Njemački mediji sve više izvještavaju o situaciji u Bihaću i citiraju građane koji kažu: ‘Znamo da tim ljudima nije lako, ali to nije naša krivica. I mi smo kroz to morali proći’.

Bosnien Flüchtlinge aus Vucjak – Bihac (DW/D. Planert)
Deutschlandfunk donosi reportažni zapis o situaciji sa migrantima u Bihaću. Prema procjenama gradskih vlasti tamo svakog dana boravi oko 5.000 izbjeglica i migranata. Oni, koji ne mogu naći mjesto u dva izbjeglička naselja IOM-a i UNHCR-a, prebacuju se u novi kamp, 10 km izvan grada, koji je nikao na bivšoj deponiji smeća.

“Sunce obasjava 55 malih i dva velika šatora Crvenog krsta, u kojima dnevno boravi 450 a nekim danima i 700 izbjeglica. Oni najčešće dolaze iz Afganistana, Pakistana, Sirije, Maroka i Alžira. Na mjestima gdje je raspaljena vatra peku se pogače, iznad šatora se suši odjeća. Spavaju na na dekama na zemlji. Imaju na raspolaganju dva kontejnera za tuširanje, dva kontejnera sa WC-ima, četiri rezervoara vode, koju koriste za piće i pranje. Jednom dnevno dolazi cisterna sa svježom, pitkom vodom. ‘Ovo nije lijep kamp. Cijela finansijska pomoć stiže iz Turske a ne iz Njemačke, Francuske, Italije. Nema dovoljno hrane ni vreća za spavanje’, kaže jedan migrant. Drugi dodaje: ‘Naš plan je otići u Njemačku, Španiju ili Francusku. Tamo je moja cijela porodica. Ništa nam više ne treba. Nismo ni teroristi ni kriminalci. Trebalo mi je dva, tri mjeseca da dođem ovdje. I to sve pješke, od Pakistana do Bosne’.

Prvoga dana, kada je centar otvoren, Ministarstvo unutrašnjih poslova je ovdje poslalo 150 migranata. Od tada svaki dan dolazi od 50 do sto novih ljudi. Jedni idu, drugi dolaze. ‘Nekad ih je ovdje u kampu i 700. Svaki dan kuhamo za 600 ljudi. Važno nam je da niko ne ostane gladan’, kaže šef Crvenog Krsta u Bihaću Selam Midžić.

Crveni krst, koji organizuje hranu za izbjeglice i migrante, nada sevećoj pomoći u Bihaću

Druga dva izbjeglička logora, kojima upravlja Međunarodna organizacija za migracije IOM i UNHCR su prepuna, kaže nam Edin Morankić, glasnogovornik načelnika Bihaća. ‘Ni mi nismo zadovoljni sa ovim novom lokacijom. Ali za nas to nije dugoročno rješenje’.

Njemački novinar Dirk Planert za izbjegličko naselje Vučjak kaže da je po tvrdnjama komšija i IOM-a to bivša deponija smeća. I mada se stalno govori da tu dolazi do isparavanja gasova, on sam ne može reći da je to metan. Međutim, kilometar dalje, ukazuje on, je minsko polje, koje je ostalo od rata i koje vodi u pravcu Hrvatske – članice EU. ‘A to je situacija u kakvu se ljudi obično ne dovode’.

Većina ljudi koji su tu, pokušali su se domoći Hrvatske, ali ih je policija uhvatila i vratila u Bosnu. Zbog loših higijenskih uslova ljudi u kampu oboljevaju od kožnih bolesti, pojedini imaju otvorene rane na stopalima ali i tragove udaraca po nogama i glavi. Svako veče nova grupa pokušava preći granicu, udaljenu svega jedan kilometar od izbjegličkog kampa, piše na portalu radija Deutschlandfunk.

Grad može da pomalo odahne

O migrantima u Bihaću reportažni zapis donosi i prvi program njemačke televizije ARD. U tekstu na web-stranici citira se najprije jedna stanovnica Bihaća: ‘Nije u redu što su izbjeglice i migranti smješteni na bivšoj deponiji smeća Vučjak’, smatra Fatima koja sa prijateljicom sjedi u kafiću u Bihaću. Dodaje međutim da je načelnik morao naći neko mjesto za njih kao i da je sada situacija bolja a da grad može malo da odahne. Fatima, koja je tokom troipogodišnje opsade Bihaća od strane Srba i sama bila primorana da bude izbjeglica i koja je boravila u Njemačkoj, kaže: ‘Znamo da tim ljudima nije lako, ali to nije naša krivica. Mi smo kroz to isto morali proći’. Njena prijateljica Ifeta klima glavom i dodaje da je migranata bilo jednostavno previše u Bihaću i da je sada situacija znatno bolja.

Život između mina i smeća

U tekstu se potom spominje i Branka Ivušić, koja sa svojim desetomjesečnim sinom sjedi u vrtu majčine kuće. Ova filologinja, koja živi u gradu Halle u Njemačkoj i radi na tamošnjem univerzitetu, je u posjeti svojoj porodici. ‘Svako poslijepodne policajci u novi kamp eskortiraju izbjeglice i migrante koje nađu u gradu a koji ne mogu da nađu mjesto u dva izbjeglička logora’. “Kao stoku’, kako formulira Branka Ivušić, oni ih provode pored kuće njene majke, gore na Vučjak. Na pitanje zašto to rade, ona odgovara: ‘Kako bi se stanovnicima pokazalo da se postupa strogo i da se nešto poduzima’.

Dirk Planert, koji je tokom rata 90-ih kao student dovozio humanitarnu pomoć u Bihać ovako objašnjava promjenu raspoloženja prena migrantima među lokalnim stanovništvom: ‘Na početku, otprilike godinu i po dana ranije kada je krenula migrantska ruta preko Bihaća, lokalno stanovništvo je pomagalo izbjeglicama, donosilo im hranu, vodu i sve moguće. Ali morate uzeti u obzir da je granica sa Hrvatskom zatvorena. Migranti ne mogu dalje. To vam je kao grlić flaše, voda se sve više puni a pritisak postaje sve veći’, kaže Dirk Planert u tekstu o situaciji sa migrantima u Bihaću, objavljenom na stranici ARD-a.

(DW)

Predsjednik Nezavisnog bloka Senad Šepić prokomentarisao je sve izvjesniju odluku Hrvatske da na granici s BiH gradi odlagalište nuklearnog otpada, poručivši da će BiH imati jasan odgovor.

“Neće moći tako, komšije. Nećemo dozvoliti da nas trujete, svoj otpad odlažete na našoj granici i ugrožavate živote stotina hiljada i milion ljudi. Bosna i Hercegovina je država, međunarodno priznata, u kojoj žive ljudi koji imaju svoja prava i vidjet ćete da, bez obzira na trenutno stanje i loše, u mnogim stvarima dezorjentisano vođstvo, naš narod i odgovorni ljudi i politike, imat će jasan odgovor. Imat ćete ubrzo stotine hiljada potpisa protivljenja izgradnje odlagališta na našoj granici, organizirat ćemo se, od sutra već počinjemo skupljati potpise i vidjet ćete da nećete moći iskoristiti unutrašnje podjele u BiH i realizirati svoju nekorektnu i nedobrosusjedsku zamisao da nam na kućnim vratima donesete nuklearni otpad”, poručio je Šepić.

Dodaje da će Evropska unija i međunarodne organizacije, morati reagovati i spriječiti namjere aktuelnih vlasti u Hrvatskoj da ovo urade.

“Pozivam Predsjedništvo BiH da hitno reaguje i pokaže jedinstvo na ovom pitanju. Po ovome će vas pamtiti i vaši birači, i ljudi koji žive u našoj zemlji i generacije koje dolaze. Parlament BiH se mora hitno sastati narednih dana i poslati jasnu poruku da ovo ovako neće proći. A pozivam i sve druge političke stranke u BiH, koje razumiju šta je odgovorna politika i pravi nacionalni interes, da zajedno sa aktivistima Nezavisnog bloka od sutra već, širom naše zemlje, podignemo glas, mobiliziramo ljude i skupimo i milion potpisa protivljenja i pokažemo da ima linija preko koje niko, ma odakle dolazio, kad je u pitanju naša zemlja i naš narod neće moći preći”, zaključuje Šepić.

“Trinaest minuta prije 8 sati Bihać se zatresao od grandiozne eksplozije, a iz obronaka planine Plješevice suknuli su plamen i dim, planina je gorjela, plamen na horizontu dosezao je do samog neba, prizor je bio jeziv i nestvaran, kataklizmički. Plamena stihija i eksplozije su uništile jedan od najvećih i najutvrđenijih aerodroma u Europi, čija se vrijednost procjenjivala na 8 milijarda dolara…Plješevica kao da je propala, ulegla se i progutala nekad najčuvaniju vojnu bazu Jugoslavije…”, tako je prije nekoliko godina beogradski Aeromagazin prepričao trenutak kada je 16. maja 1992. godine JNA prilikom povlačenja aktivirala 56 tona eksploziva u tunelima vojnog aerodoma Željava, najskuplju nekretninu uništenu za prijeme proteklog rata.

Kako bi bilo jasnije o kakvom se objektu radi, valja spomenuti kako su podzemne galerije aerodroma mogle primiti 120 zrakoplova(MIG-21) s posadama i kompletnim arsenalom naoružanja, a ukupna dužina tunela u obliku slova M iznosila je 3 i pol kilometra.

Podzemni aerodrom mogao je izdržati izravan udar atomskog naoružanja. Uz vlastite izvore struje i vode te zalihe goriva, ljudstvo aerodroma moglo je 30 dana živjeti potpuno izolirana od vanjskog svjeta.

Gradnja diva u utrobi Plješevice započeta je 1955., a završena 1968. Glavni konstruktor Dragoslav Sobotka procjenjuje vrijednost aerodroma na osam milijarda dolara, iako su utrošena sredstva znatno veća.

Za oficire i pilote Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva bila je stvar izuzetnog prestiža raditi u aerodromu koji spada u najskuplju vojnu investiciju bivše SFRJ.

Iz dokumentacije, jasno je vidljivo da je naredbu za dizanje aerodroma u zrak dao načelnik generalštaba oružanih snaga SFRJ general-pukovnik Blagoje Adžić, a naredba je izdata 7. novembra 1991.

Blagoje Adžić je nakon umirovljenja (1992. godine) mirno živio u Beogradu. Izbjegavao je javne nastupe pa se tako ni na sahrani Slobodana Miloševića, suprotno očekivanjima, nije pojavio. Preminuo je 2012. godine.

S obzirom da je Željava bila strateški vojni objekt, njezino uništenje nije se moglo dogoditi bez znanja i odobrenja tadašnjeg komandanta Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne odbrane general-potpukovnika Božidara Stevanovića.

(maxportal.hr)

Iako je onesposobljen već više od dvadeset godina, aerodrom Željava kod Bihaća i danas je tema različitih komentara, procjena i često nevjerovatnih priča. Aviobaza bivše JNA za brze zračne odgovore, s koje su eskadrile lovaca polijetale za dvije minute, danas izgleda sablasno. Tunele objekta u podzemnom dijelu i piste aerodroma Željava miniranjem su 16. maja 1992. godine, prilikom povlačenja, teško onesposobili vojnici JNA. Aerodrom Željava kod Bihaća slovio je za jednu od najviše čuvanih vojnih tajni bivše SFRJ.

“Bila je subota kada je u 5 sati i 30 minuta odjeknula prva eksplozija, a pet minuta prije 6 sati začula se serija eksplozija na pistama i svih pet pisti prekrio je gust dim. Trinaest minuta prije 8 sati Bihać se zatresao od snažne eksplozije, planina je gorjela, a plamen je dosezao samo nebo”, ispričao nam je jedan od očevidaca, bivših pripadnika jugoslavenske vojske.

Plamen i eksplozije uništili su jedan od najutvrđenijih aerodroma u Evropi. Aerodrom je uništen s oko šezdeset tona najmoćnijeg eksploziva. Nekadašnje vojno čudo putem kojeg se sijao strah u srcima eventualnih neprijatelja danas je obična pećina ispunjena vlagom i toksičnim plinovima. Bivši aerodrom u punoj funkciji bio je od 1968. do početka agresije 1992. godine. Pojedini dijelovi tunela danas su u vrlo lošem stanju i prijeti im opasnost od potpunog urušavanja. Cijeli objekt onečišćen je PCB spojevima i opasan je po zdravlje, a ionizacijski detektori dima, kojih je bilo na stotine po stropovima tunela, prijete sadržajem radioaktivnog americija-241, koji se lahko apsorbira u plućima i može izazvati karcinom i genetska oštećenja u ekstremnim slučajevima.

Uništavanjem aerodroma pričinjena je i velika ekološka šteta. Otkrivena je visoka koncentracija hemijskih spojeva, polikloriranih bifenila, osobito u tunelu 1, gdje je im je koncentracija 164 ppm (čestica na milion). Oko samog kompleksa još ima zaostalih mina.

Na Youtube kanalu zeljavalybi postavljen je video u kojem se vidi izviđanje aviona koji su poletjeli sa aerodroma Željava, a u daljini se vidi i Bihać. Snimak datira iz 1991. godine.

TEKST preuzet sa stav.ba

Odlazak stanovništva iz Bosne i Hercegovine sve više osjeća poljoprivreda. U Unsko-sanskom kantonu je u protekle dvije godine odjavljeno više od hiljadu zanatskih djelatnosti, a najviše poljoprivrednih gazdinstava. Kakva je budućnost poljoprivrede u Krajini?

Sve veći broj krajiških poljoprivrednika se prestaje baviti sa ovom djelatnošću, a sve veći je broj zatvorenih farmi.

Kakvo je stanje u poljoprivredi na ovom području najbolje govori podatak da su od naselja Mihaljevac do Vrela ostala samo 2 registrovana poljoprivredna gazdinstva. Od ostalih farmera, a bilo ih je 28, trojica imaju po jednu i jedan ima dvije krave. Sve ostalo je zatvoreno.

Iako je godinama bila razvojna šansa Unsko-sanskog kantona, poljoprivreda se danas suočava sa velikim izazovima. Najveći je odlazak radne snage. Gazdinstva koja imaju svoju radnu snagu jedina rade, a ostali farme zatvaraju.

Ipak, parametri Ministarstva poljoprivrede su iznenađujući. Iako je sve veći broj zatvorenih farmi, u 2018. godini proizvedeno je milion i po litara mlijeka više nego godinu ranije. Svjesni situacije u poljoprivredi, resorno ministarstvo je usvojilo Strateški plan razvoja agrarnog sektora u naredne tri godine, a glavni cilj je da se zadrži ljudski potencijal i očuva trenutna proizvodnja, odnosno da se sačuvaju proizvođači.

Prije svega radiće se na odobravanju izvoza crvenog mesa, ali i povećanju poticaja za poljoprivredne proizvođače.

Izvor: Haris Domazet/BHRT

Asim Dizdarević, ministar pravosuđa i uprave održao je sastanak sa predsjednicima sudova i glavnom kantonalnom tužiteljicom Fadilom Amidžić.

Razgovarali su o materijalno-financijskoj situaciji u sudovima i tužilaštvu Unsko-sanskog kantona.

Na lokaciji “Aerodrom Željava-Baljevac”, iznad rijeke Klokot koja napaja grad Bihać pitkom vodom, demineri Federalne uprave civilne zaštite očistili su 123.898 metara kvadratnih sumnjive površine.

Pronađene su dvije mine (PROM 1) i dva NUS-a (ručna bomba M-75 i kumulativna raketa M 80), a njihovo uništavanje obavio je tim FUCZ za uklanjanje eksplozivnih sredstava (UES) “Bihać A”.

Deminirana lokacija se nalazi iznad rijeke Klokot koja napaja grad Bihać pitkom vodom i od izuzetnog je značaja za stanovnike navedenog područja.

Lokacija je i u neposrednoj blizini državne granice sa Hrvatskom a tu je i bivši aerodrom “Željava” koji predstavlja historijsku vrijednost zanimljivu za građane Krajine, BiH ali i šire.

Uz to, ovo područje pogodno je i za razvoj poljoprivrede i stočarstva.

Uklanjanjem minske opasnosti sa predmetne lokacije prošireno je sigurno okruženje za brojne posjetioce i lokalno stanovništvo.

Ovaj zadatak obavili su deminerski timovi FUCZ “Bihać B” i “Livno B”, Mašinski tim sa mašinom za deminiranje PT 300 i POEK tim, saopšteno je iz FUCZ.

(fokus.ba)