Home Blog Page 1380

Kontra za N1: Prva promocija albuma će biti u Bihaću

Gost emisije Pozitiv bio je reper Zlatan Hajlovac poznatiji kao Kontra koji je govorio o nadolazećem albumu sa Frenkiejem i Indigom.

“Prvi singl je dobro prošao, čekamo da vrijeme pokaže kako će ostatak proći. Ima nešto za svačiji ukus. U Njemačkoj smo se pretvorili u Nijemce što se tiče radne navike, jer smo tamo snimali album. Radili smo simultano, naš inženjer zvuka je profesionalac u svom poslu i radio je s nama dok smo snimali”, kazao je Kontra.

“Prva tri singla su potpuno različita; od najintimnijih tema do socijalnih, do nekih nasmiješnijih i društvenih. Pjesma “Bio sam tu” govori o sadašnjoj situaciji i problemima mladih zbog čega odlaze iz ove zemlje. Indigo je sa nama pod početka, počeo je kao odličan DJ i slao je nama svoje radove koji su se nama svidjelii odlučili smo se na taj korak”, kazao je Kontra.

O saradnji sa Frenkiejem je kazao:

“Prvu pjesmu sam sa Frenkiejem snimio 2005., a priča je počela na jednom festivalu u Srebrenici kada se Edi Maajki pokvarilo auto i Frenkie me pitao da li bi ja s njim izašao na binu i tako je počelo”.

Novi album izlazi početkom narednog mjeseca.

“Prvu promociju 9. septembra imamo u Bihaću, jer smo tamo imali možda i najbolji koncert u posljednjih 6-7 godina. Promjena u rapu je pozitivna stvar što se mene tiče, jer se tako razvijaju mnogi stilovi. Samim tim da danas u rapu imate više grana, to ostavlja prostora za više publike koje se može pronaći”.

Za kraj razgovora slijedilo je neizbježno pitanje: može li živjeti od muzike u BiH.

“Svako ko ozbiljno želi da se bavi rapom može to ostvariti ali da se ozbiljno posveti tome. Društvene mreže pomažu dosta u tome, jer bi inače bili ovisni o drugim medijima. Sjećam se vremena kad nije bilo interneta, rijetko gdje se mogao čuti rap. Mislim da to puno znači za bilo koju drugu subkulturu koja nije mainstream”.

Bihać: Sastanak sa predstavnicima Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika

Ermin Zulić, v.d. gradonačelnika Bihaća po ovlaštenju razgovarao je sa predstavnicima Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama F BiH predvođenih predsjednikom Salihom Kruščicom.

Kako je istaknuto na sastanku saradnja gradskih vlasti i sindikata i pored svih poteškoća na zavidnom je nivou , a u prilog tome govori i potpisani Sporazum o provedbi odluke o plaćama i dinamici isplate plata kojeg su potpisali čelni ljudi Sindikata i gradske uprave Bihaća. Sporazumom je precizirana dinamika isplate obaveza prema radnicima, a istovremeno će se rebalansom budžeta planirati razlika plata koje se primjenjuju od 1.jula 2016.godine.

BIHAĆ: Stečaj nova šansa za ozdravljenje bihaćkog ‘Kombiteksa’

“Kombiteks” Bihać danas je kombinat u kojem se svi nadaju da će iz stečajnog postupka krenuti u ozdravljenje. Potencijalni investitori obilaze pogone i svi se nadaju boljoj perspektivi tekstilne industrije. Federalna televizija ukazivala je na nepravilnosti, nakon čega su aktivirane poluge države. Zajedno, u funkciji razvoja domaće ekonomije.

Nakon što je razriješen je stari i imenovan novi stečajni upravitelj, za manje od mjesec isplaćeno je i prvih milijun maraka radnicima, inače najvećim stečajnim vjerovnicima Kombiteksa, a već su u pripremi i nove isplate. I ne samo to. Da bi stečajni postupak vodio u ozdravljenje, a ne u likvidaciju tvrtke, u priču su se uključile i više razine vlasti.

“Vlada FBiH već nekoliko mjeseci razgovara s potencijalnim investitorima u tekstilnu industriju, imali smo nekoliko sastanaka, svoj interes je iskazala i kompanija Camozzi, jadna od najvećih kompanija u Italiji”, navodi Suvad Osmanagić, savjetnik Premijera Federacije BiH .

“Kombiteks” su predložili jer je Bihać nekad bio središte tekstilne industrije u nas, zapošljavajući u najboljim vremenima i do 7.000 radnika, inženjera, ali i vrhunskih dizajnera. K tomu, Odsjek za tekstil Tehničkoga fakulteta u Bihaću jedan je od samo dva u BiH koji i dalje školuju stručnjake za kojima ova industrija vapi.

Osmanagić kaže da će Vlada FBiH budućem partneru omogućiti otkup prostora, te će dati poticaj kroz nova zapošljavanja i subvencije zaposlenima u prvoj godini.

“Najvažnija stvar je da se planira do 500 radnih mjesta, a u procesu ponovnog pokretanja proizvodnje, s primjenom najnovijih tehnologija koje ima fabrika u Milanu, zapošljavat će se ljudi koji će biti educirani u Italiji, ali i stara radna snaga će biti angažirana u prijelaznoj fazi”, pojašnjava novi stečajni upravitelj “Kombiteksa” Šefik Smlatić.

Stvaranje povoljnijega poslovnog ambijenta ogledalo bi se i u nižoj cijeni električne energije u prvoj fazi, kao i još nekim mjerama koje su sad još u fazi dogovaranja.

“Investitor je zainteresiran, objekt zadovoljava kriterije koji su njima potrebni. U kantonu imamo inženjere tekstilne industrije, imamo ljudske resurse, ostalo je još nabavljanje sirovina, Vlada FBiH će se i tu uključiti”, tvrdi premijer USK-a Husein Rošić.

Sve ovo trebalo bi na kraju rezultirati time da Bihać ponovno postane središte tekstilne industrije ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire.

/federalna.ba

Oldtimer: Između hobija i umjetnosti

Za ljude koji se bave restauracijom automobila, nisu bitna utrošena sredstva koliko im je bitan uloženi trud.

Sead Beširević (31) iz Bihaća, diplomirani je ekonomista i student postdiplomskog studija na Univerzitetu u Bihaću. Pored vremena koje provodi učeći i radeći kao knjigovođa, u slobodno vrijeme bavi se, za neke možda neobičnim i neisplativim hobijem koji je za njega više od zabave.

Sead je predsjednik oldtimer kluba „Una“ iz Bihaća koji okuplja ljubitelje limenih mašina s početka prošlog stoljeća.

„Od djetinjstva su me zanimali stari automobili koji su, uprkos starosti, još uvijek u upotrebi. I onda me je polako, s vremenom, kako sam odrastao, to počelo sve više zanimati, a kako u komšiluku imam jednog starog ljubitelja oldtimera, uz njega sam zavolio ovaj hobi i nakon par razgovora s njima odlučio sam da kupim jedno takvo staro vozilo i sredim ga.

oldtimer6-vojic_u_tekst_2

Našao sam dva Fiata, jedan je 1100 103 model iz 1961. godine, a zovu ga još i milicento i toga sam već sredio za vožnju, a drugi je isti model iz 1960. godine. Ovaj kojeg trenutno vozam je specijalna verzija koja ima kontra vrata i mjenjač na volanu. Nešto kao vozila iz gangsterskih filmova sa vratima koja se otvaraju kontra ili tzv. Samoubilački model kako su ga u SAD-u zvali, jer kada izlazite, direktno ste izloženi mogućnosti da vas ‘srede’“, kaže uz osmijeh Sead.

Skup hobi

Treći je vlasnik oldtimera kojeg je kupio u Rijeci, a oba auta sa uvozom koštala su ga oko 2.200 eura. Bio je spreman čekati i deset godina nakon što ih je kupio, samo da dočeka dan kada će ih urediti i takve provozati kroz Bihać.

Da bi tu želju ostvario, prodavao je na pijaci stare stvari koje više nije koristio. Ispočetka je nailazio na osudu roditelja, koji su smatrali da to čime se bavi nije baš dobro za njega. Međutim, kasnije su se, kaže Sead, divili njegovom djelu.

„Restauracija Fiata iz 1961. godine, bio je dug i mukotrpan period, ali na kraju se isplatilo. Za ljude koji to vole i koji se time bave iz ljubavi, nisu bitna sredstva koja utroše za to koliko im je bitan taj trud i zalaganje na tom putu. Za mene je to jednostavno ljubav i želja da imam nešto što je jedinstveno u gradu. To vam je poput studija. Morate biti predani tome da biste to mogli raditi. Isprva se čini da je period tokom kojeg trebate ulagati sredstva i trud predug, ali se na kraju isplati. Naravno, onima koji to razumiju i vole. Za mene je bavljenje ovim hobijem kao neka vrsta umjetnosti. Poput slikara koji dugo radi na nekoj slici kako bi je na kraju predstavio ljudima, koji se onda dive tom njegovom djelu“, kaže Sead.

Od kina do benzina

Kada se vozite u njegovom Fiatu iz 1961. godine, imate osjećaj kao da ste vratili u prošlost i zaplovili šezdesetim godinama, kada je u Bihaću bila popularna uzrečica „od kina do benzina“.

Naime, bila je to relacija koju su mladi vozači prelazili, vozeći se kroz strogi centar grada, na lokaciji današnjeg Trga i Korza od kina Una do benzinske pumpe koja se u to vrijeme nalazila negdje na lokaciji današnje Pošte.

„Kod mladih ljudi nije toliko izražena ljubav i zanimanje za bavljenje ovim hobijem. Ljude mojih godina većinom interesuju dobra i brza auta, dok starije generacije oni čuvaju i baštine tu kulturu čuvanja starih automobila koje su neki i naslijedili od svojih roditelja. Ova vozila nisu za brzu vožnju nego čisto onako, za rekreaciju i uživanje. Nema cijene niti se mogu adekvatno opisati osjećaji i doživljaj kada sjednete u vozilo koje ste godinama sređivali i ulagali u njega, i onda se provozate kroz grad u njemu“, kaže Sead.

Prva izložba

Jedan je od osnivača Olditmer kluba Una iz Bihaća, koji je proteklog mjeseca organizovao prvu izložbu oldtimer vozila u Bihaću, koja je održana na gradskom Trgu.

Klub okuplja 15 ljubitelja starih automobila, a još desetak ih je izrazilo želju da se pridruži klubu. Izložba je okupila 65 vlasnika oldtimera iz regiona, koji su defileom kroz grad privlačili pažnju građana.

„Imamo jedno udruženje koje okuplja ljubitelje starih automobila. Trenutno okupljamo mali broj ljubitelja takvih vozila, jer većina ljudi na Unsko-sanskom kantonu drži ta stara vozila u garažama iz razloga što čekaju na povratak na snagu zakona o trajnoj registraciji starih vozila. Po nekim mojim procjenama, u našem Kantonu ima oko stotinjak ljubitelja oldtimera. Želja nam je da pokušamo okupiti što više njih u jedno udruženje s ciljem promocije ove vrste hobija. Pored toga, imamo namjeru da promovišemo ljepote našeg kantona tako što ćemo većinu naših skupova i aktivnosti organizovati negdje uz rijeku Unu“, kaže na kraju Sead.

Izvor: Al Jazeera/Piše: Fahrudin Vojić

Majka i kćerka strahuju da će se srušiti kuća: Da imam makar 100 KM mjesečno, bila bih presretna

U trošnoj kući u naselju Liskovac u Cazinu, golih zidova i prozora, 54-godišnja Senada Miskić i njena kćerka Ena, bez ikakvih primanja i socijalne pomoći, svakim danom sve teže preživljavaju. Osim problema s nedostatkom hrane, redovne struje i vode, u strahu su da će ostati bez krova nad glavom jer im se kuća svakog trena može srušiti.

Nemaju gdje otići

– Sve nam kisne, stakla na prozorima su popucala, nemamo na čemu spavati, neka svako dođe i uvjeri se. Ovdje živim od rođenja, a više od deset godina, otkako sam ostala bez majke i dajdže, Ena i ja smo same. Nemamo gdje otići − kroz suze nam je rekla Senada.

Nesretna majka i kćerka žive u jednoj sobi. Ena će uskoro krenuti u drugi razred, a, nasreću, uposlenici lokalne škole koju pohađa osigurali su joj potrebne knjige. Senada ima završeno samo osnovno obrazovanje, zbog čega ne može naći posao.

– Iako me boli kičma, uspijem zasijati i okopati baštu. Prodam ponešto povrća po selu kako bi imale od čega živjeti. Bilo je dana kada nismo imale šta jesti. Da nam nije bilo dobrih komšija, ne bismo preživjele − ispričala nam je Senada.

Predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Liskovac Alaga Miskić, koji živi u blizini Senade i Ene, kaže da se, osim straha od zatrpavanja, plaši da njih dvije ne obole od neke zarazne bolesti jer se ne mogu odbraniti od miševa koji im hodaju po kući.

– Kuća se razdvojila, zidovi se obrušavaju i krov može svakog trenutka pasti. To je sigurno najugroženija kuća na području općine Cazin − kazao nam je Miskić.

Izgradnja nove kuće

Mještani Liskovca i Cazina odlučili su pokrenuti humanitarnu akciju kako bi Senadi i Eni omogućili miran san pod sigurnim krovom. Žele im pomoći da izgrade novu kuću, te su krenuli prikupljati novac putem žiroračuna. Predsjednik MZ naglašava da jedino tako može dokazati narodu i zakonu da je sve transparentno i da novac ide u prave ruke.

– Komšije i cijela MZ Liskovac spremni su pomoći Senadi. Pomagali smo joj i ranije kada je ostajala bez struje i vode. Uspjeli smo vratiti sve dugove koje je imala, a ne znamo šta će se dalje dešavati. Ne možemo joj odmah garantirati da će dobiti novi krov nad glavom, ali dajemo sve od sebe da što prije riješimo ovaj problem − istaknuo je Miskić za Faktor.

Prozori bez stakla

Senada je zahvalna komšijama na dobroj volji da pomognu njoj i Eni. Kaže da nikada neće zaboraviti na ljude koji su joj pružili ruku kad joj je bilo najteže.

– Da imam makar 100 KM mjesečno, bila bih presretna. Ne tražim ja ništa za sebe, samo neka moje djete ima šta jesti i gdje spavati − zaključila je Senada za Faktor.

Prva pobjeda u sezoni: Jedinstvo minimalno slavilo u Goraždu

Jedinstvo je u Goraždu došlo do svoje prve pobjede u sezoni. Tim iz Bihaća je slavio sa 1:0, a jedini pogodak na utakmici postigao je Jasmin Abdihodžić u 23. minuti.

Goražde je u 55. minuti imalo veliku priliku za poravnanje, ali je Geca promašio penal. Ekipa Goražda nakon četiri odigrana kola ima omjer od dvije pobjede i dva poraza, dok je Jedinstvo sada na pet osvojenih bodova. 1. Liga FBiH, 4. kolo.

Goražde – Jedinstvo 0:1 (Abdihodžić 23′)

Izvor: sportsport.ba

NOVI ISPITNI TERMIN U SEPTEMBRU: Obavijest o polaganju ispita njemačkog jezika

Obavještavamo polaznike PU Centra za obrazovanje odraslih E.R.M. Cazin da će se 24.09.2016. i 25.09.2016. godine održati  polaganje ÖSD ispita iz Njemačkog jezika.Rok za prijavu  je  03.08.2016. godine.

Ispit će se održati u prostorijama Medrese “Džemaluddin Čaušević” Cazin. Kandidati su obavezni sa sobom ponijeti ličnu kartu i kopiju lične karte ili pasoš i kopiju pasoša te ukoliko imaju položen/položene dio-dijelove ispita trebaju ponijeti diplomu/diplome o položenom dijelu/dijelovima ispita ili potvrdu,šifru ispitivača i broj testa.

Svim kandidatima puno sreće i uspjeha na ispitu.

PU Centar za obrazovanje odraslih E.R.M Cazin nudi INTENZIVNI KURS svim radnim danima u trajanju po 3 nastavna sata. Predavanja se odvijaju u kancelariji Centra za obrazovanje odraslih E.R.M. koja se nalazi na novoj adresi, tj. na staroj autobusnoj stanici u Cazinu. Ostala predavanja se odvijaju 2 puta sedmicno po 2 nastavna casa u Medresi “Džemaluddin Čaušević”.

Vaš E.R.M. Team

Prehrambena industrija Agrokomerca više nije vlasništvo Razvojne banke FBiH

Kantonalni sud u Bihaću ukinuo je rješenje kojim je Prehrambena industrija Agrokomerca postala vlasništvo Razvojne banke Federacije BiH, saopćeno je danas iz Općinskog suda u velikoj Kladuši.

Na internet stranici velikokladuškog suda stoji „Rješenjem o dosudi broj 23 0 Ip 009722 06 Ip od 21.04.2016. godine nekretnina označena kao Prehrambena industrija vlasništvo Agrokomerca dosuđena je kupcu Razvojnoj banci F BiH na iznos 2.200.000,00 KM. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću, navedeno rješenje je ukinuto, pa će sud u ponovnom postupku zakazati ponovno treće ročište za prodaju predmetne nekretnine, kada se steknu zakonski uslovi.“

Iz Vlade FBiH za sada nema nikakih reakcija na ovu odluku Kantonalnog suda u Bihaću.

Podsjećamo, na usmenoj prodaji dijela imovine Agrokomerca održanoj pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši krajem februara ove godine kao najbolji ponuđač pojavila se firma Nihad Imamović Ein Natural sa 12 miliona KM (šest miliona eura), drugi je bio Mustafa Gadžo sa 5,5 miliona KM (2,75 miliona eura), dok je Razvojna banka FBiH bila treća sa 2,2 miliona KM (1,1 miliona eura).

Dva-tri dana prije nego je trebao uplatiti novac Imamović je odustao “zbog telefonskih prijetnji”. Potom je bez obrazloženja odustao i Gadžo, te je na kraju Razvojna banka FBiH za samo 2,2 miliona KM (1,1 milion eura) kupila Agrokomerc.

Federalni premijer Fadil Novalić rekao je početkom aprila da su za Agrokomerc zainteresirana tri investitora, dva domaća i jedan strani, ali nije otkrio ko su potencijalni kupci nekadašnjeg prehrambenog giganta.

Bilo kako bilo, najvredniji dio Agrokomerca više nije u vlasništvu Razvojne banke FBiH, a novi vlasnik bi mogao biti poznat nakon trećeg ročišta za prodaju Prehrambene industrije.

/kladusa.net

Pet desetljeća Kolonije kipara Ostrožac

Stotinu trideset skulptura nastalo je u Starom gradu između Cazina i Bihaća, lijepa priča je nastavljena i ovog augusta.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Starom gradu Ostrožac, što se nadvisio nad Unom, poloveći razdaljinu između Cazina i Bihaća u Bosanskoj krajini i jednom od najljepših starih gradova u Bosni i Hercegovini, nastala je Kolonija kipara. Prva u tadašnjoj zajedničkoj državi Jugoslaviji, ali i među prvima u Evropi.

Došli su tada umjetnici sa svih strana svijeta, slučajno ili ne… ali, došli i – ostali. I tako pola stojeća u zidinama ovoga staroga zdanja odzvanjaju udari dlijeta i čekića.

I ovih augustovskih dana oživljava tradicija i vrijeme kada je ovdje nastajala Kolonija – simpozij kipara. Podsjećaju i na prve učesnike i nastanke skulptura. I nastanak svojevrsnog Parka skulptura, koji je umnogome opredijelio funkciju i ulogu Starog grada, ali i izmijenio sliku ovoga kraja i značajno utjecao na percepciju i razumijevanje umjetnosti među Krajišnicima, koji su se početnih godina čudili, a onda prihvatili kao svoje.

Angelina Gatalica, Anto Dobro, Milena Lah, Marija Ujević, Drago Tršar, Fran Kršinić, Stipe Ledić, Stipe Sikirica, Ula Enstad… počeli su niz, kojeg su nastavili Dominik Labovie, Inoue Yukichi, Hideko Myata, Sergie Neimer, Mithal Gavula, Mustafa Skopljak… Sve do Samira Sućeške, profesora sa Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, koji pomaže diplomcima Amini Šečić i Deni Hadžihasanović, koji u ovogodišnjoj Koloniji klešu svoje skulpture.

Zbog kamena ‘bihacita’

I tako svakog ljeta… i pola stoljeća. U Parku se broj skulptura zaustavlja na 130. Obilazeći skulpture, na početke, ali i trajanje Kolonije podsjeća Ismet Kasumović, predsjednik Savjeta Kolonije. Čovjek koji je bukvalno cijeli život posvetio ovom neobičnom, rijetkom i referentnom kulturnom i umjetničkom poduhvatu.

“Kako ovaj kraj, posebno područje Bihaća, posjeduje velika nalazišta kamena ‘bihacita’, koji je poseban za oblikovanje zbog svojih karakteristika, razmišljali smo kako ga približiti umjetnicima-kiparima… Tako je rođena ideja o osnivanju Kolonije”, priča Kasumović.

Ideju su prihvatili u tadašnjem Zavodu za kulturu i naslijeđe Bosne i Hercegovine i finansijski podržali, pa su se kipari 1967. godine okupili u Bihaću. Krenulo je oblikovanjem “bihacita”, a nakon dvije godine preselili su se u zidine Staroga grad Ostrošca. I tu ostali.

“Kada su građani, u to vrijeme, u bihaćkom parku ugledali kamene blokove i umjetnike koji ih obrađuju sa skela, nastajalo bi neopisivo uzbuđenje”, kazuje Kasumović, podsjećajući na svakog od 130 učesnika, pamteći o svakom poneku priču.

Čudesni Stari grad

Učesnici su svojim ostvarenjima vrlo brzo izmijenili sliku ovog kraja i značajno utjecali na percepciju i razumijevanje umjetnosti. Skulpture se nalaze i pred školama, preduzećima, institucijama, u gradskim parkovima u Cazinu i Bihaću, i tako dopunjavaju ljepotu ovoga kraja.

“Skulpture su ubrzo postale značajan i neprolazan dio ljepote i utiska koji ostavlja ovaj kraj, i to je postalo dijelom svijesti ovdašnjih ljudi. Uvjeren sam da bez Kolonije ne bi bilo ni Škole primijenjenih umjetnosti u Bihaću, niti bi toliko mladih ljudi iz ovoga kraja otišlo na likovne akademije u Sarajevo, Zagreb, Ljubljanu, Beč… a otišlo ih je na desetine. Tako je i nastala i opstala Kolonija i za pola stoljeća više od 130 skulptura naselilo je cazinsko podneblje”, kaže Kasumović.

Teško je danas opisati koliko su stanovnici Ostrošca, Cazina i Bihaća živjeli i žive za Koloniju, družili se s kiparima, koliko su je i kako prihvatili. Najvjernije o tom govori sjećanje na boravak i rad u Koloniji japanskih umjetnika Inoue Yukichi i Hideko Miyata. Oni su svoja djela radili u ljeto 1979. godine. Bili su među prvim stranim umjetnicima-učesnicima Kolonije.

Zapisao je tada Miyata: “Ambijent tog čudesnog Starog grada i zamka je nevjerovatno inspirativan i zato bih svakom skulptoru, bilo odakle iz svijeta, poželio da tu provede određeno vrijeme i ostvari neki svoj projekat.”

‘Ranjene’ skulpture

Ostali su zapisi i francuskog kipara Dominique Lebauvie, koji je boravio u koloniji kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pa Sergea Nemeira: “Začuđeni smo. Osvojili su nas mir i ljepota pejzaža i skulpture koje su već ispunjavale prostor između zidina staroga zamka. I rad u kamenu ‘bihacitu’, rad sjekirom. Začuđeni smo što je i sjekira toliko efikasna u prvoj, gruboj, obradi kamena ‘bihacita’. Taj je ‘bihacit’ čudesno mekan. Možeš ga obraditi kako želiš, a onda on sa svakom godinom postaje sve tvrđi.”

Kolonija je preživjela i ratne strahote. Kako je Stari grad Ostrožac, samim tim i Park skulptura, bio gotovo na prvoj borbenoj liniji i skulpture su bile izložene onom što historija donese. Neke su „ranjene“ od granata, neke teško oštećene, ali srećom, nije ih veliki broj doživio takvu sudbinu. Rane od granata zadobila je “Čitateljka” Frana Kršinića, pa skulpture Ivana Kožarića, Save Sandića, Pavla Radovanovića…

Umjetnici su ponovo stigli odmah prve poratne godine, što je za svakog ovdje bio poseban događaj. Došli i vratili život Koloniji. S ponosom i o tome ima priču Kasumović.

“Odmah nakon rata javili su se Inoue Yukichi i Hideko Miyata, koji sada žive u Parizu. Javili su se Serge Nemeir i Dominique Lebauvie, pa Ola Enstand iz Norveške, koji je u Koloniji boravio 1973. godine. Zanimala ih je sudbina Kolonije, skulptura…”

Pejzaž, ljudi i skulpture

“Nismo mogli, kada smo boravili u Ostrošcu, ni zamisliti da se tako nešto moglo desiti u toj predivnoj zemlji. Mislili smo na te divne ljude i na svoje skulpture u tim ratnim godinama”, napisali su ovi umjetnici, a kad su čuli da su neke oštećene, pokrenuli su aktivnosti na prikupljanju sredstava za sanaciju i popravak te očuvanje fonda.

Kasumović naglašava poruke Hideka Miyate. Napisao je: “Ne znam šta je ljepše u tom kraju – pejzaž ili ljudi. Znate, ja sam, ako mogu tako kazati, ratno dijete. Otac mi je poginuo u ratu u Japanu, a moja prva sjećanja su američko bombardiranje, Hirošima, logori, okupacija… Snažno me potresa sve u vezi s ratom. Zato sam plakao te davne 1979. godine u ostrožačkom Starom gradu dok sam sa svojim domaćinima pjevao o Hirošimi, a moji su me domaćini pratili kako su znali… Plakao sam kada sam saznao za rat u Bosni, kada sam mislio na divne ljude s kojima sam se družio, na skulpture…”

Do prije rata bila je ovo kolonija uglavnom domaćih, jugoslovenskih, skulptora, s težnjom da stekne i internacionalno obilježje. Obnovljena Kolonija, zbog ratova i historijskih promjena u posljednoj deceniji prošloga stoljeća, postala je u potpunosti internacionalna. Sada s težnjom da bude podsticaj za razvoj bh. skulpture.

Kolonija je posljednjih dvadesetak godina i zvanično dobila epitet “internacionalna”, ali atmosfera u Starom gradu Ostrošcu je nepromijenjena. Djelići “bihacita” letjeli su i lete svakog ljeta sa odsječenih blokova, da bi se pojavile nove skulpture i pridružile starim.

Čast i priznanje

Stari grad Ostrožac spominje se još 1286. godine, kao vlasništvo knezova Babonjića Blagajskih. Od tada je mijenjao gospodare, među kojima su bili knezovi, age, begovi i kapetani. Gotovo 300 godina Ostrošcem je upravljala porodica Beširević. Pred kraj 19. stoljeća Mehmed-beg Beširević prodao je grad Lotharu von Berksu, koji je u to vrijeme bio okružni načelnik Bihaća. Berks je 1902. godine između zidina Starog grada podigao zamak, koji i danas dominira dolinom Une.

Priču o Koloniji Ostrožac ovog su ljeta nastavili Samir Sućeska, Amina Šečić, Dena Hadžihasanović.

“Posebno je za svakog umjetnika doći ovdje i raditi, jer dolazak i učešće u Koloniji nije samo čast, već je to i priznanje. Naša će djela ostati ovdje s djelima velikih svjetskih umjetnika”, zaključio je profesor Sućeska.

Al Jazeera

Općinama vraćena mogućnost osnivanja turističkih zajednica

Pored tekućih aktivnosti koje realizira u domenu svoje nadležnosti, ministarstvo privrede je definiralo nekoliko strateških ciljeva na kojima radi. U prvom redu fokus je stavljen na oblast koncesija i oblast turizma.

Kako je istaknuo ministar privrede Asmir Crnkić, u oblasti koncesija smo već napravili značajan iskorak pogotovo u segmentu praćenja naplate koncesione naknade. Prihvatanjem Nacrta zakona o turizmu USK, danas je Vlada učinila prvi konkretan potez u cilju sistemskog rješavanja oblasti turizma.

Turizam je jedna od grana privrede sa najbržim rastom u BiH. Turistička pozicioniranost i turistička atraktivnost BiH je na visokoj razini.

BiH je među deset preporučenih turističkih destinacija u svijetu za 2016. godinu!

Međutim, nepostojanje zakonskog okvira za funkcioniranje turističkih zajednica nakon presude Ustavnog suda koja je utvrdila da dotadašnje uređenje ove materije nije saglasno Ustavu FBiH je dovelo do besmisla postojećih turističkih zajednica, povećane utaje boravišne takse i to je bila argumentacija  da nova Vlada USK kao i   Ministarstvo privrede  pristupe izradi novog Zakona o turizmu Unsko-sanskog Kantona.

Po novom Zakonu,  Turističku zajednicu osniva Unsko-sanski Kanton  a općinama je ostavljena mogućnost da osnivaju vlastite turističke zajednice. Upravo je  svojevremeno, ukidanjem turističkih zajednica u općinama  napravljena  šteta lokalnim zajednicama koje su ostale bez mogućnosti da kreiraju i promovišu kvalitetno svoje potencijala niti se, sa sadašnjim ustrojstvom, znalo koliki su zapravo prihodi od turizma ni kako se troše.

Ministar Crnkić dalje ističe da novim zakonskim rješenjem kantonalni zakon doprinosi unapređenju i bržem razvoju turizma. Kroz podizanje ukupne kvalitete turističke ponude USK, obezbjeđuje kvalitetniji inspekcijski nadzor, povećanje učinkovitosti sistema, svrsihodnije trošenje sredstava, te aktivno učestvovanje Kantona u razvoju turističke djelatnosti.

Očekivani rezultati od donošenja ovog Zakona se prvenstveno odnose na suzbijanje i smanjenje sive ekonomije i rada na crno u oblasti turizma, bolju zaštitu korisnika turističkih usluga, povećanje budžetskih sredstava, zaštitu tržišnog natjecanja i veću profesionalizaciju djelatnosti.