Iz pouzdanih izvora Avaz.ba saznaje da Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) vrši provjere o pokušaju uzimanja mita lica poznatog Tužilaštvu, koje je pokušalo da reketira jednog zastupnika u Skupštini USK.

Nezvanično, zastupnika Admira Hadžipašića (A-sda) to lice koje je prijavio Tužilaštvu pokušalo je u više navrata “ubijediti” kako treba dati veću količinu novca kako bi riješio status Visoke međunarodne škole u Cazinu, čiji je vlasnik, a kojoj je nedavno Ministarstvo obrazovanja USK rješenjem osporilo rad zbog navodnog neispunjavanja uvjeta.

Suma koja je tražena prvo je iznosila 100.000 KM, a onda je “pala” na 40.000 KM.

Hadžipašić, koji je i zastupnik u Domu naroda FBiH, odbio je komentirati ovaj slučaj i uputio nas na Tužilaštvo USK.

Sumnja se da iza ovoga slučaja stoji više lica.

DORH će, kako doznaje Dnevnik.ba, podignuti optužnice protiv 20-ak časnika tzv. Armije BiH zbog počinjenih zločina nad bh. Hrvatima.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podignut će optužnice protiv 20-ak časnika tzv. Armije RBiH zbog počinjenih ratnih zločina nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, doznaje Dnevnik.ba.

Prema informacijama kojima raspolažemo, među optuženima će biti i Sefer Halilović, Atif Dudaković, Enes Kovačević i Enver Hadžihasanović.

Riječ je o zločinima nad Hrvatima koji nisu bili obuhvaćeni procesima u Haagu.

Podsjećamo, hrvatske žrtve Halilovića optužuju da je odgovoran za zločine nad Hrvatima u selu Grabovica između Mostara i Jablanice, Dudakovića da je odgovoran za smrt generala Vlade Šantića u Bihaću, a Kovačevića za zločine u Jablanici.

Čuveni gitarista i vođa benda Divlje jagode u intevjuu za beogradski Nedeljnik pričao je o karijeri benda u Londonu, o novom albumu i o tome zašto nije postao član svjetski poznatog benda Whitesnake

Pjesmom London opisan je boravak “Divljih jagoda” u Londonu. Šta se tačno događalo? Kako je izgledao život u prijestolnici rockenrola?

Odlazak u London, potpisivanje sedmogodišnjeg ugovora, snimanje albuma u čuvenom studiju Matrix, turneja po Engleskoj i nastup u prestižnom Marquee Clubu bilo je ostvarenje svih mojih želja i maštanja. Iako je od boravka u Londonu prošlo dosta vremena, sjećam se da smo bili tretirani kao buduće zvijezde, pa je sve izgledalo prilično bajkovito i nestvarno. Neću nikad zaboraviti da su na koncertu u Marquee Clubu u publici bila dvojica najvećih klavijaturista na svijetu Keith Emerson i Don Airey, koji su nakon završenog koncerta došli u garderobu da nam čestitaju.

Don Airey je u to vrijeme bio klavijaturista grupe Whitesnake i naša kompanija ga je angažirala da bude gost na engleskom albumu Divljih jagoda, tako da je to bilo nezaboravno studijsko iskustvo. Noćni izlasci su uglavnom bili rezervisani za St. Moritz Club, poznat po tome što su njegovi gosti uglavnom bili svirači i ljepotice.

Sjećam se da su dva ženska rock benda Girlschool i Rock Goddes, koji su kao i pokojni Lemmy bili inventar i tamo su visili svaku noć.

Da li su Divlje jagode mogle da naprave internacionalnu karijeru?

Da je to pitanje davne 1988. godine netko postavio Jeffu Hennigtonu, vlasniku diskografske kuće iz Londona, on bi sigurno odgovorio da su Wild Strawberries (Divlje jagode) buduće svjetske zvijezde.

Činjenica je da su Divlje jagode jedini bend sa Istoka Evrope koji je potpisom sedmogodišnjeg ugovora sa Logo Records Company dobio šansu da na velika vrata uđe na svjetsku scenu. Ja sam bend doveo do mjesta o kojem je mogla sanjati većina evropskih bendova i mislim da sam sve dobro napravio, osim što se dio ekipe nije mogao nositi sa novonastalom situacijom. Ponekad se ljudi ne mogu snaći u tako velikom i multikulturalnom gradu. Da li je bez obzira na tu činjenicu moglo biti drugačije — to će uvijek ostati pitanje.

Sarađivao si sa mnogim velikim muzičarima, kao što je Tony Martin. Da li si imao ponude da postaneš gitarista nekog velikog stranog benda?

U vrijeme dok sam sa Divljim jagodama snimao u Londonu, Whitesnake je snimao album u Torontu i tražili su drugog gitaristu. Kako je Don Airey u isto vrijeme snimao klavijature za oba benda, pretpostavljam da je on bio taj koji je rekao da zna gitaristu koji bi mogao to mjesto popuniti. Sjećam se da mi je jedan dan za vrijeme snimanja došao naš menadžer i objasnio da Whitesnake traži gitaristu i da bih ja mogao biti taj.

Rekao sam mu da ne želim, niti da mogu sjediti na dvije stolice i da to jednostavno ne bi bilo fer prema ljudima iz Logo Recordsa, kao ni prema mojim sviračima.

Jučer je navršeno punih deset godina od smrti pripadnika MUP-a USK-a Adema Vojića. Tim povodom je na relaciji Bihać-Orašac do mjesta turbeta, sa startom u 10:00 sati oko 20 maratonaca istrčalo šesti po redu maraton u znak sjećanja na preminulog Adema Vojića.

Adem Vojić je rođen 22.04.1964. godine u Orašcu, svoj prvi radni odnos u policiji započeo je u R Hrvatskoj 1987. godine, a radni odnos u Centru službe bezbjednosti Bihać, otpočeo je 29.08. 1991. godine. Formiranjem kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova USK-a nastavio je je svoj rad.

U svom radu obavljao je poslove komandira za sigurnost i regulaciju saobraćaja, bio je komandir Policijske stanice Bihać, zatim je jedno vrijeme radio i u Jedinici za profesionalne standarde, jer je bio čovjek koji je imao sve potrebne kvalitete za rad u takvoj jedinici.

Posjedovao je čin samostalnog inspektora te zvanje diplomiranog ekonomiste. Umro je 12.03.2007. godine.

Program interkulturalnog učenja u Japanu omogućava srednjoškolcima iz Bosne i Hercegovine da provedu školsku godinu u ovoj otočnoj zemlji istočne Azije. Na ovakav vid školovanja odlučila se i Ada Čizmić, učenica drugog razreda Gimnazije u Bihaću.

Ova svestrana djevojka je odlična učenica, a svoju hrabrost pokazala je kada je aplicirala na AFS program. AFS interkulturalni programi je međunarodna nevladina, neprofitna, stranački i vjerski neorijentisana organizacija zasnovana na volonterizmu, koja pruža iskustva interkulturalnog učenja kako bi ljudima pomogla da razviju znanje, vještine i razumijevanje potrebno za stvaranje pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Među mnogobrojnim prijavama, Ada je izborila svoje mjesto i ispunila uslove za odlazak na jednogodišnje školovanje u Japan, tačnije u Hirošimu.

Ada je prva učenica Gimnazije u Bihaću koja odlazi na školovanje u Japan. Na njenu odluku ponosni su i profesori koji su joj pružili punu podršku. Ministarstvo nauke, kulture i sporta Vlade USK također podržava ovake i slične projekte, jer ih smatraju izuzetno značajnim kako za učenike tako i za zemlju iz koje dolaze.

Ada u Hirošimu putuje 21.marta. AFS učenici gosti su u domaćim porodicama i pohađaju školu, te na taj način dobivaju novu perspektivu o stranoj kulturi. Istovremeno stiču bolje razumijevanje sebe i kulture svoje domovine.

Od početka ove godine transport sirovog mlijeka od proizvođača do mljekare u Federaciji BiH mora pratiti i “Obrazac 2B”, bez kojeg mljekare ne smiju primiti mlijeko od kooperanata.

Prema uputama, obrazac trebaju plaćati poljoprivrednici, što oni, s druge strane, u potpunosti odbijaju, smatrajući da se radi o dodatnom “udaru” vlasti na njihova skromna primanja.

Federalna uprava za inspekcijske poslove izdala je krajem prošle godine Rješenje, koje je stupilo na snagu 1. januara 2017. godine, o tzv. “Obrascu 2B” kojeg proizvođači mlijeka moraju dostavljati prilikom predaje sirovog mlijeka, a radi se o dodatnim provjerama kvaliteta i sigurnosti mlijeka. Preciznije, navedenim obrascem, odnosno certifikatom ili potvrdom, potvrđuje se zdravstveno stanje proizvoda, odnosno da na mjestu porijekla nije utvrđena zarazna i prenosiva bolest.

“Rješenje o ‘Obrascu 2B’, federalni veterinarski inspektor donio je na osnovu Zakona o veterinarstvu u BiH i to na osnovu člana 17. stav 1 i 2, koji glasi ‘proizvodi životinjskog porijekla u trgovini moraju biti na propisan način označeni i praćeni propisanim veterinarskim certifikatom ili potvrdom'”, kazali su za Klix.ba iz Federalne uprave za inspekcijske poslove.

Kako navode, osnov za donošenje ovog Rješenja je u Odluci o veterinarskoj svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i pošiljaka životinjskog porijekla u unutrašnjem i međunarodnom prometu, čijim je članom 16. propisano da “za sve pošiljke životinjskog porijekla namijenjene ishrani ljudi ili industrijskoj upotrebi i otpadne animalne tvari u unutrašnjem prometu, nakon obavljenog veterinarsko zdravstvenog pregleda prilikom utovara pošiljaka, ovlašteni veterinar izdaje veterinarsko zdravstvenu potvrdu o zdravstvenom stanju pošiljke”.

Poljoprivrednici: Rješenje je preskupo i neprovodivo

Međutim, poljoprivrednici ističu da navedeni obrazac i rješenje predstavljaju samo novi i potpuno bespotrebni namet vlasti, koji ide na njihovu štetu.

“Uz svu našu dokumentaciju koju imamo o zdravstvenom stanju životinja, dva mjesečna uzorkovanja mlijeka u ovlaštenom laboratoriju, nametnuli su nam i taj uslov koji je fizički i finansijski nemoguće provesti. Znači, mi to ne možemo stići plaćati, a fizički nije moguće da veterinar obiđe svaku farmu u jednom danu i da izda potvrdu, odnosno ‘Obrazac 2B’, budući da bi taj obrazac trebao ići svaki dan”, kaže za Klix.ba Dževahir Babić iz Udruženja poljoprivrednika “Krajina”, najbrojnijeg u Bosni i Hercegovini.

Prema njegovim riječima, cijena Obrasca 2B kreće se različito, zavisno od veterinarskih stanica.

“U prosjeku, cijena je oko 7,20 KM. S obzirom na to da se radi o potvrdi koji bi se trebala ‘vaditi’ na dnevnoj bazi, zamislite koliki je to trošak za jednog poljoprivrednika na mjesečnom i godišnjem nivou”, govori Babić.

Ipak, kako bi izašla u susret svojim kooperantima, mljekara Meggle iz Bihaća prihvatila je da za prva tri mjeseca u ovoj godini plati obrazac umjesto poljoprivrednika.

Kompanija Meggle: Primjenjuje se nepovoljnije pravilo za poljoprivrednike

“Mi to plaćamo, iako nismo obavezni, jer prema Pravilniku, to bi se trebalo plaćati na mjestu proizvodnje”, kaže nam Kemal Hrnjić, direktor kompanije.

Na pitanje da li za svakog kooperanta plaća na dnevnoj bazi preko 7 KM, Hrnjić ističe da je regulativa toliko nejasna, da ni sam ne zna koliko, ni šta praktično plaća.

“To je trebalo toliko koštati i trebalo se plaćati na mjestu proizvodnje svaki dan otprilike na 2.000 farmi na prostoru USK. Nakon toga su rekli da će ići po mjestu otkupa mlijeka, pa nisu išli ni to. Sada idu po općinama i taj iznos je puno manji. No, nije bitan ni iznos, koliko je važan princip”, napominje.

Prema njemu, najveći problem u cijeloj priči jeste da su u koliziji dva zakona koji regulišu navedenu problematiku – državni i federalni.

“Suština je da federalni inspektor u ovom slučaju provodi Zakon o veterinarstvu sa državnog nivoa, a neće da primjenjuje federalni zakon po istom pitanju, koji je u suštoj suprotnosti sa državnim i ne predviđa to. Odnosno, primjenjuje pravilo koje je nepovoljnije za poljoprivrednike, ali i za nas prerađivače. To nama daje za pravo da mislimo da oni idu na to na nama otežaju posao, a ne da nam olakšaju”, pojašnjava Hrnjić.

On, dalje, ističe da slične provjere već plaćaju kantonalnoj veterinarskoj inspekciji, dok nove provode općinske inspekcije.

“Besmisleno je da se praktično ista stavka plaća dva puta. To nema nigdje u svijetu. No čak nije problem ni to. Ako nešto treba da se plaća – nek se plaća. Međutim, ako nešto nije praksa u Evropskoj uniji, ne znam zašto i kod nas ne bi izmijenili postojeće zakone”, dodaje.

Neusklađena zakonska regulativa, u RS-u drugačije uređeno

Upravo se u postojećim zakonima kriju svi problemi. Naime, kako bi dobila izvoznički broj Evropske unije i uskladila svoje propise sa evropskim, Bosna i Hercegovina se obavezala na donošenje tri nova zakona: Zakona o veterinarstvu, Zakona o sigurnosti hrane i Zakona o poljoprivredi BiH.

“Čak i da je samo donesen Zakon o veterinarstvu BiH, danas ne bi imali ovakvih problema, već bi poslovanje bilo usklađeno sa EU. Međutim, pošto Zakona još nemamo, inspekcijski organi su iskoristili taj vakuumski prostor i nametnuli dodatne obaveze poljoprivrednicima”, kaže Hrnjić, dodajući da ako se 15 godina moglo raditi bez primjenjivanja te stavke na terenu, ne vidi razlog zašto se nije mogao sačekati i period do donošenja novog Zakona.

U skladu s tim, kaže da njegova kompanija, od 1. aprila, neće više plaćati kooperantima troškove za Obrazac 2B, pa bi to u potpunosti trebalo pasti na teret poljoprivrednicima.

Halil Serdarević iz Udruženja “Agro obrt” iz Tuzlanskog kantona kaže da su kompanije kao što su Dukat i Zott također plaćale ovaj obrazac u dosadašnjem periodu za kooperante sa ovog područja.

“No mi proizvođači to rješenje nismo dobili niti vidjeli”, napominje Serdarević, napominjući da proizvođači mlijeka neće plaćati obrazac ukoliko se to bude tražilo od njih, te da će, ukoliko bude potrebno, organizirati i proteste.

Kontaktirali smo i Republičku upravu za inspekcijske poslove Republike Srpske, iz koje tvrde da nisu donijeli uredbu o ovom obrascu, te da po važećim propisima ni ne mogu izdati bilo kakve obrasce.

“Naši veterinari rade po VS obrascu koji je na snazi već duže vrijeme”, ističu u Republičkoj upravi, dodajući da oni sva Rješenja po pitanju kontrole kvaliteta i sigurnosti mlijeka crpe iz entitetskih zakona, no slažu se da problemi postoje i da bi se trebalo donijeti jedinstveno rješenje koje će svima olakšati posao.

Nužno usvajanje Zakona o veterinarstvu BiH

Bilo kako bilo, poljoprivrednici smatraju da bi Vlada FBiH trebala izdati naredbu Federalnoj inspekciji da stavi van snage rješenje o Obrascu 2B.

No, iz Ureda za veterinarstvo BiH, pak, kazali su nam da se, usljed važećih zakona, isključuju bilo kakve mogućnosti ukidanja ili ograničavanja upotrebe veterinarsko-zdravstvenih potvrda.

“Želimo istaći da se u potpunosti slažemo da je izdavanje propisanih potvrda kada je riječ o sirovom mlijeku, ali i o nekim drugim proizvodima i sirovinama, nepraktično i teško izvodljivo i da bi njihovo ukidanje bilo i potrebno, s obzirom na odredbe tzv. ‘higijenskog paketa EU’, a koji je transponiran i u naše zakonodavstvo. Međutim, zbog ranije navedenog razloga to za sada nije moguće. Jedino rješenje ovog problema jeste što hitnije usvajanje novog Zakon o veterinarstvo u BiH, u čijem prijedlogu se izdavanje veterinarsko-zdravstvenih potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke ne propisuje”, istakli su iz kabineta Ljubomira Kalabe, predsjednika Ureda za veterinarstvo BiH.

Konačno, u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove ne vide ništa sporno u Obrascu 2B.

“U konkretnom slučaju se radi o poštivanju zakonskih odredbi kojih se trebaju pridržavati svi subjekti na koje se odnose. A ako se smatra da zakonske odredbe na bilo koji način nisu dobre, poznata je procedura, a to je izmjene zakona ili donošenja novih zakona”, kazali su iz inspekcije, dodajući da oni ne donose zakone, već ih samo sprovode.

Pred Kantonalnim sudom u Bihaću danas se nastavlja suđenje za Muhameda Budilmića, optuženog za ubistvo bihaćke advokatice Jasmine Koričić, podmetanjem eksplozivne naprave na vrata ureda.
Budimlić se tereti za krivično djelo ubistvo uz krivično djelo u sticanju za izazivanje opće opasnosti, te za krivično djelo držanja eksplozivnih tvari.

Naime, prilikom pretresa kod njega je pronađena ručna bomba M75. A prilikom eksplozije oštećena su vozila Pežo i Fiat, te Golf koji se sa putnicima zatekao u saobraćaju, bili su i gosti u susjednom restoranu Amfora, čime je izazvao opasnost po život ljudi.

Suđenje će biti nastavljeno i 23. marta.

-Škola ni u kom slučaju ne prestaje sa radom, neke uslove koji su navedeni u rješenju ministarstva mi ispunjavamo, a za neke ćemo u Zakonskom toku od 60 dana otklonuti nedostatke- kazao nam je Admir Hadžipašić, vlasnik privatne visoke škole u Cazinu kojoj je Ministarstvo obrazovanja USK nedacvno donijelo rješenje da ne ispunjavaju uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja za izvođenje studijskih programa na 18 odsjeka.

-Nije sporna činjenica da je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK-a donijelo Rješenje koje ste objavili uz navedeni članak, međutim kako se radi o nezakonitom Rješenju koje ima političku pozadinu to je Kantonalnom tužilaštvu USK-a podnijeta krivična prijava te je formiran predmet u nadležnom Tužilaštvu.

Svakako iz objavljenog Rješenja ne može se proizvesti zaključak koji bi ukazivao da se ukida Visoka međunarodna škola, stoji u reakciji ove ustanove.

Biti human i velikodušan, biti topao i osjećajan su karakteristike ljudi koje se danas, pogotovo u ovo ludo vrijeme izuzetno cijene, a koje su na žalost rijetke.

Pomoći, pružiti ruku kada je potrebna, posebno onima koji su teško bolesni, čije su dijagnoze jezive, čak na prvi pogled bez ikakvih šansi za izlječenje, obiteljima koje žive na ivici siromaštva i koje jedva skupe novac za režije, a cijena liječenja njihove djece doseže milijunske iznose. Često su šanse za ozdravljene vezane za skupe međunarodne klinike koje ne priznaju humanost, samo sumiraju profit pa je darivati sredstva, koliko god mala ili velika bila, gesta i korak koji bi trebao biti normalan, human, socijalan, posve prirodan i uobičajen.

Naime,riječ je o srednjoškolki iz Velike Kladuše,Hanifi Tričić, koja boluje od leukemije.

Saznavši nesretnu priču ove mlade djevojke,vijeće učenika Katoličkog školskog centra Ivan Pavao ll u Bihaću,organiziralo je humanitarni koncert u saradnji sa upravom škole i ostalim srednjim školama u Bihaću kao što su: Elektrotehnička škola,Umjetnička škola i Unsko-sanski koledž.Cilj je bio prikupiti što veći broj finansijskih sredstava kojima bi olakšali Hanifino skupocjeno liječenje u Sarajevu. Koncert je uspješno održan 10.03.2017.godine u prostorijama Katoličkog školskog centra,i odaziv učenika i ostalih građana je bio izuzetno dobar,prikupiljen je određeni iznos novca koji će se uručiti direktno porodici Tričić iz Velike Kladuše.

Čovjek je velik toliko koliko daje. Treba davati od srca onim ljudima koji su u teškoj životnoj situaciji i bez pomoći. Treba uvijek imati na umu: Kolo sreće se okreće, tko danas bi gore, sutra bi dolje. Svakome se može dogoditi, svakome i sve: bolesti, neimaština, bankrot, potresi, poplave, nesreće, razne tragedije… Uvijek, kad god možemo treba pomagati jer to je osjećaj koji svakog čovjeka čini velikim, ispunjenim i sretnim čovjekom.

Najugroženije porodice sa djecom u pet kantona nemaju dječji dodatak iako na to imaju pravo, a u kantonima u kojima se on isplaćuje kada za to ima novca iznosi mizernih od 14,5 KM do 33 KM i neizvjesno je da li će i kada ovakva situacija biti promijenjena, kažu u nevladinim organizacijama.

Ističu da je očito prioritet isplata plata budžetskim korisnicima, dok za djecu uglavnom nema novca.

“Ni s tim novcem koji ljudi dobiju ne mogu ništa, pogotovo kada je dijete malo ni paket pelena da kupe, a kriteriji su takvi da se dječji dodatak isplaćuje ljudima koji nemaju skoro ništa. Zamislite koliko im treba samo da režije plate”, rekla je Berina Ceribašić iz nevladine organizacije “Naša djeca”.

Naglasila je da se dječji dodatak i dalje ne isplaćuje u Hercegovačko-neretvanskom, Livanjskom, Zapadnohercegovačkom, Unsko-sanskom i Posavskom kantonu.

“U HNK nema ni zakona kojim se to reguliše, a Livanjski i ZHK recimo imaju zakone, ali su djeca uvijek zadnja u planiranju”, dodaje Ceribašićeva.

Kazala je da je, po ranijim podacima koji se nisu baš mijenjali, dječji dodatak u Kantonu Sarajevo najveći i iznosi oko 33 KM, u Srednjebosanskom je 30 KM, u Tuzlanskom 20 KM, Bosansko-podrinjskom 29 KM, a u Zeničko-dobojskom 14,50 KM.

“U Tuzlanskom kantonu je 20 KM, a za treće i naredno dijete je 40 KM. Ali isplata kasni. Prošle godine je bio protest majki jer je kasnila deset mjeseci. Sada su neke isplate izvršili, malo nadoknađuju, ali to i dalje kasni”, rekli su u Udruženju “Zemlja djece u BiH” Tuzla.

Tako su iz Ministarstva finansija TK u januaru saopštili da je počela isplata dječjeg dodatka za april 2016. godine.

Iz resornog ministarstva USK kazali su nam da se dječji dodatak ne isplaćuje jer za to nema novca u budžetu, a trebaju milionska sredstva. Slična obrazloženja ranije su imali i u nekim drugim kantonima.

Iz nevladinih organizacija ističu da se godinama govori o novom federalnom porodičnom zakonu po kojem bi sve ugrožene porodice sa djecom na nivou FBiH imale ovaj dodatak u iznosu od oko 14 KM, što je nedovoljno, ali bi barem svi ovo primali.

“Nema još ništa od toga. Zakon je još u radnom materijalu”, kažu u Udruženju “Zemlja djece u BiH”.

Emir Agić iz Sarajeva, “najboljeg” kantona, živi sa suprugom i dvoje djece za koju prima dječji dodatak i ističe da bi pomoć trebalo da bude veća za socijalno ugrožene.

“Ko se ne nađe u toj koži, ne zna kako je niti se može objasniti kako se snalazimo. Ovo što ja primam za djecu je pojačani dodatak jer sam ja RVI pa za njih dobijam po 49,5 KM i osim takva dva dodatka imam 56 KM invalidnine i to je sve. S tim mogu platiti samo režije. Snalazim se tako što prodajem košpice, ma svakako”, dodao je Agić.

Da porodice teško žive i nakon što prestanu dobijati dječji dodatak jer im djeca postaju punoljetna, dokaz je Alija Rogo, žena kojoj je muž umro prije devet godina i koja i danas teško živi. Stanuje sa troje djece koja su na birou, uzima obrok iz narodne kuhinje, a ona nakon što ju je udario auto i poslije operacija ne smije dizati ništa teže od tri kilograma.