja da nastavak istog obrasca napada neće promijeniti činjenicu da Iran kontrolira Hormuški tjesnac.

Trump sada mora odlučiti želi li znatno proširiti rat ili se vratiti pregovorima, ali uz prihvaćanje činjenice da Iran neće pristati odreći se kontrole nad tjesnacem. Katar i Oman pokušavaju ga uvjeriti da je sporazum još moguć, no Citrinowicz upozorava da Teheran neće kapitulirati niti Trumpu ponuditi dogovor koji bi mogao predstaviti kao veliku pobjedu.

Teheran mu neće dati pobjedu

Iran bi, tvrdi, najviše mogao ponuditi povratak vlastitom tumačenju ranijeg memoranduma o razumijevanju. Trump je ove sedmice ponovo poručio da je eskalacija moguća ako ne dobije ono što želi, no izraelski stručnjak uvjeren je da to neće dobiti. „Može bombardirati cijeli Iran, ali ta je zemlja otporna”, upozorava Citrinowicz.

Trumpa dodatno ograničava situacija u Jemenu. Hutisti, prema njegovoj procjeni, neće prestati napadati Saudijsku Arabiju, a Sjedinjene Države već su tokom sukoba u martu 2025. zaključile da je riječ o protivniku koga nije moguće jednostavno slomiti vojnom silom.

Iran ne moli za pregovore

Citrinowicz vjeruje da novi pregovori ipak imaju nešto veće izglede za uspjeh nego prethodni pokušaj, ali samo ako Trump bude spreman na stvarni kompromis. Američki predsjednik tvrdi da Iranci nazivaju Washington i mole za razgovore, no Citrinowicz smatra da je situacija upravo obrnuta: Sjedinjene Države traže način da se vrate pregovorima, dok Iran neće nikoga moliti.

Problem je, dodaje, to što je Trump izrazito nepredvidiv i nije jasno što uopće želi postići. U cijelu priču ponovo ulazi Netanyahu. Citrinowicz vjeruje da će izraelskom premijeru ovaj put biti teže nagovoriti Trumpa na novu eskalaciju, ali upozorava da Netanyahu i dalje ima znatan utjecaj na njega.

Potpuna eskalacija paralizirala bi Zaljev

Ako bi se rat ponovo rasplamsao, američki napadi više se ne bi ograničavali na jug Irana. Citrinowicz očekuje znatno šire udare na Teheran, Isfahan, Yazd i druge velike gradove, kao i na mostove, elektrane, energetsku infrastrukturu i sve objekte povezane s funkcioniranjem države.

Iran bi zauzvrat pokrenuo masovne napade na infrastrukturu širom Perzijskog zaljeva. U sukob bi se uključili hutisti i proiranske milicije u Iraku, a na meti bi se našle zemlje Zaljeva, njihove berze, banke, komunikacijski centri i energetska postrojenja.

Iran bi mogao presjeći ključne kablove

Hormuški tjesnac i Bab el-Mandeb mogli bi postati potpuno neprohodni, cijena nafte snažno bi porasla, a Iran bi, prema Citrinowiczu, mogao presjeći i podmorske komunikacijske kablove koji prolaze ispod Hormuškog tjesnaca.

Takav bi udar imao dugotrajne posljedice za ekonomije zaljevskih država, koja bi se teško oporavila. No unatoč golemoj šteti, temeljni politički odnos snaga ne bi se promijenio. „Svi bi platili cijenu eskalacije, ali rat ne bi završio”, upozorava.

Bombarderi sami ne mogu srušiti režim

Citrinowicz ne vjeruje da bi čak ni američko zauzimanje iranskog otoka Harg, ključnog za izvoz nafte, natjeralo Teheran na predaju. Iran bi naprosto nastavio uzvraćati. Teheranski režim nije nepobjediv, ali njegovo rušenje zahtijevalo bi mjesece borbi, kopnenu vojsku, ogromne količine municije i spremnost na velike žrtve.

Sjedinjene Države morale bi prihvatiti i to da se nafta iz Zaljeva mjesecima ne bi mogla izvoziti prema Aziji jer bi tjesnaci bili zatvoreni. Tek bi takva operacija dovela Iran u doista kritičnu situaciju. Slanje bombardera B-1 i B-2 te brojanje bačenih bombi, tvrdi Citrinowicz, ne predstavlja strategiju.

Broje bombe kao u Vijetnamu, ali ne znaju što žele postići

Usporedio je takav pristup s američkom doktrinom iz Vijetnamskog rata, kada se uspjeh pokušavao mjeriti brojem naleta i količinom bačenog eksploziva. Sama masa napada ne može donijeti pobjedu ako nije usmjerena prema jasno određenom strateškom cilju.

Američka vojska ima goleme sposobnosti, ali njih treba upotrijebiti tako da proizvedu politički rezultat. Trenutni udari kažnjavaju Iran i otežavaju mu kontrolu nad tjesnacem, ali ne mijenjaju ponašanje režima. Citrinowicz zato se pita postoji li uopće u Bijeloj kući neko ko Trumpu objašnjava da tvrdnje o Irancima koji mole za pregovore nisu tačne.

Ljutnja nije politika

Trump je, prema procjeni novinara koji je razgovarao s Citrinowiczem, lično bijesan na Iran jer smatra da je Teheran odbacio preliminarni dogovor. Izraelski stručnjak slaže se da je to vjerovatno jedan od motiva američkog predsjednika, ali upozorava da ljutnja sama po sebi nije politika. Postavlja i pitanje je li iranska naplata prolaska kroz Hormuški tjesnac doista toliko velik udar na američke interese da opravdava rat takvih razmjera.

U razgovoru za Intelligencer Citrinowicz se osvrnuo i na izvještaje prema kojima je Mojtaba Hamenei, nasljednik ubijenog iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija, spremniji razmotriti izradu nuklearnog oružja nego njegov otac.

Takav razvoj događaja za njega nije iznenađenje. Ali Hamenei bio je jedna od glavnih prepreka tome da Iran krene u izradu nuklearne bombe, a njegovim uklanjanjem Sjedinjene Države i Izrael uklonili su i čovjeka koji je tu odluku godinama kočio.

Što Iran zapravo želi

Citrinowicz odbacuje tvrdnje da Teheran želi beskonačan rat kako bi učvrstio vlast Mojtabe Hameneija. Iran, smatra, nije zainteresiran za trajni sukob, nego za jedan od dva ishoda.

Prvi je povratak iranskom tumačenju memoranduma o razumijevanju: Iran bi kontrolirao Hormuški tjesnac, svi brodovi morali bi koordinirati prolazak s Teheranom, a iranske vlasti naplaćivale bi taj režim. Drugi, za Iran još povoljniji ishod bio bi potpuno američko povlačenje. Trump bi mogao zaključiti da je rat preskup i prepustiti zaljevskim državama da se same nose s Iranom.

Najbolji iranski scenarij

Teheran više ne može vjerovati Trumpu ni u ratu ni u pregovorima. Upravo zato želi zadržati kontrolu nad tjesnacem bez obzira na eventualni sporazum. Iran bi želio dogovor koji bi mu omogućio obnovu ekonomije, ali ono što mu Trump nudi, tvrdi Citrinowicz, svodi se na kapitulaciju. To iranski režim neće prihvatiti.

Teheran računa i na to da će ovoga puta međunarodna ekonomija platiti znatno veću cijenu. Trump više ne može smirivati tržišta obećanjima da će sporazum biti postignut već iduće sedmice, dok su istodobno ugrožena oba ključna pomorska pravca, Hormuz i Bab el-Mandeb. Iranci se nadaju da će upravo taj ekonomski pritisak na kraju prisiliti Trumpa da odustane.

Iran jest nepouzdan, ali Amerika je odmah posegnula za silom

Citrinowicz ne pokušava prikazati iranski režim kao pouzdanog partnera. Naprotiv, otvoreno kaže da je riječ o nepouzdanom režimu, što već decenijama smatraju različite američke administracije. No ako Iran nešto obeća, potrebno je izgraditi mehanizme koji će osigurati provedbu dogovora. Problem je u tome što se Trump gotovo odmah odlučio za napad.

Iran to neće prihvatiti, a njegovo vodstvo vjeruje da još ima stratešku prednost. Svjesno je da mu Sjedinjene Države mogu nanijeti golemu štetu, ali računa na to da Washington takvu kampanju ne može voditi zauvijek. Iranski režim računa na to da može izdržati dulje od svojih protivnika i upravo na njihovu iscrpljivanju temelji svoju strategiju.

Većina Izraelaca smatra da je rat bio neuspjeh

Izrael je zasad ostao po strani tokom posljednjih američko-iranskih napada, ali mogao bi se ponovo uključiti ako dođe do nove eskalacije. Za Izrael je dosadašnji ishod rata izrazito problematičan. Citrinowicz kaže da većina Izraelaca u anketama smatra da zemlja nije ostvarila svoje ciljeve i da je rat završio neuspjehom. Isto, prema njegovim riječima, misle i mnogi ljudi u izraelskom sigurnosnom aparatu, prenosi Telegram.hr.

Netanyahu ipak još ima mogućnost obnoviti rat prije izbora, zbog čega u Izraelu postoje sumnje da bi sukob mogao pokušati iskoristiti za vlastite političke potrebe. Ako bi se Izrael ponovo uključio, mogao bi udariti na iranska energetska postrojenja. Za ozbiljan napad na nuklearni program i dalje bi mu bila potrebna američka pomoć.

Izrael bi možda mogao dodatno destabilizirati Iran i približiti ga statusu propale države, ali bi za to platio visoku cijenu. Hutisti bi ponovno napali Izrael, a u sukob bi se uključio i Hezbollah iz Libanona. U Izraelu se čak pojavljuju tvrdnje da Netanyahu pokušava izazvati iranski napad kako bi dobio opravdanje za novu izraelsku ofenzivu.

“Imali su nedovršeni plan”

Netanyahuovi pristaše tvrde da je rat s Iranom bio ostvarenje dugogodišnjeg izraelskog cilja i da premijer nije imao drugog izbora. Citrinowicz, međutim, smatra da je Izrael krenuo u rat s nedovršenim planom i bez razumijevanja strateške cijene koju će platiti.

Rat je zato, prema njegovoj ocjeni, bio greška. Izraelsko vodstvo sada unutar te greške pokušava pronaći način da poništi njezine posljedice, ali protiv protivnika poput Irana to će biti iznimno teško.