Također, nerijetko se dešava da sakupljači sekundarnih sirovina svjesno ulaze u sumnjiva i rizična područja uprkos upozoravajućoj tabli na minsko polje.
Stručnjaci tvrde da mještani u blizini minskih teritorija često ne prijavljuju pronalazak neeksplodiranih ubojitih sredstava zaostalih iz rata ili ih jednostavno bacaju na smetljišta, zbog čega stradaju nedužni građani.
S druge strane, rješavanje problema mina dodatno otežava činjenica da pojedini svjesno uklanjaju i uništavaju upozoravajuće natpise i table.
Među najugroženijim općina u BiH su Doboj, Teslić, Sanski Most, Maglaj, Usora, Zavidovići, Velika Kladuša, Gornji Vakuf…
Od 1992. godine od mina u BiH stradale su 8.382 osobe. U ratnom periodu, od 1992. do 1995., stradale su 6.354 osobe. U poslijeratnom periodu od mina su stradale 1.754 osobe, od čega je 613 osoba smrtno stradalo. Za 274 osobe nije poznata tačna godina stradanja. Trenutna kontaminiranost minama utječe na sigurnost oko 545.000 stanovnika ili 15 posto od ukupnog broja stanovništva u BiH.
Na samom početku sjednice za vrijeme postavljanja poslaničkih pitanja, Nijaz Kadirić, dosadašnji zastupnik SBB-a, obznanio je kako od danas nastupa kao samostalni zastupnik u Skupštini USK.
Ovo je samo još jedan u nizu nedostataka izbornog zakona, s obzirom da niti jedan zastupnik na bilo kojem nivou vlasti nikad nije vratio mandat stranci koja je u većem procentu zaslužna za izbor zastupnika u parlamente, nije dužan vratiti mandat političkoj stranci.
Sve je više ljubitelja prirode koji u potrazi za avanturama pohode Nacionalni park “Una”, ali i naučnika, koji žele detaljnije izučiti bogatu floru i faunu ovog jedinstvenog područja i na potpuno novi način javnosti prezentirati život zvijeri i njihovo kretanje na ovom prostoru. U prostranstvima hrastovih i bukovih šuma, protkanih borovima i smrekama, živi kralj šume – smeđi ili mrki medvjed, ursus arctos, najmoćnija ervropska zvijer, koja nema prirodnog neprijatelja, osim čovjeka.
Prvi projekat te vrste u BiH
Imajući u vidu značaj očuvanja biodiverzita Nacionalnog parka, te zaštitu biljnog i životinjskog svijeta na ovom području, Uprava Nacionalnog parka “Una” odlučila je posvetiti naročitu pažnju smeđem medvjedu, životinji koji je u pojedinim dijelovima zapadne Evrope skoro nestala, prvenstveno radi nemara ljudi. Prema riječima Amarilda Mulića, direktora Nacionalnog parka “Una”, upravo zbog toga je ovaj projekat imao veliki značaj kako za Unsko-sanski kanton tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
„Projekat „Divljina i život zvijeri Nacionalnog parka Una“ je projekat veoma bitan za javno preduzeće Nacionalni park “Una”, pogotovo što smo u ranoj fazi razvoja pokazali da imamo ljudskog, tehnološkog i tekničkog kapaciteta, da uradimo najzahtjevniji projekt kada je u pitanju naučno istraživački rad.
Naravno uz pomoć prijatelja sa Sveučilišta Zagreb i Veterinaskog fakulteta, zatim Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Bihaću, zajedno sa partnerima sa područja Bihaća, Nacionalni park Una je proveo 18 mjeseci u istraživanju zvjeri NP “Una”, odnosno tri najveće europske zvjeri medvjed, vuk i ris, a fokus je bio na mjedvjedu“, pojašnjava Amarildo Mulić o kakvom projektu se radi.
Ovo je prvi put da je ovakav jedan projekt započet na našem području. Uhvatiti živog medvjeda, a potom ga neozlijeđenog ponovo pustiti u Bosni i Hercegovini još nikome nije pošlo za rukom.
Ekipa je u projekat ušla svjesna da slika dobroćudnog mede iz dječijih slikovnica nije ono s čime će se sresti tokom realizacije samog projekta i da je krajnji ishod neizvjestan, jer je medvjed inteligentni oportunist kome nije lako ući u trag po nepristupačnom trenu i uhvatiti ga u zamku. Akcija hvatanja medvjeda započela je u jesen 2012. godine obilaskom terena i traženjem najboljih lokacija za postavljanje zamki.
„Čuli smo da Nacionalni park “Una” kreće u realizaciju projekta hvatanja medvjeda i predložili smo im da paralelno dok traje taj projekat mi snimamo kadrove i od njih kasnije napravimo dokumentarni film koji bi imao i promotivni karakter u okviru čega bi mi snimili najmarkantnije pozicije u Nacionalnom parku kako bi prikazali publici u kakvom ambijentu živi taj medjved i kako će teći njegovo hvatanje.
S obzirom da smo ja i Munib Čavkić već prilično dobri poznavaoci tog područja jer smo radili jedan dokumentarni serijal „Druga dimenzija“ tako da smo jako dobro upoznati sa tim pozicijima i odmah smo znali na kojim pozicijama treba snimati. Međutim, samo onaj glavni dio filma a to je hvatanje medvjeda, njegovo traženje i pronalaženje bilo je vrlo zahtjevno i to smo radili tokom četiri godišnja doba“, priča Željko Mirković autor filma.
Oči u oči sa kraljem šume
Na odabrana mjesta prvo smo postavili hranu, najprije ribu i automatske kamere koje reaguju na promjenu temperature i pokret s kojima su mogli pratiti kretanje divljači na lokaciji predviđenoj za postavljanje zamke. Prvi snimci su otkrili da su šumski stanovnici vrlo brzo pronašli mamce i jedni za drugima ih počeli obilaziti. Kasnije su i medvjedi prilazili mjestu gdje su zamke i onjušivali mamac postavljen untra, ali se nisu odlučili da ga diraju. Nakon pregleda kamera i snimaka koji su načinjeni, odlučili su na koju lokaciju treba postaviti zamku, a mamac je ovaj put bio nešto drukčiji i medvjedima zanimljiviji.
„Nakon svih pokušaja u prvoj godini nismo uspjeli da pronađemo medvjede. Možda je razlog tome bio mamac u kojeg smo postavili ribu koja im možda nije bila dovoljno privlačna da bi ih privukla u zamku.
Tek druge godine potrage za medvjednom, pošlo nam je za rukom da ga ulovima, a kao mamac smo postavili neke ovce koje su se utopile u jednoj bujici i one su bile higijenski ispravne. Istu tu noć nakon što smo postavili taj mamac on se uhvatio i krenula je trka, jer je ekipa sastavljena od članova iz Hrvatske, Sarajeva i Bihaća, pa je trebalo vremena da se sastanemo i nađemo na mjestu gdje je zamka. Velika je odgovornost kada uhvatite životinju u zamku jer morate što manje vremena potrošiti kako bi ga uspavali, obradili da se ne povrijedi, a zatim ga neozlijeđenog pustiti.
Mi smo imali sreće da smo to sve uspjeli uraditi i snimiti, jer bilo je lijepo vrijeme. Međutim, ono što je i u filmu prikazano, desilo se da je medvjed nakon buđenja opazio snimatelje i to ga je izritiralo, te je napao na naš automobil i probušio haubu. Tu smo se na licu mjesta uvjerili u njegovu snagu i nepredvidivost. Ipak se na kraju sve sretno završilo i za nas i za njega“, kaže Mirković kroz osmijeh.
Na vozilu istraživačke i snimateljske ekipe medvjed je ostavio svoj potpis i pokazao s kojom snagom raspolaže kad tvrdi lim probija očnjacima kao papir. Nakon što mu je bihaćki veterinar Zekerijah Alagić pod kožu stavio čip za identifikaciju, kretanje i način života ljutočkog medvjeda praćeno je 24 sata. Medvjed Ljutoč je do ulaska u brlog, kraće ili duže, boravio na ukupno 478 lokacija.
Tokom razdoblja praćenja pet puta je preplivao rijeku Unu. Na 313 lokacija je boravio u BiH, a na 165 lokacija je bio u Hrvatskoj i kretao se na području većem od 400 km2, a na svome putu je prevalio skoro 1.000 kilometara.
„Poslje toga je krenulo njegovo praćenje gps-om putem satelita gdje se svaka dva sata određuje njegova pozicija. U slučaju da medvjed bude odresteljen mi bi smo to znali jer te ogrlice imaju ugrađen mod za praćenje bila.
Na kraju je sve dobro prošlo, a medvjed se kretao na velikom području, čak je u nekoliko navrata prelazio rijeku Unu i ulazio na hrvatsku teritoriju, a najviše je boravio na području Ljutoča gdje se zabrložio. Mi smo odlučili da ga i tu snimimo, međutim kada smo pronašli taj brlog putem vhf uređajem jer kad uđe u pećinu gps ga više nije mogao locirati.
Kad smo došli do pozicije na kojoj se nalazio i planirali ući u brlog, medvjed je odlučio izađi jer taman je zima bila blaga i vrijeme je bilo toplije. Brlog je snimljen i opisan, tu nam se priključio i profesor Huber iz Zagreba i tako smo kompletirali naš film.“, pojašnjava Mirković
Najbolji na Sisak eko film festivalu
Sve ovo što se u filmu vidi i zvukovi koji se čuju je orginalno i snimljeno je na području Nacionalnog parka “Una” koji je na neki način i predstavljen kroz ovaj film. Upravo je to smatra Mirković, bilo presudno kod osvajanja prvog mjesta na SEFF-u.
„Smatram da smo uradili jedan solidan dokumentarni film s kojim smo učestvovali na tom jednom festivalu i osvojili prvo mjesto pred stranom publikom i međunarodnim žirijem. Imali smo nedavno i poziv Nacionalnog parka Brijuni, imali smo prezentaciju našeg filma u kastro Sali hotela Istra gdje su prisutni bili uposlenici NP Brijuni i određeni sponzori NP Brijuni.“
„Nismo imali posebnog scenarija već smo se vodili idejom autora. Snimanje kadrova je išlo na način da mi jave kad i gdje idemo, a ja se pripremim i snimim ono što treba. Kada saberemo sve radne dane ili čisto snimanje, to je možda trajalo dvadesetak dana, ali je montaža uzela mnogo više truda i vremena. Inače kad radim film, najprije uradim muzičku podlogu i spikera, a tek onda lijepim sliku na to.
Za podlogu smo uzeli jedan instrumental Vlatka Stefanovskog, nakon čega smo pokušali nešto slično odraditi sa našim muzičarima, ali kako to nije bilo to, mi smo kontaktirali autora i on nam je dao autorsko pravo. Što se tiče scene sa napadom medvjeda tu smo bili u dilemi da li da to ostavimo ili izbacimo, ali smo na kraju ipak odlučili da ostavimo tu scenu i to se pokazalo dobrom odlukom, jer je mnoge upravo ta scena fascinirala“, kaže Munib Čavkić, snimatelj.
Zasad vrše istraživanja samo na području Kulen Vakufa jer, kako kaže Alen, ovaj dio je jako bogat historijom i to su nekadašnja vrata Bosne i Hercegovine. Objašnjava nam kako se ovim hobijem počeo baviti savim slučajno.
“Uvijek sam želio da pronađem nanine dukate koje je zakopala malo prije nego je izbjegla iz svoje kuće početkom 1992. godine. Majkine priče bile su bitan dio mog djetinjstva tako da je priča o skrivenim dukatima ostala duboko usječena. Ona je nedugo poslije rata preminula, a meni su ostale samo njene priče i lijepo sjećanje na nju. Iskoristio sam prvu priliku da nabavim detektor i nedugo zatim krenuo u potragu”, rekao nam je Alen i dodao kako nažalost nije imao sreće u pronalaženju dukata majke Nure, ali je pronašao nešto drugo – hobi koji mu pomaže da povremeno pobjegne od stresnih stvari u životu.
Ubrzo je ovladao upotrebom metal detektora i počeo pronalaziti kovanice i prstenje doslovno svuda. Kaže kako je skupljanje krenulo samo od sebe i u kratkom roku je skupio svoje malo blago.
Najstarije kovanice datiraju iz 1581. godine
“Neke kovanice su toliko stare da stvarno čudno opisuju historiju male čaršije Kulen Vakufa. Želja mi je da učestvujem u pravljenju nekog malog izložbenog muzeja kome bih poklonio svoje pronalaske i na taj način motivisao i ostale stanovnike Kulen Vakufa da iznesu neke historijske primjerke iz svojih kuća (sigurno ih svaki tavan ima) te napravimo jedno lijepo izložbeno mjesto u maloj čaršiji prepunoj historije. Ako malo prelistate historijske knjige vidjet ćete kako je nekad davno ta mala čaršija značila mnogo za nas. Iz tog razloga bih želio da pronađem što više toga i možda učinim nešto za dobrobit društva”, govori nam Alen i dodaje kako bi bio jako sretan kad bi se njegovo i imena njegovih prijatelja vezalo za takvo nešto i da se na taj način upišu u historiju.
Najstarije kovanice koje su dosad pronašli Alen, Ernest i Husein datiraju iz 1581. godine, a radi se o srebrnim mađarskim dinarima.
Trenutno istražuju Bitku pod Bjelajskim poljem u kojoj su se Bosanci prvi put borili sami za sebe. Alen nam priča kako su u nemilosrdnoj borbi učestvovale čak i žene i da se bitka u kojoj su Bosanci odnijeli pobjedu odigrala negdje kod Kulen Vakufa, a tačnu lokaciju bi trebali odati brojni kuršumu, odnosno zrna tadašnjih puški (mušketa i kubura) i Alen i njegove kolege se nadaju kako će pronaći tačnu lokaciju bitke i da će svjetlo dana ugledati brojni predmeti stari 300 godina.
“Mnogo ljudi danas ima interesovanje za ovim, međutim, želim napomenuti da hobi nije nimalo bezazlen i da prije svega treba dobro istražiti teren. Ja prvo kontaktiram deminere iz BHMAC (Centar za uklanjanje mina, op.a.) te od njih dobijem potrebne informacije. Jednostavno, ne idite na mjesta gdje su se u ovom prošlom ratu vodile borbe, mine i neeksplodirana sredstva mogu se nalaziti na svakom koraku. Radije izaberite privatna zemljišta, dvorišta, njive, livade i voćnjake, mjesta gdje je zemlja obradiva i bit ćete iznenađeni sa stvarima koje ćete pronaći”, savjetuje Osmankić.
Želi podstaći druge da se zanimaju za kulturu i historiju
Alen koji radi kao tattoo majstor kaže kako zahvaljujući poslu svakodnevno dolazi u kontakt s mladim ljudima koji žive današnji brzi život, kako on to naziva “život interneta” i da jako malo njih zna bilo šta vezano za svoju historiju te da znaju samo ono što im se servira na društvenim mrežama.
“Moj cilj je na ovaj način da utječem možda na društvo, da se zainteresuje za našu kulturu i historiju. Imam povratnu informaciju da se ljudi zbog mojih objava interesuju za povijest svojih krajeva i istražuju i uče nešto. Smatram da se previše ljudi opterećuje pogrešnim stvarima na društvenim mrežama i mislim da je moguće iste društvene mreže iskoristiti da se nešto i nauči”, objašnjava naš sagovornik.
Od svih pronađenih predmeta, najdraži mu je ručno rađen srebrni prsten s plavim kamenom koji je pronašao u šumi, pozivajući se jedino na maštu u otkrivanju misterije kako je prsten završio tu.
Alen otkriva kako mu literatura dosta znači i da mnogo čita historijske priče svoga kraja, a koristi i historijske mape i ide na neka davno zaboravljena mjesta. Najviše se koristi historijskim knjigama Fikreta Midžića.
“Prvi korak je knjiga! A danas je i na internetu dostupno sve o vašem kraju, probajte pročitati, možda i nađete nešto interesantno”, poručuje Osmankić.
Kako se sama dolina nalazila van linije okruženja Bihaća i bila nastanjena većinskim bošnjačkim stanovništvom, od kojeg je bilo oko hiljadu vojno sposobnih muškaraca, trebalo je nju prvu “riješiti”, a onda se pozabaviti Bihaćem.
RAZORUŽAVANJE I OPKOLJAVANJE
Ljutočani ni u najgorim noćnim morama nisu mogli sanjati da će ih dojučerašnje komšije napasti, i to na prvi dan Kurban-bajrama. Prethodno su srpske paravojne jedinice razoružale stanovništvo Ljutočke doline postavivši im ultimatum za predaju oružja, a potom sa svih strana opkolili naselja smještana u dolini.
Namjere su ultimatuma, kako bilježi dr. Mujo Begić u svojoj knjizi Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi, realizirali preko Muhameda Hodžića, kojeg je vojna policija JNA zaustavila na putu za selo, a zatim ga s povezom oko glave odvela na nepoznato mjesto, gdje mu je pukovnik Đuro Karailović lično izdiktirao šta će da napiše u ultimatumu koji će odnijeti svojim sunarodnjacima. Nakon što je ultimatum došao do ruku stanovništva Ljutočke doline, odlučeno je da se izvrši predaja ono malo oružja što se imalo, te da se ne ide na pregovore o predaji kako je traženo u pomenutom ultimatumu. Cilj dolaska na pregovore bio je da se tadašnji predstavnici i rukovodstvo Ljutočke doline zarobi na jednom mjestu.
“Osnovna zamisao za napad bila je potpuno okružiti dolinu sa svih strana, uz vatrenu podršku, i pješadijskim snagama slomiti otpor snaga koje ga brane i prisiliti na potpunu predaju. Pored toga, planirano je dolinu presjeći i razdvojiti na četiri dijela, planirano je i presijecanje komunikacije Dubovsko – Martinbrod. Presijecajući komunikaciju, agresor bi razdvojio dolinu, što bi mu olakšalo protjerivanje stanovništva i onemogućilo pružanje bilo kakvog otpora. Presijecanje je imalo za cilj da se svi vojno sposobni muškarci pohvataju, strpaju u logore, a kasnije i likvidiraju. Agresor je za izvršenje ovog zadatka angažirao snage iz 15. lbr, dijelove snaga iz 1. br Drvar, dijelove snaga 3. br. Bosanski Petrovac, vod vojne policije, dvije čete lokalnih Srba, i to četu Kalati i četu Rajnovci, dok je s pravca Republike Hrvatske angažirao snage jednog bataljona, jedinicu MUP-a stanice milicije Bihać sa sjedištem u Ripču”, navodi Begić u svojoj knjizi.
Srpske su jedinice dan uoči Kurban-bajrama imale sve spremno za napad na Ljutočku dolinu, u kojoj se nalazilo goloruko stanovništvo koje su prethodno razoružali kako bi sebi olakšali zamišljeni plan i posao. Stacionirali su teško oružje čak i po dijelovima teritorije susjedne Hrvatske, koja s Bosnom i Hercegovinom u ovom dijelu graniči uz samu Ljutočku dolinu. Postavljanje oružja počelo je 10. juna 1992. godine, a ovdje prenosimo dio svjedočenja Ćamila Hadžića, koje je zabilježio dr. Mujo Begić.
“10. juna 1992. godine, ja i Hrnjica Muhamed Zajkin smo krenuli na Kestenovac kako bi kupili brašna, jer nigdje u dolini nije bilo kupiti brašna, mi smo čuli da ima na Kestenovcu. Krenuli smo pješice i kod kuće Mane Glušice sreli smo vojsku, bili su uniformisani i naoružani. Vidjeli smo da kod kuće Mane Glušice postavljaju top, tu sam vidio Duška Glušicu. Vojska nas je zaustavila i rekli su nam da ne možemo dalje, da oni traže zelene beretke. Ti vojnici koji su tu bili meni su nepoznati, osim nekolicine mještana koje sam poznavao. Mi smo se vratili nazad jer nismo mogli dalje proći.”
U pronađenim dokumentima srpskih paravojnih jedinica pronađeni su “zadaci za izvođenje dejstava”, i to po jedinicama i smjerovima kretanja, a spremnost i gotovost za napad bila je planirana za 11. juni 1992. godine s početkom od 10 sati. Miroljubivom stanovništvu Ljutočke doline ostala je vječna dilema zašto je baš odabran taj datum.
OSVANUO KRVAVI BAJRAM
Ljutočanima su već otprije upućivane prijetnje da će biti krvavi Bajram, što se, nažalost, i ostvarilo. Opkoljeni sa svih strana i bez mogućnosti izlaza, Ljutočani su se već od ranih jutarnjih sati suočili s granatiranjem koje je trajalo i prethodnu noć, ali se intenziviralo izjutra prvog dana Bajrama. Teškim naoružanjem gađana je cijela Ljutočka dolina, ali glavni ciljevi bili su prostor oko škole i džamije u samom centru Orašca, te putna komunikacija Ćukovi – Orašac. Granatiranje je vršeno sa svih strana i pravaca.
U međuvremenu je s područja Kulen-Vakufa, Klise i Ostrovice pristizalo stanovništvo koje je bježalo od četnika i smještalo se u školskom objektu koji je bio stalna meta granatiranja, tako da je postojala realna opasnost pogibije velikog broja stanovnika. Glavni ciljevi napada bili su civilni objekti jer vojnih u Ljutočkoj dolini nije ni bilo. Nije uspio pokušaj da se putem barikada, napravljenih od hrpe stabala i kamenja, zaustavi napredovanje četničkih oklopnih vozila ka Orašcu, u kojem je bilo smješteno svo stanovništvo Ljutočke doline.
EGZODUS U BIHAĆ
Kada su četnici probili barikadu u Dulibi (brdo kroz koje prolazi cesta koja povezuje Ljutočku dolinu s magistralom), stanovništvo je otpočelo bijeg prema Basači (brdo okrenuto ka Hrvatskoj) i dalje prema Radolju, tako da je do kasnih noćnih sati veliki broj ljudi uspio izići na Radolje.
O tome koliko je težak put ka izlasku i bijegu iz opkoljene Ljutočke doline bio, govori i svjedočenje Smaila Hrnjice, zabilježeno u knjizi Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi autora dr. Muje Begića.
“Kada sam sa svojom familijom krenuo od kuće prema Basači, u Jazmaku je bilo puno naroda, bilo je puno žena, djece, starijih. Kiša koja je padala prethodnu noć i voda koja je išla niz Jazmak otežavala je kretanje. Kupine, grane i loze udarale su nas po licu. Sve vrijeme dok smo prolazili granate su padale okolo Jazmaka, ali nijedna nije direktno pala u Jazmak, da je pala, bio bi masakar jer se tu nalazilo više stotina ljudi. Kada sam išao kroz Jazmak, vidio sam scenu koja će mi ostati u sjećanju čitav život. Vidio sam četvericu momaka kako nose u invalidskim kolicima Demirović Fikreta. Kako se teško prolazilo pojedinačno, nije mi bilo jasno kako su ovi momci iznijeli Fikreta u invalidskim kolicima.”
Bijeg, kojeg je pratila iscrpljenost, glad, hladnoća i kiša, trajao je cijeli dan, a mjesto grupiranja bilo je u rejonu Radolja, u koji, kada su došli, već se smračilo i padala je noć. Narod je bio na otvorenom, pod krošnjama drveća, bez ikakve zaštite. Rijetki su imali sreće da su imali komad najlona kako bi mogli napraviti malo nadstrešnice zbog djece. Tada se javlja i nedostatak vode za piće, a jedina voda koja je bila dostupna bila je jedna lokva.
Kada su se nakon višestrukih muka i tortura stigli u rejon Štrbačkog buka, gdje se nalazi most koji spaja dvije države, preko kojeg se ide u Štrpce i Donji Lapac u susjednu Hrvatsku, Bošnjaci Ljutočke doline suočili su se s novim torturama. Ovaj će moment mnogim Ljutočanima ostati u najtužnijim sjećanjima do kraja života. Ovaj viseći most kojim su nekada dolazili mnogi da se dive ljepotama Štrbačkog buka za Bošnjake Ljutočke doline postao je simbol rastanka, suza, bola i patnje. Na mostu i pored mosta mnogi su posljednji put zagrlili svoju djecu, očeve, sinove, muževe.
Selekciju i odvajanje muškaraca četnici su vršili po unaprijed pripremljenim spiskovima, ali i po vlastitom nahođenju. Prelazak preko mosta i spas ovisio je o tome da li četnici koji vrše selekciju lično poznaju nekog od Bošnjaka koji su u bijegu. A četnici, ako su znali da se neki Bošnjak nekada zamjerio nekom Srbinu, odvojili bi ga i odveli u logor. Prelazak preko mosta isključivo je ovisio o volji onih koji su prelazak kontrolirali.
Na visećem mostu iz kolone je odvojeno 210 ljudi, i to pred očima francuskog bataljona UN-a. Odvajani su muževi od žena, očevi od djece i djeca od roditelja. Tu su neki posljednji put vidjeli svoje očeve, sinove i braću. Sretnici koji su prešli most nastavili bi dalje prema pruzi gdje je bio stacioniran transporter UN-a, a malo dalje od njega i kamioni UN-a koji su prevozili jedan dio naroda, a jedan dio je išao pješke prema Štrpcima, gdje je na jednoj livadi bilo napravljeno prihvatno mjesto za boravak pod vedrim nebom. Tu su prenoćili, da bi ujutro 13. juna kamionima UNPROFOR-a bili prebačeni za Donji Lapac, odakle su prevezeni u Bihać.
NAKON ETNIČKOG ČIŠĆENJA, PLJAČKI I UBIJANJA
Nakon što su oklopnim vozilima lahko probili slabe barikade postavljene na ulazu u Orašac, četnici su počeli paliti muslimanske kuće i ubijati civile. Oko 15 sati četnici su u potpunosti ušli u gotovo napušteni Orašac, čije je stanovništvo bilo na putu prema Radolju, a samo je jedan manji dio ostao kod svojih kuća. Velik broj civila koji je ostao kod svojih kuća prošao je stravične torture, a jedan je broj ubijen. Ljudi koji su bježali u kolonama s brda su mogli vidjeti kako četnici pljačkaju i pale njihove kuće, prodavnice, odvoze automobile i kolju stoku. Bradati i prljavi četnici s noževima u rukama pili su i slavili.
Tokom čitave noći Orašac, Ćukovi i Duljci gorjeli su od vatre koju su četnici potpaljivali kako bi uništili svu muslimansku imovinu koju nisu uspjeli opljačkati. Po ulasku u Orašac, četnici u narednim danima vrše stravične torture i maltretiranja preostalih stanovnika, a istovremeno u lokalnu školu zatvaraju sve muškarce bez obzira na godine. Tako je u školi bila smještena komanda i logor, a služila je i kao mjesto gdje su ispitivali zarobljenike koje su zatvarali u učionice, bez ikakvih uvjeta za boravak.
Preostali Bošnjaci koji su ostali u svojim kućama redovno su bivali maltretirani i tučeni od strane pripadnika rezervnog sastava policije. Pored toga su svakodnevno bivali odvođeni na prisilni rad. Morali su širom doline brati luk, grah i ostalo povrće. Sabranu ljetinu morali su stavljati na mjesta uz cestu koja su bila za to predviđena. Četnici su kamionima odvozili tu ubranu ljetinu dalje. Tako je prostor čitave Ljutočke doline postao jedan veliki logor. Preostalo stanovništvo nije se moglo kretati niti su smjeli udaljavati se od svojih kuća, niti se međusobno sastajati. Četnici su često upadali u njihove kuće i vršili fizička zlostavljanja i zastrašivanja. Predvodnici ovih dešavanja bile su dojučerašnje komšije i ljudi koji su poznavali svakog od preostalih stanovnika Ljutočke doline.
Ovih dana, kada dočekujemo Kurban-bajram, prisjetimo se naše braće Ljutočana koji su te već pomalo zaboravljene 1992. godine, umjesto da Kurban-bajram dočekaju sa svojim porodicama, morali bježati iz svojih domova i rodnog kraja. A mnogi su upravo na taj dan izgubili živote i bili žrtve četničkog zločinačkog poduhvata koji je pripreman Bošnjacima tog kraja samo zato što su bili muslimani.
Naime, čitatelji portala koji žive u bihaćkom naselju Harmani kažu da se od jutros osjeti miris nafte u vodi i nisu sigurni da li je voda zdravstveno ispravna. Portal USN.ba je pokušao telefonski konktaktirati Vodovod Bihać, ali je ostao bez odgovora na ovo pitanje jer niko nije odgovarao na pozive.
Podsjećamo, direktor Vodvoda Damir Felić je kazao za sarajevsko Oslobođenje da svake nove padavine mogu utjecati na kvalitet vode u Bihaću.
– Danas smo (jučer, op. a.) opet poslali osam uzoraka na nove analize u Zavod za javno zdravstvo USK, a rezultate ćemo dobiti za tri dana. Kao što vam je poznato, sinoć (preksinoć) smo opet imali obilne padavine na području grada, što može utjecati na kvalitet vode – podsjetio je Felić, uz opasku da je od 4. septembra, kada su vršene prve analize, do danas stanje sa zdravstvenom ispravnošću popravljalo.
– Pjesma je u karakterističnom balkanskom ritmu, a govori o jednoj univerzalnoj temi – “pranju ruku” od odgovornosti. Ovim izrazom osoba demonstrativno izražava svoju nekrivnju. U Evanđelju po Mateju, Ponicije Pilat pere ruke kao znak da nije kriv za Isusovo raspeće i smrt. Pilat je čovjekova aktualnost, najbolja slika prosječnog čovjeka današnjice. Mi smo svi Ponicije Pilat, rezigrirani, sebični, nespremni izraziti sumnju prema svijetu koji nam je teško shvatljiv. Mislimo da gunđamo, da se odupiremo, ali u stvarnosti mi mirno prihvaćamo ono što se događa oko nas. I povrh svega se nadamo da ćemo zadržati čiste ruke, kažu momci iz benda Jall Aux Yeux.
Spot za jesmu “Je m’en lave les mains” snimljen je u prostorijama Katoličkog školskog centra u Bihaću.
– Spot je snimljen u KŠC-u kojem se ovom prilikom zahvaljujemo. Također, moramo se zahvaliti našem prijatelju Eli Hodžiću koji je odradio snimateljski dio spota, kažu iz benda “Jall Aux Yeux”.
Pjesma je drugi singl benda “Jall Aux Yeux”, a naći se na njihovom prvom albumu koji možemo očekivati krajem godine.
Poklonici ovog muzičkog pravca smatraju da “Jall Aux Yeux” po kvaliteti ne zaostaje za renomiranim bendovima iz Amerike ili Francuske.
Oni koji prvi put čuju njihove izvedbe na francuskom jeziku ni ne pomisle da dolaze sa Balkana.
Kako je saopćeno iz sarajevske policije, radi se o Dž. H. (27) iz Sarajeva i Č.E. (33) sa Ilidže koji su u noći sa petka na subotu ulici Zmaja od Bosne bb, iz još neutvrđenih razloga, napali dvije osobe.
Tom prilikom su teške povrede zadobili Bišćanin Ć. S. te Sarajlija Đ. A. Na KUM-u Kliničkog centra u Sarajevu njima je ukazana pomoć i konstatovano je da je Ć. S. zadobio teške tjelesne povrede te je zadržan na liječenju. Ljekari su konstatovali i da je D. A. teško povrijeđen ali je nakon ukazane pomoći pušten na kućno liječenje.
Radeći na rasvjetljavanju slučaja policija uhapsila nasilnike te ih zadržala na saslušanju u policijskim prostorijama.
za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine
I
Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH vrši prijem kandidata za pohađanje osnovne obuke – kadeta za čin policajac, kako slijedi:
1. SEKTOR ZA OSIGURANJE VIP OSOBA I OBJEKATA…………………………50 kandidata za čin policajac sa najmanje IV stepenom školske spreme;
II
Kandidati koji se prijavljuju na Javni oglas moraju ispunjavati sljedeće opće uslove:
a) državljanstvo BiH;
b) životna dob između osamnaest i trideset i pet godina života;
c) najmanje IV stepen školske spreme za čin policajac;
d) zdravstvena sposobnost potvrđena ljekarskim uvjerenjem, kojim se potvrđuje da je kandidat zdrav, te psihofizički sposoban za rad na poslovima policijskog službenika;
e) da nije otpušten iz institucije državne uprave ili iz vojne službe u BiH kao rezultat disciplinske sankcije;
f) da protiv njega nije pokrenut krivični postupak i da nije izrečena pravomoćna kazna zatvora za krivično djelo, osim za krivična djela protiv sigurnosti saobraćaja, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom;
g) da nije odbilo da se pojavi pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju kao lice optuženo od strane toga tribunala;
Kandidati moraju ispunjavati i sljedeće posebne uslove:
a) da ima položen vozački ispit „B“ kategorije;
b) da poznaje rad na računaru.
Ispunjavanje uslova utvrđenih ovim oglasom računa se sa danom predaje prijave.
Napomena:
a) Prije donošenja odluke o izboru kanidata za popunu upražnjenih radnih mjesta, predloženi kandidati će, uz ličnu saglasnost, biti predmet osnovne sigurnosne provjere u skladu sa postupkom za izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima stepena „POVJERLJIVO“, shodno odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka („Službeni glasnik BiH“ br, 54/04 i 12/09), kao i odredbama podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog Zakona. U slučaju da predloženi kandidat ne prođe sigurnosne provjere bit će isključen iz procedure izbora i biće predložen slijedeći kandidat sa rang liste najboljih kandidata koji taj uslov ispunjava. U okviru ovih provjera vršiće se i provjera opšteg uslova iz člana 46. stav (1) tačka f) Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine (da protiv kandidata nije pokrenut krivični postupak, i da nije izrečena pravosnažna kazna zatvora za krivično djelo osim za krivična djela protiv sigurnosti saobraćaja, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom), te stoga kandidati nisu u obavezi dostavljati uvjerenje da se ne vodi krivični postupak, niti uvjerenje o nekažnjavanju.
b) Provjera općeg uslova „zdravstvene, psihičke i fizičke sposobnosti“ utvrdiće se u postupku selekcije od strane nadležne zdravstvene institucije, te kandidati nisu u obavezi dostavljati posebno ljekarsko uvjerenje. Kandidati koji ne zadovolje opšti uslov „zdravstvene, fizičke i psihičke sposobnosti za rad“ biće isključeni iz dalje procedure odabira i biće predložen slijedeći kandidat sa rang liste najboljih kandidata koji taj uslov ispunjava.
III
Uz prijavni obrazac (koji možete preuzeti ovdje), neophodni dokumenti koji se dostavljaju, u originalu ili ovjerenoj kopiji, su:
a) uvjerenje o državljanstvu BiH ne starije od 6 mjeseci;
b) izvod iz matične knjige rođenih
c) diplomu o završenom najmanje IV stepenu školske spreme (za čin policajac), odnosno Diploma mora biti nostrificirana ukoliko škola nije završena u BiH ili je diploma stečena u nekoj drugoj državi nakon 06.04.1992. godine.
d) izjava kandidata ovjerena od strane nadležnog organa da kandidat nije otpušten iz organa državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u BiH ili iz vojne službe.
e) izjava kandidata ovjerena od strane nadležnog organa da protiv kandidata nije pokrenut krivični postupak, i da nije izrečena pravosnažna kazna zatvora za krivično djelo osim za krivična djela protiv sigurnosti saobraćaja, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom;
f) izjava kandidata ovjerena od strane nadležnog organa da kandidat nije obuhvaćen odredbama člana IX stav 1. Ustava BiH;
g) ovjerenu izjavu da kandidat posjeduje položen vozački ispit „B“ kategorije ili ovjerenu kopiju vozačke dozvole ako kandidat na to pristaje;
h) dokaz o poznavanju rada na računaru (ovjerena kopija certifikata, uvjerenja ili svjedočanstva). Kao dokaz o nivou znanja rada na računaru ne dostavljati: potvrdu ili uvjerenje pravne osobe ili ustanove u kojoj je kandidat bio u radnom odnosu, jer isti nisu registrovani za obavljanje te djelatnosti, te kao takvi dokazi nisu valjani.
IV
Postupak testiranja kandidata sastoji se od:
a) test opšteg znanja (poseban pisani test, interpretacija, esej i gramatika);
b) test fizičke sposobnosti ( morfološki status i motoričke sposobnosti);
c) intervju
d) ljekarski pregled, uključujući psiho test i intervju;
Kandidat koji ne ostvari eliminacioni prag bodova na jednom od testova (testovi iz tačke a, i b i c.) ili se utvrdi da ne zadovojava kriterije pod tačkom d. isključuju se iz daljeg procesa odabira.
U slučaju da veći broj kandidata nakon provedenog testiranja ostvari isti broj bodova, Komisija prednost daje kandidatu ženskog pola.
Test opšteg znanja obuhvatit će pitanja iz sljedećih oblasti: Ustavnopravno uređenje Bosne i Hercegovine, Upravno pravo i organizacija uprave u Bosni i Hercegovini, Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za potporu policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine, Uputstvo o načinu vršenja uredskog poslovanja u institucijama BiH, Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.
Test opšteg znanja biti će u skladu sa minimalnim stepenom obrazovanja potrebnim za nivo u koji kandidat pristupa.
Kompletna procedura provjere kandidata vršit će se u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, Pravilnikom o postupku izbora i zapošljavanja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, Odlukom o metodu, načinu i sistemu bodovanja testiranja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, te Poslovnikom o radu Komisije za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, koji su dostupni na web stranici Direkcije. Navedene propise možete preuzeti ovdje.
Trajanje osnovne obuke za kadete za čin policajac traje 30 sedmica i obavlja se u Agenciji za školovanje i stručno usavršavanje kadrova u Mostaru. Kadet koji dobrovoljno napusti pohađanje osnovne obuke ili svojom krivicom bude isključen sa obuke, dužan je nadoknaditi srazmjerne troškove obuke.
Nakon uspješno završene obuke kandidati će biti raspoređeni prema potrebama službe unutar Sektora za osiguranje VIP osoba i objekata. Po zasnivanju radnog odnosa probni rad traje dvanaest mjeseci.
Za pismenu provjeru znanja kandidati koji su osobno predali prijemnu dokumentaciju će biti pozvani putem web stranice prema dodijeljenim šiframa, dok će kandidati koji su dokumentaciju uputili preporučenom poštom biti pozivani putem telefona ili e-maila, a šifra će im biti dodijeljena na pismenom testiranju, o čemu će im biti izdata potvrda.
Za provjere fizičke sposobnosti, ljekarski pregled i intervju, kandidati će biti pozivani samo putem web stranice Direkcije prema dodijeljenim šiframa za svakog kandidata.
Konačna lista izabranih kandidata biće objavljena na oglasnoj ploči u sjedištu i na web stranici Direkcije.
U skladu sa odredbama člana 4. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, struktura policijskih službenika u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine treba da odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema popisu stanovništva iz 1991. godine.
Nijedna aplikacija neće biti izuzeta iz razmatranja isključivo na osnovu pola, rase, boje kože, jezika, religije, političkog ili drugog ubjeđenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, pripadnosti nacionalnim manjinama, imovine, rođenja ili drugog statusa kandidata.
V
Prijava na Oglas sa potrebnim dokumentima se podnosi na obrascu koji se može preuzeti na web stranici Direkcije (www.dkpt.ba) ili u sjedištu Direkcije (kancelarija broj BG05 – prizemlje), u zatvorenoj koverti, neposrednom predajom u navedenu kancelariju ili preporučenom poštom na adresu:
Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine
„Javni oglas za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke
prvog nivoa u Direkcijiza koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine“
Aleja Bosne Srebrene bb, 71000 Sarajevo.
Rok za predaju prijava na Javni oglas je
30 dana od dana objavljivanja oglasa u dnevnim novinama.
Kandidat je u obavezi da uz potpis na prijavnom obrascu upiše broj lične karte i datum i mjesto izdavanja.
Nepotpune, neblagovremene i neuredne prijave, kao i kopije tražene dokumentacije koje nisu ovjerene neće se uzimati u razmatranje.
Nakon završene konkursne procedure dokumentacija se neće vraćati, a kandidati na lični zahtjev istu mogu preuzeti u prostorijama Direkcije, u roku od 3 mjeseca.
Za sve dodatne informacije možete se obratiti na sljedeće brojeve telefona:
033/779-018, 033/779-097 i 033/779-079.
SPISAK LITERATURE POTREBNE ZA PRIPREMU KANDIDATA:
– Ustav Bosne i Hercegovine,
– Upravno pravo i organizacija uprave u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 32/02 i 102/09),
– Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.27/04, 63/04, 05/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12),
– Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policjskoj strukturi Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 36/08),
– Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14 i 40/15),
– Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“,br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06/, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13)
– Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10 i 32/13),
– Uputstvo o načinu vršenja uredskog poslovanja u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 30/15 i 7/16).
