Visoka primanja, službena vozila i troškovi javnog sektora nasuprot stanju u zdravstvu.
Četrdeset i pet električnih bolničkih kreveta ovih dana stiglo je u Kantonalnu bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću. Vijest je svakako pozitivna i ljudi koji su omogućili ovu vrijednu donaciju zaslužuju zahvalnost.
Ružnić: „Kartica služi da budemo dobri domaćini“ – Dizdarić: „Imam listing, vidio sam gdje se trošilo“
2
Utrka za 30 mjesta u Skupštini USK: Ko predvodi stranke i ko se ponovo vraća pred birače?
3
Ustavni sud Federacije BiH poništio imenovanje nove Vlade Unsko-sanskog kantona, Ružnić se vraća na mjesto premijera
Ali ova donacija istovremeno otvara pitanje koje je mnogo šire od 45 kreveta: kako je moguće da gotovo tri decenije nakon završetka rata jedna od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Unsko-sanskom kantonu i dalje značajan dio poboljšanja uslova rada i liječenja ostvaruje zahvaljujući donacijama, dok se istovremeno iz kantonalnog budžeta izdvajaju značajni iznosi za visoka primanja, službena vozila i druge troškove javnog sektora?
Prema austrijskom KOSMO-u, 45 električnih kreveta iz Linza stiglo je u Kantonalnu bolnicu u Bihaću zahvaljujući saradnji SOS Balkanroute i Volkshilfe Oberösterreich, uz podršku Kepler Universitätsklinikum Linz i Crvenog križa Unsko-sanskog kantona. Kreveti bi trebali poboljšati uslove liječenja i boravka pacijenata u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u kantonu.
To nije jedini primjer.
Kompanija Violeta je u julu donirala novčana sredstva za nabavku novih radnih uniformi zaposlenicama vešeraja Kantonalne bolnice. Zahvaljujući toj donaciji radnice koje svakodnevno obavljaju jedan od neophodnih poslova za funkcionisanje bolnice dobile su novu radnu odjeću.
Svaka takva pomoć je dobrodošla. Međutim, građani imaju pravo postaviti jednostavno pitanje: zašto osnovni uslovi rada i liječenja u našem zdravstvu tako često zavise od dobre volje kompanija, organizacija, dijaspore i donatora?
S druge strane: četiri nova automobila za 362.600 KM
Dok u bolnicu stižu donirani kreveti, samo nekoliko kilometara dalje završava se nabavka četiri nova službena automobila ukupne vrijednosti 362.600 KM sa PDV-om.
Dokumentacija pokazuje da je postupak javne nabavke pokrenuo Ured za zajedničke poslove Vlade USK 6. maja 2026. godine.
Nabavka je podijeljena u dva LOT-a.
Za LOT 1 izabrana je kompanija Una-Auto d.o.o. Bihać sa ponudom od 197.400 KM sa PDV-om, dok vrijednost LOT-a 2 iznosi 165.200 KM sa PDV-om. Ukupno: 362.600 KM.
Riječ je o četiri vozila proizvedena 2026. godine: dvije Škode Karoq snage 110 kW i dvije Škode Superb snage 142 kW. Za svaki LOT pristigla je po jedna ponuda, obje od kompanije Una-Auto, zbog čega e-aukcija nije održana.
Obje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača, datirane 10. jula 2026. godine, potpisao je sekretar Ureda za zajedničke poslove Vlade USK Elvis Beganović.
Kupovina automobila je tek početak troška
Četiri automobila ne koštaju budžet samo 362.600 KM.
Svaki kilometar koji službeni automobil napravi znači gorivo. Veća kilometraža znači češće servise, bržu potrošnju guma, kočnica i drugih dijelova, pad vrijednosti vozila i raniju potrebu za njegovom zamjenom.
Tu su registracija, osiguranje, održavanje i niz drugih troškova.
Upravo je na pitanje korištenja službenih vozila 25. augusta tokom televizijskog gostovanja ukazao Ibrahim Dizdarić. Prema njegovim navodima, Vlada USK raspolaže sa približno 70 službenih automobila, a najavio je veću kontrolu njihovog korištenja. Govoreći o troškovima, naglasio je da cijena službenog vozila nije samo njegova nabavna vrijednost, nego i gorivo, registracija, održavanje, gume i svi drugi prateći izdaci.
Posebno pitanje koje zaslužuje ozbiljnu institucionalnu kontrolu jeste korištenje službenih automobila nakon završetka radnog vremena.
Ako se službeno vozilo koristi 24 sata, ako se njime odlazi kući i ponovo dolazi na posao, ili se koristi tokom godišnjeg odmora bez jasnog službenog opravdanja, tada trošak ne predstavlja samo gorivo potrošeno tog dana.
Svaki takav kilometar plaćaju građani.
Zbog toga bi javnosti trebalo transparentno pokazati ko ima pravo na korištenje službenog vozila 24 sata, pod kojim uslovima, gdje se vozila parkiraju nakon radnog vremena, koliko kilometara prelaze, koliko se godišnje izdvaja za gorivo i održavanje te postoje li kontrole korištenja vozila tokom godišnjih odmora.
A plate?
Raspravu o javnoj potrošnji dodatno je otvorio Registar izabranih i imenovanih lica i rukovodećih državnih službenika Ureda za borbu protiv korupcije USK.
Ured je u martu pojasnio da su u ažuriranom Registru prvi put u prikazane iznose plata uključeni i položajni dodaci. Istovremeno je utvrđeno da je povećanje plata izabranih zvaničnika i nosilaca izvršnih funkcija od 1. januara 2026. godine iznosilo 10 posto u odnosu na decembar 2025. godine, kao posljedica povećanja osnovice za obračun plata.
Objavljeni podaci pokazali su i neke iznose koji su privukli pažnju javnosti. Tako je, prema podacima prenesenim iz Registra, neto plata rukovodioca jedne poslovnice Zavoda zdravstvenog osiguranja USK iznosila 5.038 KM, što je bilo više od tada evidentirane neto plate ministara od 5.025 KM i direktora Zavoda od 5.013 KM. Pri tome treba imati na umu da sama neto plata ne mora predstavljati ukupna mjesečna primanja jer mogu postojati i druge zakonom propisane naknade.
Nije sporno da odgovorne funkcije trebaju biti adekvatno plaćene.
Ali ako građani finansiraju visoke plate rukovodilaca i političkih funkcionera, imaju pravo očekivati da se javnim novcem upravlja kao vlastitim.
Dva prizora istog kantona
Zato vrijedi staviti dvije fotografije jednu pored druge.
Na jednoj strani imamo četiri nova službena automobila vrijedna 362.600 KM.
Na drugoj strani imamo 45 bolničkih kreveta koje nam doniraju iz Austrije.
Na jednoj strani imamo službena vozila, gorivo, gume, registracije, servise i kilometre.
Na drugoj strani imamo kompaniju koja donira novac kako bi zaposlenice bolničkog vešeraja dobile nove radne uniforme.
I upravo tu se nalazi suština problema.
Problem nije u tome što javne institucije trebaju automobile. Naravno da trebaju.
Problem nije ni u tome što odgovorni ljudi trebaju imati pristojne plate.
Problem nastaje onda kada građanin stekne osjećaj da za administraciju i privilegije novca uglavnom ima, dok se za bolnice, opremu i bolje uslove rada zdravstvenih radnika prečesto zahvaljujemo donatorima.
Gotovo tri decenije nakon rata
Bosna i Hercegovina je skoro tri decenije izašla iz rata.
Vrijeme je da se zapitamo koliko još godina ćemo objavljivati vijesti da su nam prijatelji iz Austrije, Njemačke, Švicarske, dijaspora ili domaće kompanije donirali krevete, uniforme i opremu bez kojih bi uslovi u pojedinim javnim ustanovama bili još teži.
Donatorima treba zahvaliti.
Ali donacija ne smije postati model finansiranja osnovnih potreba javnog zdravstva.
Ljekari, medicinske sestre, tehničari, pomoćno osoblje i svi drugi zaposleni zaslužuju uslove dostojne posla koji obavljaju. Pacijenti zaslužuju dostojanstvene uslove liječenja.
A građani koji pune budžet zaslužuju odgovor na još jednostavnije pitanje:
Ako imamo novca za visoka primanja, nove automobile, njihovo gorivo, gume, servise i kilometre, kako smo došli u situaciju da se za bolnički krevet ili radnu uniformu moramo zahvaljivati donatorima?
Možda problem ovog kantona nije samo koliko novca imamo.
Možda je još važnije pitanje na šta ga trošimo i šta smo kao društvo odlučili staviti na prvo mjesto.
