Tužna vijest o smrti prvog predsjednika potresla je 19. oktobra 2003. godine brojne građane Bosne i Hercegovine, za koje je Alija Izetbegović bio jedan od najznačajnijih političara u posljednjih 30 godina, te koji je stajao na čelu odbrane tokom agresije na BiH.
On je, uoči rata u BiH, 5. aprila 1992. godine održao jedan od sigurno najvećih govora u Skupštini RBiH, kada je odgovorivši predstavniku srpskog naroda Radovanu Karadžiću na prijetnje ratom u BiH kazao:
“Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Međutim, Karadžić je izraz samo jednog načina i pristupa, a mi smo se sve nadali i nadamo se da će srpski narod doći do svoje demokratske tradicije, jer ovo što se danas radi ne služi na čast srpskog naroda. A muslimanski narod neće nestati, to ja odgovorno tvrdim”.
Značaj Izetbegovića u odbrani BiH, a zatim i u brojnim drugim mirovnim i postratnim procesima je nemjerljiv i brojni političar iz međunarodne zajednice ističu kako je on jedan od najvećih političara s kraja 20. vijeka. A o tome koliko su ga građani, koje je predvodio, govori i broj posjetilaca njegove dženaze, koja je bila jedan od najvećih postratnih skupova u BiH.
Zbog svojih brojnih uspjeha, Izetbegović je dobio niz priznanja i nagrada, među kojima su prestižna nagrada za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani, titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira Marmara univerziteta u Istanbulu, te medalje Centra za demokratiju iz Washingtona.
Povodom njegove smrti, danas će biti održani brojni skupovi i konferencije, na kojima će istaknuti zvaničnici i historičari govoriti o liku i djelu Alije Izetbegovića, a obilježavanje godišnjice njegove smrti počet će u 11 sati, polaganjem cvijeća na njegovom mezaru, na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.
Alija Izetbegović je rođen 1925. godine u Bosanskom Šamcu, ali se 1928. porodica Izetbegović seli iz Bosanskog Šamca u Sarajevo, gdje Izetbegović završava mušku realnu gimnaziju.
Zbog političkog djelovanja komunistički režim ga je prvi put osudio 1946. godine na tri godine zatvora. Po izlasku iz zatvora Izetbegović je diplomirao pravo.
Po drugi put je osuđen na čuvenom sarajevskom procesu muslimanskim intelektualcima 1983. godine, ovaj put na 14 godina zatvora, ali je pušten 1988. godine kada već dolazi do erodiranja komunističkog sistema.
Nakon prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine Izetbegović je izabran za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Iz zdravstvenih razloga, u oktobru 2000. godine podnio je ostavku na mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Preminuo je 19. oktobra 2003. godine, a sahranjen je na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.
Alvin je u nedjelju navečer nakon svađe i fizičkog obračuna usmrtio oca jednim udarcem noža, a naknadnim patološkim pregledom ustanovljeno je da je smrtonosni ubod zadan u samo srce. Iako je Sead imao policijski dosije zbog šverca s Ukrajinskim konobaricama, mještani tvrde da je taj život bio iza njega te da se u posljednje vrijeme bavio šumskim poslovima.
S druge strane, Alvin je kao izuzetan student Anglistike bio zaposlen kao aistent na Univerzitetu u Bihaću a jedno vrijeme i u Zagrebu, ali ni jedan posao nije mogao zadržati. Sada se tereti za krivično djelo ubistvo i podizanje optužnice čekat će u pritvoru KPZ Luke Bihać. U naselju Ribić kod Bihaća mještani su još uvijek u šoku i nevjerici zbog tragičnog događaja.
U okviru projekta “Učimo od izvrsnih”, 24.10.2017. godine s početkom u 16:00h, gostujuće predavanje održat će gospodin Adnan Tulić, tužilac Kantonalnog tužilaštva USK-a.
Predavanje se odrzava u organizaciji Ekonomskog fakulteta u Bihaću, te će se isto održati u amfiteatru Ekonomskog fakulteta u Bihaću, adresa Pape Ivana Pavla II br 2.
Teme predavanja:
-Postupanje tužilaštava po revizorskim izvještajima
-Revizijski izvještaji kao dokazi u predmetima korupcije i privrednog kriminala.
Kako prenosi portal 24h.ba Faruk Pečenković je još jedan Bišćanin pored Mirze Malkoča i Osmana Seferovića koji je prošao u drugi krug sa svih 7 glasova DA u Zvezde Granda. Večeras se održalo snimanje ove muzičke emisije koja će se emitovati tek polovinom novembra.
Po reakciji fanova, ali i žirija, Faruk je jedan od pjevača koji važi za jednog od glavnih favorita koji će učestvovati u finalu ove sezone, saznaje 24h.ba portal.
Faruk Pečenković je učestvovao također u muzičkom show-u “OBN Music talents” prije 10 godina u produkciji OBN televizije. Tada je je napravio zapažen uspjeh s tim da je dogurao do velikih finala.
U Sarajevo su stigli danas u poslijepodnevnim satima, nakon čega su posjetili šehidsko mezarje Kovači, mezar prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića i Muzej “Alija Izetbegović”.
Učesnike ovog, već sada tradicionalnog, maratona dočekao je direktor JU Muzej “Alija Izetbegović”, Adnan Žiško.
Tokom posjete mezaru Alije Izetbegovića, Ahmet Alibabić, predsjednik rekreativno biciklističkog kluba “Japod” Bihać, kazao je da je ovo njihov četvrti maraton organizovan u povodu godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva BiH.
– Već četvrti put organizujemo biciklistički maraton na relaciji Bihać – Sarajevo. Maraton traje dva dana. Sutra ćemo prisustvovati i obilježavanju godišnjice, položiti cvijeće na mezar i odati počast rahmetli predsjedniku Izetbegoviću – kazao je Alibabić.
Istakao je da se ideja o održavanju pomenutog maratona rodila među samim članovima rekreativno biciklističkog kluba “Japod” kako bi se na ovaj način, kako je rekao, prisjetili lika i djela rahmetli Alije Izetbegovića.
– Ideja je potekla od nas samih članova kluba koji su i sami patriote, prošli su ta ratna dešavanja. Ove godine pridružili su nam se biciklisti iz Ključa, dok su prošle godine bili biciklisti iz Bužima – rekao je Alibabić.
Grupa biciklista je vozila maraton dug 310 kilometara od Bihaća do Sarajeva. Inače, članovi biciklističkog kluba su bivši pripadnici Armije BiH, nosioci najviših vojnih priznanja Armije BiH i istaknuti patrioti.
Prva etapa maratona se sastojala od prelaska relacije od Bihaća do Jajca, gdje su učesnici prenoćili, da bi sutradan nastavili vožnju prema Sarajevu. Ista grupa biciklista sutra će, na 14. godišnjicu smrti Alije Izetbegovića, položiti cvijeće i odati počast rahmetli predsjedniku Izetbegoviću.
– Poslije moga nastupa na Olimpijadi u Atini 2004. godine očekivao sam da će država malo više uložiti u ovaj sport. Međutim, stanje u BiH se nije promijenilo. Ja sam nastavio trenirati, ali nisam imao novac za pripreme i kvalifikaciona takmičenja za Olimpijadu u Pekingu i 2007. godine sam odlučio prestati sa aktivnim bavljenjem kajakom. Tri godine sam trenirao klub u Bihaću, ali ni u tom poslu nisam naišao na razumijevanje i odlučio sam potražiti sreću van BiH. Put me je doveo u Tursku gdje sam počastvovan novom funkcijom koju ću raditi maksimalno požrtvovano, kazao nam je Šarganović i dodao da je ugovor potpisao na godinu dana uz mogućnost njegovog produženja.
Osnovni razlog većeg interesa farmera za ugoj maline je financijska dobit neophodna za egzistenciju njihovih porodica.
PIŠE: PROF.DR.ZEMIRA DELALIĆ (NAUČNA OBLAST: FITOMEDICINA)
UNIVERZITET U BIHAĆU, BIOTEHNIČKI FAKULTET
Malinari se susreću sa mnogobrojnim problemima, a kao ključni problem u zadnje vrijeme je niska otkupna cijena maline. Međutim, još uvijek se malo zna o novoj prijetnji zasadima maline, a to je pojava novog karantinskog, invazivnog štetnika plodova maline, octena mušica ploda (Drosophila suzukii), koja pored maline može nanijeti štete i na kupini, jagodi, trešnji, višnji i sl. Porijeklom je iz Azije, u novije vrijeme je inducirana u Evropu, u Hrvatskoj je registriran 2010.godine na malini. Štetnik je prisutan u Bosni i Hercegovini i na Unsko-sanskom kantonu, iako nažalost još uvijek sa aspekta struke nije dovoljno praćen i proučen.
MORFOLOGIJA
Determinacija insekatske vrste obavlja se na temelju morfoloških karakteristika imaga. Smatra se da je octena mušica ploda relativno kasno otkrivena u EPPO regiji, jer se dugo mislilo da se radi o vinskoj mušici D. melanogaster.
Mužjak je smećkastožut, s crnim prugama na zatku i svijetlocrvenim očima. Njegova dužina kreće se između 2,6 i 2,8 mm. Ima karakterističnu crnosivu pjegu na vrhu prozirnog krila. Takve mrlje na krilima ostalih evropskih vinskih mušica nema ili su one drugačije pozicionirane, ili su pak drugačijeg oblika od ovih koje ima octena mušica ploda. Osim toga ovu vrstu karakteriziraju i dvije tamne mrlje ili pruge u obliku češlja na stopalu prednjih nogu. Jaja su bijele boje, veličine 0,62 x 0,18 mm. Na jednom kraju imaju dva cjevasta nastavka.Larva ima bijelo cilindrično tijelo i duga je do 3,5 mm. Postoje tri razvojna stadija prije kukuljenja (stadija lutke).
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA
Što se tiče biologije i ekologije štetnika, u idealnim uvjetima štetnik može imati do 15 generacija, a njegov životni ciklus može trajati svega 10 dana. Ženke aktivno traže plodove domaćina koji sazrijevaju. Nazubljenom leglicom zarežu pokožicu ploda i odlažu u njih jaja. Ženka u prosjeku odloži 1 do 3 jaja po ovipoziciji, a u svom životnom ciklusu odloži oko 300 jaja. U plodovima u kojima su odložena jaja razvijaju se larve. Postoje tri razvojna stadija larve prije kukuljenja, koje se odvija najčešće u plodovima. Kukuljica se nalazi u ili na plodu. Budući da u isti plod jaja može odložiti nekoliko različitih ženki octene mušice ploda, moguće je da se iz jednog ploda izlegne 60 do 70 jedinki. Štetnik prezimljuje kao imago na zaštićenim mjestima, no u povoljnim uvjetima može biti aktivan cijelu godinu. Muhe su aktivne iznad 10ºC. Preferira temperature od 20 do 30ºC. Poznat je kao štetnik plodova maline kao i ostalih voćki koji imaju tanku pokožicu. Octena mušica ploda je pokretan insekat koji se može lokalno širiti letom, no na veće udaljenosti širi se putem trgovine sadnica i zaraženih plodova. Zasad nije poznato širi li se putem sadnog materijala bez plodova.Od prirodnih neprijatelja octene mušice poznat je jedino parazitoid iz roda Phaenopria (Hymenoptera: Diapriidae).
ŠTETE I SIMPTOMI NAPADA
Ovaj štetnik može pričinjavati prilično velike štete na malini neposredno prije berbe, a i nakon toga. Ženka oštrom leglicom ošteti nježnu pokožicu ploda i odlaže jaja neposredno ispod nje. Bijele larve ubušuju se u plod i razaraju njegovu unutrašnjost. Plodovi postaju mekani i gube na tržišnoj vrijednosti. Vrlo brzo napadnuti plodovi propadaju na mjestu gdje se larve hrane. Na oštećene plodove naknadno se nasele i različiti sekundarni paraziti (gljive i bakterije), koji uzrokuju trulež plodova.
METODE PRAĆENJA I DIJAGNOSTICIRANJE
Praćenje navedenog štetnika moguće je olfaktornim atraktantima i vizualnim pregledom plodova. Najučinkovitija metoda praćenja na nekom području je pomoću olfaktornog odnosno hranidbenog atraktanta. Mamci se rade od plastične ambalaže (boce), zapremine od 250, 500 ili 750 ml na kojoj se izbuše četiri simetrično smještene rupice, dijametra od 5 mm, na otprilike 3 cm ispod čepa boce. U bocu se ulije jabučni ocat do otprilike polovice zapremine.Treba napomenuti da se osim jabučnog octa može koristiti i vinski ocat ili pak vodena otopina kvasca s dodatkom šećera. Najnovija istraživanja pokazuju da vrlo dobru učinkovitost ima jabučni ocat u kombinaciji s vinskim octom. Idealno vrijeme za postavljanje mamaca je najkasnije mjesec dana prije početka zriobe plodova, no odrasli oblici muhe mogu se zabilježiti i u drugim vremenskim razdobljima kada je temperatura stalno iznad 10 ºC. U vrijeme sazrijevanja obavlja se vizualni pregled, skidaju se mamci, analizira se sadržaj mamaca te ukoliko ima simptoma na plodovima, uzimanju se uzorci plodova za analizu. Skinuti mamci na mjestima gdje su izbušene rupe na plastičnoj boci oblijepe se ljepljivom trakom kako ocat ne bi iscurio.
FITOSANITARNE MJERE
Fitosanitarne mjere mogu se podijeliti na indirektne i direktne. Od indirektnih mjera značajne su administrativne mjere, a od direktnih: mehaničke, biotehničke i kemijske. Za sada nažalost ne postoje podaci o mogućnosti biološkog suzbijanja. U japanskoj literaturi samo se spominje parazitoid iz roda Phaenopria (Hymenoptera: Diapriidae) kao prirodni neprijatelj octene mušice ploda.
Zagledavši se u seriju radova Hrvoja Mitrova, postavlja se to jedno ključno pitanje koje nam se bez ikakvih zadrški uvijek nameće u našem misaonom monologu – gdje, ali i kako potražiti smislenost umjetničkih radova koji se nalaze ispred nas? Kako nas to umjetnik uvlači u svoj svemir svojim vijugavim i pravilnim linijama, izmjenom kratkih, isprekidanih linija i točaka te gusto nanesenim bojama raznih nijansi koje se prelijevaju u crno ili bijelo obojena platna? Gdje je portal u koji moramo ući kako bismo ušli onkraj zida između misli umjetnika i naših opažanja? Taj inherentan poriv za taksonomskim svrstavanjem stvari u naše imaginarne ladice ne dopušta nam da mirne ruke upijamo vizualne čari umjetničkih djela, već nas navodi da tražimo nama racionalno u svemu stvorenome od ljudske ruke. Iracionalno ne možemo kategorizirati, ne uklapa nam se u nama dane paradigme, a racionalno je moguće, blisko i brojivo, čak i dok nam se nudi nekoliko mogućnosti interpretacija čega racionalnoga. Tako u radovima Hrvoja Mitrova dobivamo za naš vizualan užitak na ponudu djela koja su slične strukture, poveziva, nalik na viđene stvari iz naše stvarnosti, a u drugu ruku pomalo nepojmljiva. Zar da nastale radove gledamo kao piktograme, hijeroglife, ikone ili pojedinačna slova abecede kojima se prenosi određen kod? Ako je zaista tako, s koje strane započinjemo čitanje koda i čitamo li ga linearno, kakve su rečenične strukture i gdje su nam subjekt (ako ga uopće imamo), glagol (ako je ovdje imalo nužan) i objekt (ako je slučajno spomenut), gdje počinjemo gledati, a gdje moramo prestati gledati da uhvatimo kod? Mnoga pitanja postavljaju se pred nama da dokučimo misli umjetnika, no izostavljeno je i jedno važno pitanje – zašto umjetnik uopće želi komunicirati, ako nam je čitanje njegovih djela već toliko otežano kroz njegov vizualan jezik?
Na tragu odgovora na gore spomenuta pitanja dobro je najprije staviti fokus na čitanje načina komunikacije umjetnika sa svojom publikom i preispitati sam vizualan leksik autora kako bismo kroz moždanu opnu došli do samih misli umjetnika. Ulazeći u semiotičke teoreme u čitanju djela, umjetnikove radove možemo definirati kao određene znakove koje želimo dekodirati i tim procesom pronaći njihovo značenje. Kroz kulturu, određeni znakovi, u obliku predmeta ili drugih artefakta, u određenom kontekstu dobivaju svoje značenje upisano u njih, a katalizatori u određivanju konotacija znakova predstavljaju ljudi koji zajedničkim snagama grade kulturu. To je nadasve prirodan ljudski proces u kojem se znakovima oko nas utka značenje i time producira novu perspektivu u gledanju tog znaka kao takvog pred nama, lomeći od znaka njegovu sirovost i materijalnost te redefinirajući samo poimanje znaka koje će se dijeliti širom kulture. Upravo u toj komunikaciji publike s umjetnikovim djelima, čije značenje nam se čini nedokučivim, možda nije ni bitno značenje i njegovo dekodiranje, već razmatranje i procesualnost u samom činu semioze koju je Eco, preuzevši definiciju od Peircea, definirao kao proces kulturalne produkcije značenja znakovima oko nas. Značenje radova, bilo nam nadohvat ruke ili ne, možda i ne treba biti pronađeno ili nije na nama da ga pronalazimo, baš kao što, a propos ksenolingvistike i proučavanja vanzemaljskih jezika, jezik vanzemaljskih bića nije građen za naše poimanje svijeta i prema našim potrebama pa stoga nam možda i preostaje da upravo tako promatramo i jezik umjetnika koji nam je predočio u svojim radovima.
No, iako prezentirani radovi možda nisu ti kojima mi moramo dokučiti značenje, autorova mogućnost da u izložbenom prostoru komuniciramo s njegovim radovima, i naposljetku s njime samim, od velikog je značaja jer procesom komuniciranja s djelom čak pukim promatranjem morfologije djela poput boja i oblika postajemo dijelom izložbe i performansa stvaranja umjetnosti gdje nam umjetnik prezentira svoju viziju iz koje se pomoću komunikacije s publikom stvara nova dimenzija prezentiranog rada.
Prihvatimo li poziv umjetnika da komuniciramo s njegovim stvaralaštvom možemo u njegovim radovima i sami u žamoru ili tišini prostora i naših misaonih svjetova ogledati i fragment sebe. Zašto nas ti oblici, boje, miris, pa čak i tekstura, ako nam trenutna nepažnja kustosa ili čuvara postave dopusti i taktilno iskustvo, podsjećaju na što iz svijeta kojega smo iskusili? Zašto nas privlače određeni oblici i boje, a drugi mirisi i teksture odbijaju? Zašto nam se nešto čini tako bliskim, dok nam je drugo sasvim daleko? U tim opažanjima i u cijelom procesu upijanja predočenog leksika, pokrećemo kotačiće naše autorefleksije i projiciranja vlastitih misli i iskustava na autorovo djelo. Zrcalimo svoje misli na bojane i iscrtane površine i ogledamo se u tom zrcalu. Kroz komunikaciju s drugim posjetiocima o izloženoj umjetnosti dobivamo mogućnost stvaranja zajedničkog ogledala gdje zrcalimo zajedničku ili pak nama svojstvenu radost, tugu, bol ili sjetnost, gdje otvaramo mogućnosti stvaranja novih promišljanja o djelu ili čak stvaramo više individualiziranih prikaza jer ne nalazimo nešto zajedničko s drugom osobom. Procesualnošću promatranja i propitivanja radova dobivamo ujedno uvid u sebe, u svoje stanje, učimo nešto o sebi i razbijamo granice koje smo si postavili kada kontempliramo o sebi i, najbitnije, redefiniramo te granice, ali isto tako kroz komunikaciju uviđamo i druge ljude, njihove definicije samih sebe i njihove granice te i njima postavljamo nove okvire promišljanja sebe.
Igrom propitivanja naše asocijativnosti i stvaranja paralela sa stvarnošću koju ogledamo u predstavljenom umjetničkom opusu Hrvoja Mitrova, možemo napokon pronaći ključ kojim otvaramo vrata značenju umjetnikovih djela – čini se da značenja ipak nema pa zato ključ nije ni potreban. Možda je taj odgovor pomalo začudan, pogotovo nakon ovolikog koketiranja s odgovorom, no cilj umjetnika možda isprva nikada ni nije bila poruka koju treba dešifrirati teorijskim poučcima i vizualnim čitanjem slika, već odašiljanjem možda još važnije poruke: mi smo, kao publika, te osobe koje nose značenje i koji jesmo dio izložbenog postava. U izložbenom prostoru, umjetnik omogućava konekciju ljudi kao tržnice za razmjenu misli, kao trampu gdje se nadmećemo svojim interpretacijama djela i svoju viziju izgrađujemo novim idejama. Takvom se razmjenom ideja, što ju je moguće čitati i kao svojevrsni magijski obred pomoću kojeg dolazimo na nove transcendentalne razine, u konačnici revitalizira izgubljena spona među ljudima koja se sada prostorno manifestira na izložbi Hrvoja Mitrova. Ona postaje mjestom nastanka umjetnosti, svaka povučena linija jednako je rad umjetnika, ali isto tako postaje i radom promatrača, a značenje radova gubi se pred okupljenim mnoštvom ljudi koji na licu mjesta kao ready-made koriste radove umjetnika da od njega učine vlastito umjetničko djelo, pridajući mu na kraju procesa značenje. Stoga značenje postaje relativno, gubi granice i potpuno je fluidno, uzročno-posljedično, uvjetovano vremenskim okvirima i vanjskim faktorima, ujedno zapinje u prošlosti, koliko i zapinje u budućnosti.
Pripadnici Policijske stanice u Bihaću lišili su slobode osobu inicijala A.H. (22) osumnjičenu da je korištenjem hladnog oružja – noža, prijetila osobi inicijala A.A. (24), saopćeno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova:
Dana 17.10.2017 godine, PS obratila se A.A. rođena 1993.godine koja je prijavila da je kod iste došla njena sestra A.H.rođena 1995 godine te istoj prijetila uz korištenje hladnog oružja –noža. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „ Ugrožavanje sigurnosti“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
