Dva muškarca i jedna žena poginuli su u saobraćajnoj nesreći koja se večeras oko 20 sati dogodila na putu Bosanska Krupa – Bosanska Otoka, potvrđeno je u Operativnom centru Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona za Klix.ba.
Do smrtnog ishoda došlo je, kako nezvanično saznajemo, nakon direktnog sudara putničkog motornog vozila “Audi” ljubljanskih registarskih oznaka i kombija.
Uviđaj obavljaju pripadnici MUP-a USK, a više informacija će biti poznato kasnije.
Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obavještava vjernike da po takvimu Rijaseta Islamske zajednice, u četvrtak, 30. džumade-l-uhra 1440. godine, odnosno 7. marta, s akšam-namazom, nastupa prva u nizu mubarek noći, Lejletu-r-regaib ili kod nas poznata kao Noć želja.
Obilježava se uoči prvog petka u mjesecu redžebu, prenosi Anadolu Agency (AA). Lejletu-r-regaib jedna je od odabranih noći, a po islamskom učenju, predstavlja potvrdu Allahove milosti prema čovjeku. Lejletu-r-regaib je i noć dova, želja i nade.
Dova je posebno potrebna današnjem čovjeku koji u brzom i dinamičnom životu često izgubi orjentaciju i islamsku ravnotežu između duhovnog i materijalnog.
U islamskom kalendaru, noć Lejletu-r-regaib, Lejletu-l-mi’radž, Lejletu-l-berat i Lejletu-l-kadr, su odabranije u odnosu na ostale noći u godini, te se shodno tome one obilježavaju na način pojačanog ibadeta, dobrovoljnih namaza i učenja Kur’ana. Dani i noći mubarek mjeseci redžeba i ša’bana su vijesnici nadolazećim danima ramazana.
Premijer USK Mustafa Ružnić, sa savjetnikom Nihadom Šušnjarom i ministar građenja prostornog uređenja i zaštite okoliša Adnan Alagić sa saradnicima održali su sastanak sa predstavnicima projekta ILDP (Integrirani lokalni razvoj) Aidom Laković-Hošo i Nasirom Nalićem.
Razgovaralo se o projektu ILDP-a i modelima za ispunjavanje obaveza koje je Unsko-sanski kanton preuzeo potpisivanjem Memorandumu između UNDP-a i Vlade USK iz 2015. godine.
Kanton bi trebao da imenuje novi KOR (Kantonalni odbor za razvoj i implementaciju strategije razvoja USK 2014-2020) jer, nažalost, zbog neispunjavanja preuzetih obaveza u prethodnim godinama USK je posljednjem mjestu u FBiH kada je u pitanju planiranje i upravljanje razvojem u FBiH. Trenutno osam kantona ima funkcionalne sisteme, te upravljaju razvojem, dok je jedino USK potpuno izvan ove priče.
Predstavnici ILDP-a, zajedničkog projekta Vlade Švicarske i UNDP-a, izrazili su podršku aktuelnoj Vladi USK u njenim nastojanjima da uspostavi sistem za planiranje i upravljanje razvojem u USK.
Premijer Ružnić dao je punu podršku ovom procesu te će u narednom periodu uspostaviti tijelo/odjeljenje koje će koordinirati procesom planiranja, razvoja, implementacije planiranog te upravljanjem kompletnim procesom na USK kako bi se u što kraćem periodu vratilo povjerenje UNDP-a odnosno ostalih predstavnika međunarodnih organizacija i diplomatskih predstavništava u BiH. Također, Unsko-sanski kanton će po prvi put imate predstavnika u Koordinacionom odboru za izradu Strategije razvoja USK za period 2021.-2027. godina.
Dirk Planert se nakon više od 20 godina vratio u grad u koji je za vrijeme rata dostavio desetine konvoja pomoći. Bihać i njegovi stanovnici ga se i danas sjećaju.
Tmuran i kišan februarski dan nad Bihaćom. Pred zgradom dječijeg odjela u krugu kantonalne bolnice stoji Dirk Planert, njemački novinar i humanitarac, koji se sada, prvi put nakon završetka rata, vratio u Bihać. Neraskidivo i duboko je povezan sa ovim gradom i njegovim ljudima. Govori da suveze koje nastaju u vremenu ratnog ludila univerzalne i razumljive samo onima koji su doživjeli rat.
Preko dvadeset godina je trebalo proći da Dirk skupi snagu i vrati se na mjesto koje je često posjećivao tokom rata. Krik, vriska i plač djece, koji je čuo u toj bolnici, dugo vremena su ga pratili u noćnim morama.
„Ovo je jedan od najvažnijih momenata u mom životu. Imam osjećaj kao da sam se oslobodio ogromnog tereta”, započinje drhtavim glasom da verbalizira svoja osjećanja. Dirk Planert je Nijemac koji sa 25 godina nije mogao mirno promatrati patnje i stradanja stanovnika na Balkanu, te je došao u samo žarište rata u BiH. Desetine konvoja pomoći dostavio je sa svojom ekipom u tada opkoljeni Bihać, ali i u druge gradove.
„U BiH se događao rat i čitav svijet nije činio ništa. Dopustili su da ljudi u BiH umiru i meni je to bilo neshvatljivo. Mogao sam se tada nervirati, biti ljut na politiku ili UN, no s druge strane, mogao sam učiniti i nešto korisno. Mogao sam ostati na fakultetu i ne činiti ništa, ali nisam. Bio je rat i to hiljadu kilometara od mog rodnog grada, što i nije tako daleko. Morao sam učiniti nešto”.
Dirk u bihaćkoj bolnici 1993. godine
„Organizirali smo prvi konvoj i posjetili Gospić. Kada sam predavao paket sa pomoći jednoj baki ona je kleknula i počela ljubiti moje noge. Bio sam užasno posramljen. U tom momentu shvatam da neće biti samo jedan konvoj i da se ne vraćam na univerzitet, nego ću dati sve od sebe da pomognem ljudima u nevolji“, prisjeća se Dirk ratnih dana na Balkanu u razgovoru za Deutsche Welle.
Humanitarnu pomoć je započeo prikupljati sam, a već za pola godine priključilo se 400 ljudi iz 32 njemačka grada koji su htjeli pomoći unesrećenim ljudima. Sakupljali su novac, hranu, odjeću i lijekove. U prvih pola godine uspjeli su poslati 19 velikih kamiona pomoći, koje su nakon toga prestali brojati.
Moja mama nije željela da idem u ratne zone, nego da se vratim na fakultet, ali sam je ja tada podsjetio na nešto što mi je baka pričala. Rekao sam joj: „Mama, i ti si sa tri godine bila izbjeglica i bila si gladna i vrlo dobro znaš kako je ljudima u ratu.”
Ljudi su mi govorili da sam lud što se upuštam u rizik i idem na mjesta gdje se vodi rat i gdje ljudi ginu.
Temelj za noćne more i strah od smrti
Sjeća se da je prelazak prvog check pointa i linije razdvajanja u blizini Karlovca na putu prema Bihaću povećao mogućnosti stradanja od snajpera ili od mina, ali su morali završiti misiju i dostaviti pomoć. Sve duž puta bilo je razrušeno, ali najteže je bilo u opkoljenoj bihaćkoj enklavi. Dirk se prisjeća kako su za njega najljepši trenuci bili oni kada bi konvoj ušao u grad i kada bi im veliki broj ljudi trčao u susret. Tada je bio sretan ne samo zbog hrane, već i zbog toga što su uspjeli preći brojne punktove i linije razdvajanja, ali i što su preživjeli.
„U očima ljudi tada ste mogli vidjeti strah od smrti. Kada smo u februaru 1994. bili u Bihaću dnevno je padalo 2.000 granata. Za 13 dana, koliko smo tu boravili, palo je preko 26.000 granata. Nije bilo hrane, struje, vode… Ljudi su bili gladni i iscrpljeni. Zvuk je nešto što sam dugo pamtio. Plač ranjene djece u bolnici mi se dugo vremena javljao u noćnim morama.”
Sjeća se kako bi prije odlaska na spavanje u ratnom Bihaću osluškivao otkucaje vlastitog srca ili rukama doticao tijelo da se uvjeri da je i dalje živ i u jednom komadu.
„Mali Švabo” velikog srca
Planert je sa svojim timom ubrzo stekao brojne simpatije, a i stanovnicima je bilo drago što neko brine o njima, te se više nisu osjećali napušteno i zaboravljeno. U gradu na Uni bili su izuzetno popularni, a građani su im i danas veoma zahvalni. Nemoguće je sa Dirkom proći ulicama Bihaća, a da pri tome desetine građana ne priđu sa željom da ga pozdrave i da mu se zahvale, iako su prošle 23 godine od kada je posljednji put bio ovdje.
Uz veliki rizik on i drugi humanitarci su uspjeli iz bihaćkog ratnog grotla izvući i nekoliko mališana. Među njima je bio i mali Alen koji je tri godine proveo u Njemačkoj kod Dirkove porodice, baš kao da je njen član. Školovao se u Njemačkoj, vratio u BiH i danas je uspješan čovjek.
Tokom rata Dirk je dobio nadimak „Mali Švabo“ te uz smijeh pojašnjava: „Ljudima iz Hrvatske i BiH je bilo teško ili mrsko pamtiti njemačka imena, pa bi oni sebi pojednostavili i tako su me prozvali ‘Mali Švabo’. I ostade tako.”
Trebalo je snage i vremena za povratak u Bihać
„Nakon rata u BiH vratio sam se u Njemačku, dobio kćerku, brinuo sam se za porodicu, našao posao i vodio normalan život. S jedne strane sjećanja iz rata, s druge moja porodica. Kao pakao i raj. Bilo je isuviše bolno da bih se mogao vratiti i moralo je proći određeno vrijeme”, kaže Dirk.
Ali danas je tu, u Bihaću. Posjećuje mjesta na kojima je bio tokom rata, sastaje se sa prijateljima i poznanicima, vraćaju mu se sjećanja, dokumentuje i fotografira. I dok to radi, usput stalno puši cigarete.
„Sreo sam mnogo ljudi koje poznajem još iz vremena rata i bilo ih je lijepo vidjeti. Dosta toga se promijenilo i kao da sam došao u drugi svijet. Danas Bihać izgleda mnogo ljepše, ali je najljepše to što su dobro ljudi koje poznajem iz vremena rata i što ovdje vlada mir”, zadovoljno kaže Dirk.
Danas ne mora kao u ratu voziti kao lud ulicama grada izbjegavajući smrt ili tražiti zaklon nakon svakog jačeg zvuka. Danas su u Bihaću problemi drugačiji, a Dirk ih je svjestan. Danas ljudi nemaju posla, mladi odlaze, a krivicu za to on vidi u vlastima.
„Ovo područje je idealno za razvoj jer je granica sa EU na svega nekoliko kilometara. Uz strana ulaganja ovdje bi se moglo dosta toga napraviti, ali morate riješiti dvije ključne prepreke, a to su zamršena birokracija i korupcija. To je važno za budućnost i mir, jer ukoliko ljudi budu imali posao i budu zadovoljni, neće biti potrebe za ratom“, primjećuje Dirk.
Mnogo emocija obilježilo je njegov posjet Bihaću, ali kaže da će svaki naredni biti lakši. Kaže da su Bihać i njegovi stanovnici duboko u njegovom srcu i međusobno se doživljavaju kao porodica.
Kao novinar Dirk je posjetio i druga krizna područja poput Iraka i Afganistana, a u Gazi se susreo sa sličnom situacijom poput one ratne u Bihaću: „Tamo je na malom prostoru u potpunosti okruženo 1.9 miliona ljudi, kao što je to bilo ovdje. Teško mi je bilo napustiti to područje jer sam znao da ja mogu izaći, a ljudi moraju ostati tu. Dok sam razmišljao o tome sa izraelske strane ispaljena raketa je pala blizu mjesta na kome sam se koji trenutak ranije igrao sa malom djecom”.
Sindikat ljekara i stomatologa USK, kako je i najavljeno, izveo je svoje članove na protestnu šetnju ulicama Bihaća zbog nepoštivanja Kolektivnog ugovora koji je istekao u februaru.
Ljekari su protestnu šetnju prekinuli kod zgrade Zavoda zdravstvenog osiguranja USK koja je, kako stvari stoje, ključna za pronalazak eventualnog rješenja za povećanja satnice krajiškim ljekarima i stomatolozima. Ljekari i stomatolozi su ispred zgrade Ministarstva zdravstva skinuli svoje mantile u znak protesta i simbolično poslali poruku kako su spremni i na radikalne mjere. Pored bijelih mantila na gomili se našao i poneki stetoskop.
Demonstrantima se nije obratio niko iz ZZO USK i izvršne vlasti. Predsjednik i potpredsjednik Sindikata doktori Nedim Kurtagić i Amir Rekić ponovili su pred svojim kolegama zahtjeve zbog kojih su započeli štrajk 18. februara.
Oni traže da se ispune odredbe kolektivnog ugovora koji je istekao u februaru, a prema kojem je bilo neophodno da se poveća koeficijent složenosti poslova doktora medicine za 0,5 posto tako da se ovaj koeficijent ispuni u svim zdravstvenim ustanovama. Prema ovom kolektivnom ugovoru satnice doktora medicine su trebale biti 2,35 KM, što je za 40 feninga manje od satnica ljekara u Sarajevskom kantonu.
Alija Feriz, predsjednik Udruženja logoraša Velika Kladuša, izjavio je za “Avaz” da su hrvatske vlasti na Petrovoj Gori uspjele locirati masovnu GR0BNICU za koju se pretpostavlja da krije pos**tne ostatke žrtava PARAV0JSKE ZL0ČINCA Fikreta Abdića iz 1995. godine. Feriz ima saznanja da su hrvatske vlasti, nakon više godina traganja, locirale GR0BNICU sa pos**tnim ostacima 21 žrtve “abdićevaca”.
Dovedeni iz logora
– Nadamo se da će se ova informacija uskoro potvrditi i da će žrtve konačno naći smiraj. Očekujemo da, uz pomoć nove tehnologije i opreme koju imaju hrvatske institucije, bude locirano mjesto ili više njih koje krije i ostale žrtve ZL0ČINA iz 1995. godine – kaže Feriz, nekadašnji zatočenik Abdićevih L0G0RA.
Godinama se priča kako su na Petrovoj Gori mu*ki ub*jeni 45 pripadnika Petog korpusa Armije RBiH i žena sa dvoje djece. Prethodno su ih “abdićevci”, potpomognuti srpskim AGRES0RSKIM snagama iz Abdićevog L0G0RA Ponikve, doveli na to područje, koje su okupirale snage tzv. SAO Krajine.
Komisija za zatvorene i nestale osobe Hrvatske, na čelu s Ivanom Grujićem, počela je 2015. godine potragu za pos**tnim ostacima žrtava iz BiH na Petrovoj Gori. Udruženje L0G0RAŠA Velike Kladuše apeliralo je još tada na bh. vlasti da se uključe, ali donedavno niko nije reagirao.
Tek su se imenovanjem Ermina Zulića (SBB) na mjesto ministra za boračka pitanja u Vladi Unsko-sanskog kantona stvari po ovom pitanju konačno pokrenule sa mr*ve tačke.
Pomoći porodicama
– Ovo pitanje za mene je trenutno prioritetno. Uradit ćemo sve da pomognemo porodicama koje tragaju za najmilijima. Uskoro ćemo u Zagrebu održati sastanak s hrvatskim ministrom branilaca Tomom Medvedom, na kojem bismo trebali saznati sve o rezultatima njihovih dosadašnjih aktivnosti na području Petrove Gore – kaže Zulić.
Hrvatski ministar branilaca Tomo Medved kazao je za “Avaz” kako u ovom trenutku ne može iznositi detalje o potencijalnim GR0BNICAMA.
– Kontinuirano provodimo ispitivanja i probna ISK0PAVANJA, ali o detaljima ne mogu govoriti telefonski. Ministar veterana rata USK najavio je da će uskoro doći na sastanak pa ćemo razgovarati o svim tim detaljima – kazao je Medved.
Je li ključni svjedok 0TR0VAN?
Lokaciju masovne GR0BNICE sa žrtvama iz BiH na Petrovoj Gori prije nekoliko godina otkrio je bivši “autonomaš”, koji je svjedočio eg*ekuc***ma te tvrdio da je on morao UK0PAVATI žrtve. Tvrdio je da je i sam preživio st**eljanje, ali da se uspio spasiti i nakon ZL0ČINA ostao da živi u jednom hrvatskom selu.
Saznajemo da je taj svjedok nedavno um*o, a nadležne institucije u BiH propustile su da od njega uzmu iskaz. Neki čak sumnjaju da je možda i 0TR0VAN kako ne bi svjedočio.
Igrač Brooklyn Netsa Džanan Musa novi je ambasador prijateljskog takmičenja Specijalne olimpijade “Parallel” – rezultat je dogovora predsjednice Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” iz Sjeverne Amerike i Musinog menadžera, Dženisa Muse.
– Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam ambasador takve jedne organizacije kao što je Preporod iz Sjeverne Amerike. Svi se trebamo uključiti u takve organizacije jer one čine naš svijet boljim – kazao je Džanan Musa.
Prijateljsko takmičenje Specijalne olimpijade “Parallel” bit će realizirano od 23. do 26. aprila. To je manifestacija međunarodnog karaktera koja se već četvrtu godinu realizuje u Tuzli, a organizatori su Studentsko vijeće Medicinskog fakulteta u Tuzli “Medicus” i Udruženje “Parallel”, podorganizacija Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” iz Sjeverne Amerike.
– Projekt koji je inkluzivnog karaktera i kojim ima dugoročan cilj dostigao je široke razmjere. Svakodnevno dobijamo potvrde i podršku institucija, društveno odgovornih lica i preduzeća, što nama kao organizatorima, studentima u Tuzli koji rade i pripremaju ovaj projekt, svakako imponuje. Najnovije priznanje došlo je od našeg zlatnog djeteta, Džanana Muse, koji je pristao da bude ambasador Prijateljskog takmičenja Specijalne olimpijade “Parallel” – kazala je predsjednica BZK “Prepord” iz Sjeverne Amerike Senada Pargan.
Džanan Musa igrač je Brooklyn Netsa, ekipe koja se takmiči u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, NBA ligi. Trenutno nastupa u razvojnoj G ligi za ekipu Long Island Nets. Rođen je u Bihaću. Prošao je omladinske selekcije Bosne i Hercegovine, a najveći uspjeh je ostvario sa kadetskom kada je osvojio Evropsko prvenstvo u Litvaniji.
Tada je izabran za MVP-a prvenstva. Postaje član hrvatskog kluba KK Cedevita sa kojom postaje državni prvak tri puta i tri puta pobjednik Kupa. Jednom je bio pobjednik i Superkupa ABA lige. U Euro kupu 2018. godine proglašen je za nadolazeću zvijedu i za najboljeg mladog igrača ABA lige, te je izabran i u tim ovog regionalnog takmičenja.
Ostali ambasadori projekta su Amel Tuka, Denis Barta, Asmir Begović, Elvir Bolić, Igor Emkić, Mirsad Bektić, Ema Burgić, Edhem Eddy Čustović i Ajla Huremović.
Na graničnim prelazima Bosne i Hercegovine slobode su lišene tri osobe za kojim su tragali pravosudni i policijskih organi, javlja Anadolu Agency (AA).
Vatrogasac teško povrijeđen prilikom gašenja požara u…
Službenici Jedinice granične policije Aerodrom Sarajevo, lišili su slobode N.M. (1984.), državljanku Bosne i Hercegovine. Graničnim provjerama utvrđeno je da je potražuje Općinski sud u Zenici zbog KD “oduzimanje djeteta ili maloljetnika“.
Na Međunarodni aerodrom Sarajevo stigla je letom iz Minhena. Predata je službenicima Odjela sudske policije sudova u Kantonu Sarajevo.
Pri ulasku u BiH na Međunarodnom graničnom prelazu Popovi lišen je slobode S.S. (1981.) jer ga potražuje Osnovni sud u Bijeljini zbog KD “teška krađa“. Službenici JGP-a Bijeljina državljanina Republike Srbije predali su službenicima Sudske policije Bijeljina.
Prilikom ulaska u BiH na prelazu Izačić, lišen je slobode E.V. (1970.). Službenici JGP-a Izačić, prilikom provjera, ustanovili su da bh. državljanina potražuje Općinski sud u Bugojnu zbog KD “ugrožavanje sigurnosti“. Predat je službenicima Sudske policije Bihać.
Trinaest priređivača igara na sreću koji posluju na teritoriji Federacije BiH u 2018. godini su uplatili 21 milion i 317 hiljada KM samo po osnovu poreza na dobitke ostvarene u igrama na sreću, pokazuju podaci Porezne uprave FBiH.
Prema Zakonu o porezu na dohodak FBiH stopom od 10% oporezuju se svi dobici ostvareni u igrama na sreću koji prelaze 100 KM. Istim zakonom je propisano da se taj iznos uplaćuje prema prebivalištu igrača koji je dobitak ostvario, tj. u budžete općina/gradova u kojima je dobitak i ostvaren, Prenosi Klix.ba.
Najviše poreza na dobitke uplaćeno je u Kantonu Sarajevo i to tri miliona i 711.000 KM. Od toga je najviše uplaćeno na području općine Novi Grad i to skoro 780 hiljada KM, a zatim slijede Novo Sarajevo (754.000), Ilidža (652.000) te Centar (651.000).
Potom slijedi Hercegovačko-neretvanski kanton, gdje je poreza na dobitke uplaćeno tri miliona i 709.000 KM. Tu prednjači Čitluk, u čiji je budžet uplaćeno čak milion i 650.000 KM poreza od dobitaka,a potom slijedi Mostar (milion i 289.000) te enrosmno manje Čapljina, Konjic, Jablanica itd.
U Tuzlanskom kantonu poreza od dobitaka u igrama na sreću je uplaćeno tri miliona i 636.000 KM. Najviše dobitaka,a time i poreza na dobitke je uplaćenou Gradu Tuzli – 970.000 KM, zatim slijedi Srebrenik (551.000), Živinice (483.000).
Nešto manje novca u odnosu na prva tri kantona uplaćeno je u Srednjobosanskom kantonu i to dva miliona i 580.000 KM. U Travniku je uplaćeno 560.000, Vitezu 376.000, Bugojnu 343.000 KM.
Nešto manje je uplaćeno u Zeničko-dobojskom kantonu, ukupno dva miliona i 525.000 KM. Najviše u Zenici i to milion KM, a slijede Visoko (282.000 KM) te Zavidovići (216.000 KM).
U Unsko-sanskom kantonu uplaćeno je ukupno dva miliona i 266.000 KM. Najviše uplata poreza na dobitke bilo je u Bihaću (746.000 KM), potom Cazinu (580.000 KM) te Sanskom Mostu (289.000 KM).
U Zapadno-hercegovačkom kantonu uplaćeno je milion i 409.000 KM. Najviše u Širokom Brijegu (614.000 KM), pa u Ljubuškom (316.000 KM).
U tri kantona uplata poreza na dobitke od igara na sreću nije prešla milion KM. Tu su Kanton 10, u kojem je uplaćeno 735.000 KM. Najviše je Tomislavgradu i to 322.000 KM te Livnu, gdje je uplaćeno 276.0
U Posavskom kantonu je uplaćeno 515.000 KM poreza. Od toga u Orašju 285.000 KM, u Odžaku 201.000 KM i u Domaljevcu 29.000 KM.
Uvjerljivo najmanje poreza na dobitke od igara na sreću je uplaćeno u Bosansko-podrinjskom kantonu, ukupno 225.000 KM
Od toga u Goraždu je uplaćeno 212.000 KM, u Ustikolini 12.000 KM, a u Prači samo 42 KM.
Najviše poreza uplatila je Premier kladionica, koja je sa svoje dvije firme, Premier World Sport i Premier Sport uplatila ukupno 10 miliona i 408 hiljada maraka, odnosno 48,83% ukupno uplaćenog iznosa. Potom slijede kladionice Bet-Live i Petica Plus s ukupno 3 miliona i 957 hiljada KM uplaćenog poreza na dobitke (18,56%), zatim slijedi kladionica Formula sa 2 miliona i 228 hiljada KM (10,45%), itd.
Kada je riječ o Lutriji BiH koja je vlasništvo Federacije BiH, uplaćeno je milion i 194 hiljade KM poreza na dobitke i nalazi se na sedmom mjestu po visini uplate, računajući i klasične igre (loto, toto, srećke)
Shodno ovim podacima Porezne uprave FBiH evidentno je da pojedini gradovi i općine u svoj budžet inkasiraju značajna sredstva.
