Ultramaratonska trka, 8. Ultrabalaton, starta u subotu 30.5.2015. godine u Mađarskoj. Utrka oko jezera Balaton, čija je dužina 220 kilometara, bit će i ove godine izazov za Bišćanina Rasima Junuzovića Aćija, predstavnika BiH na ovom prestižnom takmičenju.
Putem svog facebook profila, Rasim je najavio utrku, istaknuo svoje buduće ciljeve i zahvalio svim prijateljima na podršci. Njegov post prenosimo u cjelosti:
Svi silni kilometri usmjereni prema jednoj trci i rezultatu, UltraBalaton 220km s vremenom ispod 28h (Limit 32h) s čime bih ostvario jako dobar plasman i što je najvažnije normu za takmičenje na dva najteža ultramaratona na svijetu Spartathlon (Grčka 246km 2016 g.) i Badwater (USA,Dolina Smrti 217km 2017/18 g.) 534km (Oktobar) + 601km(Novembar) + 398km (Decembar) + 2117km = 3650km. U odnosu na prošlu godinu dosta sam iskusniji, kvalitetnije suplementiran Herbalife24, fizički jači i izdržljiviji te sam pod vodstvom trenera Robert Radojkovic (Sportska veličina, najbrži ultramaratonac ovog regiona, rekorder R.Hrvatske na 100km) tako da se nadam da ću trku završiti bez većih problema i ostvariti željeni rezultat i ostvariti svoj san. Start trke je u subotu ujutro, možete me pratiti uživo putem stranice ULTRABALATON . Hvala Vam na podršci, veliki pozdrav.
Prošle godine Aći je utrku završio u vremenu 31:07:23 i zauzeo 67. mjesto.
Uredništvo portala Una-sana.com želi Aćiju mnogo sreće, uspjeha i ostvarenje zacrtanih ciljeva na subotnjoj utrci.
Od 21 do 24. maja 2015 godine održao se 21. tradicionalni kickboxing Svjetski kup u Szegedu (Mađarska) na kojem je nastupilo preko 800 takmičara iz cijelog Svijeta, a učešće je uzela i takmičarka KBS “FAVORIT BH” iz Bihaća Ajla Vojić koja je nastupala u disciplini low kick u juniorskoj konkurenciji -60 kg.
Ajla je iz Szegeda došla sa Srebrenim odličjem, a samo dva boda su je dijelila od zlatne medalje. U finalnom meču Ajla je za protivnicu imala Ninu Pavlović iz Reprezentacije Srbije koja je aktuelna viceprvakinja Svijeta i Šampionka Srbije.
Ovo je već četvrti susret u zadnje dvije godine ove dvije mlade takmičarke i svi koji prate kickboxing u regionu unaprijed su znali da će finale Svjetskog kupa biti prava poslastica. Meč je ispunio očekivanja i do samog kraja je bilo neizvjesno no međutim starija i iskusnija šampionka Srbije je slavila jednoglasnom odlukom sudija. Za Ajlu je ovo bila dobra provjera pred Balkansko i Europsko prvenstvo koje slijede i svakako još jedno veliko iskustvo iz kojeg smo puno naučili i izašli jači.
U sklopu posjete gradu Bihaću i Unsko-sanskom kantonu, Marinko Čavara, predsjednik F BiH razgovarao je danas sa mr.sci. Emdžadom Galijaševićem, gradonačelnikom Bihaća, Izudinom Saračevićem, premijerom USK-a i dr. Romanom Jurićem,predsjedavajućim GV Bihać. Kako je istakao gradonačelnik Galijašević, grad Bihać i USK-a očekuju od nove federalne vlasti daleko veću podršku u realizaciji infrastrukturnih projekata, te podršku u oblasti poljoprivrede i turizma , koji bi , dodaje gradonačelnik,trebale biti okosnice razvoja USK-a.
“ Za grad Bihać je od strateške važnosti da u naredne četiri godine ostvari daleko bolju saradnju sa federalnim vlastima nego što je ona bila protekle četiri godine. Zbog toga veliko hvala predsjedniku Čavari na posjeti našem gradu i spremnosti da pomogne sve projekte koji će se realizirati od federalne vlade. Tu mislim na projekt KFW vrijedan skoro 50 miliona KM, modernizaciju cestovnih pravaca vrijednu skoro 27 miliona eura i veću podršku poljoprivrednoj proizvodnji sa akcentom na povećanje proizvodnje mlijeka “-kazao je gradonačelnik Galijašević.
Da će grad Bihać imati podršku predsjednika F BiH istakao je i dr.Roman Jurić, predsjedavajući GV Bihać, kazavši da raduje spremnost predsjednika Čavare da u okviru svojih ustavnih ovlasti otvori raspravu o izmjenama Zakona o raspodjeli javnih prihoda u korist lokalnih zajednica pa samim time i grada Bihaća.
“ I moja današnja posjeta gradu Bihaću potvrda je da ću kao predsjednik F BiH učiniti sve da svaki dio F BiH osjeti federalnu vlast kao jednu odgovornu vlast koja želi iskoristiti sve potencijale ove zemlje za razvoj. Iz informacija koje sam dobio od gradonačelnika i premijera uvjeren sam da i ovaj dio F BiH ima kapacitete za razvoj i da se oni moraju zajedno sa svim nivoima vlasti iskoristiti “-kazao je Marinko Čavara,predsjednik F BiH.
Zadovoljstvo današnjom posjetom predsjednika F BiH , izrazio je i Izudin Saračević,premijer USK-a, kazavši da je predsjednika F BiH upoznao sa aktuelnom situacijom u USK-a sa akcentom na započete reforme koje za cilj imaju stabilizaciju kantonalnog budžeta.
Danijela Majstorović (1978), diplomirala je engleski jezik i književnost na Univerzitetu u Banja Luci (2000), magistrirala komunikologiju na Univerzitetu Ohio (2003) i doktorirala lingvistiku na Univerzitetu u Banja Luci (2006). Radila je postdoktorske studije na Univerzitetu Lancaster, UCLA i Univerzitetu u Alberti. Trenutno radi kao vanredna profesorka na Studijskom programu za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Banja Luci. Dosad je objavila je tri knjige: “Diskurs, moć i međunarodna zajednica” (Banja Luka, 2007), i “State and Ethnic Identity Among Youth in Bosnia and Herzegovina: Social Science Approaches” (sa V. Turjačaninom, Palgrave MacMillan, 2013) i “Diskurs periferije” (Biblioteka XX vek, Beograd, 2013) i uredila je zbornike “Living With Patriarchy: Discursive Construction of Gendered Subjects Across Cultures” (Amsterdam, 2011), “U okrilju nacije” (sa V. Turjačaninom, Banja Luka, 2011) i Kritičke kulturološke studije u postjugoslovenskom prostoru (Banja Luka, 2012). Autorka je preko dvadeset naučnih radova u međunarodnim i domaćim časopisima i dva dokumentarna filma: Kontrapunkt za nju (2004) i Posao snova (2006). Sve ovo je i bio i više nego dovoljan povod za razgovor s Danijelom o feminizmu, ravnospravnosti i pravima žena u u Bosni i Hercegovini.
BISCANI.NET: Koje je vaš najljepše sjećanje na Bihać?
D. Majstorović: Nije to jedno već nekoliko sjećanja. Nekad je to samo prepoznavanje određenih geografija, načina na koje padnu podnevne sjenke, puhanje vjetra, izneseni jorgani. Moje najljepše sjećanje na Bihać je svakako vezano na djetinjstvo socijalističkog odrastanja mene i sestre bliznakinje na Ozimicama I, a od 1984. na Ozimicama II, gdje su se djeca družila bez obzira na entitet, klasu i sve ostalo .Prožimanje urbanog i ruralnog. Miris cementa i kreča u novim zgradama na Ozimicima II. Odlasci kod bake u Rajnovce i miris sela i domaćih životinja. Miris teta Daninog čistog i uštirkanog stana sa plastičnim voćem. Kolači kod tetke Dare u Pritoci. Pecanje s tatom i sestrom u Palučcima. Miris ustanova poput one u kojoj je mama radila. Blizina mora, Like. Nismo puno putovali tad osim po Jugoslaviji. Osnovna škola AVNOJ i naravno miris sendviča iz školske kuhinje, miris olovaka, svesaka, školske biblioteke u kojoj je radio čika Ivica. Miris knjiga koje sam čitala već kao trogodišnjakinja kako roditelji vele.
Dugi ljetni dani igre, smijeha, djece, Une. Miris grada u ljetnje predvečerje, puno neke strepnje i mogućnosti. Klinci ispred disko “Azra”, kojima nisam imala pristup, jer sam bila premlada i naravno jedno sjećanje, nikako najljepše, ali svakako veoma intenzivno, miris jorgovana u mojoj kući dana pred odlazak zauvijek. Početak ratnog maja u Bihaću, kad ne smijem reći drugoj djeci da odlazimo. Nemogućnost vjerovanja da je to zauvijek, iako smo, sestra i ja, spakovale stvarčice u dvije plastične vreće. U kući sam sama, noć je, i taj jorgovan koji me potpuno izluđuje, to proljeće 1992. kad se već formirala “raja” s kojom se pjeva i svira gitara vani.
Ispričaću vam jednu anegdotu. Kad smo se kao djeca igrali na Ozimicama II, kod tete Nure je dolazila jedna holandska porodica. Nama su Holanđani i uopšte stranci bili čista egzotika. Jedne godine je ta porodica došla s kćerkom Inekke i njenom drugaricom Mariolein i mi smo kao djevojčice bile fascinirane tim “drugačijim” plavušama, holanđankama. Otišle smo pitati Anđu, komšinicu koja je znala njemački, da nam kaže kako se na njemačkom kaže “kako se zoveš”. Anđa nam je rekla “Was ist Das” zamijenivši “šta je to” sa pitanjem “kako se zoveš”. Nas par je jedva skupilo hrabrosti da priđe i pokuca na vrata kamp kućice u kojoj su bile te djevojke. Kad su se vrata otvorila, pitali smo Inekke: “Was ist Das”? Ona je rekla: “Was”? Mi smo se nasmijale, ona nam je dala “holandske” bombonice, a onda smo se ushićeno uhvatile za ruke i plesale oko kamp kućice pjevajući “lijepa naša Was, lijepa naša Was”?
Bilo je te fascinacije zapadom kod nas jugoslovenskih djevojčica, ali je bilo i humora, igre. Sad u kontekstu tranzicije te priče nasmiju, ali i rastuže. Sjećanje je čudo. Zapravo Bihać je moja lična Jugoslavija, kako je i bio radni naziv dokumentarno-eksperimentalnog filma koji nikad nisam snimila, jedino postoji trailer negdje u bespućima youtube-a. O sjećanjima često pričam sa sestrom, otkrivamo koliko selektivno pamtimo i zaboravljamo, neke stvari su ipak tako žive, čak i nakon trideset i kusur godina.
BISCANI.NET: Kako i gdje ste se susreli s feminizmom?
D. Majstorović: Zrno feminizma je nešto što sam oduvijek imala u sebi, prosto odrastajući uz snažne žene poput sestre, majke, tetaka, rodica, komšinica. Sve su one bile na svoj način neustrašive. Nisu same sebe zvale feministkinjama, ali npr. moja majka je veoma obrazovana žena koja je pratila političku situaciju u bivšoj Jugoslaviji i taj “analitički um” sam negdje preuzela od nje. Želim istaći da sam odrastala uz jake žene. Jedna od njih je teta Dana Knežević iz Kralja koja je mene i sestru čuvala šest godina, moja tetka Dara, te fantastična nastavnica Đula Midžić koja nas je učila srpskohrvatski i bila ključna možda za daljni razvoj mene kao lingvistkinje. Poslije su došle Ruth Wahlstrom, Ruth Wodak, Jenny Nelson. Slava, Zorana, Tanja, Jaca, Azra. Sam feminizam kao organizovanu stvar sam možda po prvi put prigrlila u Americi 1998. za vrijeme studija, tad sam se dublje upoznala sa istorijom i politikom pokreta i čuvenom parolom da je “lično političko”. Naravno, nije trebalo puno da se politizujem J.
BISCANI.NET: Koliko je feminizam “napredovao” od sufražetkinja do danas? Koliko su se promijenili njegovi zahtjevi i ciljevi?
D. Majstorović: Promijenila se priroda zahtjeva, dosta toga su žene izvojevale, ali vi danas imate tzv. postfeminizam, koji je problematičan i mislim da je više povezan sa neoliberalnim trenutkom kupovine određenog stila života da simultano uzima i od feminzima i od neoliberalizma šta mu odgovara i prihvata zdravo za gotovo da su “sve bitke dobivene” smatrajući da je feminizam passe i zastario. Feminizam ne treba gledati tako, i dalje je dosta žena pod opresijom čak i u razvijenijim zemljama. Dokaze seksizma i šovinizma imala sam priliku vidjeti tokom nastanka zbornika “Living with Patriarchy”, koji sam uredila zajedno s Inger Lassen i Johnom Benjaminsom 2011. godine i u kome su se našli članci koji su ukazivali na patrijarhalne diskurse i prakse od Danske do Liberije.
BISCANI.NET: Na kojem “stepenu razvoja” je feminizam i teorija roda uopće u BiH?
D. Majstorović: Mi smo negdje između patrijarhata i emancipacije, bitno je da osvijestimo svoju poziciju, ali i strukturalne, društvene faktore koji nas unutar te pozicije određuju.
BISCANI.NET: Je li društvo bolje rješavalo pitanje ravnopravnosti u socijalizmu ili danas?
D. Majstorović: Veoma složeno pitanje. Neki će danas reći da jugoslovenskom socijalizmu nije bio potreban feminizam i da je feminizam, koji se u SFRJ javio krajem 1970-tih bio dekadentni zapadnjački uvoz. Međutim sjetite se samo koliko je tabuzirano bilo nasilje u porodici u socijalizmu. O tome se nije javno govorilo, tako da, nismo baš svi bili “jednaki u socijalizmu” i dakako da je trebao feminizam, to je prosto bio taj trenutak. Trebao nam je 1978. kao što nam treba i danas, sve više, kad ima dosta žena koje zapravo vode mušku politiku.
BISCANI.NET: Jesu li posljednjih godina žene i oni koji se bore za ravnopravnost polova u BiH uspjeli da bolje i glasnije artikuliraju svoje zahtjeve u tranzicijskom društvu?
D. Majstorović: Rekla bih da jesu mada mi imamo još puno posla. Prije rata u BiH nije postojala feministička scena, osim Nade Ler Sofronić, malo je bilo feministkinja u samoj BiH, nešto vise u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Vi danas imate jednu Jasminu Husanović, Damira Arsenijevića, Tanju Miletić, Tijanu Okić, Danijelu Dugandžić Živanović, Jadranku Miličević, Aleksandru Petrić, Jasminu Čaušević , Zlatana Delića, Jasminu Babić Avdispahić, Marinu Katnić i mnoge mnoge druge naravno. Postoji još jedna osoba, koja vise, nažalost, nije među nama, a koja na interesantan način nas sve povezuje, riječ je o pokojnoj profesorici sa sarajevske komparativistike, Nirman Moranjak Bamburać. Mislim da je važno da čuvamo sjećanje na feministkinje, ali i da obrazujemo nove. Vi danas imate dosta muškaraca koji će za sebe reći da su političke feministkinje ili političke lezbijke i da je pozicija žene, a naročito lezbejke, zapravo pozicija margine.
BISCANI.NET: Mnogi vjeruju da femizam, ne samo kod nas, nego i u svijetu, svoje ciljeve može ostvariti jedino i samo ako se njegova borba ujedini s borbom i težnjama drugih potčinjenih skupina? Šta vi mislite o tome?
D. Majstorović: Mislim da je to apsolutno tačno. Solidarnost je ključna. Solidarnost radnika i radnica, ženska solidarnost , solidarnost sa LGBT zajednicom, solidarnost sa manjinskim etničkim grupama. Ja mislim da je to jedini način.
BISCANI.NET: Možete li nam reći nešto o razlici između pola i roda?
D. Majstorović: Pol je biološka odrednica, dok je rod socijalno konstruisan. Međutim i biologija je vrsta diskursa te se ove granice sve teže povlače.
BISCANI.NET: Kod nas je 2003. godine usvojen zakon o ravnopravnosti polova. Da li zakoni kao ovaj što podstiču rodnu ravnopravnost mogu da uravnoteže odnos snaga i je li ovaj zakon kod nas uopće implementiran?
D. Majstorović: Zakon je jedno praksa je drugo. Mi imamo dobre zakone, ali patrijarhalne prakse. Treba mijenjati i obrazovati čitavo društvo. Međutim dobro je što postoje npr. sigurne kuće što je jako važno. Svaka insitucionalna podrška je važna, ali je važan je i grassroots momenat odozdo.
BISCANI.NET: Mijenja li se mišljenje Bosanaca i Hercegovaca o ženskim pravima i ravnopravnosti polova?
D. Majstorović: Patrijarhat jeste dominantan, ali pojavljuje se sve više muškarca koji nemaju problem da posvete svoje vrijeme u privatnoj sferi brinući o kući i porodici što je tradicionalno bilo smatrano ženskim poslom. Mislim da dolazi do promjena u tom smislu.
BISCANI.NET: Koliko vremena i strpljenja će nam trebati u radu sa ženama koje nisu spremne da sebe dožive, ne samo kao feministkinje, već ni kao samosvijesne žene?
D. Majstorović: Mi generalno trebamo puno raditi i sa ženama i muškarcima. Potrebno je da žene uvide svoj značaj i angažman u tzv. “ekonomiji brige”. Da su one te koje besplatno brinu o starima i iznemoglima, djeci, ručku, čistoći kuće itd., jer to ‘tako’ treba. Od presudne važnosti je da one to osvijeste, a samim tim i svoju snažnu poziciju subjekta koji donosi odluke i koji je zapravo jako moćan. Bitno je raditi na osnaživanju žena u svim poljima bez obzira na društveni status. Čak je i bitnije raditi sa ženama iz ruralnih i perifernih područja i manje obrazovanim ženama. Moramo također da se zapitamo šta država čini da bi obrazovanje učinila dostupnije djevojčicama?! Šta država čini da bi poticala veći broj žena na postdiplomskim i diplomskim studijama?!
BISCANI.NET: Koliko su mas-mediji utjecali na (ne)razumijevanje toga što znači biti feminist/ica?
D. Majstorović: Zapravo je to moja velika tema i teško da je mogu ispričati u tri rečenice. Mediji kultivišu jedan pogled na svijet, danas je on vrlo postfeministički. Međutim mogući su otpori i oni se dešavaju pogotovo u popularnoj kulturi.
BISCANI.NET: Imate li u planu gostovanje u Bihaću?
D. Majtorović: Namjeravam doći na naučni simpozijum “Historija sadašnjosti: socijalizam i kapitalizam na primjeru Bihaća” 3. i 4. juli 2015. na kojem će biti i Bišćani/Bišćanke koji su poznata imena u svijetu i regionu poput Azre Hromadžić, Hajrudina Hromadžića, Hrvoja Jurića, Vanje Čelebić, Šefika Tatlića i mnogih drugih… neki od njih su moji dragi prijatelji, poput Adnana Dupanovića, Aide Sjedić, Almira Bašanovića.
D. Majstorović: Ne živim predaleko od Bihaća i dođem kad god je prilika, mislim da Banja Luka, Prijedor i Bihać imaju dosta dodirnih tačaka i tema te da je nužna bliža regionalna saradnja. Vidim da se ona u aktivističkom smislu već dešava naročito kad su u pitanju reagovanja i umrežavanja nakon protesta, plenuma i poplava. Te nove/stare regionalne solidarnosti su tako inspirativne i radujem im se svaki put.
U organizaciji braniteljskih udruženja HVO Bihać USK-a i podršku predsjednika F BiH, Vlade USK-a i grada Bihaća, danas je u Bihaću polaganjem cvijeća na katoličkom groblju Žegar , spomen obilježju u Žegaru,svetom misom za poginule i svečanom akademijom obilježena 23.godišnjica formiranja HVO Regije Bihać.
Svečana akademija bila je prilika da se predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti grada Bihać, USK-a i F BiH , prisjete ratnog puta HVO Regije Bihać , koji je , kako je danas istaknuto, zajedno sa 5.korpusom Armije R BiH odbranio grad Bihać i državu BiH.
„Ponosni smo na našu zajedničku borbu u toku agresije na naš grad i našu domovinu i ta zajednička borba HVO i Armije R BiH omogućio je bolju odbranu Bihaća, a kasnije oslobađanje našeg Kantona i države BiH.
I danas mu miru mi gradimo suživot ne vještački nego iskreno kako to treba i činiti zbog svih građana a posebno naših sugrađana koji su položili život za Bosnu i Hercegovinu „- kazao je načelnik Galijašević.
Čestitku svim pripadnicima HVO Regije Bihać uputio je i predsjedavajući GV Bihać dr.Roman Jurić , kazavši da su pripadnici HVO Bihaća dali nemjerljiv doprinos u odbrani i oslobađanju grada Bihaća , dodavši da se sloga i jedinstvo Bošnjačkog i Hrvatskog naroda iz rata očuvalo i ojačalo u miru na ponos čitavoj BiH.
Pripadnici HVO Regije Bihać branili su crtu bojišnice u duljini od 42 kilometra (od aerodroma Željava, Plješivičkog platoa, do Skočaja, Dobrenice i Lohovskih brda). U sastavu HVO se nalazilo pet pješačkih satnija, jedna od njih je bila na prostoru Velike Kladuše.
Tijekom rata HVO Regije Bihać je izgubio 72 branitelja, tri se vode nestalim a oko 280 je što teže što lakše ranjenih.
Današnjem obilježavanju 23.godišnjice HVO Regije Bihać prisustvovao je i Marinko Čavara, predsjednik F BiH, te predstavnici Oružanih snaga BiH,Hrvatskog narodnog sabora i HDZ BiH.
VIDEO: Obilježena 23.godišnjica od formiranja HVO Regije Bihać.
Povodom skorog obilježavanja 20. godišnjice genocida koji je nad Bošnjacima Srebrenice izvršena 11. jula, 1995. godine, učenici i profesori JU Mješovita srednja škola Bihać, posjetili su memorijalni centar u Potočarima i proučili Fatihu odavši počast srebreničkim žrtvama i prisustvovali historijskom času o događajima u Srebenici ratne 1995. godine.
Nakon posjete mezarima nedužno ubijenih Bošnjaka, učenici su zajedno s profesorima obišli hale gdje su Srebreničani mučeni i ubijani, a zatim pogledali dokumentarni film o Srebrenici. Cilj posjete je edukativnog karaktera i jačanje svijesti o kulturi pamćenja zločina koji su vršeni nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom.
Učenici pogledali dokumentarni film o Srebrenici
Posjeta je organizovana na inicijativu v.d. direktora Ervina Bajrektarevića, u autobusu je putovalo 54 učenika i 9 profesora.
…i danas vam približavamo još jednu visokoškolsku ustanovu iz našega grada.
Pedagoški fakultet u Bihaću je zasigurno opcija o kojima mnogi budući studenti razmišljaju, kao mjestu za dobijanje akademskog zvanja, a oni koji se još nisu odlučili kroz ovaj članak imaju priliku da pročitaju koje smjerove Pedagoški fakultet nudi svojim studentima, kao i konkretan broj predviđen za brucoše u ovoj školskoj 2015/16 godini.
Pedagoški fakultet u Bihaću je nastao 1993. godine kao Pedagoška akademija u Bihaću, a Odlukom Skupštine Unsko-sanskog kantona, broj: 01-1-67/98 od 17. juna 1998. godine, usvojen je Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Pedagoškog fakulteta u Bihaću. Odlukom Skupštine Unsko-sanskog kantona, broj: 01-1-71/98 od 17. juna 1998. godine, imenovana je Komisija matičara za osnivanje Pedgoškog fakulteta u Bihaću.
Skupština Unsko-sanskog kantona, po razmatranju Izvještaja Komisije matičara za osnivanje Pedagoškog fakulteta u Bihaću, na 19. sjednici održanoj dana 9. jula 1998. godine, donijela Odluku o usvajanju Izvještaja Komisije matičara za osnivanje Pedagoškog fakulteta u Bihaću. Skupština Unsko-sanskog kantona, na prijedlog Vlade Unsko-sanskog kantona, na 19. sjednici održanoj dana 9. jula 1998. godine, donijela je Odluku o osnivanju Pedagoškog fakulteta u Bihaću kao javne visokoškolske ustanove koja organizuje i izvodi fakultetske studije, te naučno-istraživački rad.
Integrisanjem Univerziteta u Bihaću i pravosnažnim Rješenjem o registraciji, u sudski registar je JU “Univerzitet u Bihaću” upisan kao jedinstveno pravno lice, jedinstvenog identifikacionog broj (ID) i jedinstvenog broja u PIO/MIO osiguranju (12. 01. 2010. godine). Fakulteti su registrirani kao organizacione jedinice – podružnice Univerziteta u Bihaću, te im je svojstvo pravnog lica brisano.
Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću ima brojne grupe i odsjeke na kojima se, u realizaciji nastavnog procesa, primjenjuju najsavremenije naučno – istraživačke metode rada i djelovanja.
Pedagoški fakultet pruža odsjeke različitog teoretskog, nastavno – naučnog i kadrovskog stava: Odsjek za bosanski jezik i književnost, Razredna nastava, Tjelesni odgoj i sport, Predškolski odgoj, Matematika – Fizika, Njemački jezik i književnost i Engleski jezik i književnost.
Danas je fakultet rasadnik mladih koji će nastaviti rad u svim sredinama i tako dati doprinos odgoju i obrazovanju novih generacija. Preko 1500 mladih nastavnika svih struka i zanimanja radi na prostoru Unsko – sanskog kantona i Bosne i Hercegovine što je ovom Fakultetu dalo ime i ugled kakav rijetko imaju fakulteti na ovim prostorima.
Bernardin Ibrahimpašić, prodekan za nastavu na fakultetu, nam je rekao da će ove godine na Pedagoški fakultet u Bihaću, na osnovu Odluke o utvrđivanju prijedloga broja upisa studenata u prvu godinu Prvog ciklusa studija biti obezbijeđeno najmanje 350 mjesta za nove brucoše, kako redovnih ( budžetom finansirajućih ), samofinansirajućih tako i vanrednih studenata. Radi se o broju od po 50 brucoša po svakom smjeru koje nudi Pedagoški fakultet u Bihaću, i to u omjeru od po 30 redovnih ( budžetom finansirajućih ), 10 samofinansirajućih i 10 vanrednih brucoša.
Nastava na Fakultetu se odvija na prvom i drugom ciklusu i to na sedam odsjeka: Odsjek za bosanski jezik i književnost, Razredna nastava, Tjelesni odgoj i sport, Predškolski odgoj, Matematika – Fizika, Njemački jezik i književnost i Engleski jezik i književnost.
Uslovi za upis: završena četverogodišnja srednja škola, dobar prosjek ocjena, pomoći će vam i ako ste učestvovali na takmičenjima kantonalnog nivoa i osvojilo neko od prva tri mjesta – možete dobiti i do 6 bodova, organizovaće se i razgovor sa studentima i prijemni ispit.
Dokumenti potrebni za upis: diploma,svjedočanstva od prvog do četvrtog razreda srednje škole, rodni list, uvjerenje o državljanstvu, određeni uspjesi s takmičenja.
Na prijemnim ispitima po smjerovima polaže se:
Bosanski jezik i književnost – 1. Bosanski jezik, 2. Bosanska kniževnost;
Engleski jezik i književnost – 1. Bosanski jezik, 2. Engleski jezik;
Matematika i fizika – 1. Matematika, 2. Informatika;
Njemački jezik i književnost – 1. Bosanski jezik, 2. Njemački jezik;
Razredna nastava – 1. Bosanski jezik, 2. Muzička kultura;
Tjelesno odgoj i sport – 1. Bosanski jezik, 2. Provjera fizičkih sposobnosti.
Tema koja je nažalost nezaobilazna u BiH, prilikom izbora visokoškolskog obrazovanja, je i cijena školarine na fakultetu. Prodekan Ibrahimpašić nam je rekao da je cijena školarine jedne godine studija za samofinansirajuće studente 1200 konvertibilnih maraka, a cijena koju vanredni studenti trebaju platiti je ista kao i u slučaju samofinansirajućih studenata.
Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Uspjeh mora biti primijećen i nagrađen
Dragan Polimanac, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi USK danas je dodijelio tri pohvalnice pojedincima koji su dali doprinos razvoju i unaprijeđenju poljoprivredne proizvodnje i veterinarstva na području Unsko-sanskog kantona.
Pohvalnice su uručene: Samiru Mujagiću, istaknutom stručnjaku na polju animalne hirurgije, Almiru Karabegoviću, u svijetu priznatom stručnjaku za primjenu spirale u veterinarskoj medicini i Albinu Selmanu, bihaćkom proizvođaču koji, po ocjenama kvaliteta, proizvodi najbolji vlašićki sir u BiH.
– Čast nam je da imamo ovako uspješne ljude, a uspjeh mora biti primijećen i nagrađen, kazao je ministar Dragan Polimanac.
U Mostaru je 21.05.2015. godine održana svečana konferencija povodom potpisivanja ugovora o dodjeli grant sredstava korisnicima čiji projekti su odobreni za finansiranje u okviru trećeg poziva na dostavu projektnih prijedloga u okviru IPA Programa prekogranične saradnje Hrvatska – BiH od 2007. do 2013. godina.
Ukupno 120 učesnika iz BiH i Hrvatske okupilo se na svečanoj konferenciji na kojoj je predstavljen projekat Bee Promoted – Promocija pčelarstva, koji je odobren za finansiranje u okviru ovog poziva.
Na konferenciji su se obratili šef operacija Odjeljenja za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije EU u BiH Masimo Mina, pomoćnik direktora Direkcije za evropske integracije Zara Halilović, pomoćnik ministra u hrvatskom Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Evropske unije Helga Bubanović – Devčić i direktor Agencije za regionalni razvoj Republike Hrvatske Ines Kos.
U ime Veterinarskog zavoda Bihać, voditeljica projekta iz Razvojne agencije Unsko-sanskog kantona je primila certifikat za ugovoreni projekt u okviru trećeg poziva IPA Programa prekogranične saradnje Hrvatska-BiH, koji je kao jedan od 8 projekata promovisan uz prezentaciju ključnih aktivnosti, planiranih ciljeva i rezultata.
Skup su organizovale Operativne strukture programa, Direkcija za evropske integracije Savjeta ministara BiH i hrvatsko Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, u saradnji sa Delegacijom EU u BiH i Agencijom za regionalni razvoj u Hrvatskoj.
Zbog lošeg vremena konjičke trke pod nazivom “6. Memorijal Mustafa Vuković” koje su bile zakazane za subotu, 23.05.2015. godine u 14 h odgađaju se za petak, 29.05.2015. godine.
Ove tradicionalne konjičke trke održat će se zahvaljujući organizaciji konjičkog kluba “Jedinstvo” iz Bihaća, a svim ljubiteljima ovog sporta zagarantovana je dobra zabava i uzbudljive trke koje će moći pratiti od 14h na hipodromu Bakšaiške bare u Bihaću.
Svi zainteresirani su svoja grla mogli prijaviti u periodu 1.-18.05., nakon čega je izvršena potvrda starta i ispis grla, a večeras u 19h su izvučeni i startni brojevi.
Pobjednicima svih galopskih trka pored novčane nagrade pripada i pehar, a drugom i trećeplasiranom samo novčane nagrade.
