Home Blog Page 1355

Brijuni na Uni: Druženje uposlenika dvaju Nacionalnih parkova

Protekle sedmice u dvodnevnoj posjeti Nacionalnom parku Una i gradu Bihaću boravila je grupa zaposlenika iz Nacionalnog parka Brijuni. U zimsko vrijeme kada je manje obaveza i poslova na terenu u mnogim zaštićenim područjima u regiji, praksa je da se organiziraju izleti u druga zaštićena područja. Kolege iz NP Brijuni su ovaj put odlučili za NP Paklenica u Hrvatskoj, kao i da se ta praksa proširi posjetama u susjednu Bosnu i Hercegovinu, tačnije Nacionalni park Una.

Ranije uspostavljena suradnja sa NP Brijuni i još nekim zaštićenim područjima u Hrvatskoj poput NP Plitvička jezera, NP Krka i NP Paklenica, ovakvim posjetama se iz godine u godinu dodatno produbljuje, a zaposlenici kroz druženje razmjenjuju iskustva i znanja iz oblasti zaštite prirode, kao i turističke djelatnosti kao bitnog segmenta u razvoju većine zaštićenih područja.

Goste iz NP Brijuni na čelu sa ravnateljem gosp. Sandrom Dujmovićem dočekao je direktor NP Una gosp. Amarildo Mulić i gosp. Ante Marjanović predsjednik Nadzornog odbora sa suradnicima, pri čemu je gostima prezentirana historija grada Bihaća, predstavljene kulturno historijske znamenitosti grada na Uni i turistički potencijali. Upriličen je i jednodnevni izlet u Nacionalni park Una i prijateljima iz Hrvatske prezentiran dosadašnji rad. Tokom obilaska gosti su se mogli uvjeriti da grad Bihać i Nacionalni park Una sa susjednim općinama imaju veliki i neiskorišteni turistički potencijal, a da rijeka Una itekako treba zaštitu, ne samo u Parku već cijelim njenim tokom.

Obilaskom i kroz prezentacije gosti su mogli uvidjeti važnost NP Una u sveopćem razvoju Bihaća i cijelog Unsko sanskog kantona i vrlo pozitivno ocijenili dosadašnji rad u smislu zaštite, a posebno rast posjeta u NP Una  u prvih 5 godina djelovanja bez obzira na sve poteškoće kroz koje prolazimo.

Pored uvezivanja zaštićenih područja kroz osnovanu mrežu i Asocijaciju „Parkovi Dinaridi“ uz podršku Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF), na ovaj način NP Una dodatno uspostavlja i učvršćuje bilateralnu suradnju sa određenim parkovima, kako sa onima koji imaju sličan biodiverzitet i prirodne vrijednosti kao NP Una, tako i sa onima poput NP Brijuni koji spadaju u red morskih zaštićenih područja. Iskustva, znanja i problemi u oblasti zaštiti prirode su slični, a vizije razvoja i planovi zaštite se baziraju na međunarodno utvrđenim i prihvaćenim standardima koje primjenjuje većina,  bez obzira o kakvom zaštićenom području se radi, pa tako i u NP Una i NP Brijuni.

Dvanaest romskih porodica dobilo ključeve stanova u naselju Ružica

Uručivanjem ključeva za dvanaest porodica romske zajednice danas je u bihaćkom naselju Ružica okončan još jedan zajednički projekt Vlade USK-a, grada Bihaća, njemačke nevladine organizacije ASB i organizacije Hilfswerk Austria.

Riječ je o izgradnji zgrade kolektivnog stanovanja za romsku manjinu u MZ Ružica koja je koštala skoro 600.000 KM , a većinu sredstava osigurala je EU , Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, Vlada USK-a i grad Bihać koji je izdvojio 91.000 KM. Ključeve stanova danas su dobili Mujko Beganović, Fikret Hamidović, Refik Sulejmani, Hasan Demirović, Merima Čolić,Kada Džemailji,Elvis Selman,Selver Osmani,Ersan Džemaili,Goran Vikić, Samir Fazlija i Šećo Ahmetović.

Čestitke povodom dobijanja stanova porodicama bihaćkih Roma koji su u stanju socijalne potrebe, uputili su Dervo Sejdić, Udruženje Kali Sara, Nikola Findrik, ministar privrede u Vladi USK-a, Muris Mičijević,projekt menadžer Hilfswerk Austrija i Elmina Emrulović, šef Službe za opću upravu,privredu i društvene djelatnosti u gradskoj upravi Bihaća.

„Gradska uprava Bihaća bila je dio izgradnje sve tri zgrade za naše sugrađane romske nacionalnosti i ovim projektom želejli smo omogućiti normalne uslove za život, a osnovni je svakako siguran krov nad glavom.Hvala svim institucijama koje su učestvovale u ovom projektu kojim još jednom pokazujemo da smo grad suživota,tolerancije i brige sve sve građane bez obzira na vjeru i naciju „-kazala je Emrulović.

U blizini treće zgrade nalaze se ranije izgrađeni stambeni objekt u kojem je 2011. godine smješteno šest porodica. Također, četiri romske porodice uselile su se u drugu zgradu za čiju je izgradnju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice osiguralo značajna sredstva , a grad Bihać 50.000 KM.

Kako je istaknuto , kroz projekat podrške socio-ekonomskom uključenju romske populacije u BiH putem obezbjeđenja stambenih jedinica 149 romskih porodica u 14 općina uselilo je u nove ili rekonstruisane stambene jedinice.

Uspješni mališani iz plesnog kluba „Žute dunje“ (VIDEO)

Jedna od uspješnijih sportskih kolektiva u našem gradu Bihaću, je svakako i plesni klub „Žute dunje“. Opštepoznato je da se plesom razbija monotonija, što su prepoznali brojni mališani, zadovoljni osvježenjem koji je ovaj klub unio u naš grad.

Plesni klub „Žute dunje“ u našem gradu egzistira još od 2005.godine, gdje nakon 11 godina uspješnog rada iza sebe imaju veliki broj djece koji su prošli kroz ovaj klub, te mnoga učešća i postignuća na takmičenjima.

Za portal BISCANI.NET, predsjednik i pomoćni trener, Refik Hadžić, spomenuo je kako ovaj klub nema niti jednog sponzora, osim što Gradski savez plaća salu, u kojoj oni treniraju.

Iako nemaju značajnu finansijsku podršku od grada Bihaća, to ne sprečava mališane da budu uspješni na polju plesa, i ono čime se naš grad može ponositi je njihovo osvojeno drugo mjesto na prvenstvu “Winter open 2016”  u Banja Luci, gdje su svoju izvedbu “Pahuljica” izveli Feđa, Ajna, Hana, Sarah, Amina i Anastacija.

Istim tempom nastavljaju trenirati i nizati svoje uspjehe, a ovim putem im i ekipa portala BISCANI.NET želi mnogo sreće u ostvarenju svojih ciljeva.

Šuhret Fazlić: Ne planiram se baviti visokom politikom, u mom fokusu je Grad Bihać

Kao što su mediji već ranije pisali nekoliko nezavisnih političkih aktera u BiH, na čelu sa Senadom Šepićem iz Cazina koji je član SDA ali se ne slaže sa rukovodstvom svoje stranke, pokrenulo je inicijativu za osnivanjem tzv. Bloka za Evropu.

Iako su informacije govorile o osnivanju nove političke stranke, prema najnovijim saznanjima to se neće desiti.

Uz Šepića je u ovoj ideji stao gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović i nekoliko nezavisnih načelnika i gradonačelnika koji su na prethodnim lokalnim izborima zadobili povjerenje građana kao nezavisni kandidati nakon što su istupili iz SDA.

Kasumović rekao je da građanima obećao da će biti nezavistan i da će tako i ostati, ali da je dogovoreno da na Opće izbore 2018. godine idu zajedno.

N1 navodi da je ovom bloku povjerenje dao i Martin Raguž, bivši predsjednik HDZ 1990 i zastupnik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Međutim, navode da su pokretu prišli i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić, načelnik Zavidovića Hašim Mujanović i načelnik Lukavca Edin Delić, Građanski savez je demantovao.

Naveli su da Šuhret Fazlić nije i ne planira biti član bilo kakve nove stranke, neformalne ili formalne skupine niti pokreta, što je u skladu sa stavom koji je Fazlić iznio prilikom potpisivanja platforme za formiranje većine u Gradskom vijeću Grada Bihaća, a to je da nema ambicija i ne planira se baviti visokom politikom jer su ga građani izabrali prvenstveno kako bi grad Bihać pokušao spasiti od finansijskog sunovrata u koji su ga prethodne vlasti gurnule.

Prisjetimo se da je Fazlić prije mjesec dana, prilikom posjete gradonačelniku Cazina, izjavio da je nezadovoljan odnosom viših nivoa vlasti prema Krajini i da je zainteresiran da svi gradovi Unsko-sanskog kantona, sa izuzetkom Velike Kladuše čiji je gradonačelnik osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić, zajednički nastupaju prema Sarajevu i zahtijevaju ravnomjeran razvoj države.

/abc.ba

Do Nove godine isplate radnicima obespravljenim u stečajima (VIDEO)

Husein Rošić, premijer Unsko-sanskog kantona, sa savjetnikom Jasminom Musićem, i Anandom Bakalom, v.d. direktorom Službe za zapošljavanje US, organizirao je danas, u Bihaću radni sastanak sa Helenom Lončar, direktoricom Federalnog zavoda za zapošljavanje.

Sastanak je bio tematski posvećen finalizaciji aktivnosti kojima bi bili obeštećeni radnici osam poduzeća na području ovog Kantona, koji su obespravljani tokom stečajnog postupka, kad su ostali su bez prava na zbrinjavanje nizom grešaka koje su počinili prvo poslodavci, a potom Služba za zapošljavanje.

Godinama na tu nepravdu ukazivalo je 520 bivših radnika iz osam firmi, u kojima je proveden stečaj, i sretan sam da smo uspjeli, zahvaljući direktorici FZZZ i federalnom resornom ministru Vesku Drljači, osigurati sredstva da se do kraja godine isplate četiri do šet jednokratnih naknada za te radnike, kazao je premijer Rošić.

– Federalni zavod za zapošljavanje za rješavanje statusa radnika, nezbrinutih u stečajnim postupcima na području USK, izdvojio je 540 000 KM. Ovo je bila slojevit pravni problem, ali i ljudska priča i sretni smo da smo zajedničkim aktivnostima uspjeli ispraviti tu nepravdu, kazala je direktorica Lončar.

ŽELJAVA: Tajne podzemnog svijeta JNA

Jugoslavija je imala četrdesetak objekata strateške namjene, među kojima i nekoliko podzemnih aerodroma koji su bili najveća vojna tajna. O njima se u javnosti do danas ispredaju fantastične priče, a posebno su atraktivni bili aerodromi Željava kod Bihaća i Slatina kod Prištine, uz podzemni vojni objekat Šipčanik kod Titograda. Ekonomisti tvrde da je za njih potrošeno blizu devedeset milijardi dolara, a samo u Željavu četiri i po milijarde, koliko bi koštao autoput kroz cijelu Jugoslaviju. Bili su locirani u svim jugoslovenskim republikama.

„Sve vojne aerodrome u bivšoj Jugoslaviji poznajem dobro. Na svaki sam slijetao više puta i bio u njihovim objektima. Prvi nivo od tri nivoa zaštite bili su aerodromi Željava kod Bihaća i Slatina pored Prištine. Njih karakteriše to da su rađeni zajedno sa vanjskom infrastrukturom kao odgovor na doktrine iz vremena hladnog rata – strategiju ograničenog suvereniteta i strategiju ograničenog nuklearnog rata”, objašnjava za Monitor Blagoje Grahovac, general avijacije u penziji i analitičar geopolitike.

Aerodrom Željava bio je najveći podzemni aerodrom u Jugoslaviji i među najvećim u Evropi. Tehnički i tehnološki bio je obezbijeđen od snažnih nuklearnih udara. Četiri velika ulaza zatvarala su čelična vrata debljine jedan metar. Vrata su težila 100 tona i hermetički su zatvarala galerije da izdrže direktan pogodak nuklearnog projektila. Prostorije u unutrašnjosti kompleksa bile su povezane sa 56 teških pancirnih vrata.

„Bio je neosvojiv i za dva uzvratna udara. Prva vrata mogla su izdržati nuklearni udar od dvadeset kilotona, a zbog lomljenja udarnog talasa druga vrata, iste otpornosti, mogla su izdržati udar od sto kilotona, a treća udar od čak petsto kilotona”, kaže Grahovac.

Željava je sve do 1992. godine bila najmoćnija vojna baza u tadašnjoj SFRJ, a i u Evropi. Za njenu gradnju korišćen je model iz Švedske, koja je tada bila najpoznatija država po gradnji podzemnih aerodroma. Lociran je na granici BiH i Hrvatske, u podnožju planine Plješevice. Građen je od 1959. do 1968. godine, kada je ubrzano otvoren, zbog sovjetske invazije na Čehoslovačku.

Građen je vizionarski – za 21. vijek. Cio kompleks su gradila isključivo domaća preduzeća. Taktičko-tehničke osobine bile su impresivne. Tri podzemne galerije za smještaj 58 aviona, a po nezvaničnim izvorima moglo se smjestiti 80, pa čak i do 120 aviona MIG-21. Letenje sa tog aerodroma bio je veliki izazov za svakog pilota.

„Unutra je bilo obezbijeđeno sve za normalno funkcionisanje potpuno autonomno od spoljnog svijeta – vazduh, hrana, pogonska i ubojna sredstva, zdrastvena zaštita, a imao je čak i mrtvačnicu. Sve je bilo urađeno humano, a ne tako da bi čovjeku taj ambijent postao neizdrživ. Nije to bila raskoš, već je sve bilo spakovano tako da čovjek nikad nije bio sam što se tiče komunikacije, nego je uvijek mogao razmijeniti i pozitivnu i negativnu energiju sa nekim drugim. To je bio fenomen tih objekata”, opisuje unutrašnjost Željave Blagoje Grahovac.

U medijima su piloti ranije svjedočili da se unutra nalazio veliki restoran koji je odjednom mogao da primi 1000 ljudi, oko 200 pilota i 500 mehaničara, kao i goste.

Samo je Josip Broz Tito smio da fotografiše njegovu unutrašnjost. U njega se ulazilo sa propusnicom, koja je imala crvenu dijagonalnu traku.

„Borbena upotreba tog objekta takođe je bila fenomenalno riješena. Ispod planine izlijeće avion i za njim se zatvara sistem vrata tako da se kako avion odmiče samo kroz jedna vrata mogao pomiješati vazduh sa vazduhom iz okoline, ali su ga munjevito eleminisali vrlo jaki prečistači. Aerodrom je imao tri piste za polijetanje i slijetanje. Vani su bili i radari bez posade, a davali su signal komandi, koja se takođe nalazila pod zemljom”, kaže Grahovac.

Aerodrom je imao moćne elektronske oči i uši – sedam radara koji su koštali svaki po 12 miliona dolara, a sistem za navođenje je koštao 50 miliona dolara i bio najskuplji sistem u JNA. Britanskim radarima S-613, dometa većeg od 400 kilometara, nadgledana je gotovo cijela teritorija Italije, Austrije i dobar dio Mađarske.

Krajem 1992. bivša JNA je prije povlačenja minirala i onesposobila Željavu sa, kako se tvrdi, 56 tona eksploziva. Onda je i zub vremena učinio svoje. Danas su tamo ruševine.

Po riječima stručnjaka, jedini aerodrom koji se mogao porediti sa Željavom, iako dosta manji, je Slatina kraj Prištine, sa radarskim centrom na planini Goleš. Izdržao je bombardovanje najtežim američkim projektilima 1999. bez većih oštećenja.

„Željeva je mogla da primi tri eskadrile i svu logistiku koja je obezbjeđivala krug od trideset kilometara, a prištinski dvije eskadrile”, kaže Grahovac.

Pored ova dva aerodroma – prve linije odbrane, drugi nivo zaštite bili su aerodromi takođe sa podzemnim galerijama i uslovima za zaštitu od nuklearnog udara.

„Drugi nivo bile su podzemne galerije u Podgorici, Mostaru i Splitu, ali sa manjom autonomijom vazduha, vode i hrane. Na primjer, u njima nije bilo uslova za pripremanje hrane nego se nosila suva hrana”, objašnjava Grahovac.

Pored aerodroma u Bihaću i Prištini, aviobaza u Šipčaniku bila je jedina u bivšoj Jugoslaviji iz koje su avioni polijetali bukvalno iz tunela izgrađenog usred brda.

Kada je NATO 27. аprilа 1999. u tri nаvrаtа bombаrdovаo аerodrom Golubovci, posebno mu je bio interesantan podzemni objekаt аerodromа u Šipčаniku.

,,Tada se u njemu nаlаzilo 26 аvionа rаznih tipovа, među kojimа i svih sedаm аvionа G-4 super Galeb iz аkro-grupe Leteće zvijezde. Svi su izgoreli, kada su avioni NATO-a probili rupu na gornjem sloju zemlje i kamena specijalnim bombama za izazivanje tektonskih poremećaja”, sjeća se Grahovac.

Treći nivo zaštite bila su armirano-betonska skloništa za avione i ljudstvo. Imali su ih svi aerodromi. Svaki avion imao je svoje armirano-betonsko sklonište.

Primjer grandioznog podzemnog odbrambenog projekta SFRJ predstavlja i lavirint uklesan u stijene ostrva Visa duži od 70 kilometara, u kome je 45 dana moglo u potpunoj izolaciji da boravi više od 5.000 vojnika. Danas je potpuno napušten.

Odbrana od Varšavskog pakta

Objašnjavajući razloge zbog kojih je Jugoslavija gradila skupe podzemne vojne aerodrome i druge objekte Blagoje Grahovac za Monitor kaže:

,,Podloga za priču o podzemnim aerodromima u suštini se nalazi u doktrinama koje su važile u vrijeme hladnog rata. Dakle, poslije formiranja Varšavskog ugovora 1955. godine, pa nadalje. U razradi tih doktirna posebnu važnost imala je vojna intervencija zemalja Varšavskog ugovora 1968. godine u Čehoslovačkoj. Zbog doktrine ograničenog suvereniteta, koja je važila u Varšavskom ugovoru, nijedna država, koja je mogla biti potencijalna žrtva takve doktrine, nije mogla ostati mirna, ravnodušna. Postojala je i doktrina isturene odbrane – nestabilno stanje držati što dalje od granica Sovjetskog Saveza kako bi se sačuvao tzv. idilični mir unutar SSSR-a. Tu doktrinu Rusija nije napustila ni do danas. U Varšavskom ugovoru postojala je i doktrina ograničenog nuklearnog rata, koju Sovjetski Savez takođe nikada nije napustio”.

Varšavski pakt ili Varšavski ugovor bio je vojni savez država istočnog bloka, koje su ga organizovale kao odgovor na stvaranje Sjevernoatlantskog pakta na Zapadu 1949. godine. Varšavski ugovor je sastavio Nikita Hruščov 1955. i potpisan je u Varšavi. Sve komunističke države Evrope bile su potpisnice, osim SFRJ. Članice pakta su se obavezale da će jedna drugu potpomagati ukoliko ijedna bude napadnuta. Samo godinu kasnije ugovor je prekršen prilikom sovjetske invazije na Mađarsku.

„Zbog navedenih strategije Varšavskog ugovora, druge države morale su se pripremati za odbranu. Jugoslavija je za to gradila posebne objekte za smještaj borbene tehnike. Pošto je ograničeni nuklearni rat bio sastavni dio strategije oružane borbe Varšavskog ugovora zbog toga su idejna rješenja za uređenje teritorije i infrastrukture tražena i nalažena na Zapadu. Za to se malo zna. Posmatrano sa današnje distance izgradnja podzemnih aerodroma može izgledati nerealna i neracionalna. Međutim, u vremenu hladnog rata, kada se gubitak suvereniteta i teritorije mogao desiti u trenutku, to je bio razuman potez”, kaže Grahovac.

U svom dugogodišnjem vojničkom životu – u avijaciji koja je uvijek bila u prvom ešalonu odbrane, Grahovac je tri puta doživio povišene mjere borbene gotovosti, koje su prvocirale situacije sa Zapada.

„To se prvenstveno odnosi na Osimske sporazume oko tršćanske krize, ali nikad to nije bilo jakog intenziteta. No, kad je riječ o procjenama ugrožavanja sa Istoka – mjere povišene borbene gotovosti bile su nužne u više navrata. Ne treba zaboraviti da je Kominterna još 1925. godine izdala rezoluciju u kojoj se kaže da je Jugoslavija versajska tvorevina i da je treba rasturiti. Za tu rezoluciju malo ko zna. Čak je i Komunistička partija Jugoslavije dobila tu rezoluciju i zadatak da rasturi Jugoslaviju. Takođe treba podsjetiti da niko tako nije osudio sovjetsku invaziju na Čehoslovačku kao Jugoslavija i Josip Broz Tito. Tada je i Jugoslaviji prijetio izuzetno veliki rizik od agresije na njenu teritoriju. Zato je u Jugoslaviji izvršena mobilizacija vrlo visokog stepena. Tada je imala preko milion ljudi pod oružjem, spremnih da se soprotstave invaziji u septembru 1968. godine. Predsjednik SSSR-a Leonid Brežnjev tada je izgovorio pakosnu prijetnju: „Pustićemo Jugoslaviju još deset do petnaest godina da se sama muči, a onda će ona samoj sebi doći glave!” Nikada od 1925. godine NKVD taj zadatak nije stavio van snage, kao ni kasnije KGB, a to traje i danas”, tvrdi Grahovac.

/monitor.co.me

Lijepo vrijeme su vrijedni radnici Komrada iskoristili za nastavak uređivanja zelenih površina u gradu

Lijep sunčan dan u Bihaću izmamio je brojne šetače. A lijepo vrijeme su vrijedni radnici Komrada iskoristili za nastavak uređivanja zelenih površina u gradu.

Tako su danas uredili površine u ul. Vazduhoplovne grupe.

Vrijedni radnici od nas uvijek imaju zvjezdicu. Na njih da se ugledaju i direktori i političari gdje bi nam kraj bio

Međunarodni dan borbe protiv korupcije

Transparency International u BiH u suradnji s Agencijom za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) okupio je danas predstavnike relevantnih domaćih i međunarodnih institucija i drugih tijela na Konferenciji u Sarajevu povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije. Konferenciju su podržali Austrijska ambasada u BiH i USAID.

Vladu Unsko-sanskog kantona na Konferenciji, na kojoj su predstavljene ključne aktivnosti koje se provode u cilju suzbijanja korupcije, predstavlja Ervin Bibanovic, ministar unutrašnjih poslova.

Prezentacija programa „Podrška rasta konkurentnosti malim i srednjim preduzećima“

Privredna komora USK bila je domaćin prezentaciji programa „Podrška rasta konkurentnosti malim i srednjim preduzećima“ na kojoj su za poduzetnike s područja USK predstavnici EBRD i VTK BiH prezentirali mogućnosti koje naši poduzetnici mogu realizirati preko ove institucije. Prisutne su pozdravili generalni sekretar PK USK Nihad Šušnjar i kantonalni ministar privrede Asmir Crnkić.

– Imajući na umu činjenicu da bez ulaganja nema razvoja i stvaranja nove ekonomske vrijednosti a razmišljajući u pravcu kreiranja boljeg ambijenta za ulaganje na području USK, smatrao sam da bi bilo strateški važno našim poduzetnicima približiti EBRD i upoznati ih sa njenom misijom. Danas imamo priliku da steknemo potpuni uvid u funkcioniranje EBRD kao i same programe koje ova institucija podržava. Ciljevi su nam identični: ojačati konkurentnost naših privrednika, proširiti kapacitete, postići privredni rast, razvoj i u konačnici kreirati nova radna mjesta, kazao je Crnkić.

Glavna tema čiji je prezentator bio Zihnija Hasović Principal manager EBRD bila je „Podrška rasta konkurentnosti malim i srednjim preduzećima“ dok je podteme vezane za EU program COSME , Evropsku poduzetničku mrežu EEN (Enterprise Europe Network) i usluge EEN mreže – privredno komercijalno partnerstvo prezentirao Amir Hujić načelnik odjela za EU ispred VTK BiH.

”Mreža” u Krajini: Presuda efendiji Fatkiću; Hapšenje tužioca Begića; Prevareni radnici “Fortune”

Čije je predmete kopirao uhapšeni tužilac Džemal Karić i zašto je šuma bila kobna za Idriza Begića? Kako je procjena  vještaka Kasima Zuluma skupo koštala  i Damira Hadžića? Ko u Tuzlanskom Kantonu preko fiktivnih firmi izvlači milione?