U Sanskom Mostu, posljednjem oslobođenom gradu tokom agresije na RBiH, 10. oktobra 1995. godine, više od 500 preživjelih Bošnjaka u nevjerici su dočekali svoje oslobodioce pripadnike Petog korpusa, novinarka pita generala Atifa Dudakovića: “Da li ćete pregovarati sa Ratkom Mladićem”?

General Dudaković odgovara: “Ne, ne pregovaram sa zločincima. Ja sam vojnik i izvršavam naredbe, a on je zločinac”. Na taj odgovor, radoznala novinarak postavlja novo pitanje: “Šta je sljedeći cilj”?. General odgovara protiupitanjem: “Šta Vi mislite”? Novinarka kaže: “Banja Luka”, a general će na to kratko: “Slažem se”. Činilo se da će u nezaustavljivom pohodu pripadnika Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH, zajedno s pridodatim jedinicama Armije RBiH, u narednim danima Vojska RS bijelu zastavu podići iznad Bosanskog Novog, Prijedora i Banje Luke.

Nije lako započeti bilo šta novo, a posebno nije lako iz temelja okrenuti život ”naglavačke”.

Sve je to znao Anel Viteškić, ali nije se libio pokušati. Više nije bilo smisla, brojati dane, redati odbijenice s konkursa, čekati i nadati se da će biti bolje znajući da bolje biti neće – sve dok se ne zaduži pasoš i otisne u bijeli svijet.

Nekima ne uspije i brzo se vrate. Njemu je uspjelo i nije se vratilo.

Rođen je u Travniku, a veći dio života bio je vezan za Bihać koji je zamijenio austrijskom neizvjesnošću. Bilo je teško, sve je bilo novo, ali uspio je i danas je sretan zbog opravdanosti odluke koju je donio. Anel je u razgovoru za BHDijaspora.net odlučio ispričati svoju priču. Lijepu i inspirativnu.

Težak početak

”Iz BiH sam otišao u septembru 2015. Naime, završio sam fakultet i nakon pokušaja da se dobije posao, apliciranja na razne konkurse, od škola, do vojske, nisam uspio pronaći zaposlenje i onda sam se odlučio na odlazak. Čak sam razmišljao o pokretanju sopstvenog posla, ali kad sam video neke od svojih prijatelja koji su to pokrenuli, shvatio sam da je to preživljavanje, a ne život. Djevojka mi je već bila u inostranstvu, a ja sam samo otišao za njom”, govori Anel Viteškić na početku razgovora za BHDijaspora.net.

Prisjetio se i kako je izgledao njegov život u BiH tih godina. Nije mu bilo loše, priznaje, ali kao mlad čovjek, želio je više, želio je bolje opcije i mogućnosti makar to značilo i odlazak iz rodnog kraja.

”Moj život u BiH je bio solidan, nisam se mogao požaliti, ali kad čovjek shvati da od tog “solidnog” nema ništa, odluči se na odlazak. Shvatio sam da od “solidnog” ne mogu da sebi priuštim život kakav ja želim i kakav bi svi mi trebali da živimo. Želio sam da posjetim mnoge države, jer sam preko volonterizma u Crvenom Križu BiH uspio neke zemlje da obiđem i naravno, svidjelo mi se. A onda se ujedno pojavila želja da probam da živim u nekoj od evropskih zemalja. I evo sad sam tu. A najviše mi nedostaju moji najmiliji, roditelji, prijatelji, porodica. To je nešto nezamjenjivo u životu i najviše to fali. Bez ostalog se može, nekako”, dodaje on.

Početak je bio težak. Panika, nedostatak informacija, novi svijet.

”Početak u tuđini. Da budem iskren, bio sam u panici. Nisam znao odakle početi, šta trebam, gdje, kako da pitam. Strah i panika. Što se tiče jezika, nisam znao ništa, ali s vremenom i pohađanjem kurseva, sam uspio da doguram do željenog nivoa. Naravno, nije to još kako treba da bude, ali bitno je da se znam sporazumjeti. Što više jezika učiš, to se mnoga vrata otvaraju. Tako da, ako se neko oduči na odlazak, jezik je neminovan. Posao sam na početku dugo tražio jer nisam znao jezik dovoljno dobro, ali kasnije je to išlo puno lakše”, naglašava naš sagovornik koji danas živi i radi u Salzburgu.

Da li bi se sada vratio u BiH i po kojim uvjetima?

”Vratio? Naravno da bih, pod uslovima da je sve kao i ovdje u Austriji. Šalim se, naravno. Vratio bih se, da znam da mogu sebi osigurati normalan život. Da imam normalan posao, sa normalnim primanjima i da sa tim mogu izdržavati sebe i svoju porodicu. Da mogu otići na more, a da ne mislim odakle ću pozajmiti pare za taj odlazak na more. Mnogi će reći da sve ovo što kažem je luksuz, ali to u normalnim uslovima življenja, nije luksuz, nego sasvim normalna stvar i normalno razmišljanje. Često kažem: „Nema ljepše zemlje od Bosne i Hercegovine i većeg rahatluka, ali samo da je para!“, kroz osmijeh priča Anel za BHDijaspora.net.

”Žao mi je”

Život u Austriji teško je porediti sa bh. svakodnevnicom. Sve je brže i organizovanije. Anel se navikao.

”Život u inostranstvu je puno brži. To je sigurno. Ljudi su konstantno u žurbi, dok kod nas postoji onaj segment kad čovjek drugom čovjeku kaže: „Ma neka, sjedni, biće sve u svoje vrijeme!“. To je najveća razlika. U inostranstvu ti ganjaš vrijeme, u Bosni ga čekaš. Život se razlikuje također da je sve što je drago, daleko. Nažalost. Nekad kad odem u Bosnu, osjećam da je naša domovina u nekoj vrsti izolacije. Ne gradi se ništa osim, nekih sitnih objekata. Niko od političara se ne trudi da pokuša barem malo da tom narodu obezbjedi normalan život, dostojan čovjeka. Žao mi je što sam morao da odem, ali nisam imao izbora. Doduše imao sam, ići ili ostati, ja sam odabrao ovaj prvi, bolji, da idem”, potcrtava na kraju našeg razgovora ovaj Krajišnik.

Njegova je priča toliko slična hiljadama drugih koji u ovo doba u potrazi za boljim životom i bilo kakvom egzistencijom, odlaze iz rodnih gradova i rijetko se vraćaju.

Dok se političari u BiH svađaju šta je prije nastalo – kokoš ili jaje, ljudi nam dolaze.

Tužne kolone hiljada mladih. Onih koje je ova zemlja otjerala. Onih koji će svoje znanje i znoj ugraditi u temelje nekog boljeg društva koje zna cijeniti i nagraditi. Za ostale će uskoro biti kasno.

Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donijelo je odluku da je povrijeđen vitalni nacionalni interes srpskog naroda kada su u pitanju imenovanja u radnim tijelima Skupštine Unsko sanskog kantona, ali i kada su u pitanju imenovanja na Univerzitetu u Bihaću.

Presude se odnose za utvrđivanje vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog srpskog naroda u vezi sa Odlukom o imenovanju privremenog Upravnog odbora Univerziteta u Bihaću i Odlukom o izboru predsjedavajućeg, zamjenika predsjedavajućeg i članova radnih tijela Skupštine USK-a.

Šef Kluba poslanika Srba u Skupštini USK-a Željko Mirković izjavio je ranije da su od 71 člana komisija i radnih tijela Skupštine USK samo dva srpske nacionalnosti, dok u Upravnom odboru Univerziteta u Bihaću nema nijednog Srbina.

On je, nakon prošlonedjeljne javne rasprave u Ustavnom sudu, istakao da u Skupštini djeluje većina koja ne uvažava demokratske principe i da je politička trgovina toliko uzela maha da se niko više ne obazire na ustavnost i zakonitost.

Mirković je naglasio da je u Skupštini USK-a onemogućeno glasanje o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa, jer je predsjedavajući Skupštine uzeo sebi za pravo da kaže kako to ne treba.

Upozorenje je izdato za područje Hercegovine, Krajine, za sjever i sjeveroistok Bosne.

Očekivane maksimalne temperature zraka bit će od 35 do 39 stepeni Celzijusa, a UV indeks vrlo visok, saopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.

Operater na CNC mašini – Preduzeće Čavkunović-Bau, Bihać, koje se bavi proizvodnjom, prodajom i ugradnjom pločastog namještaja, namještaja po mjeri, pod brendom Creativa, zbog ukazane potrebe i obima proizvodnje, raspisuje oglas za prijem u radni odnos za potrebe OPERATER NA CNC MAŠINI-Obradni centar (jedan izvršilac).

Opis posla:
– Posluživanje CNC stroja i praćenje proizvodnje,
– Upravljanje CNC mašinom,
– Kontrola obrađenih komada,
– Podešavanje i priprema za izvođenje zadanih operacija po radnim nalozima te rukovanje upravljačkim računalom (operacije bušenja, frezanja, falcanja….)
– Predlaganje idejnih rješenja za nove proizvode.

Uslovi:
– Srednja stručna sprema tehničkog smjera
– Obavezno radno iskustvo na CNC mašini-Obradnom centru , min. 2 godine,sa priloženim dokazima
– Poznavanje tehnologije mašinske obrade na CNC mašinama,
– Poznavanje rada na računaru,
– Spremnost za kontinuranim praćenjem i implementiranjem nove tehnologije,
– Spremnost na timski rad, odgovornost i posvećenost poslu.
Zainteresirani kandidati trebaju se javiti putem e-mail na adresu, info@cavkunovic-bau.com.ba ,sa kratkim CV-om i kontakt podatcima.

Konkurs ostaje otvoren do popune radnog mjesta.

Radnicima firme “Kombiteks” iz Bihaća, koja se nalazi u stečaju, u proteklom periodu isplaćeno je 5,5 miliona maraka, a radi se o dugovanjima za lične dohotke, što je 30 posto ukupnih dugovanja za 650 nekadašnjih zaposlenika ovog preduzeća.

Stečajni upravnik “Kombiteksa” Šefik Smlatić istakao je kako su sredstva osigurana prodajom dijelova imovine ovog preduzeća, koje je u prijeratnom periodu bilo jedan od nosilaca ekonomskog razvoja općine.

“Do septembra radnicima planiramo isplatiti još oko 1,1 milion maraka, a u međuvremenu uspjeli smo isplatiti veliki dio dugovanja prema drugim komitentima. U svakom slučaju, trudili smo se da prilikom isplata dugovanja radnici budu prioritet”, istakao je Smlatić.

Prema njegovim riječima, nekadašnji krug “Kombiteksa” na najboljem je putu da preraste u respektabilnu industrijsku zonu, a dosad je prodato preko 50 posto imovine ovog preduzeća, koje se prostire na ukupno 150 dunuma zemljišta.

“Dosad je imovinu ‘Kombiteksa’ kupilo 18 kompanija i manjih firmi koje u novoj industrijskoj zoni vide svoj poslovni interes. Kupci parcela i poslovnih objekata su mahom lokalni privredni subjekti koji planiraju pokretanje, proširenje ili izmještanje svojih poslovnih djelatnosti”, istakao je Smlatić. Dodao je kako se radi o firmama koje se bave metalnom industrijom, trgovinom, ugostiteljstvom, građevinarstvom, transportom, izgradnjom sistema za grijanje, telekomunikacijama te auto-servisiranjem. Prema njegovim riječima, kako bi buduća poslovna zona dostigla još viši nivo funkcionalnosti, potrebno je izgraditi pristupni put te povezati cijeli kompleks s obližnjom saobraćajnicom, kao i revitalizirati postojeće željezničke kolosijeke.

U prijeratnom periodu “Kombiteks” je bio jedan od nosilaca privrednog razvoja Bihaća i zapošljavao je oko pet hiljada radnika. Nakon neuspješne privatizacije proizvodnja je obustavljena prije devet godina, a prije pola godina firma je otišla u stečaj.

Nakon kratke i teške bolesti u 38-oj godini umrla je Fahrisa Kolaković, od 2015. godine uposlenica Medicinske škole u Bihaću.

U Bihaću je završila osnovnu, Medicinsku i Visoku zdravstvenu školu.

Dženaza namaz bit će obavljena u četvrtak u 17,10 sati na mezarju Pokoj, a posljednji ispraćaj kreće ispred porodične kuće u 16,40 sati.

Danas je u Bihaću potpisan Ugovor o poslovnoj saradnji između BBI banke i Vlade Unsko-sanskog kantona. Ovim je činom zvanično uspostavljena povoljna finansijska linija za privredne subjekte registrovane na području USK. Ugovor su potpisali, u ime Vlade Kantona premijer USK Husein Rošić te Edin Brkić, direktor Sektora za poslovanje s pravnim licima.