U Bihaću je danas održana 17. sjednica Vlade Unsko-sanskog kantona kojom je, u odsustvu premijera USK, predsjedavao Dragan Polimanac, ministar pravosuđa i uprave.

Na prijedlog Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida članovi Vlade Kantona, na ovoj sjednici su donijeli Odluku o kriterijima na osnovu kojih se dodjeljuju sredstva iz budžeta USK nižim nivoima za obilježavanje značajnih datuma. Za obilježavanje značajnih datuma, događaja ili ličnosti iz vremena odbrambeno – oslobodilačkog rata 1992. – 1995. i narodno – oslobodilačkog rata 1941 – 1945., a koji se obilježavaju u cilju njegovanja kulture sjećanja na događaje i ličnosti iz perioda odbrambeno oslobodilačkog rata, planirano je 300 000 KM.

Iz sredstava za grantove neprofitnim organizacijama Vlada je Klubu RVI paraplegičara USK, za potrebe nabavke ortopedskih pomagala, iz bužeta Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, odobrila sredstva u iznosu od 30 000 KM.
Vlada USK podržala je i prijedlog utroška sredstva za grantove pojedincima namijenjene za pomoć u liječenju i lijekovima pripadnicima boračkih populacija, stipendije i pomoć za školovanje pripadnicima boračkih populacija i jednokratnu pomoć, a za ovu namjenu Vlada USK će putem Ministarstva za pitanja boraca i RVI rasporediti 1.125 000 KM.

Između ostalog, na današnjoj sjednici, iz resora Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike, Vlada USK je donijela Odluku o isplati naknade za treće i svako naredno živorođeno dijete u Unsko-sanskom kantonu u 2023. godini.
Ovom Odlukom utvrđeno je da naknada za treće i svako naredno živorođeno dijete u Unsko-sanskom kantonu u 2023. godini bude isplaćena u iznosu od 500 KM jednokratno. Pravo na naknadu ostvaruje roditelj djeteta sa prebivalištem u Unsko-sanskom kantonu a isplata naknada vršiće se posredstvom centara za socijalni rad prema podnesenim zahtjevima.

Organizaciji Crvenog križa USK iz budžeta resornog Ministarstva obezbjeđena su sredstva u svrhu finansijske podrške u radu organizacije i ostalim potrebama u skladu sa programom rada, te aktivnostima predviđenim za pomoć socijalno ugroženom stanovništvu na području USK u iznosu od 50.000 KM.

Nakon jučerašnjeg stravičnog slučaja u Beogradu koji je potresao regiona, sličan krvav pohod za učenike i uposlenike Mješovite srednje škole u Bihaću na društvenim mrežama je najavio A. Z. , bivši učenik ove škole.

“Onaj dječak što je ubio osmero djece je kraljina za mene! Onakvo nešto i ja spremam već duže vrijeme za ekonomsku školu u Bihaću. Bit će nezapamćen masakr u Bihaću, to vam se kunem životom! Kad ste me znali svi osuđivati i izbjegavati, zbog toga će da bude teror”, napisao je mladić pomenute škole putem društvenih mreža.

Rukovodstvo škole o ovom je odmah obavijestilo MUP USK, a istraga je u toku, naveo je u izjavi za RTVUSK Ervin Bajrektarević, direktor Mješovite srednje škole Bihać.

Izjavu iz MUP USK-a očekujemo iza 13 sati.

(Izvor: rtvusk.ba)

Nadležni organi su uredno i na vrijeme obaviješteni i reagovali su u skladu sa svojim ovlaštenjima, poručio je direktor Ervin Bajrekatrević.

Iz Javne ustanove Mješovita srednja škola Bihać danas su se oglasili nakon vijesti o prijetnjama mladića Ajdina Zulića iz Bihaća da će počiniti masakr u Ekonomskoj školi u ovom gradu, gdje ističu da nema razloga za paniku.

– Obavještavam sve učenike naše škole, kao i njihove roditelje, da zbog situacije koja je nastala zbog objave našeg bivšeg učenika Z.A., da nema potrebe za panikom. Nadležni organi su uredno i na vrijeme obaviješteni i reagovali su u skladu sa svojim ovlaštenjima – poručio je direktor Ervin Bajrekatrević.

Podsjećamo, mladić iz Bihaća, Ajdin Zulić danima prijeti da će učiniti sličan krvav pir kakav se desio u Srbiji te da će ubiti učenike i uposlenike u Ekonomskoj školi, saznaje portal „Avaza“.

(avaz.ba)

Sanacija samog puta i odvodnih kanala realizira se u okviru projekta obnove makadamskih puteva oštećenih usljed prošlogodišnje decembarske poplave. Inače, vodena bujica uslovljena obilnim padavinama upravo u decembrru prošle godine, uništila je jedini pristupni put do omiljenog izletišta brojnih građana Bihaća – Planinarskog doma.

Rekonstrukcija oštećenog puta osim sigurnosnog aspekta, trebala bi doprinijeti i tome da ova destinacija bude još privlačnija svim zaljubljenicima u prirodu iz našeg grada, ali i njihovim gostima.

(radiobihac.com)

Okosnica je “Knjiga o Uni”, i moj podvojeni junak koji se u knjizi zove Mustafa Husar ali u ovoj predstavi je predstavljen kroz dva junaka, obojica imaju moje ime i inicijal prezimena na maskirnoj jakni. Zatim tu je i jedna priča iz knjige “Priče sa satnim mehanizmima” koja se zove “Vrijeme prolazi”, a tematizira ogromne ljudske žrtve, gubitak koji nećemo moći nadomjestiti, jer smo upravo svjedoci kako je taj ogromni gubitak doveo do svojevrsne civilizacijske devalvacije. Sada su najgori među nama postali vlast (mislim i na prošlu i na sadašnju), što je direktna posljedica rata.

Svi putevi vode u Rim ili kako to bh. književnik Faruk Šehić reče: “Kad neće u Sarajevu onda hoće u Rimu”. U drugoj polovini aprila (25. aprila) ove godine u italijanskog prijestolnici je prikazana predstava “Brothers” u izvedbi pozorišne kuće “Teatro Belli” rađena prema tekstovima i motivima iz književnog stvaralaštva Faruka Šehića.

Šehić u razgovoru sa “Slobodnu Bosnu” kaže kako je publici i glumcima bilo neobično vidjeti čovjeka od krvi i mesa prema čijem iskustvu i tekstovima je predstava i rađena.

“Na početku predstave laser nišana šara po publici koja je u mrklom mraku, a onda se začuje i vidi bljesak pucnja…”, opisuje književnik utiske. Bilo mu je čudno gledati sebe na pozornici ovog teatra, ali i grbove vojske, kako kaže, kojih se stidi politički mainstream u našoj zemlji.

Kako je došlo do saradnje sa ovim pozorištem u Rimu, odnosno kakve emocije su se pojavile dok ste gledali svoje lik(ove) u originalnoj uniformi Armije BiH s grbom ljiljana u interpretaciji talijanskog glumca ili u farmerkama i majici “Space Oddity”? Prenesite nam malo atmosfere…

Predstava je urađena s profesionalnim glumcima ovog teatra, i studentima Filmske škole iz Cesene, ali je odigrana u Teatro Belli u Rimu. To je zasluga glumca i režisera Gian Paola Maia, njemu su se dopali moji tekstovi (u italijanskom prevodu) i napravio je predstavu od njih. U privatnoj prepisci mi je rekao kako mu je strašno da se u Evropi rat i agresija na Ukrajinu spominju kao prvi sukob na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, pa je htio da malo vrati svjetla pozornice na nas.

Naša borba prodana za šaku fotelja i šačicu moći

Da, Gian Paolo je sve uniforme nabavio direktno iz BiH. Tu su srpske uniforme tzv. petobojke i naše maskirne uniforme sa grbovima Armije BiH, korpusni grbovi, štit sa ljiljanima etc. Pa, neobično je to bilo gledati sada kada je sva ta simbolika i ikonografija naše borbe nekako zanemarena i dovedena do nekog osjećaja stida. Nepopularno je pozivati se na memoriju rata, taman i kad je ona antiratna, a moja memorije i moje pisanje je duboko antiratno. Mi sad svjedočimo razgradnji države i zemlje za koju su najbolji od nas dali svoje živote, naša borba je jedostavno prodana za šaku fotelja i šačicu moći. Zato mi je to bilo neobično gledati u čuvenom rimskom naselju Trastevere.

Moja Bowiejeva majica plave boje sada je postala kultna, jer je ušla u tuđe memorije, postala je dio umjetničkog izraza. Gian Paolo mi je rekao da je htio da uđe u moju kožu, zato je majicu naručio iz SAD-a, i dugo je čekao da dođe.

Bio sam uzbuđen, logično, i uzbuđenje je bilo obostrano. Pogotovo je publici i glumcima bilo neobično vidjeti čovjeka od krvi i mesa prema čijem iskustvu i tekstovima je predstava i rađena. Na početku predstave laser nišana šara po publici koja je u mrklom mraku, a onda se začuje i vidi bljesak pucnja…

Koji Vaši tekstovi i djela, odnosno segmenti su reditelja inspirisali da budu cjelina predstave koja je najavljena na utjecajnoj stranici turističke zajednice grada Rima. Ovoj je Vaš lični uspjeh, ali naravno i za bh. kulturu, jeste li svjesni toga?

Okosnica je “Knjiga o Uni”, i moj podvojeni junak koji se u knjizi zove Mustafa Husar ali u ovoj predstavi je predstavljen kroz dva junaka, obojica imaju moje ime i inicijal prezimena na maskirnoj jakni. Zatim tu je i jedna priča iz knjige “Priče sa satnim mehanizmima” koja se zove “Vrijeme prolazi”, a tematizira ogromne ljudske žrtve, gubitak koji nećemo moći nadomjestiti, jer smo upravo svjedoci kako je taj ogromni gubitak doveo do svojevrsne civilizacijske devalvacije. Sada su najgori među nama postali vlast (mislim i na prošlu i na sadašnju), što je direktna posljedica rata. Politički šljam kad-tad dočeka svojih15 minuta slave, a pogotovo u zemlji čije žrtve su veličine grada od preko 100.000 stanovnika.

Pa svjestan sam da je to moj/naš uspjeh, ali nisam ja nogometaš, neće to puno ljude zanimati. Nisam režimski pisac, nikad to nisam bio. Kritikovao sam prošlu vlast i ovu ću još više, jer su dobili vlast na principima koje su pogazili iste sekunde kad su osjetili moć. Oni su ukrali moju glasačku i izbornu volju, oteli su je da bi oni lagodni živjeli, a ne mi. A nama uporno prodaju priču kako su kompromisi (na štetu državnosti) urađeni za našu dobrobit. Ja se dobro sjećam Nikšićeve “vladavine” iz 2014. i kada smo mi, građani, išli dobrovoljno pomagati unesrećene u poplavama, dok je u skladištima Civilne zaštite tada zvanično na stanju bio probušen gumeni čamac i tri lopate, a na računu CZ je nedostajalo 10 miliona KM.

Predstava “Brothers” je antiratna predstava. Ratovi davni, agresija na BiH, ali i ovaj danas u Ukrajini; nažalost – politička kriza u zemlji oko formiranja vlasti, pa Dodikove sulude ili šuplje priče o secesiji nekako ljude plaše novim ratom? Kako gledate na trenutnu situaciju u BiH, posebno nakon Schmidtovih odluka?

Jeste, predstava je baš antiratna, ali nije lišena faktografije i istine, tako na početku predstave mladi glumci u uniformama VRS-a stoje sa strane i deklamuju podatke o konclogorima u zapadnoj Bosni. Izgovaraju ratne zločine, neumoljive brojke.

Vrlo sumorno gledam na šmitovsko doba politike naše zemlje. Već duže vremena su kružile priče o ovome što se upravo dešava, a to je činjenica da je SAD digla ruke od ideje multietničke i građanske BiH, jer je Hrvatska godinama lobirala u EU i SAD-u, i sada to lobiranje dolazi na naplatu. Dok je “legitimna” bošnjačka stranka lobirala samo za svoj bankovni konto. SDA je prespavala epohu, SDP se pretvorio u svoju suprotnost. Plus geopolitički momenat nije na našoj strani još od 2001. i kvantnog skoka islamofobije, što ide na ruku dodicima i čovićima, jer oni uspješno koriste taj val i dobro jašu na njemu.

Nikad nećemo odustati od zemlje za koju smo se borili od 1992. – 1995.

Valjda je jedini problem bio pronaći saradnike u tzv. političkom Sarajevu. Sad su ih našli i sve ide na to da će BiH biti formalno-pravno država ali podijeljena na dvije interesne zone, jednu srpsku, drugu hrvatsku, i to već vidimo na dnevno-političkoj bazi. Naravno, ovo dovodi do svega samo ne do mira i harmonije, jer oni uvijek zaboravljaju da postoji jedan element, vezivno tkivo, a to smo mi koji nikad nećemo odustati od zemlje za koju smo se borili od 1992. – 1995. Sada će ova nova vlast za svaki problem kriviti SDA. Svako političko “gutanje žaba” se opravdava kako je i SDA to radila, iako smo glasali za stranke nove vlasti da ne budu kao SDA, imam osjećaj da će biti i gore. Pogotovo politički otpadnici od “legitimne u Bošnjaka”. Ovo što radi i govori ministar “inozemnih” poslova je nezamislivo u modernim evropskim zemljama. On radi za interese susjedne države (relativizuje sudski dokazanu agresiju Hrvatske na BiH, ne zna, valjda, da time daje potpuno za pravo Dodiku da negira genocid u Srebrenici, opsadu Sarajeva…). Konačna sudska presuda nije nešto o čemu mogu “pravnici razglabati”, nego je ona konačna i apsolutna, nažalost, ministar ne zna šta je post-truth doba, ni alternativne činjenice. Sutra ćemo se morati izvinjavati jer su nas ubijali, ako to sutra nije već danas.

Žalosno je da su upravo takozvane građanske i lijeve političke stranke zarad sitnog šićara prizivale intervencije Šmita, a te intervencije će dovesti do izumiranja tih stranaka, neke od njih neće preći izborni prag na državnom nivou na sljedećim izborima. Mislim, znam, da im je mržnja prema SDA zamaglila moć rasuđivanja, tako to izgleda kad se politika gleda iz pozicije od Kozije do Latinske ćuprije.

Imao sam neku malu nadu da bi rat u Ukrajini mogao osvjestiti ljude u Bruxellesu da nam pomognu u borbi protiv secesionista (koji su i proruski vazali), ali oni (EU mainstream) zdušno podržavaju projekat dodatne etničke segregacije a to je disolucija u krajnosti – smrt Bosne i Hercegovine koju smo sanjali. Zar nije Šiljarto, mađarski MIP, rekao da su on i Čović kršćani, i da će Mađari pomoći bh. Hrvatima na toj liniji. Šta je to nego ‘predziđe kršćanstva’ uvijeno u oblandu nekakve EU agende. Eto, biva, ne znamo mi to bez ovakvih snimaka. Problem je što će ova nova vlast oličena u Trojki, koja je izrazito pro-HDZ i prohrvatska u nacionalističkom smislu, učiniti sve da isporuči kompletne mehanizme blokade vlasti rentijeru logoraša iz Heliodroma.

Što se tiče Dodika, svaka njegova mrziteljska riječ, huškanje, negiranje genocida, prijetnje otcjepljenjem, to sve uvijek sleti u vidu palice po leđima povratnika u RS. Sve to on radi i misli ozbiljno, da ima podršku za otcjepljenje on bi to sutra uradio. Kurs rata u Ukrajini je na našoj strani, da je Rusija pobijedila, kako su geopolitički levati u Banjaluci sanjali, sad bi se trobojka s orlom vijorila na Zlatištu.

Što da ne, ali opet se provukla ta činjenica, dakle Vaša literatura je podstakla teatarske umjetnike u Italiji da režiraju predstavu. “Neće Sarajevo, hoće Rim”, naveli ste koliko je tu sarkazma a koliko istine?

Ljudi koji me znaju znaju da nisam nikad bio neki laktašenko, niti me takav uspjeh zanima. Ima tu sarkazma ali i istine, ne volim prozivanja, ali zar vama nije čudno da se neko u stranoj zemlji zanima za vaš rad i napravi predstavu, dok se niko toga nije sjetio u vašoj matičnoj zemlji. Kontam da je to baš, nekako, neprirodno. Od većine mojih kratkih priča se mogu raditi pozorišni komadi, ali, do sada ih nije bilo, osim u Rimu.

Nešto ranije, polovinom aprila ove godine, ugledni francuski “Le Monde” naslovnicu je posvetio Faruku Šehiću, odnosno Vama povodom francuskog prijevoda “Knjige o Uni”. Izuzetne vijesti o Vašem stvaralaštvu pristižu iz EU dakle, šta možemo očekivati tek do kraja godine?

Kako kaže ona pjesma: Svijet voli pobjednike. Do kraja godine će izaći još neki prevodi mojih knjiga na strane jezike, što je za mene kao autora bitno, a možda izađe i novi roman. Moje je da radim uporno i strpljivo, na sebi i svojim knjigama. To je jedini put uspjeha.

 Faruk Šehić rođen je 1970. u Bihaću. On je višenagrađivani bh. književnik. Za roman Knjiga o Uni je dobio nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, i nagradu Evropske unije za književnost – EUPL 2013. Za knjigu pjesama Moje rijeke je dobio nagradu Risto Ratković za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013./2014. i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za 2014. Dobitnik je i nagrade Premio Internazionale Camaiore 2019. za knjigu izabranih pjesama Ritorno alla natura/Povratak prirodi.

(slobodna-bosna.ba, razgovarala: Sanela GOJAK)

Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona organiziralo je danas prijem za medijske radnike povodom obilježavanja 3. maja – Svjetskog dana slobode medija. Prijemu su uz brojne rukovodioce i novinare medijskih kuća iz ovog dijela Bosne i Hercegovine, prisustvovali i predstavnici kantonalne zakonodavne i izvršne vlasti.

“Datum kojem moramo posvetiti posebnu pažnju i upravo smo zato kao resorno ministarstvo i organizirali ovaj događaj, kako bismo svi skupa poslali, ali i čuli poruku o bitnosti slobode medija, te promoviranju ovog datuma. Naš je cilj da damo maksimalnu podršku medijima i neovisnom izvještavanju, a ovo je na neki način demokratska osnova”, izjavio je ministar obrazovanja USK Edvin Alijanović.

Istaknuta je važnost i težina ove profesije, neophodnost postojanja korektiva vlasti, očuvanja nezavisnosti i dostojanstva medija, ali i profesionalnog izvještavanja.

“Čini mi se da nikada nije bilo lakše dobiti ili uzeti naziv novinara, a nikada teže biti pravi, profesionalni i odgovorni novinar. Nažalost, danas je mnogo onih koji se predstavljaju kao novinari, iznose neistine i neprovjerene informacije, krnje ugled svih onih koji časno i dostojanstveno rade ovaj posao. Teško nam je u takvim uslovima osigurati prvenstveno podršku građana, koji jedini mogu dati pravu ocjenu onog što radimo. Također, neophodno nam je partnerstvo i razumijevanje vlasti u Unsko-sanskom kantonu, jer mi smo samo njihov korektiv i to uvijek moramo biti”, kazala je dugogodišnja novinarka i direktorica Radija Unsko-sanskog kantona Gorica Bukić.

S tim se složio i kantonalni premijer Mustafa Ružnić, naglasivši kako je profesionalno, provjereno i istinito izvještavanje vrlo važan segment cjelokupnog društvenog života.

“Iskreno poštovanje za sve profesionalce – novinare, suvišno je uopšte da govorim o njihovoj ulozi, važnosti ove profesije.. Svima i svugdje treba pravi korektiv kada je u pitanju profesionalno novinarsko izvještavanje, kao i bezuslovna podrška zakonodavne i izvršne vlasti”, dodao je premijer Ružnić.

Prigodno obilježavanje Svjetskog dana slobode medija nastavlja se sutrašnjom dijaloškom konferencijom.

Danas je u Bihaću u organizaciji Asocijacije frizera i kozmetičara Unsko-sanskog kantona održana velika akcija šišanja i doniranja kose s ciljem pomoći Udruženju „Srce za djecu koja boluju od raka“.

U akciji je učestvovalo 30 frizera iz svih općina i gradova Unsko-sanskog kantona, a sav prihod bit će doniran udruženju „Srce za djecu oboljelu od raka“ – Roditeljska kuća u Sarajevu.

„Udruženje ove godine obilježava 20 godina svoga rada i mi smo tu za našu djecu sa područja cijele Federacije BiH. Brinemo o njima i njihovim roditeljima i za svu djecu koja sa područja USK dođu u Sarajevo imaju roditeljsku kuću, smještaj i podršku. Naša misija jeste da pružimo aktivnu i cijelovitu podršku djeci tokom i nakon liječenja“, rekao je Fikret Kubat, predsjednik udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“.

Godišnje u Bosni i Hercegovini oko 90 djece oboli od neke vrste maligniteta, a u Federaciji BiH taj se broj kreće između 50 i 60 djece. Statistike govore da BiH prati standarde Evropske unije i da nema povećan broj oboljelih. Prema riječima Kubata važno je naglasiti da je broj izliječene djece u porastu.

„Kad znamo da postoji lijek, kad znamo da postoji nada onda i nama roditeljima je lakše se boriti zajedno sa cijelom društvenom zajednicom, jer rak je bolest cijele porodice. Vi ne možete reći da se samo suočava to dijete ili samo majka, već cijela porodica. I zato je važno da postoji empatija , razumjevanje i podrška“, naglasio je Kubat.

Svi oni koji žele donirati svoju kosu za izradu perika trebaju znati da kosa mora biti čista, nefarbana, netretirana sredstvima i duga minimalno 30 cm. Tokom današnje akcije građani su šišanje platili koliko žele, a mogli su i da posjete „Srce shop“ i kupe dukserice, majice, torbe i nakit sa logom „Srce za djecu“.

(radiobihac.com)

Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, kategoričan je da ne treba dozvoliti da iko bude smješten u pritvorsku jedinicu izgrađenu u okviru migrantskog kampa Lipa kod Bihaća nakon što je ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić kazao da po ovom pitanju nema sigurnosnih izazova.

– Ministar Nešić je u pravu. Naravno da nema sigurnosnih izazova jer je taj objekat zatvoren, nije počeo da radi, reagirao sam na vrijeme. A šta da se desi neki problem. Ne zna se ni ko će tu doći – rekao je Hurtić.

Mnogo nepoznanica i kritika zvaničnika BiH i Unsko-sanskog kantona je bilo u vezi s izgradnjom ove svojevrsne pritvorske jedinice u kampu Lipa, namijenjene za migrante koji trebaju sigurnosne provjere i koji bi se tu trebali zadržati do 72 sata. Finansira ga EU.

Hurtić je rekao da će posjetiti ovaj kamp uskoro i da želi da s njim bude i predstavnik Međunarodne organizacije za migracije (IOM) “da pokažem neke stvari”, te bi trebao biti i ministar Nešić.

– Država mora riješiti ovo pitanje, ne IOM ni iko drugi, niti prepustiti direktoru Službe za poslove sa strancima Žarku Laketi da sam to rješava, već se mora napraviti sistem da to riješi. Najveći problem je što je taj objekat u sklopu kampa. Vidjet ćemo kad tu počnu dolaziti ko je bio u pravu – dodao je Hurtić.

On je i ranije govorio da neće dozvoliti da iko bude smješten u taj zatvor, kako ga je nazvao. Na pitanje kako, odgovorio je da će vršiti pritisak na one koji su ga napravili radi ljudi, migranata, koji su smješteni u Lipi i “ne treba da imaju dodir s kriminalcima”.

Ministar Nešić nedavno je, odgovarajući na pitanja zastupnika u Parlamentarnoj skupštinhi Bosne i Hercegovine, kazao da je bio u Unsko-sanskom kantonu, sastao se s gradonačelnikom Bihaća Elvedinom Sedićem i premijerom USK Mustafom Ružnićem, te da su konstatovali da “nema sigurnosnih izazova” i da se “sve radi u skladu sa zakonom”. Dodao je da objekat za privremeno zadržavanje nije još stavljen u funkciju i da ga Služba za poslove sa stranicima nije preuzela.

– U Lipi borave 254 migranta i ne ugrožavaju sigurnost ni na kakav način. Konstatovali smo da potpuno poštujemo Sporazum o readmisiji koji imamo sa Hrvatskom. Za prva tri mjeseca ove godine prihvaćeno je 768 stranih državljana po osnovu tog sporazuma, odbijeno je 1.816 zahtjeva – rekao je Nešić, dodavši da u postupku readmisije “nije vraćeno nijedno lice koje bi moglo ugroziti sigurnost građana BiH ni imovine”.

Faktor