“Trinaest minuta prije 8 sati Bihać se zatresao od grandiozne eksplozije, a iz obronaka planine Plješevice suknuli su plamen i dim, planina je gorjela, plamen na horizontu dosezao je do samog neba, prizor je bio jeziv i nestvaran, kataklizmički. Plamena stihija i eksplozije su uništile jedan od najvećih i najutvrđenijih aerodroma u Europi, čija se vrijednost procjenjivala na 8 milijarda dolara…Plješevica kao da je propala, ulegla se i progutala nekad najčuvaniju vojnu bazu Jugoslavije…”, tako je prije nekoliko godina beogradski Aeromagazin prepričao trenutak kada je 16. maja 1992. godine JNA prilikom povlačenja aktivirala 56 tona eksploziva u tunelima vojnog aerodoma Željava, najskuplju nekretninu uništenu za prijeme proteklog rata.

Kako bi bilo jasnije o kakvom se objektu radi, valja spomenuti kako su podzemne galerije aerodroma mogle primiti 120 zrakoplova(MIG-21) s posadama i kompletnim arsenalom naoružanja, a ukupna dužina tunela u obliku slova M iznosila je 3 i pol kilometra.

Podzemni aerodrom mogao je izdržati izravan udar atomskog naoružanja. Uz vlastite izvore struje i vode te zalihe goriva, ljudstvo aerodroma moglo je 30 dana živjeti potpuno izolirana od vanjskog svjeta.

Gradnja diva u utrobi Plješevice započeta je 1955., a završena 1968. Glavni konstruktor Dragoslav Sobotka procjenjuje vrijednost aerodroma na osam milijarda dolara, iako su utrošena sredstva znatno veća.

Za oficire i pilote Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva bila je stvar izuzetnog prestiža raditi u aerodromu koji spada u najskuplju vojnu investiciju bivše SFRJ.

Iz dokumentacije, jasno je vidljivo da je naredbu za dizanje aerodroma u zrak dao načelnik generalštaba oružanih snaga SFRJ general-pukovnik Blagoje Adžić, a naredba je izdata 7. novembra 1991.

Blagoje Adžić je nakon umirovljenja (1992. godine) mirno živio u Beogradu. Izbjegavao je javne nastupe pa se tako ni na sahrani Slobodana Miloševića, suprotno očekivanjima, nije pojavio. Preminuo je 2012. godine.

S obzirom da je Željava bila strateški vojni objekt, njezino uništenje nije se moglo dogoditi bez znanja i odobrenja tadašnjeg komandanta Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne odbrane general-potpukovnika Božidara Stevanovića.

(maxportal.hr)

Iako je onesposobljen već više od dvadeset godina, aerodrom Željava kod Bihaća i danas je tema različitih komentara, procjena i često nevjerovatnih priča. Aviobaza bivše JNA za brze zračne odgovore, s koje su eskadrile lovaca polijetale za dvije minute, danas izgleda sablasno. Tunele objekta u podzemnom dijelu i piste aerodroma Željava miniranjem su 16. maja 1992. godine, prilikom povlačenja, teško onesposobili vojnici JNA. Aerodrom Željava kod Bihaća slovio je za jednu od najviše čuvanih vojnih tajni bivše SFRJ.

“Bila je subota kada je u 5 sati i 30 minuta odjeknula prva eksplozija, a pet minuta prije 6 sati začula se serija eksplozija na pistama i svih pet pisti prekrio je gust dim. Trinaest minuta prije 8 sati Bihać se zatresao od snažne eksplozije, planina je gorjela, a plamen je dosezao samo nebo”, ispričao nam je jedan od očevidaca, bivših pripadnika jugoslavenske vojske.

Plamen i eksplozije uništili su jedan od najutvrđenijih aerodroma u Evropi. Aerodrom je uništen s oko šezdeset tona najmoćnijeg eksploziva. Nekadašnje vojno čudo putem kojeg se sijao strah u srcima eventualnih neprijatelja danas je obična pećina ispunjena vlagom i toksičnim plinovima. Bivši aerodrom u punoj funkciji bio je od 1968. do početka agresije 1992. godine. Pojedini dijelovi tunela danas su u vrlo lošem stanju i prijeti im opasnost od potpunog urušavanja. Cijeli objekt onečišćen je PCB spojevima i opasan je po zdravlje, a ionizacijski detektori dima, kojih je bilo na stotine po stropovima tunela, prijete sadržajem radioaktivnog americija-241, koji se lahko apsorbira u plućima i može izazvati karcinom i genetska oštećenja u ekstremnim slučajevima.

Uništavanjem aerodroma pričinjena je i velika ekološka šteta. Otkrivena je visoka koncentracija hemijskih spojeva, polikloriranih bifenila, osobito u tunelu 1, gdje je im je koncentracija 164 ppm (čestica na milion). Oko samog kompleksa još ima zaostalih mina.

Na Youtube kanalu zeljavalybi postavljen je video u kojem se vidi izviđanje aviona koji su poletjeli sa aerodroma Željava, a u daljini se vidi i Bihać. Snimak datira iz 1991. godine.

TEKST preuzet sa stav.ba

Odlazak stanovništva iz Bosne i Hercegovine sve više osjeća poljoprivreda. U Unsko-sanskom kantonu je u protekle dvije godine odjavljeno više od hiljadu zanatskih djelatnosti, a najviše poljoprivrednih gazdinstava. Kakva je budućnost poljoprivrede u Krajini?

Sve veći broj krajiških poljoprivrednika se prestaje baviti sa ovom djelatnošću, a sve veći je broj zatvorenih farmi.

Kakvo je stanje u poljoprivredi na ovom području najbolje govori podatak da su od naselja Mihaljevac do Vrela ostala samo 2 registrovana poljoprivredna gazdinstva. Od ostalih farmera, a bilo ih je 28, trojica imaju po jednu i jedan ima dvije krave. Sve ostalo je zatvoreno.

Iako je godinama bila razvojna šansa Unsko-sanskog kantona, poljoprivreda se danas suočava sa velikim izazovima. Najveći je odlazak radne snage. Gazdinstva koja imaju svoju radnu snagu jedina rade, a ostali farme zatvaraju.

Ipak, parametri Ministarstva poljoprivrede su iznenađujući. Iako je sve veći broj zatvorenih farmi, u 2018. godini proizvedeno je milion i po litara mlijeka više nego godinu ranije. Svjesni situacije u poljoprivredi, resorno ministarstvo je usvojilo Strateški plan razvoja agrarnog sektora u naredne tri godine, a glavni cilj je da se zadrži ljudski potencijal i očuva trenutna proizvodnja, odnosno da se sačuvaju proizvođači.

Prije svega radiće se na odobravanju izvoza crvenog mesa, ali i povećanju poticaja za poljoprivredne proizvođače.

Izvor: Haris Domazet/BHRT

Asim Dizdarević, ministar pravosuđa i uprave održao je sastanak sa predsjednicima sudova i glavnom kantonalnom tužiteljicom Fadilom Amidžić.

Razgovarali su o materijalno-financijskoj situaciji u sudovima i tužilaštvu Unsko-sanskog kantona.

Na lokaciji “Aerodrom Željava-Baljevac”, iznad rijeke Klokot koja napaja grad Bihać pitkom vodom, demineri Federalne uprave civilne zaštite očistili su 123.898 metara kvadratnih sumnjive površine.

Pronađene su dvije mine (PROM 1) i dva NUS-a (ručna bomba M-75 i kumulativna raketa M 80), a njihovo uništavanje obavio je tim FUCZ za uklanjanje eksplozivnih sredstava (UES) “Bihać A”.

Deminirana lokacija se nalazi iznad rijeke Klokot koja napaja grad Bihać pitkom vodom i od izuzetnog je značaja za stanovnike navedenog područja.

Lokacija je i u neposrednoj blizini državne granice sa Hrvatskom a tu je i bivši aerodrom “Željava” koji predstavlja historijsku vrijednost zanimljivu za građane Krajine, BiH ali i šire.

Uz to, ovo područje pogodno je i za razvoj poljoprivrede i stočarstva.

Uklanjanjem minske opasnosti sa predmetne lokacije prošireno je sigurno okruženje za brojne posjetioce i lokalno stanovništvo.

Ovaj zadatak obavili su deminerski timovi FUCZ “Bihać B” i “Livno B”, Mašinski tim sa mašinom za deminiranje PT 300 i POEK tim, saopšteno je iz FUCZ.

(fokus.ba)

U Bihaću je u petak održana redovna sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona.

Zastupnica SDP-a, Fatka Kulenović ponovo je aktuelizirala problem vezan za migrantsku krizu u USK-a i Bihaću, te je postavila pitanje ministru unutrašnjih poslova USK-a i premijeru Kantona u vezi novih dolazaka migranata, odnosno sve većih grupa koje se mogu primjetiti u Bihaću u posljednje vrijeme.

Evo šta je premijer odgovorio.

(Uskinfo.ba)

U Bihaću je u petak održana redovna sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona.

Zastupnica SDP-a, Fatka Kulenović ponovo je aktuelizirala problem vezan za migrantsku krizu u USK-a i Bihaću, te je postavila pitanje ministru unutrašnjih poslova USK-a i premijeru Kantona u vezi novih dolazaka migranata, odnosno sve većih grupa koje se mogu primjetiti u Bihaću u posljednje vrijeme.

Također, zastupnica Kulenović je tražila i odgovore u vezi zatvaranja BIRE i preuzimanja prihvatnih centara od strane Službe za poslove sa strancima.

(uskinfo.ba)