U sklopu obilježavanja „16. juna – Dana branilaca Bihaća„ i 25. godišnjice napada agresora na grad Bihać, Gradska uprava organizira svečanu akademiju i niz prigodnih aktivnosti kojima će se obilježiti ovaj značajan datum iz odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine.

Tim povodom održan je drugi radni sastanak Organizacionog odbora za obilježavanje 16. juna – Dana branilaca Bihaća na kojem je usaglašen program obilježavanja.

Javna kuhinja Imaret u Bihaću, koja djeluje u sklopu Regionalnog odbora Merhameta, nalazi se u veoma teškoj finansijskoj situaciji. Iako je nastupio mjesec ramazan, zbog neizmirenih obaveza prema dobavljačima, javna kuhinja bi mogla ostati bez hljeba, a mnogi korisnici kuhinje bez iftara.

Regionalni odbor Merhameta Bihać projekt javne kuhinje Imaret Bihać i punkt javne kuhinje Cazin realizira već 12 godina. Tradicionalno tokom mjeseca ramazana organiziraju iftare za korisnike javnih kuhinja, a priprema se realizira kroz humanitarnu akciju “Iftar”, koja traje tokom cijelog mjeseca ramazana i osnovni cilj je prikupljanje namirnica i finansijskih sredstava za pripremu iftara.

Prije nekoliko dana, javna kuhinja je dobila upozorenje zbog neizmirenih dugova prema pekari koja dobavlja hljeb.

“Trenutno funkcionišemo u veoma otežanim uvjetima zbog nedostatka finansijskih sredstava, tako da nam prijeti obustava isporuke hljeba zbog duga pekari koji iznosi 5.300 KM. Nažalost, gradske vlasti su raspoložene da javnu kuhinju pomognu u prehrambenim namirnicama, isključujući finansijsku podršku za rad javne kuhinje”, kazao je za naš portal Alen Prošić, direktor Regionalnog odbora Merhameta Bihać, u čijem sklopu djeluje javna kuhinja.

Kako objašnjava Prošić, ovakvim potezom gradske uprave našli su se u pat poziciji jer nemaju sredstava za izmirenje obaveza za kiriju, plin, električnu energiju, zdravstvene usluge vezane za javnu kuhinju, naknadu za rad kuharici, itd.

“Želim naglasiti da su nas političari zaboravili, tako da smo iz budžeta Grada Bihaća do danas na račun primili 2.000 KM, iz kantonalnog budžeta nismo imali nikakve podrške te smo funkcionisali zahvaljujući dobrim ljudima. No, želimo im i poručiti da javna kuhinja nikad nije funkcionisala od milostinje političara, već isključivo zahvaljujući dobrim ljudima”, rekao je Prošić dodajući da su sličan problem imali i prošle godine, također u vrijeme ramazana.

On je rekao da početak mjeseca ramazana za javnu kuhinju Imaret u Bihaću predstavlja tračak nade da će ova ustanova i dalje opstati zahvaljujući dobročiniteljima koji izvršavaju svoju vjersku obavezu pomažući svoje komšije.

Javnoj kuhinji Imaret Bihać možete pomoći u prehrambenim namirnicama koje možete donijeti u prostorije javne kuhinje, ulica Midžića mahala 3, ili finansijskim sredstvima koja možete doznačiti na broj žiroračuna: 199-045-000-2154-807 kod Sparkasse bank, Filijala Bihać, s naznakom “Za akciju iftar 2017”. Kontakt telefon: 037/311-728.

Dok jedan na svojoj djedovini u Bihaću nije mogao dobiti dozvolu ni za kiosk, drugi je na tom istom zemljištu gradio stanove pa naknadno legalizirao iako nikad nisu riješeni vlasnički odnosi. Prvoga je nepravda dotukla i prerano je otišao na onaj svijet. Drugi, podoban neimar, iz građevinske firme završio u fotelji Kantonalnog arhiva. Treća strana – prevareni kupci ostali su ni na nebu ni na zemlji.

Godinama je obitelj Delić-Redžepagić pokušavala pribaviti dozvolu da otvore obiteljski obrt na zemlji koja je im je ostala u vlasništvu nakon što su, zbog urbanističkih izmjena u središtu Bihaća, 80-ih godina prošlog stoljeća, morali promijeniti adresu. A onda je na toj lokaciji prije 10-ak godina počela nicati bespravna građevina.

Suvlasnica zemlje Rahmana Delić priča kako nikad nitko iz obitelji nije dao suglasnost za gradnju te zgrade: «Čak je moj muž išao da stavi zabranu građevinsku, on je poslao zabranu Fikretu Kovačeviću i da izađe inspekcija da li je to regularnu. Poslije je bilo, 20.6.2007., inspekcija je izašla i nakon 2 mjeseca dobili smo odgovor kao da on ima odobrenje za građenje. dobili smo odbijenicu kao da je sve riješeno».

No, da je bilo sve riješeno, ne bi uslijedili gotovo pa panični potezi tadašnje općinske administracije, pozivi Mesudovom ocu koji je preminuo još 1982. da se izjasni daje li Kovačeviću suglasnost za gradnju

«Poslije su oni slali na njegovog mrtvog oca kao da on daje suglasnost, to je bilo 20.2.2008., on je to srećom, eto ne bi ni znao da su slali poziv, otišao u poštu i podignuo. I oni su to tako sebi slali na mrtvog čovjeka, ne znam koliko su još slali, možda jesu više, ne znam sami sebi slali, odgovarali, zaključivali, to je mog muža jako potresalo», nastavlja ona.

https://www.facebook.com/federalna/videos/1786258361389624/

Na kraju je Mesud obolio i preminuo, 7 godina nakon ovog poziva. Nepravda u ovoj državi sve češće ubija.

S druge strane, 2008 Fikretu Kovačeviću je baš dobro krenulo: u lipnju urbanistička dozvola, u rujnu legalizacija, u prosincu uporabna dozvola. Sve školski, u razmacima od po tri mjeseca… I sve na kraju prvoga te na početku drugog mandata načelnika Općine Bihać Hamdije Lipovače. A vrijeme kampanje između. Naravno da Kovačević za Lipovaču ima samo riječi hvale: «Kad god sam došao u goste kod načelnika, svaki put me počastio, lijepo primio i bilo mu je drago da je neko konačno nakon rata počeo da gradi zgradu. Ja znam da o njemu kruže svakakve priče, ali moje je iskustvo – kamo sreće da imamo još takvih ljudi. Odmah da razjasnimo, ja nisam politička opcija Hamdije Lipovače».

Jedan SDA, drugi SDP, no našli se. Pitali smo Lipovaču je li pogodovao Kovačeviću?

«Ja nisam nikom mogao pogodovati, nezakonito ili zakonito, ako je imao potrebnu dokumentaciju. Ako je služba pripremila urbanističku suglasnost, građevinsku dozvolu, i ako je na kraju komisija primila taj objekt, znači tehnički prijem za uporabnu dozvolu, znači da su ispunjeni svi uvjeti», odgovara Lipovača.

Ali nisu. Pokazat će to spis koji se našao pred vijećnicima u prosincu 2010., nakon što je Lipovača otišao na dužnost premijera Unsko-sanskoga kantona, a na njegovu, nakon izvanrednih općinskih izbora, došao Albin Muslić. Postupajući po zahtjevu Fikreta Kovačevića za utvrđivanje prava vlasništva u svrhu legalizacije objekta u Sarajevskoj 1, Služba za prostorno uređenje dostavila je Uredu načelnika, a novi načelnik Općinskome vijeću – prijedlog da se taj zahtjev odbije. Zanimljiv preokret, pogotovu ako se ima u vidu da je Kovačević prvo pribavio rješenje o legalizaciji, a tek nakon tog tražio – priznavanje vlasništva u svrhu legalizacije.

«U konkretnom slučaju mi smo ovaj zahtjev odbili ne baveći se pitanjem legalizacije nego isključivo pravnog osnova koji govori o imovinsko-pravnim odnosima kao uvjetu za omogućavanje stjecanja prava vlasništva. U postupku koji je prethodio OV-u tada 2010. utvrđeno je da na osnovu službenih evidencija, znači prije svega ZK izvadaka i kopija katastarskih planova, pa i samih posjedovnih listova, da tu nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Što je bilo ranije, ja ne mogu komentirati», priča Muslić.

Muslić i inače nema praksu u javnosti komentirati poteze svog prethodnika Lipovače. Premda iz iste političke opcije, putovi su im se razišli u vrijeme kad je kantonalni SDP 2012., zbog brojnih korupcijskih afera, pokušala razriješiti Lipovaču svih stranačkih pozicija. Nastavak poznat.

U međuvremenu, Muslić se vratio na bihaćki Pravni fakultet. Građanska katedra, imovinsko pravo. I iskustvo javne uprave. Pa smo insistirali na odgovoru, makar teorijskom – bi li vaša novinarka mogla dobiti prvo legalizaciju pa tek onda dokument o priznavanju prava vlasništva, ako se zna da je legalizacija postupak u kojem se ono što je mimo propisa, bilo zbog prostorno-planske dokumentacije bilo zbog neuređenih vlasničkih odnosa – legalizira nakon što se uskladi s propisima? I evo tog odgovora: «U tu svrhu u Općini imamo cijeli niz službenika, pomoćnika, sekretara, koji moraju paziti na zakonitost sve i jednog akta koji se donosi u okvirima organa uprave. Kada biste me uvjerili da je određena tačka apsolutno u skladu sa zakonom, vi biste dobili takvo rješenje».

Čime je to Kovačević uvjerio Lipovaču, odnosno njegovu administraciju, da 2008. ispunjava uvjete za legalizaciju, unatoč neurednom vlasništvu, a što se je pokazalo već 2010? Postoje u javnosti nagađanja o izvjesnoj kompenzaciji nekome tko se dao uvjeriti, u vidu stana koji je nedugo zatim preprodan, ali nitko nam za tu priču nije ponudio valjane dokaze. S druge strane, oni koji razumiju pravo tvrde da to ne bi ni bilo dokazivo, jer je zgrada bila tek u izgradnji, neucrtana, pa se sve moglo odraditi bez ugovora. U svakom slučaju, Kovačević negira da je bilo kome učinio ustupak takve vrste, pa ćemo mu morati vjerovati na riječ. Za sad.

U međuvremenu, probleme imaju oni koji su od Kovačevića stan uredno kupili, platili i imaju ovjereni ugovor.

«Ugovor je u prosincu 2011. sačinjen kod notara Jakupović Adema. U članu 5 tog istog ugovora je stajalo da se prodavac obvezuje u roku od 1 godine etažirati isti tj. obaviti obvezu iz ugovora da se mi možemo uknjižiti kao vlasnici stana», nabraja Edita Beganović, vlasnica stana.

No, kad su 4 godine kasnije, supružnici Beganović stan odlučili staviti pod hipoteku, došli su do neočekivanog saznanja: «Ne samo da nije urađeno etažiranje po čl. 5 ugovora nego postoji spor između prodavaoca stana Fikreta Kovačevića i nekih suvlasnika koji se nalaze u ZK-ovima koji pokazuju da su također vlasnici zemljišta na kojima je izgrađena ta zgrada, u kojoj se nalazi moj stan. Prilikom sačinjenja tog istog ugovora nisam sumnjala u navedeni pravni posao tog istog notara Jakupovića. Potpisivanjem ugovora član 5 je ukazivao sam na etažiranje, a istog tog dana nam je predočena upotrebna i građevinska dozvola koju posjeduje Fikret Kovačević koja datira iz 2008. godine».

Edita Beganović u prosincu 2011. nije znala za odluku Općinskog vijeća iz 2010. kojom je Kovačeviću odbijen zahtjev za priznavanje prava vlasništva. No, je li za taj dokument, dokaz neriješenih imovinsko-pravnih odnosa prodavatelja, trebao znati javni bilježnik, te je li mu bila dužnost na to upozoriti nju kao kupca?

Kontaktirali smo Adema Jakupovića da čujemo njegovu stranu. Pred kameru nije htio, ali nam je u telefonskom razgovoru kazao kako on nije imao razloga sumnjati u javne isprave koje su mu predočene, jer građevinsko, odnosno rješenje o legalizaciji, naprosto podrazumijevaju čisto vlasništvo. Zato, dodaje, na taj način i sastavlja ugovore za zgrade u izgradnji. Kupca se štiti odredbom o etažiranju, i do sad ni sa jednom zgradom drugih investitora nije imao problema. Iznimka je zgrada investitora Kovačevića. Dodajemo, zgrade – jer već ih ima 5. I svugdje neki problemi.

«Osjećam se prevarenom. Smatram da su ovdje, mimo Kovačevića, odgovorni ljudi iz uprave koji su mu dopustili da može ovakve malverzacije raditi u centru grada», navodi Beganović.

A Kovačević upravu optužuje za aljkavost: «Izgradio sam zgradu u Sarajevskoj ulici prema tada važećim propisima, na suvlasništvu se mogla dobit građevinska dozvola, mogla se dobiti upotrebna dozvola, ali nismo se mogli uknjižit u gruntovnicu i sad ovom postupku koji vodi ZK ured Bihać bit će i to riješeno ja mislim u narednih nekoliko mjeseci».

Posjed u Sarajevskoj, kaže, stekao je kupovinom od rahmetli Kulenović Fikreta, a drugi dio od porodice Redžepagić: «Nakon 2002. sklopio sam fer ugovore s ovom porodicom drugom i nisam ih mogao proknjižit sve do prošle godine. Ali su mi oni uredno dali neograničenu punomoći koje su priložene prilikom dobivanja urbanističke odn. građevinske dozvole. Sve te dokumente imam, ali ne ovdje».

Razumijemo da nije imao punomoći sa sobom, jer smo razgovor vodili ne u sjedištu njegove građevinske tvrtke nego u prostorijama Kantonalne arhive, gdje je unatrag 8 mjeseci – ravnatelj, ali ni do danas nismo dobili obećane punomoći. Zaboravio je, baš kao što je zaboravio spomenuti sve razloge zbog kojih je 2010. odbijen njegov zahtjev za priznavanje vlasništva. Iz obrazloženja se jasno vidi da su neki od ugovora i punomoći na koje se tad pozivao u najmanju ruku upitne.

Umjesto tog, Kovačević danas kaže: «Odbijen sam kažem samo iz razloga što nije mogao Zavod za prostorno uređenje, nije mogao ili nisu htjeli, ne znam zašto nisu mogli uknjižit Općinu na tom dijelu gdje prolazi ulica».

On tvrdi da su svim vlasnicima parcela u današnjoj Sarajevskoj ulici 1988. isplaćene pravične naknade. I krivicu ponovno prebacuje drugome, ne obrazlažući kako je uopće logično graditi bilo što pa naknadno peglati zakonske obaveze.

«Nažalost, zbog aljkavosti administracije nisu isknjiženi i oni sad i dalje opterećuju taj ZK list i ovim sad postupkom koji se vodi oni će biti brisani i ulica će biti uknjižena tako da ja ostajem sam na građevinskoj parceli», objašnjava Kovačević. Siguran je u to zato što postoje ugovori određeni s tim licima koja se vode sa njim u ZK listu – za njih postoje u Zavodu za prostorno uređenje ugovori.

Zanimljivo je spomenuti da Javna ustanova Kantonalna arhiva po prirodi stvari surađuje sa Zavodom za prostorno uređenje na prikupljanju arhivske građe. Kovačević tvrdi kako njegova današnja pozicija i njegov pravni interes nemaju nikakve veze ta da se ugovori koje spominje u izjavi sami pojavljuju, donose “neki ljudi”… Je li mu vjerovati na riječ?

2011. je od Beganovića dobio novac i za uplatu poreza na promet, platio tek 2015. kad su oni saznali za hipoteku porezne uprave koja je u međuvremenu uknjižena.

Edita Beganović nastavlja pravnu bitku. Od gradskih je vlasti zatražila oglašavanje ništavnosti svih ranije pribavljenih Kovačevićevih dozvola, a protiv njega podnijela kaznenu prijavu. FUP je istragu proširio na zlouporabu položaja i ovlasti, uključeno Kantonalno tužiteljstvo.

Zatražena je i dokumentacija koja se odnosi na građevinsku i uporabnu dozvolu iz 2008. Provjerava se sve. Naši izvori kažu, posebno bi trebalo obratiti pozornost na punomoći za zemlju. Navodno je bilo i krivotvorenih. Istraga će reći svoje.

Brojni građani koji su predali pasoše prije već uobičajenih gužvi u ljetnom periodu na šalterskim mjestima, na nove putne isprave čekaju duže od mjesec dana. Prema podacima Agencije za identifikacione dokumente, jedan od razloga povećanog broja zahtjeva za izdavanje putnih isprava je problem u postupku javnih nabavki s tenderom na kojem je birana firma koja će izrađivati putne isprave.

Uprkos najavama da je problem sa predstavnicima Muhlbauera rješen i da će se normalizovati isporuka pasoša, do toga nije došlo, zbog čega je IDDEEA raspisala novi tender za nabavku pasoša vrijedan 25,6 miliona KM.

Tako se problemi sa isporukom pasoša u Bosni i Hercegovini nastavljaju. Građani na izdavanje putne isprave čekaju i do dva mjeseca. Mnogi od njih zbog toga su morali otkazati već uplaćene putne aranžmane, a neki su čak izgubili dogovorene poslove u inostranstvu. Nakon predavanja zahtjeva, građanima niko ne može garantovati kada će pasoše dobiti, zbog čega su opravdano nezadovoljni.

Saga o kašnjenju pasoša uskoro bi mogla dobiti epilog, informacija je državne Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA). U MUP-u USK ističu da će do normalizacije izdavanja pasoša, prema njihovim saznanjima, doći do druge polovine juna. Najveći broj neodrađenih zahtjeva, su oni zaprimljeni u Bihaću i Cazinu, Sanskom Mostu i Velikoj Kladuši, kaže Hadžera Nezić, administrator u MUP USK.

A do konačne normalizacije isporuke pasoša, građanima koji ne žele čekati, iz državne Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka poručuju da putne isprave mogu dobiti i po skraćenom postupku, za 72 sata, ali i dodatnih 250 KM.

Nakon uspješno provedenog postupka mirenja, Mirovno vijeće za JP RTV Bihać je postiglo sporazum i donijelo zaključak, na osnovu kojeg su radnici, koji su od 17. aprila u štrajku, i direktorica Enesa Hrustanović postigli dogovor i potpisali sporazum o zamrzavanju štrajka.

Podsjećamo, Sindikat je štrajk započeo zbog 5 neisplaćenih plata s kraja 2016. i početka 2017. godine. Naime, radnici potražuju neisplaćene plate za novembar i decembar 2016. godine, te januar, februar i mart 2017. godine.

Razmatrani materijali:

1. Informacija o stanju sporta u gradu Bihaću od strane Gradskog sportskog saveza,
2. Stanje u NK „Jedinstvo“ Bihać od strane kluba,
3. Pregled stanja sportske infrastrukture od strane JU-e za sport, odmor i rekreaciju.

Prema riječim vijećnika sva tri gore navedena dokumenta daju mnoštvo definicija, liste želja, različitih ocjena, prijedloga i mišljenja o tome što se po pitanju sporta u gradu Bihaću treba raditi, kako bi se trebalo raditi, te koje mjere poduzeti. Najviše ih zabrinjava ih činjenica da dokumenti ne objašnjavaju osnovni problem: Zašto ne postoje programi koji se bave ovim tim pitanjima?

Na osnovu analize ovih dokumenata, provedene rasprave o istim, kao praćenja stanja sporta u gradu Bihaću sa aspekta organiziranosti sporta, sistemskih rješenja i njihove primjene, stanja sportske infrastrukture, financiranje sporta, zdravstvene zaštite učesnika u sportu, stručni kadrovi u sportu, informiranost o sportu i dr., nameće se više generalnih zaključaka:

1. U cijelosti poštivati i insistriati na primjeni postojećih zakonskih propisa i sistemskih rješenja u oblasti sporta, posebno: Zakon o sportu USK-a, Zakon o udruženjima i fondacijama FBiH, te Zakon o ustanovama RBiH, te na taj način potpuno depolitizirati oblast sporta i vratiti ga u sportske institucije kojima je to svrha postojanja i koje su odgovorne za stanje i razvoj sporta. U tom smislu traži se od gradonačelnika grada Bihaća da u skladu sa svojim ovlaštenjima pripremi Odluku kojim će se bliže utvrditi uslovi, kriteriji, način i postupak dodjele sredstava iz budžeta Grada Bihaća za oblast sporta.
2. Prekinuti dugogodišnju praksu (neke aktivnosti u tom smjeru su već poduzete) direktnog politički motivisanog financiranja određenog broja sportskih klubova dirketno iz budžeta Grada, što se pokazalo lošom praksom, a nije ni u skladu sa Zakonom o sportu USK-a. U tom smislu prema Zakonu o sportu USK-a Sportski savez grada Bihaća donijet će Pravilnik o raspodjeli sredstava sportskim klubovima na osnovu kojeg će se vršiti doznačavanje finansijskih sredstava iz budžeta Grada za finansiranje sporta.
3. Poboljšati nivo suradnje Gradskog sportskog saveza i Gradskog vijeća, odnosno obavezati Graski sportski savez, kao subjekt (nevladina organizacija) koji se najvećim dijelom finansira iz budžeta Grada Bihaća, da Gradsko vijeće izvještava-informira o svom planu rada i o utrošku sredstava. Sportski savez će za svaku godinu Gradskom vijeću dostaviti Program rada i Plan utroška sredstava u roku utvrđenom Zakonu o sportu USK-a, odnosno kvartalne i godišnje izvještaje o radu i finansijskom poslovanju.
4. Kvalitet kadrova (sportski radnici, treneri, medicinsko osoblje, delegati, sportski pedagozi) u institucijama sporta mora biti unaprijeđen, da bi kadrovi bili sposobni da izvrše neophodne analize u svom domenu rada i ponude stručna konkretna rješenja. Kontinuirano raditi na omasovljavanju sportskih klubova, prednost kod finansiranja dati klubovima sa omladinskim selekcijama, a poseban značaj najboljim sportistima kroz nagrađivanje značajnih sportskih uspjeha u vidu stipendija i sl.
5. NK „Jedinstvo“ Bihać za dvije godine treba da obilježi 100 godina postojanja rada i djelovanja, a nalazi se u nezapamćeno teškom stanju, možda najtežem od njegovog osnivanja. U ovakvim okolnostima potrebno je da organi kluba (Upravni odbor i Skupština kluba) uz pomoć krovne sportske institucije grada (Gradski sportski savez) čija je Jedinstvo članica hitno i studiozno analiziraju razloge i uzroke dugogodišnjeg teškog stanja u kojem se nalazi klub, te ponude konkretne prijedloge neophodnih mjera i strategiju sa preciznim rokovima, u cilju prevazilaženja trenutnog stanja, te davanja smjernica za budući rad i djelovanje kluba.
6. Adaptaciju i izgradnju sportske infrastrukture staviti na prvo mjesto kad je oblast sporta u pitanju. S tim u vezi ubrzati proces sanacije postojeće sportske infrastrukture, prvenstveno sportskog centra „Luke“ i nogomentnog stadiona „Borići“ sa pratećim objektima.
7. Odrediti koja će javna ustanova/preduzeće biti zaduženo za gazdovanje, upravljanje i održavanje sportskih igrališta u mjesnim zajednicama na području Grada Bihaća, te gradskog nogomentnog stadiona.
8. Jasno se opredijeliti koje manifestacije sporta su od interesa za Grad Bihać u cilju promocije grada, stimulacije mladih da se bave sportom i podizanja nivoa sportske kulture svih učesnika, odnosno prekinuti praksu neplanskog finansiranja sportskih manifestacija za koje nije jasno identificiran nivo benefita za Grad.
9. Dati nalog Službi za internu reviziju Gradske uprave, da izvrši reviziju finansijskog poslovanja za period 2012. – 2016. godina, s obzirom na sumnje u mnogobrojne nezakonitosti koje su se odvijale o tom periodu, sa naglaskom na sprovođenje postupka javnih nabavki za igrališta u MZ.
10. Osigurati potrebna budžetska izdvajanja za sport, redovne prihode za Sportski savez u cilju finansiranja sportskih klubova, te u tom smislu posebnu pažnju posvetiti finansiranju sporta osoba sa invaliditetom.
11. S obzirom na sve izneseno, a naročito teško stanje u oblasti sporta, pad obuhvata mladih u sportu, slabije takmičarske rezultate, činjenicu da je Savez finansijski opterećen za narednih nekoliko godina, te s obzirom na sve pomenute nezakonitosti u radu tokom diskusija (nezakonito prebacivanje novca Jedinstvu preko drugih klubova u periodu blokade računa, nezakonito pristupanje izgradnji dječijih sportskih igrališta u mjesnim zajednicama), prihvatanje dugogodišnje negativne prakse uplitanja politike u sport i neukazivanje na taj problem, smatramo da predsjednik Sportskog saveza zajedno sa Upravnim odborom, u najmanju ruku iz moralnih razloga, treba da podnesu ostavke.

Svi zaključci su izglasani, 16 vijećnika stranaka GS, SDP, A-SDA i DF glasali su za navedene zaključke, dok su vijećnici SDA bili suzdržani. S druge stane SDA je ponudila nekoliko zaključaka za uvećanje nekoliko budžetskish stavki za sport u ukupnom iznosu od 420 hiljada KM i ti zaključci su odbijeni.