Od nedavno na političkoj sceni Grada Bihaća, i to na županijskoj razini, djeluje HDZ 1990.

U Bihaću je održana utemeljiteljska izborna Skupština županijske organizacije HDZ-a 1990 USŽ a za  predsjednika jednoglasno je izabran Tomislav Šantić.

Županijski odbor broji jedanaest članova, a odlukom sudionika Skupštine izabrana su i tri dopresjednika, tajnik te Nadzorni odbor.

Očekivali smo ovo utemeljenje već duže vrijeme, izjavio je Mladen Šantić, predsjednik GO, i nismo razočarani. Ovaj čin će još više da nas ojača na političkoj sceni Unsko – sanske županije.

Nakon službenog dijela, druženje je nastavljeno uz ugodnu glazbu i zakusku.

Tek u 24. godini upisala Akademiju scenskih umjetnosti. Odjednom su muzika, slikarstvo, sport, ples, ekonomija, sve što sam do tada voljela, pali u drugi plan.

U predstavi “Elizabeta Bam”, reditelja Aleša Kurta, koja je premijeru doživjela 2. aprila na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, glumica Darja Badnjević imala je zapaženu ulogu. Ovaj put nudimo vam njenu interesantnu priču i kako se tek na završnoj godini Master studija na Ekonomskom fakultetu odlučuje baviti glumom i upisuje se u Muzički teatar.

Darja je rođena 29. januara 1988. godine u Bihaću. Tu je završila Opću Gimnaziju i

Srednju umjetničku školu uporedo – Odsjek za slikarstvo. Trenirala je mnoge sportove, a kako  ističe, umjetnost i sportski duh su oduvijek živjeli u njoj. Po završetku srednje škole pokušala je upisati Likovnu akademiju, ali je pala na prijemnom ispitu, što joj je tada izgledalo strašno, ali je danas, kaže, sretna zbog toga.

Kanalisanje talenata

– Ekonomski fakultet upisala sam kao alternativu. Nakon diplomskog studija, upisala sam i Master. Tu sam bila završna godina, a uporedo upisujem Muzički teatar pod vođstvom Alme

Ferović. Prvi put se susrećem sa glumom, koju mi je tada predavao Mario Drmać. Odjednom su muzika, slikarstvo, sport, ples, ekonomija, apsolutno sve što sam do tada voljela, pali u drugi plan. Međutim, svjesna sam da kroz glumu mogu kanalisati sve afinitete i talente koje posjedujem – kaže Badnjević.

Akademiju scenskih umjetnosti upisala se tek u 24. godini, a prijemni ispit je položila sa najvećim brojem bodova. Trudila se da bude veoma dobra na prijemnom, jer je to shvatala kao sudbonosni potez.

– Uz podršku roditelja i njihovu vjeru u mene, bez koje nikad ne bih uspjela i ne bih imala

hrabrost da uplovim u vode glume, krećem na taj put. Danas smatram da je to nešto najpametnije što sam uradila u životu. Bila sam u klasi profesora Senada Bašića. Prvi profesionalni angažman dobila sam u predstavi “Antigona”, nakon čega je uslijedio angažman u “Prosjačkoj operi” i evo sada u “Elizabeti Bam” – ističe.

Kaže da joj je upravo ova posljednja najljepše i najkorisnije glumačko iskustvo.

– Aleš Kurt organizovao je otvoreni kasting za ulogu „Elizabete Bam“, na koji su mogle da se prijave sve mlade glumice iz Sarajeva. Taj dan sam bila posebno dobro raspoložena i puna pozitivne energije. Mislim da sam zato sam i prošla na kastingu, zajedno sa kolegicom Elmom Juković i kolegom Kemalom Čebom. Čekajući svoj red Elma i ja smo pred ogledalom plesale i pjevale pjesme grupe “Spice girls”. Bile smo odlično raspoložene – potcrtala je, dodavši da su i nakon kastinga imali probe sa Darkom Trajkovićem, Brankom Potocanom i Zlatanom Božutom, te da su jedni druge usmjeravali na pravi, konstruktivni put.

Buduće saradnje

Kada je riječ o saradnji sa Alešom Kurtom napominje kako je intuitivan reditelj, koji vjeruje svojoj estetici i koji je znao da ih usmjeri, jer je tačno znao šta želi.

– Poštovao je i naše prijedloge i ideje. Nekad bi ih usvojio, nekad ne. Najbitnije mi je bilo da ispoštujem svaku indikaciju koju mi da, da slušam i pratim šta želi i da predlažem ideje u odnosu na to. Rad na profesionalnom angažmanu bio je izazov, ali ja se ne bojim izazova, promjena, ni iskustva kolega, jer promatrajući njih učim. Svi smo tu gdje jesmo zbog višeg cilja, a to je umjetnost – objašnjava.

Badnjević napominje da cijeni Medihu Musliović kao glumicu i Selma Spahić kao rediteljicu, jer je sa njima imala priliku raditi. Oduševljena je rediteljicinim pristupom i razumijevanjem prema glumcu. U budućnosti bi voljela ostvariti saradnju sa Jasmilom Žbanić, Tatjanom Šojić, Gordanom Boban i Vanesom Glođo.

/faktor.ba

U organizaciji biciklističkog kluba „BSK“ Banja Luka, u Banja Luci je u subotu 16.04.2016. godine, na autodromu Zalužani, održana Internacionalna biciklistička utrka „Gilles Carceroni Trophee“, a koja se već drugu godinu za redom održava u čast bivšeg francuskog ambasadora u Bosni i Hercegovini Rolanda Gillesa i njegove supruge Claudie Carceroni.

Roland Gilles je višestruki prvak Francuske u biciklizmu, a njegova supruga Claudia je višestruka svjetska prvakinja u biciklizmu, dok su oboje, kao izrazito harizmatične ličnosti, kao takvi omiljene osobe u svijetu sporta i diplomatije, naročito u Bosni i Hercegovini.

Pravo učešća na utrci imale su kategorije juniora, mlađih kadeta, kadeta i veterana/amatera. Učešće na ovoj utrci, koja pretenduje da postane izrazito cijenjen događaj u biciklističkom kalendaru Bosne i Hercegovine, uzeli su i članovi Biciklističkog kluba „Bihać“, koji su uspješno odolijevali užarenom zalužanskom asfaltu, osvojivši zlatnu i brončanu medalju.

Članovi BK „Bihać“ Amir Bašanović osvojio je 1. mjesto i zlatnu medalju u kategoriji master/veterana A, Admir Alagić 3. mjesto i brončanu medalju u kategoriji master/veterani B, dok je junior Amar Selmanović utrku u svojoj katergoriji završio na 4. mjestu, čime su Bišćani nastavili pobjednički niz, te gradu na Uni podarili i posvetili još jedno zlato.

Proteklog vikenda u gradskoj sportskoj dvorani u Čitluku održano je 23. državno prvenstvo Bosne i Hercegovine (BiH) za djecu od 11 do 14 godina u karateu. Organizator takmičenja bio je Karate savez BiH, a takmičilo se 530 mladih karataša i karatašica iz 60 klubova. Domaćin je bio Karate klub Međugorje.

Karate klub „Bihać“ iz Bihaća plasirao se na drugo mjesto u ekipnoj konkurenciji sa osvojenih pet zlatnih i tri brončane medalje. Prvaci Bosne i Hercegovine su Emil Sadiković, Nedim Šarić, Alija Zaimović, Faruk Merdić i Muhammed Murtić.

Državno prvenstvo BiH u karateu za djevojčice i dječake potvrdilo je da u BiH vlada velik interes za ovaj sport. Prvenstvo je održano na pet tatamija, a izvedbe kata pojedinačno, ekipno i borbe sudilo je 35 državnih i međunarodnih sudija iz BiH.

„Veliki broj vrhunskih borbi govori da naša djeca ljestvicu podižu iz dana u dan. Regionalno udruživanje i djelovanje naših klubova je donijelo ovaj pomak i nadam se da će svi to spoznati i priključiti se ovom novom modelu i tako nastaviti razvoj karate sporta u našoj zemlji. Svim osvajačima medalja iskrene čestitke u nadi da će izboriti plasman na Balkansko prvenstvo i ponosno predstavljati svoju zemlju,“ kazao je selektor Dječije karate reprezentacije BiH Bajro Durdžić.

Zalaganjem menadžmenta i svih uposlenika bihaćko JKP Komrad odnedavno se nalazi na listi uspješnih kompanija u BiH.

Kao kriterij za uvrštavanje na ovu listu u obzir su se uzimali finansijski pokazatelji poslovanja preduzeća evidentirani u Izvještajima o radu i u bazama podataka finansijskih institucija naše države.

Prema riječima Hadisa Jusića, direktora JKP Komrad, u današnje vrijeme, u ekonomskom smislu jako je teško vrijeme i ukoliko uspijevate izvršavati poslovne obaveze koje su sasvim normalne, rezultat toga jeste uvrštavanje na listu uspješnih preduzeća.

“U svakom slučaju definitivno je ovo jedna pozitivna referenca za JKP Komrad Bihać i za nju nisam zaslužan samo ja kao čelni čovjek preduzeća, nego zahvala ide svim uposlenima, upravljačkim strukturama i na kraju krajeva hvala i svim građanima grada Bihaća. Po dolasku na čelo ove firme sam rekao da svi moramo, prije svega, raditi na finansijskoj konsolidaciji i stabilizaciji firme koja je bila u to vrijeme u zaista teškoj situaciji. Naravno , to je trajan proces tako da ćemo mi u Komradu i u narednom periodu o tome voditi računa”- kazao je Jusić.

Romi su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u BiH. Na posljednjem popisu u BiH, onom iz 1991., samo 8.000 stanovnika izjasnilo se kao Romi, ali ih je i tada bilo mnogo više, priča nam Sead Džemaili, predsjednik Vijeća nacionalnih manjina i predsjednik Udruženja Rom.

U USK-u živi 2.200 Roma, u samom Bihaću ih je više od 700. Žive kao i svi drugi Romi u BiH, najčešće se bave sakupljanjem i preprodajom starog željeza, ali i prošnjom. Nekoliko godina iza nas razne nevladine organizacije su tretirale kao Dekadu Roma. Onima u Bihaću to se isplatilo jer im je Grad napravio dvije stambene zgrade u kojima živi desetak porodica. Gradi se i treća, ali u naselju Ružica, gdje se ove zgrade nalaze i gdje ih živi najviše, sumnjaju da će ta zapasti njih, iako su spremni da traže čak i ako znaju da nešto neće dobiti.

– Ne tražim za sebe, tražim za majku. Ona je sa bratom otišla na liječenje u Njemačku, nisu otišli da zarade pare, brate, kome da se obratim, priča nam Senad iz Ružice.

I on i njegov brat Sebastijan koji je majku odveo na liječenje, imaju po petoro djece.

Tokom Dekade Roma malo im se pomoglo u Ključu, Bihaću i Bosanskoj Krupi, ali to nije značajno promijenilo njihov status. Njihov status promijenili su oni sami i to pojedinci.

– Uobičajena predrasuda je da mi nećemo da idemo u školu, međutim, mi smo dokazali da to nije tačno. Imamo djevojčicu iz Bosanske Krupe koja studira da postane inžinjerka. A imamo i dva brata i sestru, Mersuda, Ferdija i Selmu Selman iz Bihaća koji su se fakultetski obrazovali i danas su poznati svjetski likovni umjetnici, ispričao nam je Džemaili.

On kaže da bi provedba presude Sejdić – Finci pomogla da se stvari mijenjaju.

– To je osnovna stvar koja se može i mora uraditi, a zbog tog problema zapeli smo i stali na putu evropskih integracija, kaže on.

/oslobođenje

Londonski Guardian objavio je recenziju ‘Knjige o Uni’ bosanskohercegovačkog pisca Faruka Šehića, koja je doživjela svoje izdanje na engleskom jeziku, pod nazivom: Quiet Flows the Una.

Izdavač je Istros Books, a prijevod na engleski uradio je Will Firth.

U recenziji koja hvali ovaj roman, ističe se kako je Šehić dobitnik Europske nagrade za književnost.

“Ovaj nagrađeni autobiografski roman bosanskog pjesnika, kojeg je živopisno preveo Will Firth, daje značajan i kompleksan doprinos literaturi ratne tematike.

Napisan dvadeset godina nakon događaja koji su bili okarakterizirani kao ludilo raspada Jugoslavije, isto toliko nakon raspada Šehićevog života – bio je student veterine kada je konflikt započeo – ovaj roman započinje vapajem iz srca: ‘moje su uspomene ružne i teške’.

Kao da testira čitaočevu naklonjenost, pripovijedač nam već na početku kaže kako je i on ubijao, i to ne jednom”, navodi recenzentkinja knjige Kapka Kassabova.

Šehić se dobrovoljno pridružio armiji i bio svjedok zvjerstava koje su činile obje strane, što je skicirano u romanu, ali ne dominira njime. Ipak ovi događaji kao sjena prate bit romana, a to je čin maštovite rekonstrukcije, kojom se odaje počast svemu što je u piščevom životu bilo vrijedno voljeti, čak i nakon što je oskrnavljeno.

Šehić jasno daje do znanja da je taj rat bio teritorijalna agresija a ne religijsko-nacionalni konflikt, kao što to nekad mediji vole reći, naglašava Kassabova.

Kao pjesnik, autor iskreno sažima poremećenost rata: “Imam snage da se stidim za druge”, piše.

Na kraju teksta, recenzentkinja izražava nadu da će ovaj roman doživjeti prijevode i na druge jezike.

/foto: google
/radiosarajevo.ba

Na dan obilježavanja godišnjice osnivanja Armije BiH, centar grada Bihaća osvanuo je oblijepljen plakatima na kojima je lik nestalog ratnog generala HVO-a Vlade Šantića čiji nestanak još uvijek nije rasvijetljen. Na plakatima je pitanje upućeno Kantonalnom tužilaštvu: Tužilaštvo USK-a zašto šutite?

/abc

U organizaciji US alumni asocijacije u BiH* u brojnim gradovima u Bosni i Hercegovini su tokom aprila ove godine organizovani forumi na kojima su mladi ljudi, srednjoškolci, studenti, aktivisti iz formalnih i neformalnih udruženja građana, nosioci pozitivnih društvenih promjena i alumniji programa američke ambasade u BiH razgovarali o temama, inicijativama i planovima kako da od Bosne i Hercegovine kakvu sada imamo napravimo bolje, kvalitetnije i ljepše mjesto za život za sve njene stanovnike.

Sumirajući utiske sa foruma koji je održan Bihaću 31. marta i prateći teme i sadržaje foruma u drugim dijelovima BiH ( http://usalumni.ba/20-godina-mira-u-bih/ ) želim da na papir stavim nekoliko razmišljanja. Osnovna želja cijele serije foruma je bila da se skoncetriše na primjere pozitivnog društvenog angažmana prvenstveno na lokalnom nivou pa se tako, u slučaju bihaćkog foruma, pričalo prvenstveno o ekološkim, obrazovnim,  i ekonomskim temama. Vrlo brzo se kao zajednički nazivnik mnogih aktivnosti ljudi prisutnih na forumu pojavila rijeka Una i prirodni, kulturni i ekonomski potencijali koji su nam dati da ih na pametan i održiv način koristimo. Svi mi koji živimo pored i na ovoj rijeci znamo šta nam ona znači i znamo da ona uvelikoj mjeri oblikuje naše razmišljanje i način života. Takođe znamo da takvu vrstu blaga ne treba uzimati zdravo za gotovo i da trebamo i konstantno radimo na očuvanju i unaprijeđenju ovog prirodnog dobra. Ono što treba još da naučimo je kako da to što imamo prezentiramo i ponudimo i drugim zaljubljenicima u prirodu, zdrav život i  avanturu. I upravo je to bio fokus mnogih ideja koje su se pojavile na forumu. Bilo je govora o mnogim aktivnsotima koje NP Una u saradnji sa udruženjima za zaštitu okoline provodi u parku, o angažmanu mladih (srednjoškolaca i studenata) u aktivnsotima parka, zaštiti ovog područja od korporativnih inicijativa za izgradnju elektrana, a podršci malim investitorima i lokalnim stanovnicima područja gornjeg toka Une (radi se o stanovništvu različitih etničkih grupa od kojih su skoro svi povratnici na svoja prijeratna ognjišta) koji kroz svoje inicijative u polju turizma, poljoprivrede, ekonomije i zanatstva mogu da ostavare dobre ekonomske rezultate.  Una je spomenuta i u kontekstu neprestane inspiracije za umjetnike, zaljubljenike u ljepotu i humaniste.

Ono što je fascinanto i čemu sam svjedočio i 2010 godina kada sam bio na Youth Leadership Programmu US ambasade u BiH, kada sam sa grupom srednjošolaca iz Banja Luke, Širokog Brijega i Bihaća bio na jednomjesečnom studijskom putovanju u SAD je to da onog renutka kada se priča fokusira na pozitivne strane života i kada isključimo dnevno-političke igre podjela, prevara i inducirane netrpeljivosti svi mi odjednom postjemo ljudi, ljudi koji žele, i rade na boljoj budućnosti u kojoj ima mjesta za sve. Zaboravljeni ideali ponovo provire iznad mora ravnodušnosti, letargije i osrednjosti u kojoj živimo. Počnemo hraniti jedni druge pozitivnom enregijom, počnemo da prihvatamo i dijelimo  ideje pa čak i ako su  drugačije od onih početnih, osjetimo da smo na zajedničkom terenu ma kako različiti bili. Lijepo je biti dio jednog takvog kruga i vidjeti da postoje ljudi sa kojim se vrijedi zalagati za bolju budućnost.

*US alumni asocijacija u BiH (http://usalumni.ba/) je organizacija koja okuplja sve one koji su učestvovali na nekom od programa razmjene, obrazovanja, studijskih i stručnih putovanja koje nudi Američka ambasada u BiH. Tokom godina veliki broj srednjočkolaca, studenata i profesionalaca iz različitih oblasti (obrazovanje, ekonomija, politika…)je kroz programe Američke ambasade u BiH bilo u mogućnosti da kroz studijska putovanja, profesionalno usavršavanje i on-line kurseve unaprijedi svoje profesionalne sposobnosti ali i da se upozna sa dobrim praksama i načinom života u SAD.

Bihaćka mjesna zajednica Izačić jedan je od najvećih džemata Medžlisa IZ Bihać koji u posljednjih nekoliko godina bilježi zapažene rezultate u vjerskom životu , odnosno uređenju vjerskih objekata i džematske kuće. Podršku džematskom odboru i efendiji Izetu Šahinoviću nesebično pruža i gradska uprava Bihaća na čelu sagradonačelnikom Emdžadom Galijaševićem .

Tako je grad Bihać izdvojio 100.000 KM za kupovinu zemljišta i uređenje harema nove džamije u Izačiću, osigurana je i voda na lokalnom mezarju, a posljednja pomoć grada Bihaća realizirana je za uređenje džematske kuće.