Prilikom izlaska iz zgrade Skupštine, okupljeni radnici bolnice verbalno su napali pojedine poslanike zbog činjenice da nisu glasali za dnevni red, piše Klix.ba

“Radnici su se ovdje samoorganizirali i spontano okupili. Ovo je prvi put da u sindikatu ne zahtijevaju i ne traže, već mole poslanike da bar usvoje dnevni red i da se o tome raspravlja. Ovi ljudi su vjerovali da će se nešto desiti i pozitivno riješiti, ali očigledno je da je presudila politika, politikanstvo i patološka borba za vlast”, rekao je Elvir Hrustemović, predsjednik Sindikata zdravstvenih radnika kantonalne bolnice.

VIDEO:

https://www.facebook.com/portalbiscani/videos/1527396477328487/

On kaže da se bolnica nalazi u katastrofalnoj situaciji, da ide u daljnje dugove zbog čega je potrebno hitno rješenje.

Osnovni razlog neusvajanja dnevnog reda je nepostojanje skupštinske većine. Za dnevni red glasali su zastupnici SDA, DF-a i Laburističke stranke koji su već duž dio neformalne koalicije, a suzdržani su bili glasovi opozicije koju čine A-SDA, SDP, SBB i DNZ.

Na sjednicu nisu došla dvojica poslanika SDA u Skupštini Nisvet Jusić i Ahmet Egrlić, čijim bi prisustvom najvjerovatnije bilo dovoljno ruku. Iako se već duže vrijeme špekuliše da klub SDA nije jedinstven, zbog čega većina u Skupštini praktično i ne postoji, prema riječima predsjednika kluba SDA Edina Bašagića, obojica su opravdano izostali.

On je kazao da ne osuđuje nijednog poslanika, da svako ima pravo da glasa kako želi, no da nije ni za scene kakave su danas zabilježene te zbog toga smatra da je trebalo imati malo više sluha.

“Pozivamo one koji nisu dio aktuelne većine da podrže ovo pitanje na nekoj od budućih sjednica, a da neke druge stvari koriste u političke svrhe. Žao mi je što je došlo do ovog i bilo kakvih verbalnih trzavica, no vjerovatno je muka natjerala ljude da dođu tu”, kazao je Bašagić.

“Što se tiče izgreda koji su se desili, ne bih to komentarisao i neka bude na čast svakom onom ko je izgovorio puno ružnih riječi. Svima je jasno da ovo nije tek tako, da se slučajno i ‘spontano’ desilo, već da je organizirano”, rekao je Željko Mirković, poslanik SDP-a.

On ističe da je stav njegove stranke da rješenje problema kantonalne bolnice nije u kreditu.

Kako se već dugo špekulira u javnosti o nepostojanju većine u Skupštini USK, danas se to i potvrdilo s obzirom da nije bilo potrebnih 16 glasova za usvajanje dnevnog reda.

Uoči ovog zasjedanja ispred zgrade u kojoj se održavaju sjednice Skupštine okupio se veliki broj predstavnika radnika uposlenih u Kantonalnoj bolnici kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo trenutnim stanjem.

Za mnogu djecu u našoj zemlji, odlazak u školu je nedosanjani san, a suočavanje s predrasudama – svakodnevna realnost.

Djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji su i dalje diskriminirani, isključeni iz zajednice, nevidljivi u odlukama nadležnih i okruženi predrasudama. Iako je inkluzija garantovana međunarodnim konvencijama i zakonskim odredbama u našoj zemlji, njeno sprovođenje u praksi još uvijek je nedovoljno.

Inkluzija ne smije biti iluzija, ona je moguća i društveno korisna. Za njeno sprovođenje nije potrebno mnogo – često je dovoljno krenuti od sebe i svojih predrasuda.

Organizacija Save the Children u Bosni i Hercegovini sprovodi kampanju „Svi smo mi djeca“ #MiDjeca čiji je cilj podići svijest javnosti o značaju uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u školovanje i društvo.

Porukom „Svi smo mi djeca“ želi se prevazići dominirajući „model milosrđa“ koji je uz predrasude najčešći pristup u ophođenju sa djecom s poteškoćama u bh. društvu. Model milosrđa još više produbljuje jaz između manjine i većine, a zamijeniti ga treba model ljudskih prava koji potcrtava kvalitetno i dostojanstveno uključivanje u zajednicu, sa fokusom na mogućnosti i potencijale.

Tim povodom Save the Children predstavlja infografiku „Svi smo mi djeca“ koja kroz ilustrirane primjere oslikava suštinu inkluzije i približava je najširoj publici. U nastajanju infografike sudjelovale su osobe s invaliditetom, djeca s poteškoćama u razvoju i članovi njihovih porodica.

Kroz izjave u prvom licu, djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji obraćaju se javnosti, dajući putokaze i primjere na koji način mogu i žele biti dostojanstveno uključeni u društvo.

Poštujući načela pristupačnosti za osobe s različitim poteškoćama, infografika je objavljena u nekoliko varijanti. Objavljena je verzija za slabovidne osobe i osobe s disleksijom, a u narednim danima pojavit će se u formi videa, kao i na Brajevom pismu.

Infografika je prilagođena korištenju na društvenim mrežama, stoga Save the Children poziva sve građane da je objave na svojim profilima uz hashtag #MiDjeca, te tako daju svoj doprinos razbijanju predrasuda i podrže pravo svakog djeteta na školovanje.

„Svako dijete koje se rodi ima iste potrebe – da raste, da se druži, bude voljeno. Moje dijete samo ima drugačije limite“ – Mehmed, otac djeteta s disleksijom „Mnogi roditelji ne izlaze sa svojom djecom jer ih je strah reakcija javnosti. A onda ih pitaju – a što ti ne izvodiš svoje dijete? “Moje dijete neke stvari radi drugačije” – Kasim, otac djeteta s kombinovanim smetnjama.

Save the Children: Inkluzija nije iluzija. Inkluzija je proces uključivanja osoba s različitim sposobnostima u što aktivnije i ravnopravnije sudjelovanje u društvu, ukjučujući i obrazovanje. Inkluzija je ljudsko pravo i obaveza.Garantovana je međunarodnim konvencijama i zakonskim odredbama u našoj zemljii. Uključicanje djec e s poteškoćama u razvoju / invaliditetom u obrazovne i druge procese je dvosmjerna ulica – što više dajete, više dobivate nazad. ” Svako dijete koje je prošlo kroz moju kuću i družilo se s mojim sinom, sigurna sam da je postalo bolja osoba” – Anita, majka djeteta iz autističkog spektra.

Save the Children: O.K. je Tretirati nas kao osobe, Da idemo u školu, Pozvati nas da se igramo skupa, Imati strpljenja i saslušati nas, Pitati trebamo li pomoć. Nije O.K. Nazivati nas bolesnim ili „posebnim“, Smiještati nas u odvojene ustanove, Pretpostavljati šta možemo ili ne, Praviti se da ne postojimo, Sažalijevati nas.

Save the Children: Djeca nemaju poteškoća prihvatiti različitosti. Odrasli prave razlike. Oni su često poteškoća za djecu s invaliditetom. Dijete je dijete, a ne poteškoća koju ima. Svi smo #MiDjeca, Save the Children

Neki su bili za zaduženje, neki nisu, ali jedno je sigurno, nakon svih istraživanja stručnjaka, jedini način da bolnica izađe iz krize, vrati dužnicima dugove i ne bude blokirana u narednih nekoliko dana je kreditno zaduženje i zato su nam se ovom prilikom obratili iz Udruženja ratnih vojnih invalida i paraplegičara, a njihovo pismo vam prenosimo u cijelosti:

Poštovani skupštinski poslanici, obraćam vam se ovom prilikom ispred Udruženja ratnih vojnih invalida i paraplegičara Unsko-sanskog kantona kako bi bi vam ukazali na problem koji ćemo imati, kako mi, tako i ostali građani našeg kantona, ako se uskoro ne usvoji kreditno zaduženje koje će biti na dnevnom redu sutrašnje sjednice Skupštine USK.

Mi, kao Udruženje, smo veoma dobro upoznati sa trenutnim stanjem Kantonalne bolnice Dr. Irfan Ljubijankić jer je zbog naših potreba posjećujemo skoro svakodnevno. Znamo da imamo mnogo problema u cijelom kantonu, da smo u velikim minusima, ali isto tako znamo da bez jedne ovakve ustanove koja je zadužena za skoro 300 000 građana našeg kantona, jednostavno ne možemo funkcionisati.

Znamo i za sva vaša prepucavanja između i unutar stranaka iz kojih dolazite, ali ovaj put vas molimo da to ostavite po strani i da mislite malo na nas ratne vojne invalide i paraplegičare, ali i na ostale građane ovog kantona kojima je upravo u ovoj ustanovi život spašen u toku rata. Nismo to zaslužili mi kao građani ovog kantona, a boga mi ni doktori i ostalo osoblje bolnice koji rade u ionako teškim uslovima.

Upravo danas sam, kao Predsjednik Udruženja RVI i paraplegičara USK posjetio svoja dva člana koji se trenutno liječe u kantonalnoj bolnici i koji su izrazili svoje zadovoljstvo mojom posjetom, ali su ovom prilikom pohvalili i medicinsko osoblje i doktore koji se jako dobro brinu o njima i njihovom zdravlju.

Vjerujte mi da naši sugrađani nemaju novca da se liječe u privatnim zdravstvenim ustanovama ili inostranstvu i zato vas ovom prilikom još jednom molimo da ostavite politiku po strani, da zaboravite na stranačke naredbe jer se prepucavate preko nečeg od čega zavise životi naših sugrađana i to vam nećemo i ne smijemo dozvoliti. Kantonalna bolnica Dr. Irfan Ljubijankić nas drži živima i zdravima i ako je jedino rješenje upravo to kreditno zaduženje kako bi se vratili dugovi i nabavile potrebne stvari za bolnicu, onda to morate učiniti za dobrobit vas u skupštinskim klupama, nas u kolicima, ali i svih ostalih građana našeg kantona.

Mislimo da ste plaćeni veoma dobro za sve odluke koje donosite na sjednicama Skupštine USK i zato od vas očekujemo povoljno rješenje velikog problema koji će sutra stojati ispred vas.

Ovom prilikom apelujemo na sve građane  našeg kantona da se solidarišu sa svima onima koji se liječe u Kantonalnoj bolnici Dr. Irfan Ljubijankić, da podjele ovu vijest na svoje Facebook profile kako bi javnost bila upoznata sa svim onim što će se sutra dešavati na sjednici Skupštine USK,a sve to u nadi povoljnog rješenja.

Meni je kao predsjedniku žao što moramo na ovaj način pisati i brinuti se o radu ove zdravstvene ustanove, ali mi smo jednostavno primorani to uraditi, jer kao što sam ranije napisao, mi druge bolnice nemamo i vjerujte mi da ćemo se boriti za nju do kraja.

Ako smo se uspjeli izboriti u ratnim vremenima za KB Dr. Irfan Ljubijankić, budite sigurni da ćemo to uspjeti i ovaj put i da nećemo dozvoliti blokadu ustanove koja nam je mnogo puta dosada spasila život.

Predsjednik RVI i paraplegičara USK Alaga Pašić

Prilično teškog imovinskog stanja, Ismet nije imao novaca čak ni za nalaze i komiije koje je trebao napraviti prije operacije. Jednostavno prepušten sam sebi bez ikog da ga pomogne i zauzme se za njega. Naši članovi su saznali za taj slučaj i odmah smo odlučili da pomognemo.

Zrno Sreće mu je 10.septembra uručilo 1000 KM, da bi mogao obaviti sve potrebno pred operaciju.

Operacija je zakazana za 27. novembar i ima se malo vremena da bi se sakupilo 7000 KM, a bez te operacije čak i sam Ismetov život je ugrožen jer se nalazi u veoma teškom i nepokretnom stanju.

Zrno Sreće je sada izdvojilo 1.000 Švicarskih franaka da bi pomogli ali i pokrenuli akciju sakupljanja potrebnog iznosa za operaciju.

POZIVAMO sve koji mogu i žele, bilo koliko, da pomognu i da se uključe u ovu akciju. Naravno sve će biti transparentno i obajavićemo koliko i od koga smo skupili.

Vaše donacije možete uplatiti na:

Zrno Sreće
Humanitärer Verein 9434 Au SG
post konto 90-219-8
IBAN: CH75 0078 1617 4550 7200 0
St.Galler Kantonalbank AG
Sa naznakom (zahlungszweck) Za Ismeta Sekerića

Takođe donacije možete predati našim članovima
Amela i Edo Tiric iz St.Margrethen
ili čak direktno Ismetu i njegovoj familiji u Turiji.

Svaka marka vrijedi i svaka donacija je dobro dosla.

Pomozimo zajedno !

Vaše Zrno Sreće…

Rođen je u Bosanskom Petrovcu, a osnovno školovanje završio je dijelom u Sarajevu i Bihaću, da bi maturirao 1979. godine kao učenik Gimnazije u kojoj danas predaje. Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu 1983. godine, a prve samostalne izložbe imao je u periodu od 1981. do 1983. godine u Sarajevu.

Izlagao je kasnije u rodnom Bosanskom Petrovcu, Bihaću i Zagrebu, gdje je imao zapažen broj posjetitelja i oduševljenje prikazanim djelima.

“Interesovanje za slikarstvo iskazujem u osnovnoj školi u Sarajevu, tako što umjesto jednog rada na časove likovnog donosim desetak slika. Prvu ozbiljniju izložbu sam imao u gimnaziji 1979. godine. Tada mi je profesor Pjer rekao da moram studirati umjetnost. Na toj izložbi mi je ukraden portret sestre Selme i brzo vraćen. Nestale su mi slike sa izložbe u Sarajevu i minijatura sa Bijenala u Tuzli 2007. godine. Volim raditi portrete, jer to je velika porodica različitih ličnosti i individua. Interesuje me karakter čovjeka”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) profesor Ramić.

Navodi da radi pejzaže sa likovima koji se integrišu sa prirodom.

“Oni su gotovo neprimjetni, ali prisutni, što stvara odgovarajuću atmosferu. Slikanje prirode je za one koji žive u Bihaću dar Boga, planetarna vrijednost. To je prepoznao svijet jer je proglasio NP Una biserom prirode. Umjetnici trebaju, svako na svoj način promovirati ovu ljepotu. Diplomirao sam na grafici, a od tehnika najviše volim pastel, olovku i uljene boje“, kaže profesor Ramić.

Umjetnost je bazirana na duhovnosti

U vrijeme tehnološkog napretka i ekspanzije pametnih telefona kojima su mladi okupirani veći dio njihovog vremena, profesor Ramić kaže da je značaj umjetnosti još veći i ističe da je ona presudna za mlade radi duhovnosti i slobode kreativnosti koja razvija maštu, senzibilnost i ljepšu stranu života, što nam je, kaže on, danas itekako potrebno.

“Ona odvlači mlade od pretjerane tehnologije i zloupotrebe privatnosti. U isto vrijeme umjetnost zbližava ljude svojim bogatstvom specifične komunikacije, tako da mladi postaju bolji ljudi i građani. Kultura i umjetnost su na marginama društva jer je politika oskrnavila čovjeka i kapitalistički način razmišljanja koji se bazira na materijalnom svijetu. Umjetnost je suprotnost, bazirana na duhovnosti. Bihać ima kulturnu tradiciju preko Japoda, Osmanlija i Austrougarske. Ima veliki potencijal likovnih umjetnika i razvijen senzibilitet za kreaciju, od zanatlija do doktora. Rađanjem pored ljepotice Une, čovjek dobija urođen smisao za estetiku, a taj potencijal trebamo iskoristiti.“, ističe profesor Ramić.

Nova generacija umjetnika

Dolazi mlada generacija umjetnika koja je inovativna i poduzetna sa urbanim karakterom što opredjeljuje mlade da ostanu u Bihaću.

Upravo su ti mladi umjetnici pokazali svoju nadarenost i talenat za savremno slikarstvo proteklih mjeseci kada su u okviru projekta „Špica art festivala“ učestvovali u oslikavanju bihaćke pasarele i prvog murala inkluzije.

“Mladi ljudi kroz umjetnost sublimiraju kulturno historijsko bogatstvo BiH i shvataju da su dio točka koji se okreće prema boljoj budućnosti. Oni postaju kreatori svoje uloge u vlastitoj državi, što znači duhovnost ispred materijalnog. Nastojim da mlade ljude, učenike što više približim svijetu umjetnosti i organiziram što više likovnih radionica kojim bi se odvojili od tehnologije i modernih komunikacija kojim su opsjednuti”, kaže Ramić.

Treba, kaže, što više ići u prirodu i balansirati odnos modernog života i svijeta umjetnosti koji oplemenjuje.

“Nastaje jedna nova generacija mladih urbanih umjetnika koji su me pozvali da ukrasimo pasarelu svojim djelima i reakcije Bišćana i javnosti iz regije je fantastična. Poruka tih murala je promjeniti svijest ljudi da se čuva svoj grad i da svako odvoji vremena da ga ukrasi i učini ljepšim, naravno bez materijalne koristi. To je kreativni duh“, kaže profesor Ramić.