Stiže novi zakon: Za brzu vožnju 1000 KM, a nevezivanje pojasa 300 KM

November 30, 2016

Pred poslanicima Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u srijedu će se naći Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. U parlamentarnu proceduru, nakon ulaganja amandmana, prijedlog Zakona je proslijedilo Vijeće ministara BiH.

Podsjećamo, kjučne novine koje se nalaze u novom tekstu zakona su vezane za kaznenu politiku. Tako su novim zakonskim rješenjem za korištenje mobilnog telefona tokom vožnje i nekorištenje zaštitnog pojasa previđene kazne od 100 do 300 KM. Trenutno se nevezanje pojasa kažnjava sa svega 30 KM.

Izmjenama zakona predviđa se i zabrana korištenja mobilnih telefona i slušalica u oba uha za pješake koji se kreću putem ili prelaze kolovoz. Također, za prekoračenje brzine predviđene su kazne od 400 do 1.000 KM. Novčanom kaznom u rasponu od 400 KM do 1.000 KM biće kažnjeni i vozači koji odbiju alkotestiranje ili imaju preko 1,5 promila alkohola u krvi.

Kazne od 400 KM do 1.000 KM previđene su za vozače koji voze neispravan automobil, kao i one koji prevoze dijete mlađe od 12 godina na prednjem sedištu. Za mlade vozače do dvije godine vozačkog staža predlaže se vraćanje zabrane vožnje od ponoći do pet sati ujutro, osim onih vozača koji imaju ugovor o radu. Mladom vozaču kojem budu izrečena četiri kaznena boda poništava se vozačka i mora ponovo da polaže vozački ispit. Vozilima registrovanim u inostranstvu neće više moći da upravljaju vozači koji imaju stalno boravište u BIH.

Za vozače bicikala neće biti obavezno korišćenje zaštitnih kaciga. Analizom problema koji su se javili kod primjene ovakve odredbe izveden je zaključak da takva odredba destimulativno utječe na obim korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva u gradu/naselju.

Dopunom člana 236. propisuje se oštrija sankcija za vozača koji prilikom pokretanja vozila iz mjesta naglo poveća brzinu kretanja na način da dolazi do stvaranja prekomjerne buke i škripe. Novim zakonskim rješenjima, propisuje se izdavanje novih ”prenosivih“ tablica koje bi služile za registraciju vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje i za vozila kojima se obavlja eksperimentalna vožnja.

Također, cijeneći funkciju izvedenih „dnevnih” svjetala na vozilima kao ekonomičnije alternative „kratkim” svjetlima, predložena izmjena u novom zakonu se ogleda u mogućnosti korištenja „dnevnih” umjesto „kratkih” svjetala.

Vozači u periodu od dvije godine nakon polaganja vozačkog ispita i dobijanja dozvole ne smiju upravljati automobilom od ponoći do 5:00 sati ujutro. Ukoliko u tom periodu vozač prikupi četiri kaznena boda, njegova vozačka dozvola se poništava i morat će ponovo polagati vozački ispit. Vozači koji imaju stalno boravište u BiH neće moći upravljati vozilom registriranim u inostranstvu.

Ministarstvo komunikacija i prometa BiH očekuje da će ove izmjene i dopune, stupanjem na snagu, u velikoj mjeri doprinijeti podizanju opšte saobraćajne kulture na puno veći nivo nego što je to danas slučaj, te pozitivno utjecati na smanjenje štetnih posljedica saobraćaja, prvenstveno putem smanjenja broja nastradalih lica u saobraćajnim nezgodama na putevima u Bosni i Hercegovini.

/fokus.ba
foto: arhiva BISCANI.NET

U Bihaću pronađena izuzetno opasna aviobomba teška 250 kg

November 30, 2016

U naselju Privilica u predgrađu Bihaća danas je pronađena aviobomba MK 82 teška 250 kilograma. Riječ je o izuzetno opasnoj bombi, snažne i jake detonacije sa 100 kg eksploziva.

Kako nam je kazao Fahrudin Solak iz Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), bomba je pronađena u predgrađu Bihaća prilikom izvođenja građevinskih radova na prokopu kanala za određene instalacija.

“Aviobomba je američke je proizvodnje, a moguće da je proizvedena ’60-ih godina te da se i danas koristi u avijaciji. Najvjerovatnije je bila u vlasništvu JNA i postavljena je kako bi se aktivirala s daljinskim upravljačem tokom rata jer su tu bile linije razgraničenja”, kazao je Solak.

Danas je urađeno iskopavanje i utvrđivanje njene opasnosti, a kako ja naveo Solak, u njoj je pronađeno 100 kilograma ekploziva te je izuzetno opasna sa snažnom i jakom detonacijom.

Nakon što se izvrše sve pripremne aktivnosti, pripadnici FUCZ iz Sarajeva i Bihaća će pristupiti uništavanja aviobombe. Ljudi iz okolnih kuća će biti izmješteni prilikom ovih aktivnosti.

foto: ilustracija
/klix.ba

Izborom Davora Župe za predsjedavajućeg konstituisano Gradsko vijeće Bihaća

November 30, 2016

Konstituiranjem novog saziva Gradskog vijeća Bihać i izborom vijećnika Davora Župe za predsjedavajućeg GV Bihać, okončan je proces formiranja izvršne i zakonodavne vlasti u gradu Bihaću nakon lokalnih izbora održanih 2.oktobra ove godine. Za izbor Davora Župe (DF) na poziciju predsjedavajućeg GV Bihać u naredne četiri godine , glasalo je svih 30 vijećnika, odnosno pet vijećnika Građanskog saveza, SDP BiH, ASDA, dva vijećnika Demokratske fronte, 11 vijećnika SDA i dva vijećnika SBB.

Zahvalivši se svim vijećnicima na jednoglasnoj podršci i ukazanom povjerenju da u naredne četiri godine vodi rad GV Bihać, novoizabrani predsjedavajući Davor Župa,kazao je da građani Bihaća od svih vijećnika u naredne četiri godine očekuju ozbiljnost u radu, konstruktivne prijedloge i kritike, a ne političke nesuglasice i prepucavanja.

„Drago mi je što novi saziv GV Bihaća ima dosta mladih osoba, žena i iskusnih privrednika i osoba iz društveno-političkog života jer to može biti velika šansa da naš grad postavimo na mjesto kakvo i zaslužuje i nadam se da ćemo svojim radom i zalaganjem nakon četiri godine moći reći da se nemamo čega stidjeti i da smo uradili dobre stvari za građane Bihaća „-kazao je predsjedavajući Župa.

Čestitku novoizabranim vijećnicima i predsjedavajućem GV Bihać uputio je i Šuhret Fazlić,gradonačelnik Bihaća, kazavši da je ponosan što je izabran na dužnost gradonačelnika Bihaća u istom mandatnom periodu kada i aktuelni saziv GV Bihać kojeg čine ugledni građani Bihaća, privrednici, šest žena, brojni borci i komadanti Armije R BiH i mlade osobe sa puno ideja i spremnosti da se uhvate u koštac sa nagomilanim problemima.

„ Želim da u naredne četiri godine gradsku upravu Bihaća učinim maksimalno efikasnom,samostalnom,profesionalnom i na raspolaganju svima onima koji žele i jednu marku uložiti u razvoj našeg grada. Uvjeren sam da ću na tom putu imati podršku svih vijećnika u GV Bihać jer smo danas suočeni sa činjenicom da je teško financijsko stanje u gradu Bihaću i da imamo skoro 40 miliona KM dugovanja, od čega 30 miliona KM dolazi na naplatu već slijedeće godine. To se mora znati i ova činjenica treba da definiše pravac i rad ovog GV Bihać u naredene četiri godine.Pred nama su godine u kojima moramo sanirati dugovanja ,moramo štedjeti,neće biti novih zapošljavanja,neće biti neplanskih troškova i o svemu ćemo obavijestiti javnost „-kazao je gradonačelnik Fazlić.

Prije izbora novog rukovodstva GV Bihać, vijećnici su izabrali članove Komisije za rukovođenje tajnim glasanjem i Komisije za izbor i imenovanje. Tako su za članove Komisije za rukovođenje tajnim glasanjem izabrani Refik Imširović,predsjednik i članovi Muhamed Čavkunović i Hasan Keškić, dok će Komisiju za izbor i imenovanje sačinjavati Ilda Alibegović, predsjednica i članovi Fatka Kulenović, Ahmed Fatkić, Edin Felić i Damir Pečenković.

Također, Zlata Ibrahimpašić, sekretar GV Bihać , upoznala je vijećnike sa Izvještajem o provedenim lokalnim izborima za Gradsko vijeće Bihać održanim 02.oktobra 2016.godine, izabranim gradskim vijećnicima, o preuzetim mandatima, podnesenim ostavkama na dužnost vijećnika, kao i zamjenskim vijećnicima u Gradskom vijeću Bihać.

Konstituirajućom sjednicom GV Bihać do izbora predsjedavajućeg Davora Župe, predsjedavao je najstariji vijećnik Muhamed Čavkunović, koji je javnost upoznao da će svoj paušal u naredne četiri godine dodijeliti studentima sa prosjekom ocjena iznad 9 , Emini Mešić i Rami Mujagiću .

Bihać kroz povijest (2. dio): BIHAĆ 1260. – 1878. godine

November 30, 2016

Prvi pisani spomen Bihaća

Riječ bihać u različitim svojim oblicima kao što su bihag, bihak, bišće ili bijać označava kraljevsko dobro. Kao najvažnija srednjovjekovna utvrda Pounja, Bihać se prvi puta spominje 1260. godine kao vlasništvo cistercitske Topuske opatije. To potvrđuje isprava ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. od 26.2. 1260. godine kojom poklanja Topuskoj opatiji posjed Kralje za izdržavanje grada na otoku sv. Ladislava. U sačuvanim povijesnim listinama grad na otoku zabilježen je pod različitim imenima: Bihig, Byheg, Buch, Bichich, Bihag, Vyhych, Bywhegh Wyhugh. Već 1262. godine Bihać postaje slobodni municipij sa svim pravima „slobodnog kraljevskog grada“. Ovaj status mu je omogući znatno brži gospodarski i prometni razvoj, a tome je dodatno pogodovala i činjenica da je preko Bihaća išla prometna veza Posavske Hrvatske (Slavonije) i Dalmatinske Hrvatske. Na poseban način, stjecanjem statusa „slobodnog kraljevskog grada“, dolazi do razvoja trgovine i zanastva bez značajnijeg plemićkog utjecaja i samovolje. Zahvaljujući trgovačkim povlasticama kralja Ladislava iz 1279. godine strani trgovci počinju prvo privremeno, a onda i trajno nastanjivati Bihać. U 13. i 14. stoljeću Bihać kao slobodna općina sklapa ugovore sa susjednim velikašima, te kao ravnopravna strana vodi s njima sporove. Potvrđuje to i spor koji bihaćka općina 1271. godine vodi s opatom topuskog samostana, koji je okončan preuzimanjem zajedničke obveze da na svom zemljištu neće primati i nastanjivati odbjegle kmetove.

Starija historiografija donosi mišljenje da je Bihać jedno vrijeme bio metropolis et propugnaculum totius regni Croatiae, odnosno glavni grad Hrvatske. Međutim, među povijesničarima o tome ne postoji jednoznačno mišljenje. Smatra se da je ova tvrdnja najvjerovatnije zasnovana na činjenici da onaj tko je u tom razdoblju pod svojom kontrolom imao Bihać da je imao i vlast u Hrvatskoj. Geografski položaj Bihaća opravdava ovakve pretpostavke. S druge strane, ne može se pouzdano govoriti o postojanju glavnih gradova u tom vremenu, jer su tadašnji vladari imali uglavnom privremena sjedišta. Neki povijesničari smatraju da je naziv Bihaća kao slobodnog kraljevskog grada zamjenjivan s Biaćima kod Splita.

O izgledu grada u 13. stoljeću nema dovoljno podataka. Ono što zanam jeste da je u tom razdoblju imao 7 crkava, među kojima je najveća bila gradska crkva sv. Antuna. U 13. stoljeću spominju se i dominikanci koji su imali svoj samostan u blizini gradske crkve (spominje se već 1266. godine). Stoga, većina povijesničara smatra da je crkva sv. Antuna bila njihova crkva. Osmanlijskim osvajanjem Bihaća 1592. godine crkva sv. Antuna je pretvorena u džamiju, nazvana Fetija (fethija-osvojena). Osim dominikanaca u 14. stoljeću u Bihaću se spominju i franjevci koji su imali crkvu sv. Marije i svoj samostan.

Na temelju kasnijih podataka, posebno onih iz 16. stoljeća, zaključuje se da je Bihać sagrađen na umjetnom otoku, opasan dvostrukim bedemima na kojima se nalaze brojne puškarnice s okruglim i četvorokutnim tornjevima. Osim toga imao je kupasti krov što se može vidjeti i na srednjovjekovnom grbu grada Bihaća. U grad se ulazilo kroz troje vrata: onih prema Izačiću, Zavalju i Uni (Unska vrata). Zahvaljujući jednoj glagoljačkoj listini s kraja 14. stoljeća saznajemo da pečat srednjovjekovnog Bihaća čine tri kule, sa srednjom koja je imala zastavu. Isti motiv imao je i srednjovjekovni grb grada Bihaća.

Početkom 15. stoljeća Bihać gubi svoju samoupravu. Na njegovom teritoriju u ovom razdoblju nalaze se posade Hrvoja Vukčića, koji je bio namjesnik Ladislava Napuljskog, pretedenta na ugrasko-hrvatsko prijestolje. Na taj način Bihać je uvučen u dinastičke borbe koje su već dulje vrijeme trajale na području Slavonije i Ugarske. Poslije 1405. godine Bihaćem upravljaju pristalice ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda, koji je Bihać na putu za Dalmaciju posjetio 1412. godine. Godine 1434. kralj Sigismund je grad prvo založio, a potom i poklonio hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopana pod čijom upravom ostaje do početka 16. stoljeća.

Početkom 16. stoljeća ovaj dio pounjskog područja bilo je pod vlašću hrvatskih banova. Od onih koji su sa svojom vojnom posadom duže vremensko razdoblje boravili u Bihaću bio je Ivaniš Korvin. Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. godine Bihać je ponovno došao pod kraljevsku vlast kao „regia civitas“. Iako je kraljev namjesnik Nikola Jurišić priznao gradu privilegije u njegovu tvrđavu je smjestio kapetana. Tako je bihaćka varoš bila pod jurisdikcijom bana, dok je bihaćki kapetan zapovjedao s posadom u Ripču. Posadu je činilo 300 pješaka i 100 konjanika.

Bihaćki kapetani u razdoblju od 16. do 19. stoljeća bili su: Jakov Ravnikar, Erazmo Turn, Petar Keglević, Bartol Ravnikar, Martin Gal, Vilim Šnicenbaum, Juraj Zauer, Juraj od Zobelsberga, Mihajlo Špalatin, Juraj Kronšal, Adam Šramf, Danilo Lozer, Fridrik od Višnje Gore, Sebestijan Lamberg, Benko Krajner, Juraj Paner, Franjo Rasel, Danilo Obričan, Ladislav More, Jakov Prank, Franjo Horner, Tomo Dornberg, te Hrusten-beg Biščević, Murad-aga, Derviš-aga Hadugarić, Duralija, Idriz-beg, Mustaj-beg Hasumović, Osman-aga Poprženović, Mustaj-beg Badnjević, Tatar Mustaj-beg Idris Kapetanović (Kapitanović), Salih-paša Kulenović (Kulinović), Ahmet-beg, Idrasović, Ahmet-beg Jusufbegović, Ibrahim-paša, Hasan-beg Ibrahimpašić, Mehmed-beg Bišćević, Jakub-beg, Hilmi-beg i Husein ef. Karabegović.

Bihać – najjača utvrda na Krajini pod osmanskom vlašću

U drugoj polovini 16. stoljeća Bihać i njegova okolina se je našla na udaru osmanskih (turskih) vojnih snaga. Tako general Ivan Lenković 1560. godine obavještava kralja Ferdinanda o prisustvu značajnih turskih snaga kod Slunja i Vrnograča, kao i o uništavanju Todorova koji su u to vrijeme naziva Novigrad. Dvije godine kasnije zapovjednik hrvatskih gradova Herbert Auersperg obavještava generala Lenkovića da je bosanski paša sakupio 7000 vojnika kojima želi napasti Bihać. Molbe upućene kralju Maksimilijanu za upućivanjem pomoćne vojske nisu urodile plodom, a s druge strane štajerski staleži nisu iskazivali spremnost da pomognu u dodatnom utvrđivanju gradova na području Pounja. Za svo to vrijeme traju snažni osmanlijski napadi na bihaćka okolna područja. Potvrđuje to i obavijest generala Lenkovića iz 1565. godine upućena kralju Maksimilijanu u kojoj kaže da zbog neprestanih turskih napada ne može u potpunosti iskopati jarak oko Bihaća i utvrditi njegove zidine. Napadi na bihaćku okolicu su nastavljeni i krajem sedamdesetih godina 16. stoljeća pod vodstvom Ferhad-bega Sokolovića. U tom trenutku Bihać brane snage od 58 konjanika, 30 stražara, 100 njemačkih i 146 hrvatskih sluga. Nakon dugotrajne opsade i pustošenja 1591. godine turska vojska zauzima Ripač, a već sljedeće godine, nakon desetodnevnih žestokih borbi Hasan-paša Predojević zauzima Bihać 19.06.1592. godine.

Dolaskom novog gospodara u 16. stoljeću značajno se mijenja struktura bihaćkog stanovništva. Osmanlije su sredinom 16. stoljeća počele Bihać i okolicu naseljavati srpskim stanovništvom. Naime, podatak iz 1593. govori da je Hasan-paša Predojević bihaćku okolicu naselio Vlasima, stočarima s posebnim povlasticama. Za to vrijeme starosjedilačko stanovništvo Bihaća napušta svoje posjede i odlazi prema unutrašnjosti Hrvatske (posebno su ove selidbe bile izražene u 1577. i 1578. godini). Pored Vlaha Osmanlije na ova područja doseljavaju i Muslimane iz susjednih krajeva Unca, Livna i Sane. Time je broj katolika starosjedioca znatno smanjen. U 17. stoljeću značajnije promjene donio je Veliki rat koji se vodi od 1683. do 1699. godine, kada ostaci starosjedilačkih katoličkih obitelji iz Kralja i Golubića prelaze na slunjsko područje. S druge strane ovaj rat je uvjetovao i seobu muslimanskog stanovništva iz Dalmacije, Ugarske i Slavonije. Muslimansko stanovništvo iz Like naseljava područje Pounja, a nastaju i novi gradovi Bosanski Petrovac, Kulen Vakuf i Orašac. Kada se je očekivalo da će ovo biti i posljednja migracija stanovništva na ovom području to se nije dogodilo. Stoljeće kasnije, Svištevskim mirom (1791.) Osmansko carstvo je izgubilo mjesta Lapac, Srb, Cetinu i dio područja pod Plješivicom i oko Plitvičkih jezera, nakon čega veliki dio muslimanskog stanovništva napušta taj prostor i naseljava područje Jezera, Male Kladuše i druga mjesta Pounja.

Migracije stanovništva s područja Bihaća i okolice nastavljaju se i krajem 18. stoljeća. Poslije svištovskog mira naselja Vaganac, Rešetar, Petrovo Selo, Željeva, Baljevac, Zavalje, Međudražje i Skočaj naseljava katoličko stanovništvo.

Administrativno – teritorijalni ustroj

S jakom vojnom posadom od 1592. godine Bihać je postao najvažnija turska utvrda u ovom dijelu Bosne, kao i polazna točka s koje su pokretane vojne akcije prema susjednoj Hrvatskoj. Utvrđivanje graničnog područja osmanska vlast vrši oslanjanjem na tvrđavske posade s plaćeničkom vojskom. Jedna takva tvrđava bila je i u Bihaću. Na njenom čelu se je nalazio dizdar (zapovjedali su vojnom posadom u tvrđavi, kao i pripadajućim naseljem oko tvrđave ili ispod nje). Zauzimanjem Bihaća, na području između donjeg toka rijeke Une, Kupe i Korane utemeljen je Bihaćki sandžak koji će poslije 1699. biti ukinut, a njegovo područje pripojeno sandžaku Bosni. Važnija mjesta u sandžaku bila su: Bužim, Cazin, Kamengrad, Krupa, Ostrožac i Ripač. Bihaćki sandžak je ušao u sastav Bosanskog ejaleta (pašaluka). Nešto prije, 1580. godine utemeljen je Lički sandžak.

Po zauzimanju Bihaća na graničnom području utemeljena je kapetanija, kao manja organizacijsko-teritorijalna cjelina. Nešto ranije 1565., po zauzimanju Krupe, i na tom području je utemeljena kapetanija. Bihaćkoj kapetaniji su osim Bihaća pripadali gradovi: Brekovica, Izačić, Mutnik, Ripač, Sokolac i Tržac. Na čelu kapetanije bio je kapetan. Osim kapetana u gradu je živio i kadija (sudac). Poslije ukidanja sandžaka, Bihać je osim kapetana imao ponekada i muteselima, vezirovog povjerenika za obavljanje različitih administrativno-upravnih poslova biranog iz feudalnih staleža.

Oko 1830. godine bihaćka krajina je podijeljena između četiri kapetana: Mehmed-bega Bišćevića, koji je bio kapetan Bihaća, Brekovice, Izačića, Mutnika i Tršca; Mehmed-bega Kulenovića, kapetana Kulen Vakufa, Havale i Ostrovice; Mehmed-bega Arnautovića, kapetana Bužima, Jezerskog, Krupe, Otoke, Todorova i Vrnograča; Murat-bega Beširevića, kapetana Bijele Stijene, Cazina, Male i Velike Kladuše, Ostrošca, Pećigrada, Podzvizda i Šturlića.

U prvoj polovini 17. stoljeća bihaćka gradska tvrđava bila je nekoliko puta obnavljana. Međutim, 1749. godine u velikom požaru Bihać je gotovo u cjelosti izgorio. Usljedili su popravci grada 1749., 1754. i 1763. godine kada je Fadil-paša napravio jednu kulu, a nešto prije njega paša Muhsinović je dao izgraditi jednu tabiju (utvrđenje, opkop, bedem). U ovom razdoblju Bihać je jedan od četiri glavna bosanska skladišta streljiva, prepoznatljiv po proizvodnji baruta.

Krajem 17. stoljeća austrijska vojska u dva navrata opsjeda Bihać. Prvo ga u jesen 1689. godine sa svojom vojskom opsjedao general Josip Herberstein, ali bez uspjeha. Potom 1698. godine general Andrija Auersperga sa svojom vojskom uspjeva probiti gradski zid, ali grad ni ovoga puta nije bio zauzet. Austrijska vojska se povlači i pritom pustoši područje Ripča i Izačića.

Bihaćka tvrđava više nije bila utvrđena kao ranije. To se posebno odnosi na prvu polovinu 19. stoljeća. Grad je bio opasan dvostrukim zidovima, pri čemu je visina vanjskog zida iznosila oko 4 m, a unutrašnjeg 7,5 m s četiri kule: Dundžerska, Zablja, Kapetanova i Kanli-kula te 9 tabija: Bendbaša, Ičhizar, Velika Kapija, Velika Tabija, Džibagića, Zelengrad, Bijela, Handanagića i Muhsinovića. Godine 1833. na bihaćkim kulama i tabijama bilo je 57 topova, grad je bio dobro snadbjeven oružjem i streljivom. Imao je troje hrastovih vrata okovanih željezom. Promet preko rijeke Une se je odvijao preko drvenog mosta na svod, koji je bio dovoljno širok za prolaz kola. Većina kuća u gradu je bila izgrađena od drveta. Tvrđava je imala oko 1000 stanovnika, od čega su oko 350 činili vojnici. Bihać je u ovom razdoblju imao 5 predgrađa s oko 4000 stanovnika.

Vrlo teške ekonomske i socijalne prilike u Osmanskom carstvu primorale su Portu na provođenje reformi. One su izazvale nezadovoljstvo privilegiranih slojeva osmanskog društva. To je dovelo i do pobune koju je u Bosni predvodio Husein-kapetan Gradaščević. Oko 1830. godine na čelu jedne takve pobune bio je Hasan-aga Pećki, a 1837. godine optuženi da su predvodili pobunjenike prognani su u Trapezunt u Maloj Aziji Murat-beg Beširević, Mehmed-beg Krupski i Mustaj-beg Petrovački. Već 1848. godine izbile su nove pobune krajiškog begovata. Na čelu ove pobune bili su Alija Kedić, Ibrahim Kapić i Redžić iz Vrnograča. Porta je protiv pobunjenika uputila vojsku predvođenu Omer-pašom Latasom. Najveći otpor očekivao se je od strane Bihaća. Zato je osmanska vojska na njega krenula iz dva pravca: od Prijedora gdje je vojsku predvodio Omer-paša Latas, a od Kulen Vakufa je s vojskom krenuo Skender-beg. Skender-begova vojska je opkolila Bihać, popalila okolna predgrađa, ali ga nije uspjela zauzeti jer su ustanici porušili most na Uni. Međutim, kada se je proširila vijest da je Omer-paša Latas s velikom vojskom prešao Unu kod Krupe, bihaćki ustanici na čelu s Redžićem i određenim brojem stanovnika napustili su grad i pobjegli u Austriju. Skender-beg je tada sa svojom vojskom ušao u gotovo pust Bihać, opljačka ga, a potom se uputio prema Cazinu kako bi se susreo s Omer-pašom Latasom. Krajiška buna je okončana početkom 1851. godine. Njene posljedice bile su katostrofalne, posebno za krajiški begovat. O tome Ivan Frano Jukić u svome djelu „Putopis i istorijsko etnografski radovi“ kaže: „Mnogi poginuše, mnogi u vojsku silom uzeti biše, premnogi u progonstvo odoše, mnogi ostadoše popaljeni i porobljeni“.

Godine 1865. Bihać je postao sjedište jednog od sedam bosanskih sandžaka na čelu s kajmakamom. Bihaćki sandžak se je sastojao od sljedećih kazi: Bihać, Ključ, Kostajnica, Krupa, Ostrožac ( sa sjedištem u Cazinu), Petrovac, Prijedor i Stari Majdan. U ovom razdoblju, 1860. godine izgrađen je Konak, jedna od najljepših zgrada u Bihaću, a 1867. godine Bihać dobiva poštu i telegraf. Grad je imao više hanova. Osim Konaka, povijesnu jezgru grada krase i Kapetanova kula i Turbe ( nezna se točno vrijeme gradnje), kao Medresa i crkva sv. Ante (uništene bombardiranjem Bihaća 1944. godine), koja se grade nešto kasnije. U vojnom pogledu Bihać je i dalje bio stjecište velikog broja osmanske vojske koja nastoji ugušiti ustanke koji su i dalje povremeno izbijali. To uspjevaju 1877. godine kada su ustanici poraženi na Kuku i Sedlu iznad Tiškovca. Međutim, već 1878. godine odlukom Berlinskog kongresa Austro-ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu.

prof. Franjo Jurić | BISCANI.NET

Pratite BISCANI.NET do sljedećeg nastavka…

Fotomonografija “Bosna i Hercegovina – Očima ljubavi” govori o domovini bez entiteta, kantona i nacionalizma

November 30, 2016

Fotomonografija “Bosna i Hercegovina – Očima ljubavi”, autora Samira Sinanovića, javnosti će biti predstavljena 1. decembra u gradskoj Vijećnici u Sarajevu, sa početkom u 18 sati, a pratit će je izložba na kojoj će fotografije uz autora predstaviti i Esad Lukač.

Muzički ugođaj prirediti će sarajevski multireligijski hor Pontanima i Neno Murić. S ciljem promocije pozitivnog imidža BiH, na projektu je radio raznoliki tim stručnjaka i prijatelja sa relacije Bihać – Sanski Most – Sarajevo.

Fotomonografija prati tok pet velikih rijeka: Une, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve. Ona priča istinitu priču Bosne i Hercegovine, jedinstvenu državu bez entiteta, kantona, naglašenih nacionalnih obilježja i svih drugih mnogobrojnih tereta naše države i današnjice.

– Riječ je o vrlo ozbiljnom projektu, koji na ilustrovan i inovativan način govori o našoj zemlji i njenim vrijednostima. Činjenica da premalo poznajemo sebe, svoje porijeklo, tradiciju, kulturu, običaje i kulturno–historijsko i prirodno naslijeđe, ukazuje na potrebu za ovakvim projektom koji bi inspirisao kako pojedince, tako i grupe, ali ponajviše zvanične institucije iz sfere obrazovanja, kulture i turizma, da više sarađujemo, komuniciramo, putujemo i volimo širom Bosne i Hercegovine – istakao je Sinanović.

Misija ovog projekta upotpunjena je autorskim tekstovima, koje potpisuju: prof.dr. Esad Duraković, prof.dr. Enes Karić, fra Luka Markešić, bh. lingvistica Husnija Muratović Tuna i kurturolog Srđan Šušnjica.

Tekstovi su svojevrstan pečat fotografijama, govore o Bosni i Hercegovini, njenoj kulturi, historiji te duhovnosti bosanskih naroda. Prevod na engleski jezik obezbijedili su Lejla Ananda i Ahmed Ananda.

faktor.ba

Zbog niskih temperatura upaljen meteoalarm za cijelu BiH

November 30, 2016

U BiH će danas biti sunčano i prohladno vrijeme, a kasnije popodne nastupit će umjereno naoblačenje sa sjevera.

Jutro je hladno uz mraz u većini krajeva, saopšteno je iz Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske.

Najviša dnevna temperatura vazduha biće od jedan do pet, u višim predjelima od minus dva, a na jugu do 11 stepeni Celzijusovih.

Zbog očekivanih ekstremno niskih temperatura zraka danas je na snazi žuto upozorenje za cijelu BiH. Danas se u Bosni i Hercegovini očekuje malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Tokom dana, postupno povećanje oblačnosti.

Vjetar u Bosni slab do umjeren zapadnog i jugozapadnog smjera, a u Hercegovini umjerena do pojačana bura, koja će tokom dana oslabiti.

fokus.ba

Dugogodišnja rukometna igračica Arijana Jašarević Vojić iz Bihaća putuje u Švedsku

November 30, 2016

Arijana Jašarević Vojić, iz Bihaća, dugogodišnja rukometna igračica, sudija i državni delegat, prva žena-EHF rukometni delegat u BiH, odabrana je da zajedno sa još 11 delegata iz evropskih zemalja bude kontrolor na najvažnijem rukometnom događaju u Evropi.

Svoje iskustvo i zasluge kao EHF kontrolora/delegata zasigurno je stekla na dosada odrađenih više od 20 evropskih rukometnih susreta kako u ligi šampiona tako i u utakmicama Evropskih kupova.

Danas je pred sam odlazak Arijanu Jašarević Vojić ugostio i Emir Dautović, predsjednik Sportskog saveza USK, koji je iskoristio priliku da jedinoj dami iz BiH poželi puno sreće na predstojećem prvenstvu ističući još jednom da je ovo veliko priznanje ne samo za Arijanu, nego i za BiH, čiji će Arijana u narednom mjesecu biti zasigurno najveći ambasador.

Evropsko prvenstvo za žene igra se u četiri jakosne skupine. Ono što znamo je da će Arijana Jašarević Vojić biti delegat na susretima grupe C, u kojoj nastupaju Crna Gora, Mađarska, Danska i Češka te se nadamo da će nakon toga dobiti priliku da bude sudionik i susretima u samoj završnici evropske rukometne smotre za žene.

rtvusk

Skupština USK: Bivša vlada budžet trošila nenamjenski

November 30, 2016

Pred skupštonskim zastupnicima na jučerašnjoj sjednici našao se konačan izvještaj o financijskoj reviziji budžeta Unsko-sanskog kantona za prošlu godinu.

Kako je navedeno u dokumentu, rad bivše vlade revizor je ocijenio negativnim, jer budžet nije trošen u skladu sa zakonom.

Većina zastupnika u svojim izlaganjima, kritikovala je takav odnos prema javnim sredstvima.

Izvještaj revizora pokazao je veliku financijsku dubiozu budžeta sa deficitom od 69 miliona KM, te još niz nepravilnosti u radu prošle vlade, što nikako nije dobro, kazao je premijer Husein Rošić.

Rošić je istakao kako će Vlada kojoj je on na čelu sve učiniti da taj izvještaj naredne godine bude pozitivan. Ukazano je i na nenamjensko trošenje budžetske rezerve u prvih šest mjeseci ove godine, koja je iznosila 150.000 KM.

Pošto je kod trošenja javnih sredstava, iskazana financijsksa nedisciplina , Skupština je usvojila i nekoliko zaključaka, među kojima i onaj koji se odnosi na odgovornost svih koji su kršili zakon.- piše rtvusk.

Nedžad Latić: Ostavljena Bosanska krajina plaća sarajevske račune!

November 30, 2016

A zašto je to tako, zašto naša Krajina tako pati i tuguje i pored svoje tolike odanosti Sarajevu i cjelini Bosne čak više nego samoj sebi?!

Pogledajte ove krajiške mladiće, koje danas „nezavisna“ SIPA i „nezavisno“ Tužilaštvo, a uskoro bi to moglo raditi i „nezavisno“ sudstvo ove države – uvijek spremno da svirepo kažnjava muslimane, čak i bez dokaza, a blago i sa snebivanjem „naše komšije“, čak i sa brdom dokazanih zločina – progone za ratne zločine: kada je 9.000 Mladićevih krvoloka, sa „satanskim sinovima“ Legijom i Arkanom, udruženih sa veleizdajničkim snagama KOS-ovog agenta Fikreta Abdića, ništa manje krvoločnim od „Škorpiona“, udarilo na njih, Nisvet Porić i Safet Isaković su bili tek odrasli dječaci, tinejdžeri…Sa svojim legendarnim komandantom, šehidom Izetom Nanićem, ove „Bužimske gazije“, fanatično odane svojoj vjeri i svojoj zemlji, Bosni i Krajini, svome glavnom gradu Sarajevu i svome predsjedniku Aliji Izetbegoviću, ti su mladići – čak i prema priznanju njihovih neprijatelja sa krajiških ratišta! – činili vojna čuda. Čuda hrabrosti, vojne taktike, islamskog nadahnuća, patriotizma!

Za to vrijeme, „naša nacionalna stranka“, vodeći „mudru politiku“ svoga osnivača, sa generalima udomljenim u foteljama, sa kosovcima koji su dobili savjetnička mjesta… više brine o trotoarima općine Centar nego o ovim mladićima i cijeloj Krajini! Sjetite se samo Fakinove izjave neposredno nakon prošlih lokalnih izbora kako mu je važnija općina Centar „nego deset drugih općina“ u Federaciji i zemlji. „Mudra politika“ našeg Vođe, koja je – uz referate socijalističkih mudrosera Hilme Neimarlije, Mufida Memije i njihovog prirepka Dževada Hodžića kao podlogom za svoju „novu politiku“ – „iz nacionalne prešla u građansku političku opciju“ odmah nakon potpisivanja Dejtona, sve što je bošnjačko prepustila je na milost i nemilost „nezavisnim“ sudovima, „nezavisnim“ medijima, posebno radio i tv emiterima, OHR-u, stranim ambasadama i NGO organizacijama.

A nigdje to bošnjaštvo, ta odanost „Didu“, SDA-u, Reisu i Sarajevu nije bila izražena kao u Bosanskoj krajini, i nigdje ublehaška Tihićeva i Fakinova politika nije tako surovo kaznila tu odanost kao u Krajini, toj zemlji „seljaka“, „radikalnih muslimana“ i „tvrdoglavih Krajišnika“, kako ih „nezavisni“ mediji i (Esdeaovi) „kulturnjaci“ opisuju po „političkim“ salonima Glavnoga Grada. Sjetite se samo čovjeka koji je zaustavio pa obrnuo tok agresije i genocidnog rata u našoj zemlji, generala Mehmeda Alagića, rahmet mu duši!

Odmah po potpisivanju Dejtona „nezavisni“ sarajevski mediji napakovali su mu nekoliko hiljada krivičnih djela dok je bio načelnik Općine u Sani, pa ga je onda „nezavisno“ Tužilaštvo optužilo za kriminal, pa ga je onda „nezavisno“ sudstvo Alijine države sudilo, pa su sudije čekale ne znajući kakvu će presudu donijeti…, sve dok nije Alija iz Sarajeva, na pitanje novinara „Ljiljana“ šta misli o suđenju generalu Alagiću, slavodobitno rekao:“Mi se ne miješamo u rad sudstva…, u našoj zemlji sudstvo je nezavisno…“ itd., i – sutradan ciknu presuda u Bihaću: 4 godine uz Dudakovića i Nanića, najslavnijem generalu Krajine i Bosne.

Malo zatim, kada je već prestrašeni Alija napravio đavolski pakt sa komunjarama, pod diktatom još „mudrijeg“ Sina, za vrijeme slugeranjskog mandata Maneta koji je na mobitelu imao snimljenu Titinu himnu „Po šumama i gorama…“, sarajevski „nezavisni“ krugovi spengaše „tvrdoglavog Krajišnika,“ slavnog generala najhumanije, muslimanske, Armije u Evropi, Mehmeda Alagića, moga ahbaba, u trenerci i poslaše ga u Hag. Kada je, za dvije-tri godine, Generalovo srce prslo od tuge zbog sarajevske izdaje, njegova majka SDA-ovcima nije dopustila da „prismrde“ njegovoj dženazi u džematu Fajtovcima.

A zašto je to tako, zašto naša Krajina tako pati i tuguje i pored svoje tolike odanosti Sarajevu i cjelini Bosne čak više nego samoj sebi?!

Moje mišljenje je zato što je Sarajevo Krajinu ostavilo i tako, ne uzvrativši joj ničim osim uvredama, ovaj najhrabriji dio našeg naroda ponizilo i ponižava , i ponižava u nedogled… Konkretno, „nezavisno“ Tužilaštvo i sudstvo se dokazuju nad muslimanima Bosne i Hercegovine zato što „mudri“ Alija, njegov Rođak i Sin, nikada nisu dopustili da se u ovoj zemlji izvrši lustracija, to jest, da se iz sudskog, tužilačkog i općenito upravnog sistema ove kakve-takve države protjeraju komunistički tužioci i sudije koje su muslimane Bošnjake 45 godina kažnjavale najrigoroznijim kaznama, počevši od oni smrtnih i na 20 godina kazne učesnicima Cazinske bune do kažnjavanja dede Egrlića koji je u Ključu muslimanima „zabranjivao“ da prodaju zemlju Srbima.

Tako da su „nezavisni“ mediji, tužioci i sudije od Vođe, Rođaka i Sina dobile amnestiju, a zauzvrat su prestali da njih blate, istražuju kriminal i korupciju njihove vlasti – i da rigorozno kažnjavaju svakog muslimana koji nije za „građansku“ opciju iz Sarajeva!

Da li se iko suprotstavio „mudroj“ politici iz Sarajeva prema Krajini i Krajišnicima?

Jeste, to je bio NACIONALNI SEDMIČNI LIST „LJILJAN“, koji je, odmah po prelasku SDA na „građansku“ opciju, ugašen u sred Sarajeva! Ko ga je ugasio? Odgovor je dao vrh SDA odmah po uništenju ovog lista: to je uradio „nesposobni“ Džemaludin Latić, „pjesnik koji ništa nije znao organizirati“, „najlošiji političar SDA“, zbog čega ga je „čak i Alija otpisao“… Ja ću uskoro izaći pred muslimansko-bošnjačku javnost i kazati sve ko je uništio Ljiljan i sve projekte moga brata, posebno koji su to esdeaovi kriminalci, tužioci i sudije učinili, a sada želim samo da kažem ko su bili akteri toga uništenja iz političkog vrha SDA, a još više zašto su to učinili.

Pošto je Ljiljan, pod uredništvom „braće Latića“, zagovarao bošnjaštvo kao političku, ali i kulturalnu kategoriju, on je zasmetao „građanima“ iz Sarajeva koji su odlučili da ga zbog toga ostave kao i Krajinu, našu Armiju, naše generale, šehide, heroje, našu vjeru i tradiciju…, a da muslimanskoj javnosti ponude sasvim lažne razloge toga gašenja i obračuna sa „braćom Latićima“ i novinarskom ekipom Ljiljana.

Eh, nakon decenijske mušričke ofanzive koja je imala za cilj ne samo ugasiti Ljiljan, već ubiti duh i vjeru narodu i slomiti srce majki koje su rodile bužimske dječake, sjedim sam u kancelariji zagledan nad licima Sifeta i Nisveta. Zar su ovo lica bošnjačkih zločinaca, pomislio sam?!

Krikni krajiški okeane! Nek vascijeli svijet čuje za tvoju bol, nepravdu i laž!

/thebosniantimes.ba

Dedići će voditi SDA u USK !?

November 24, 2016

Iako je prošlo već dvije sedmice od kad je Predsjedništvo Stranke demokratske akcije, nakon razmatranja izbornih rezultata, donijelo odluke o tome kako će se stranka ponijeti spram onih lokalnih organizacija SDA koje su zabilježile loš izborni rezultat, te naredilo smjene u SDA Bihać, Ključ i Bužim, u Krajini se još uvijek oteže s provođenjem tih odluka.

Kako Biscani.net prenosi, Sead kadić – predsjednik SDA Bihać već u izbornoj noći ponudio je ostavku, nakon što je bilo očigledno da je gradonačelničku poziciju osvojio Šuhret Fazlić (GS). U Ključu je zamjeren i loš izborni rezultat i ponovni poraz u pokušaju da se načelnička fotelja preotme Nedžadu Zukanoviću (SDP), međutim u Ključu ostavke nisu nudili, kao ni u Bužimu, gdje su podjele unutar stranke pogodovale nzavisnom Zikriji Durakoviću da osvoji mandat načelnika.

Iako se špekulisalo o imenima koja bi popunila vodeće pozicije u SDA Bihać i Ključ i to o Hadisu Jusiću i Jasminu Musiću, obojici kandidatima za načelnike na prošlim izborima očito je da se još uvijek usaglašava ko će preuzeti vodeća mjesta u SDA ovih gradova, saznaje BISCANI.NET portal. U roku dva mjeseca moraju biti smijenjena rukovodstva SDA u Bihaću i Bužimu i Ključu i imenovana nova što je direktno zadatak Šemsudina Dedića, predsjednik KO SDA USK.

U KO SDA sad razmatraju opciju da za predsjenika SDA postave aktuelnog ministra finansija u Vladi USK-a Saliha Dedića, jer je čovjek bez hipoteka prošlosti i prilično uspješan ministar, kako se pokazao od imenovanja.

/BISCANI.NET

1...1,3571,3581,359...1,477 Page 1,358 of 1,477