Home Blog Page 1238

Povećana opasnost od požara na području Bihaća

Najavljeno vrelo ljeto i visoke temperature povećavaju rizik pojave i širenja požara stoga iz gradske uprave upozoravaju građane da prilikom boravka na otvorenom ne bacaju opuške cigareta, da spaljivanje granja i niskog raslinja vrše tokom dana kada nema vjetra, uz prethondnu najavu Službi civilne zaštite, te obave pregled elektroinstalacija i uređaja koje koriste u domaćinstvu.

Neophodno je da se iz stambenih objekata uklone zapaljive materije, da prilazni i požarni putevi oko objekata kolektivnog stanovanja budu slobodni i bez prepreka, saopćeno je iz gradske uprave.

O, smrti bijedna! Naniću nisi ni do koljena!

Svakog augusta centar Cazinske krajine postane krajiški gradić Bužim. Taj mjesec ispunjen je mnogim bitnim datumima koji su obilježili najnoviju historiju ovog kraja.

Mjesec je to manifestacije pod nazivom „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“, koja već 19 godina baštini sjećanje na bužimske borce 505. viteške brigade i njenog komandanta Izeta Nanića. Od 4. do 15. augusta, koliko traje manifestacija, Bužimom prodefilira veliki broj bosanskih patriota.

Tada je sve u znaku imena i djela čovjeka čiju godišnjicu smrti hiljade Bužimljana i Krajišnika obilježava drugog dana manifestacije. Riječ je dakako o brigadnom generalu Izetu Naniću, heroju odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Ko je bio Izet Nanić?

Res, non verba! Bilo bi dovoljno reći kada se spomene Izet Nanić. Djela, ne riječi!Ukratko, bio bi opisan vjerovatno najznamenitiji Bužimljanin u cjelokupnoj historiji.

Rođen je 4. oktobra 1965. godine u Nanića Dolini (tada MZ Varoška Rijeka) u općini Bužim. Bio je drugo od sedmero djece majke Rasime i oca Ibrahima. U rodnom Bužimu završio je osnovno obrazovanje odličnim uspjehom. Kao mladić je svirao gitaru i trenirao taekwondo. Srednju vojnu školu upisao je u Zagrebu. Maturirao je 1984. godine. U Beogradu je upisao vojnu akademiju, smjer R(atno) V(azduhoplovstvo) P(rotiv) V(azdušna) O(dbrana), na kojoj je proveo prve dvije godine. Jednu godinu pohađa u Sarajevu, a završava je 1987. godine u Zagrebu.

Nakon završene akademije, prvi vojni angažman u JNA imao je u Kragujevcu, gdje je radio kao poručnik RV PVO. Iste godine oženio se Sefijom Remetić iz Varoške Rijeke, koja mu je rodila troje djece, kćerku Izetu (1988) te sinove Nevzeta (1991) i Ibrahima (1993). Na dužnosti poručnika u Kragujevcu ostao je četiri godine, sve do početka ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, kada napušta redove JNA i dolazi kući.

Prozrijevši velikosrpske namjere unutar JNA, slomio je sam sebi nogu i tako spriječio odlazak na hrvatsko ratište. S porodicom i nogom u gipsu vratio se kući. Po povratku u Bužim aktivno učestvuje u organiziranju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica na tom prostoru. Bio je jedan od osnivača ŠTO Bužim te od 1. augusta 1992. godine i njegov prvi komandant. Od 15. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost komandanta 105., kasnije 505. bužimske viteške brigade, na čijem je čelu ostao sve do smrti.

Velikan i vojskovođa

“Igman”, kako mu je glasilo šifrirano ime u akcijama, izgradio je brigadu sa specifičnim načinom ratovanja. Do tančina razrađene akcije, vojničko znanje i velika samouvjerenost, u kombinaciji s hrabrošću njegovih boraca, iz sedmice u sedmicu donosili su željene rezultate. Brigada kojoj je bio na čelu postala je poznata širom bihaćke regije, ali i cijele Bosne i Hercegovine (na objema suprotstavljenim stranama). Bila je to prva motorizovana brigada u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine, a još 14. decembra 1993. godine dobila je epitet “viteška”.

Kakva je bila brigada koju je vodio, najbolje je opisao upravo general Nanić 29. aprila 1995. godine u intervjuu za list „Ljiljani“. Na novinarsko pitanje da objasni šta to 505. vitešku motorizovanu brigadu razlikuje od drugih brigada, odnosno, po čemu je ona specifična, odgovorio je:

“Vjerovatno se sve brigade Armije RBiH razlikuju jedna od druge i svaka ima svoje specifičnosti i kao takve ih je teško porediti. Zbog toga i ne bih poredio i pravio razlike između 505. viteške motorizovane brigade i drugih brigada ARBiH, već ću probati u nekoliko riječi kazati šta je to što 505. čini takvom kakva jeste i koje su njene specifičnosti – opredijeljenost boraca i starješina 505. brigade za RBiH bezrezervna je, kao i uvjerenost da se u ovim uvjetima samo borbom i pobjedom nad agresorom može doći do slobode. 505. brigada predstavlja zdrav kolektiv u kojem svaki pripadnik daje maksimum od sebe u izvršavanju zadataka, naročito borbenih u kojima izrastaju najbolji sinovi Bosne.

Iza 505. brigade bogat je ratni put i mnogi uspjesi. To je brigada koja svoje bošnjačke rane liječi pobjedom i čiji pripadnici za pobjedu polažu živote, s osmjehom na usnama i pogledom ka slobodi. Jednom riječju, u 505. brigadi vlada potpuno povjerenje između jedinica i komandi, između boraca i starješina, i na kraju je to brigada na koju narod BiH može u potpunosti računati kao garant pobjede i postojanja Republike BiH.”

Koliko je dobar, pokazale su vojne operacije kojima je rukovodio: Ćorkovača, Munja 93’, Breza 94’, samo su neke od uspješno završenih. Po svjedočenjima njegovih boraca, već nakon operacije Munja 93’ pokazao je svoju maštovitost, odlučnost i sigurnost. Time je stekao povjerenje kod boraca i u njega se gledalo kao u pravog vođu. U vrijeme međubošnjačkog sukoba, Izet Nanić pokazao je svoju dosljednost, patriotizam i domoljublje te se odlučno i pravovremeno suprotstavio formiranju kvislinške paradržavne tvorevine AP Zapadna Bosna.

Borci ga opisuju kao veoma mirnog čovjeka. Osim što je bio veliki patriota i strateg, pamte ga i kao razumnog sugovornika i prijatelja. Nije podizao ton niti se služio psovkama, a bio je privržen vjeri. Izuzetno hrabar, u borbama je bio prvi. Tako je 18. juna 1994. godine u jednoj od bitaka na području Velike Kladuše (rejon Kapana) bio i ranjen. Više je puta pohvaljivan i nagrađivan od komandanta Petog korpusa Atifa Dudakovića, a 15. aprila 1994. godine pohvaljen je i od komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine, generala Rasima Delića. Za svoje podvige u ratnim danima odlikovan je 14. augusta 1994. godine najvećim ratnim priznanjem, ordenom “Zlatni ljiljan”. U svaku bitku kretao je prvi, pa i u onu 5. augusta 1995. godine. Iz te bitke se nije vratio, iako je ona bila pobjednička.

Smrt i historijski kontekst

Četvrtog augusta 1995. godine centar ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije bio je u Liki, na Kordunu i Baniji u Republici Hrvatskoj (nekadašnje Vojne krajine) i djelomično u Cazinskoj krajini u Republici Bosni i Hercegovini. Bio je petak. U Hrvatskoj će taj dan ostati urezan u povijest kao jedan od ključnih iz perioda domovinskog rata. Toga dana započela je operacija Hrvatske vojske (HV) pod nazivom „Oluja“, s ciljem konačnog oslobađanja okupiranih teritorija od paravojnih formacija tzv. Republike Srpske Krajine. Martićeva paradržavna tvorevina našla se pod do tada neviđenim udarom hrvatskih snaga.

U Bužimu je tog dana brigadir Nanić klanjao džumu namaz u gradskoj džamiji. Kratko i vrlo nadahnuto (kao i u uvijek) obratio se prisutnima. U poslijepodnevnim satima, uz prisustvo visokih vjerskih i političkih predstavnika, izvršena je svečana smotra novoformirane jedinice BSN „Hamza“ te uručena ratna zastava njihovom komandantu Asimu Bajrektareviću. I tom prilikom održao je lijep i nadahnut govor.

Komanda Petog korpusa imala je u vidu značaj same operacije „Oluja“ za Unsko-sanski kanton. Spajanje bosanske vojske s hrvatskom značilo bi praktično i deblokadu cijelog bihaćkog okruga. Zbog toga je Komanda korpusa odlučila svoje jedinice uputiti u susret Hrvatskoj vojsci. Osim toga, Izet Nanić bio je svjestan i opasnosti za Bužim. U naletu hrvatskih vojnika Martićeve snage mogle bi pokušati izvršiti proboj preko Bužima u Cazinsku krajinu, što bi svakako imalo velike posljedice za civilno stanovništvo. Zbog toga je Naniću bilo bitno po svaku cijenu izvršiti spajanje s Hrvatima.

Iste večeri zapisao je u svom dnevniku: “SVE JE U IGRI. NADAM SE DA ĆE USPJETI I JA SA NJIMA – a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. SRETNO.”

Sljedećeg dana, 5. augusta, krenuo je s Ćorkovače u proboj i spajanje s HV-om u smjeru Dvora na Uni. Posljednja naredba glasila mu je: “Znate svi zadatak, cilj nam je spojiti se s Hrvatskom vojskom u Dvoru, ali, ako Hrvata ne bude u Dvoru, mi idemo u Kostajnicu. Uglavnom, spojit ćemo se. Sretno.” Na području je Ćorkovače (rejon Vijenac) tog dana i poginuo u 14 sati i 30 minuta iz neprijateljske zasjede. Otvorio je vatru sa svojom pratnjom na neprijatelja i ispalio okvir metaka. Naknadno je izbrojano 28 metaka koji su pogodili stablo bukve iza koje je bila zasjeda. Četnici su iskoristili ubacivanje novog okvira u pušku pogodivši Nanića u vrat. Bio je odmah mrtav. Tako je završio život mladog bužimskog komandanta, koji je bio na čelu 505. viteške brigade od njenog osnutka.

Zaostavština komandanta Nanića

Operacija „Oluja“ HV-a bila je uspješna i RSK je slomljena. U popodnevnim satima 5. augusta bosanske i hrvatske snage spojile su se kod Tržačkih Raštela. Time je izvršena i deblokada Unsko-sanskog kantona (u okruženju je bio preko 1.200 dana). Historijski uspjeh ipak se u Bužimu nije slavio, jer nikome nije bilo do veselja saznavši za pogibiju komandanta Nanića.

Sljedećeg dana, 6. augusta, na osmu godišnjicu braka, klanjana mu je dženaza. Dženazi su prisustvovali svi borci i starješine 505. viteške brigade, general Atif Dudaković, ostali vojni i politički predstavnici i desetine hiljada Krajišnika, a dženazu je predvodio muftija bihaćki Hasan ef. Makić. Pokopan je u rodnoj Nanića Dolini.

Već mu je 8. augusta 1995. godine na mezaru pred njegovu dušu Fatihu proučio predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Od tada do danas njegov mezar postaje nezaobilazna stanica svih putnika koje put navede u Bužim i Krajinu. Bužimljani su 1997. godine njemu i njegovom mlađem bratu Nevzetu podignuli šehidsko turbe, koje je postalo mjestom trajnog izvora nadahnuća, prvenstveno mlađim generacijama. Također, mnoge njegove lične stvari moguće je danas vidjeti u Muzej-sobi 505. brigade u Bužimu, gdje se nalazi i njegova autentična radna soba iz ratnih dana.

U januaru 1996. godine unaprijeđen je posthumno u čin brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, a 1998. godine odlikovan je „Ordenom heroja oslobodilačkog rata“.

Svojim ratnim zaslugama general Izet Nanić postao je jedan od najvećih simbola oslobodilačkog rata. Danas se njegovo ime skoro svakodnevno spominje u Bužimu. Najveća ulica dobila je pod njemu ime. Dva udruženja građana, koja njeguju i čuvaju uspomenu na ratne dane i generala, nose nazive: Udruženje građana „Izet Nanić“ te Udruženje građana „Nanićevi Bužimljani“. Najveća kulturna i vjerska manifestacija „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ (od 4. do 15. augusta) nastala je upravo s ciljem da njeguje uspomenu na slavnog komandanta i njegovu brigadu. U sklopu manifestacije obilježava se i dan pogibije učenjem Jā‑Sīna i tevhida. Njegovo ime nosi i tradicionalni memorijalni malonogometni turnir koji se održava u danima manifestacije.

Osim u Bužimu, po njemu je imenovana i po jedna ulica u Sarajevu, Bihaću, Velikoj Kladuši, Cazinu, Bosanskoj Krupi i mnogim drugim bosanskim gradovima. Kulturno i sportsko udruženje Bošnjaka u austrijskom gradu Dornbirnu nosi naziv „Izet Nanić“.

Danas, general Nanić slovi za jednog od najvećih, ako ne i najvećeg krajiškog junaka u cijeloj historiji. Opjevan u mnogim pjesama, uzor je i inspiracija svim Krajišnicima. Posebnu težinu imaju njegove poruke koje je često upućivao borcima, kao naprimjer: “Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad električar bude električar, a ne obavještajac, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!”

U očima neprijatelja i prijatelja

Nanića su krasili humanost i vojnička disciplina. Kao takvog, pravog vojnika i protivnika vrijednog poštovanja, nerijetko ga opisuju i oni protiv kojih se u ratu borio. Neki od njih su o tome i javno govorili. Posebnu težinu ima izjava nekadašnjeg premijera Republike Srpske Gojka Kličkovića. Gostujući u emisiji „Goli život“ (Happy TV) srbijanskog novinara Milomira Marića 5. jula 2014. godine, na novinarski upit o tome da li je Nanić činio zločine nad Srbima, odgovorio je sljedeće: “On lično, njega što se tiče, nema nijednog dokaza da je počinio bilo koji zločin on nad Srbima.” U istoj emisiji o Naniću i njegovoj brigadi kazao je: “Vrlo sposoban rezervni oficir i profesionalac vojnik, koji je svoj zadatak shvatao onako kako treba, jer je 505. bužimska brigada najelitnija brigada koju je Armija BiH imala u svojim redovima. (…) On je bio strah i trepet zbog svoje jedinice koju je tako pripremio i obučio. (…) To je bila najbolje opremljena, obučena jedinica i spremna za izvršavanje zadataka…”

Godinu ranije u augustu, slične riječi hvale o Izetu Naniću i 505. brigadi imao je, opet u istoj emisiji, i nekadašnji pripadnik Arkanove garde Rade Rakonjac. Nanića kao „disciplinovanog vojnika profesionalca“, kako ga je tom prilikom opisao, ali i njegovu brigadu uspio je upoznati tokom boravka u Velikoj Kladuši, odnosno u borbi na strani Fikreta Abdića i njegove Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Tom prilikom rekao je: “O tim ljudima, koliko god oni bili neprijatelji, ja sam uvek govorio reči hvale, jer su stvarno mnogo, ali mnogo hrabri. Ako može da se kaže ludo hrabri, onda su oni ludo hrabri.”

O liku i djelu Izeta Nanića u ratnim danima najbolje govori svjedočenje njegovog pratioca Sehudina Aleševića iz dokumentarnog filma o Naniću snimljenog u produkciji TV SA: “Naišli smo na jedno selo gdje su nas čekali žene, djeca, stari ljudi. Kao i obično, mi smo iz pratnje bili ispred komandanta. Izašla je jedna stara nena i upitala me: ‘Sinko, koji je Nanić?’ Ja sam uzeo nenu za ruku i doveo je do Nanića. Tu su s nama bili svi komandanti brigada i komandant Petog korpusa. Ta nena, kad sam je doveo do komandanta, rekla je Izetu Naniću: ‘Sinko, nisam muško da ti skinem kapu, ja ti skidam maramu.’”

Res, non verba! Neka mu je vječni rahmet i lahka zemlja bosanska.

Prihodi USK od koncesija: 2017. godine do 31. marta uplaćeno 115.000 KM, dok je 2015. godine do 31. oktobra naplaćeno 920.000 KM? (VIDEO)

Nije potrebno puno analize kada je u pitanju novo doba u kojem ostaju zabilježeni video zapisi i izvještaji medija, snimci obećanja ali i rezultata rada pojedinaca ili grupa ljudi.

Tako je jedan od jučerašnjih priloga emitovanih u Dnevniku RTVUSK posebno istaknuo prihode Unsko-sanskog kantona ostvarene na osnovu uplaćenih koncesija za prva tri mjeseca u iznosu od 115.000 KM, zainteresirani čitatelji, njih nekoliko se obratilo redakciji portala USN prisjećajući se kraja 2015. godine kada su čuli i vidjeli prilog u kojem je također bilo govora o prihodima na osnovu koncesija. Tada je do kraja oktobra te godine na osnovu koncesija uplaćeno 920.000 KM.

Predsjednik Komisije za koncesije je kazao kako je do konca juna ove godine ostvareno dodatnih prihoda što će svakako biti prikazano u polugodišnjem izvještaju.

U prilogu pogledajte VIDEO iz novembra 2015. godine i jučer oba priloga emitovala RTVUSK:

Sa ili bez medicinske škole – novi polazak 26.07.2017.

Kako smo i naveli u proslom članku ukazala se prilika i za nemedicinski kadar. Jedna od rijetkih ponuda poslodavca, gdje ne traži certifikat ili diplomu o završenoj srednjoj medicinskoj školi. Naime, radi se o firmi koja svoje poslovnice ima po cijeloj Njemačkoj, a trenutno je potražnja Berlin i München.

Uslovi za kandidate koji imaju medicinsku školu je da posjeduju B1 certifikat, dok je za kandidate bez diplome potreban veći nivo poznavanja njemačkog jezika (B1 + ), ali bez certifikata.

Za prijavu na konkurs potrebno priložiti:

  • CV (biografija)
  • diploma medicinske škole (ukoliko posjeduje)
  • slika kandidata 2x
  • završen kurs za njegovatelja ( poželjno , ali nije neophodno)

Detalji konkursa:

Poslodavac omogućuje i organizira sve detalje oko smještaja i dokumentacije koji su neophodni za ostanak i rad .

KONKURS TRAJE DO POPUNJAVANJA MJESTA

*Napomena: Usluge agencije za posredovanje pri zapošljavanju su potpuno besplatne!
Prolaznost na prošlom razgovoru za posao je bio i više nego uspješan. Naime, 90 % kandidata je dobilo posao i već su u proceduri za dobijanje radne vize.

Prijave možete izvrišiti na sljedeće načine:

Tel: 037 961-370

putem e-mail: info@jobstep.ba sa naznakom “razgovor za posao”, preko online forme (KLIKNI) ili lično kod nas u kancelariju.

Održana konferencija za medije povodom obilježavanja 25 godina od osnivanja bihaćkih brigada

Devetnaestog jula navršava se punih 25 godina od osnivanja bihaćkih brigada, 501. Slavne i 502. Viteške. Tim povodom Grad Bihać, Ministarstvo za pitanje boraca i RVI USK, te Savez branilaca USK, organizuju zajedničko obilježavanje ovog jubileja. Tim povodom danas je održana konferencija na medije na kojoj su organizatori predstavili program i aktivnosti obilježavanja.

Danas od 18 sati, na gradskom igralištu „Bigram“ predviđeni su sportski susreti pripadnika ovih brigada, dok će sutra u 9 sati delegacije posjetiti Mezarje „Humci“ i Katoličko groblje u Žegaru, gdje će se podsjetiti svojih poginulih saboraca. Nakon toga, u 10 sati, premijer USK Husein Rošić i gradonačelnik grada Bihaća Šuhret Fazlić zajednički će primiti komandante i komandire ovih brigada.

„Željeli smo ovogodišnje obilježavanje da održimo na najznačajnijoj lokaciji otpora, na vratima Bihaća gdje je faktički počeo rat ali gdje je i slomljen agresor. Nema vojnika iz ove dvije brigade koji nije ratovao na Grabežu ali i iz svih drugih jedinica, stoga pozivamo sve pripadnike i građane Bihaća da budu sutra sa nama. Pripremili smo jedan kvalitetan program gdje će svi koji poštuju tekovine proteklog rata imati priliku da uz ugodno druženje, vojnički obrok i osvježenje, kroz časove historije, iz prve ruke čuju šta se to dešavalo na tim lokalitetima u obrambeno-oslobodilačkom ratu 1992. – 1995. godine“ – rekao je Hamdija Abdić Tigar.

Ministar Dževad Malkoč kazao je da je čuvanje tekovina obrambeno-oslobodilačkog rata od zaborava jedan od osnovnih zadataka ministarstva na čijem je čelu, te da je zbog toga prirodno da Ministarstvo za pitanja boraca i RVI USK-a podržava ovakve manifestacije, dok je gradonačelnik Grada Bihaća Šuhret Fazlić istakako važnost 501. Slavne i 502. Viteške brigade, te svih ostalih prištabskih jedinica u proteklom ratu i zahvalio se svim pojedincima i kolektivima koji ovih dana čine napore kako bi se ova manifestacija uspješno i dostojanstveno realizirala.

Održan probni trening u Košarkaškom klubu „Bihać“

Na trening su se odazvali sljedeći igrači: 1) Amel Selmanović (KK „Bihać“, 1,86 m – 83 kg / play – bek), Izet Halilović (KK „Bihać“, 2,00 m – 95 kg / centar), 3) Haris Demirović (KK „Bihać“, 2,02 m – 95 kg / krilo), 4) Muhamed Dizdarić (KK „Bihać“, 1,81 m – 67 kg / play), 5) Emir Šabotić (KK „Bihać“, 1,87 m – 81 kg / bek), 6) Osman Hadžić ( KK „Bihać“, 1,80 m – 70 kg / play), 7) Muhamed Pašić (KK „Bosna XXL“, 1,96 m – 72 kg /krilo), 8) Dino Dulić (KK „Bosna XXL“, 1,95 m – 75 kg/ krilni centar), 9) Đorde Tomazović (KK „Bihać“, 2,13 m – 122 kg/ centar), 10) Luka Batinica ( KK „Drvar“, 1,94 m – 77 kg / play – bek), 11) Nemanja Ratkovac (KK „Derventa“, 1,87 m – 76 kg / play – bek), 12) Dušan Jotić ( KK „Mladost“ Mrkonjić Grad, 2,04 m – 90 kg / krilni centar – krilo), 13) Miloš Srdić ( KK „Mladost“ Mrkonjić Grad, 1,94 m – 85 kg / bek – krilo) 14) Slaviša Pećanac (KK „Drvar“, 1,96 m – 98 kg / krilni centar – krilo).

Naime, KK „Bihać“ je krenuo u potpunu rekonstrukciju kluba, a cilj je ekspresno vraćanje u A1 košarkašku ligu FBiH. Rukovodstvo uskoro najavljuje i održavanje skupština, gdje će biti usvojena nova tijela kluba, i to redom sekretar, sportski direktor, menadžer, članovi upravnog odbora, članovi skupštine, treneri omladinskog pogona, kao i šef stručnog štaba seniorske ekipe. Neposredno poslije toga će biti održana i prozivka, da bi se konačno utvrdilo na koga klub računa u narednoj sezoni, a nakon čega bi pripreme trebale otpočeti.

Nesreća u Bihaću: Prevrnuo se kamion s drvima (FOTO)

Na magistralnom putu M5 u Bihaću došlo je do prevrtanja kamiona s drvima.

Vozač je pretrpio lakše tjelesne povrede. Policijski službenici u ovim trenucima vrše uviđaj, a uzrok nesreće je vjerovatno nesipravnost dizalice.

Više informacija uskoro!

Bihaćka pivovara uz Haruna Sadikovića do olimpijske norme

Ugovor je potpisan na 3 godine , odnosno do početka Olimpijskih igara koje se održavaju u glavnom gradu Japana 2020 godine.

“Ovom prilikom se zahvaljujem Bihaćkoj pivovari, koji će znantno olakšati moju put ka ispunjavanju Olimpijske norme.” kratko je kazao za portal USN Harun Sadiković.

Gradska Galerija Bihać: Čekaonica

Na sadržajnoj razini, jezgru ove izložbe čine artefakti koji su nastale kao rezultat intervencije Harisa Rekanovića u niz dnevnopolitičkih i “zabavnih” tiskovina koja je narativ posredovan mainstream medijima svela na niz neartikuliranih i besmislenih “uvida” ili “izjava.” Ova intervencija stoga neartikuliranost, besmislenost i radikalni manjak sadržajnog i društvenog značaja prikazuje kao “stvarni” sadržaj javnog mainstream diskursa. Na konceptualnoj razini, ovi aterfakti publici bivaju predstavljeni/ ponuđeni na uvid u okruženju koje simulira čekaonicu (u frizerskom salonu, ordinaciji itd.) što je gesta koja, “miksanjem” domena kulture i ekonomije, kulturu prikazuje kao domen prostiranja ekonomije, tj. ideologije te koja prostor nevezan za umjetnost ili kulturu mobilizira kao prostor kritički artikulirane umjetnosti.

Infiltrirajući umjetnost u domenu ekonomske djelatnosti i performativno ekstrahirajući “događanje” iz frivolne geste čekanja na neku uslugu, Čekaonica stoga normalnost dnevnih rituala i vječno čekanje na dolazak “prosperiteta, razvoja, uljuđenosti” dekodira i kao oblike društvene patologije i kao oblike primjene ideoloških matrica kapitalizma koje suspenziju življenja predstavljaju kao njegov vrhunac.

Sportska sedmica u gradu na Uni

Naime, u organizaciji sportskih udruženja protekle sedmice odigrala su se tri takmičenja, i to u malon nogometu, skipanju i streetballu.

Malonogometni turnir Preminger 2017

Prvi su počeli malonogometni klubovi koji su na sportskom terenu Kulturnog centra u Bihaću priredili sedmi po redu Malonogometni turnir ”Preminger 2017”.

Ovo takmičenje privuklo je veliki broj klubova, a prvo mjesto zauzeo je MNK ”Mini dnevnik 1987 Intermozaik”. Finalisti i drugoplasiraniza ovu godinu su MNK ”Clio Polir servis Henić”, dok je treću poziciju zauzeo prošlogodišnji pobjednik MNK ”Pekara Ninaj”.

Takmičenje skipera – vodiča

Rijeka Una protekle sedmice je također postala sportsko borilište, gdje su svoje umjeće upravljanja rafting čamcima pokazali skiperi – vodiči.

Prvu pozciju zauzeo je Emir Abdihodžić, drugoplasirani je Harun Henda, dok je treće mjesto pripalo Edinu Redžiću.

Streetball Bihać 2017

Veliki broj krajiških haklera odmjerio je snage na košarkaškom igralištu u centru Bihaća. Naime, 5. Streetball turnir ”Bihać 2017” ugostio je veliki broj ekipa s područja USK-a koji su se pod obručima ”Bigrama” takmičili po  FIBA-inom sistemu 3 na 3.

Na turniru su učestvovale 4 ženske ekipe i 12 muških,a revijalnu utakmicu su odigrale i 2 ekipe košarkaša u kolicima, a brojna publika uveličala je ovaj sportski događaj.

Turnir je protekao u veoma fer i korektnoj igri i suđenju, a ovaj put ekipa “Zvonce i amigosi” su prekinuli dominaciju ekipe “Wanted” koji su se morali zadovoljiti drugim mjestom, dok je treće mjesto pripaloekipi ”Krupljani.ba”.

Sportska sedmica u gradu na Uni sjajna je uvertira za nadolazeći sportsko-rekreativno-turistički vikend u Bihaću, kada će ovaj grad ugostiti Internacionalnu turističku ”Una regatu 2017”, takmičenje u skokovima sa gradskog mosta, zatim ”Drugo blobbing takmičenje”, što će na kraju završiti sa koncertom ”Parnog valjka” na gradskoj otoci.