Svaki je Bajram poseban u Ljutočkoj dolini, u kojoj su se uz Unu što njome vijuga ugnijezdili Kulen-Vakuf, Klisa, Orašac, Ćukovi, Duljci – najjužnije bihaćke mjesne zajednice. Fata, Almasa, Rasima, Fatima, Aiša zajedno su u boli. Na Bajram od prije dvadeset i šest godina podsjećaju požutjele slike sinova, muževa, kćerki. Tih su bajramskih dana protjerani.

Zajedno u boli

– Gotovo pet hiljada stanovnika je istjerano iz svojih kuća na Bajram. Tri dana i dvije noći tumarali smo šumom prema Štrbačkom buku. Uspjeli smo otići do Donjeg Lapca u Hrvatskoj, pa nakon nekoliko dana do Bihaća. Ali, više od 200 naših sinova, muževa, braće ostalo je na Štrbačkom mostu, na Uni. I nestalo je… – govori 75-godišnja Fatima Šahinović.

Asima Alivuk je izgubila trojicu sinova – Samira, Almira i Emira. Pronašla ih je u masovnoj grobnici „Bezdana“ na Hrgaru iznad Bihaća, gdje je završilo još osamdeset mještana.

– Za Bajram nam je najteže. Zajedno smo u svojoj boli – govore majke, koje su se zajedno s polovinom mještana Ljutočke doline vratile na svoje.

I Hilmo Kozlica za Bajram vraća sjećanja na teške dane i strahote Logora Kamenica, Kozila i Ripač.

Nastavljaju traganje

Svi zajedno odlaze tih dana na Tihotinu, masovnu grobnicu, odakle je ekshumirano sedamdeset žrtava ubijenih u logorima. Poslije idu na Dulibu, spomen-mezarje stradalih, hode putem spasa od Orašca do Štrbačkog buka.

Suočeni i ovog Bajrama sa svim onim što nosi povratnički život, nastavljaju traganje za sinovima, braćom, muževima. Zajedno traže i istinu, braneći se posljedicama. Jer, kažu, na Bajram je sve i počelo. I zato Bajram čekaju i raduju mu se bez velikih riječi.

Ezan ponovo odjekuje dolinom

Ovog Bajrama Ljutočka dolina sija i zlati se u sjećanju što zbog svega kroz šta su njeni stanovnici u ne tako davnoj prošlosti doživjeli i prošli, što zbog ljudi i povratka, ali i obnove.

Sagrađene su i sve četiri porušene džamije i ezan ponovo odjekuje dolinom.