Javna kuhinja Imaret u Bihaću, koja djeluje u sklopu Regionalnog odbora Merhamet, nalazi se u veoma teškoj finansijskoj situaciji. Iako je nastupio mjesec ramazan, zbog neizmirenih obaveza prema dobavljačima javna kuhinja bi mogla ostati bez hljeba pa bi mnogi korisnici kuhinje mogli ostati bez iftara.

Brojni građani Bihaća korisnici su javne kuhinje Imaret. Esma Hadžić po svoje obroke ovdje dolazi već godinama.

“Više od deset godina dolazim tu svakodnevno, zajedno sa svojom sestrom. Živim sa sinom, no život nije lagan, pa sam prinuđena da ovdje navraćam”, kaže Esma.

Ona ističe da bi voljela da se pronađu sredstva kako bi se pomogao rad kuhinje Imaret, jer, kako je ona čula, nema dovoljno novca.

Da nema sredstava za pokrivanje osnovnih troškova potvrđuje nam i Alen Prošić, direktor Regionalnog odbora Merhameta Bihać, u čijem sklopu djeluje javna kuhinja.

“Sa obavezama koje su nastale implementacijom projekta javne kuhinje imamo dužni negdje oko 15.000 KM prema dobavljačima, od kojih posebno ističemo dobavljača za hljeb čije obaveze iznose negdje oko 6.000 KM i prijeti nam obustava dostave hljeba u narednim danima ukoliko ne izmirimo obaveze. Nadamo se da ćemo uz pomoć dobrih ljudi iznaći ta sredstva, ali i prehrambene namirnice”, kaže Prošić.

Zalihe hrane za još 10-tak dana

On napominje da zalihe hrane postoje za još 10-tak dana, no s obzirom na to da se radi o dugovanju za hljeb, smatra da bi se sva dugovanja trebala što prije sanirati.

“Mi imamo zaista odličnu saradnju i sa gradskom upravom u Bihaću i vlastima u Cazinu, međutim od početka godine, vjerovatno usljed teške finansijske situacije, od gradske uprave Bihać dobili smo samo 3.000 KM od planiranih 20.000 KM, dok Općina Cazin kontinuirano prati svoje obaveze. Nadamo se da će se iznaći sredstva za javnu kuhinju, jer naša je moralna obaveza da nahranimo gladne sugrađane i sve one koji koriste javnu kuhinju u Bihaću”, ističe Prošić.

U sklopu Regionalnog odbora Merhameta Bihać funkcioniše javna kuhinja Imaret, koja trenutno radi i djeluje u Bihaću i Cazinu. Tu se dnevno pripremi veliki broj obroka za ljude koji se nalaze u stanju socijalne potrebe.

“Većina naših korisnika su starije osobe, narušenog zdravlja, ali imamo i nekoliko mlađih ljudi koji su ostali bez posla ili su sezonski radnici. Trenutno imamo 290 korisnika, no u zimskom periodu taj broj bude i znatno veći. Mi smo čak iz financijskih razloga morali izvršiti reviziju korisnika da bismo mogli pružiti adekvatnu uslugu sa brojkom o kojoj se sada brinemo”, pojašnjava Prošić.

Naš sagovornik otkriva i da Merhamet trenutno ima na raspolaganju oko 3.200 kg robe i prehrambenih artikala za koje nema dovoljno novca da plati transport na predviđene lokacije.

Korisnici javne kuhinje i postači

Dodatna dimenzija u ovoj priči je činjenica da je nastupio mjesec ramazan i da su mnogi korisnici usluga javne kuhinje postači.

“To je ono što je najtužnije. Mi imamo dug prema tim ljudima da ih nahranimo, posebice u ramazanu. S druge strane, mi ne možemo znati ko posti, a ko ne posti i ne pravimo apsolutno nikakvu razliku između drugih vjera da se neko ne bi osjećao ‘zakinuto’ tokom ramazana. Tako da svima dijelimo ravnomjerno. Na osnovu toga imamo i pozitivne primjere, pa se u ramazanu u Imaretu raduju i katolici i pravoslavci, a ne samo muslimani. Imamo primjer bake Marije koja nam često zna reći da se više veseli ramazanu nego božićnim praznicima, budući da Božić traje samo četiri dana, a ramazan trideset”, govori Prošić, dodajući da je trenutno stanje u kuhinji ozbiljno narušeno sa nastalim dugovanjima.

Ipak, ističe i neke prednosti.

“Blagodat ramazana ogleda se u tome da su ljudi mnogo darežljiviji u ovom mjesecu. I mi u javnoj kuhinji to u dobroj mjeri osjetimo. Mnogi dolaze i žele pomoći ili od nas traže spisak socijalno ugroženih pa im lično nose pomoć“, kaže Prošić, napominjući da i ovog ramazana očekuju pomoć dobrih ljudi iz cijele države i dijaspore.

Već desetu godinu zaredom, Merhamet planira organizirati i akciju iftara, čiji je osnovni cilj priprema iftara za socijalno ugroženo stanovništvo, a ujedno i prikupljanje sredstava i prehrambenih artikala kako bi se izvršila priprema iftara. Na osnovu toga, ove godine planiraju podijeliti oko 6.000 iftara onim najpotrebnijim, te prehrambene pakete za 300 porodica na području cijelog kantona.

Javnoj kuhinji Imaret Bihać možete pomoći u prehrambenim namirnicama koje možete donijeti u prostorije javne kuhinje ulica Midžića mahala 3 ili finansijskim sredstvima koja možete doznačiti na broj žiroračuna: 199-045-000-2154-807 kod Sparkasse bank, Filijala Bihać, sa naznakom “Za javnu kuhinju”. Kontakt telefon: 037 311-728.

/klix.ba

U sklopu projekta „Otvorena vrata“ pripadnici policijske stanice Bihać, danas 07.06.2016. godine, upriličili su doček za četrdesetak djece iz vrtića „Filii“ iz Bihaća.

Bihaćki mališani su sa RPZ policajcima (rad policije u zajednici) obišli prostorije policijske stanice i družili se sa policajcima, a najviše ih je obradovala policijska oprema kao i policijska vozila. U sklopu ove posjete upriličeno je i prigodno predavanje o saobraćajnim propisima odnosno o sigurnom učestvovanju pješaka u saobraćaju.

Današnja posjeta pričinila je obostrano zadovoljstvo i radost kako djeci tako i policijskim službenicima kojima je ova posjeta u svakom slučaju razbila svakodnevicu i donijela nešto opušteniju atmosferu od one uobičajene – radne.

Prošle sedmice, tj. 01.06.2016. godine slična posjeta upriličena je i za oko stodvadeset učenika osnovne škole „Kamenica-Izačić“ koji su pored posjete policijskoj stanici Bihać posjetili i pripadnike Jedinice policije za podršku MUP-a USK.

Pripadnici jedinice policije za podršku su ovom prilikom prezentirali opremu, vozila, službene pse kao i kraću pokaznu vježbu, odnosno svoju utreniranost u primjeni borilačkih vještina.

U protekle četiri godine mandata, a za vrijeme svog jednogodišnjeg postojanja portal USN.ba se osvrtao i kritizirao poziciju i opoziciju u Bihaću.

No, nakon skoro 4 godine nakon mnogobrojnih kritika, treba cijeniti i pozitivne stvari učinjene od gradske uprave na čelu sa gradonačelnikom Galijaševićem.

Iako nismo toliko uspješni prema djelovanju na politiku i one koje kritiziramo, moramo priznati da je nakon kritika iznesenih vezanih za pojedine dijelove Bihaća, vlast reagirala.

Tako je obnovljen “Smaragdni most”, “Pasarela” je dobila novi izgled, stavljena je van snage Odluka o gradnji HE na Uni, samo su primjeri kojima su javnost sa učešćem portala USN.ba i građani skrenuli pažnju gradskoj upravi koja se nije oglušila na kritike.

Mnogi kritike ne doživljavaju, a najbolnije je nedoživljavanje kritka, dokaznog materijala i svih priloga vezanih za Univerzitet koje je objavio portal USN.ba. Obrazovanje je ulog za budućnost, kapital koji nema svoju cijenu kada imamo i dobijemo kvalitetan i obrazovan kadar.

Da je obrazovanje možda najbitnija karika u razvoju društva, na početku svog mandata je prepoznao sadašnji gradonačelnik Galijašević. Mjesečna cijena autobusne karte iz Kulen Vakufa, Orašca i ostalih udaljenih mjesnih zajednica košta preko 100KM i takva dirketna pomoć Grada Bihaća roditeljima i učenicima je potez koji je svakako vrijedan pažnje i priznanja pozitivnog i kvalitetnog poteza. Na prvu mnogima i jednostavan potez, ali “tog se niko nije sjetio”, pa očigledno i nije jednostavno.

U prilogu objavljujemo detaljan broj učenika po autobusnim stajalištima, ne po mjesnim zajednicima: Brekovica 125, Pokoj 130, Jezero 20, Srbljani 81, Kostela 6, Jablanska 41, Čavkići 10, Gata 94, Vrsta 57, Turija 40, Muhina vrba 40, Kamenica 50, Garavice 20, Muslići 30, Papari 30, Jasika 5, Izačić 79, Vikići 75, Klokot 40, Kulen Vakuf 32, Orašac 54, Duljci-Ćukovi 24, Ripač 80, Pritoka 40 i Lohovo-Orljani 102.

Preko 1300 učenika kojima je Grad Bihać omogućio besplatnu mjesečnu kartu je direktno ulaganje u obrazovanje, svakako je ova finansijska pomoć pomogla roditeljima u školovanju djece. Primjer koji ostali trebaju da slijede.

/usn.ba

Bihaćki gradonačelnik Emdžad Galijašević zajedno sa Azrom Hadžić-Bećirspahić , poslanikom u Predstavničkom domu Parlamenta F BiH , obišao je danas džemat Vinica. Nakon što je prošle godine u džematskoj džamiji Vinica , sredstvima grada Bihaća uvedeno grijanje, proteklih dana gradska uprava obezbijedila je sredstva za uređenje unutrašnjosti džamije.

“Inicijativa za uređenje unutrašnjosti džamije došla je od džematskog odbora, efendije Munira Gračića i zastupnice Hadžić-Bećirspahić i mi smo brzo reagovali i osigurali sredstva za uređenje prije Ramazana i evo zaista je nakon uvođenja grijanja i krečenja , džamija zablistala u punom sjaju i na radost velikog broja vjernika koji dolaze na namaze i teraviju “-kazao je gradonačelnik Galijašević.

Poštovani kolege vazduhoplovci,

Obavještavamo vas da na letjelištu „Golubić“ u Bihaću, temeljem Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, egzistira privremeni granični prijelaz u periodu od 02.06.2016. do 02.09.2016. godine.

Ukoliko Bihać ovog ljeta bude na popisu vaših destinacija, potrebno je da na e-mail: aeroklub_bihac@hotmail.com 24 sata ranije dostavite sljedeće podatke:

• Tip vazduhoplova:
• Registarske oznake vazduhoplova:
• Mjesto polijetanja vazduhoplova:
• Datum i vrijeme polijetanja vazduhoplova:
• Mjesto slijetanja vazduhoplova:
• Datum i vrijeme polijetanja vazduhoplova:
• Broj članova posade i putnika:
• Predviđeni datum i vrijeme polijetanja vazduhoplova ukoliko vazduhoplov napušta Bosnu i Hercegovinu sa letjelišta “Golubić”:

Radujemo se vašem dolasku u Bihać.

/aeroclub-bihac.com

Povodom petog juna – Svjetskog dana zaštite okoliša, a u susret četrnaestom međunarodnom sajmu EKOBIS, Unski smaragdi su održali niz ekoloških aktivnosti. Pod pokroviteljstvom Grada Bihaća i gradonačelnika Emdžada Galijaševića, a u suradnji sa Privrednom komorom USK-a, Pedagoškim zavodom USK-a  i osnovnim školama USK-a, održali su kantonalno takmičenje eko kviza „UNA I EKOLOGIJA – EKOBIS-2016“.

Znanje iz ekologije pokazalo  je osam najboljih ekipa , iz svih općina USK-a. Bio je to „festival ekološkog znanja“u kojem su svi bili pobjednici, jer su kviz posvetili najvećoj globalnoj akciji:Svjetskom danu zaštite okoliša. O pobjednicima kantonalnog takmičenja kviza, odlučila  su dodatna pitanja.

Tako su se na finalno takmičenje eko kviza,  koji će se održatti u mjesecu septembru, povodom četrnaestog međunarodnog sajma „EKOBIS-2016.“, plasirale slijedeće ekipe osnovnih škola:

Prvo mjesto zauzela je ekipa OŠ „Sanica“, općina Sanski  Most

Drugo mjesto pripalo je OŠ „Ahmet Hromadžić“, općina Bosanski Petrovac

Treće mjesto osvojili su učenici OŠ „Konjodor“, općina Bužim

Dječiji ekološki parlament /DEP/ je održao i ekološki čas, pod motom: „GO WILD FOR LIFE“, što je bio poziv svima na bolju zaštitu divljih životinja kojima prijeti izumiranje. Akcenat je dat,  posebno, na  divlje životinje Afrike, koje se love radi koristoljublja: slonove, antilope, nosoroge, ali i na divlje životinje  u Nacionalnom parku „UNA“, koje su zaštićene i rijetke, kao što su: ris, medvjed, vuk, alpski i runati voluhar, šišmiš i veliki broj sisavaca iz skupine zvijeri.

Učesnici kviza su imali priliku vidjeti prezentaciju Projekta: „Bogatstvo flore Nacionalnog parka – Una“, kojeg su pripremili parlamentarci OŠ „Prekounje“, Bihać

Nakon kviza i dodjeljivanja diploma i nagrada pobjednicima, svi učesnici kviza su, u organizaciji Unskih smaragda, a pod pokroviteljstvom grada Bihaća i gradonačelnika Galijaševića, posjetili Nacionalni park „UNA“ i  nastavili druženje uz ručak pored Une , sa Udruženjem „Žene –Kulen Vakuf“.

Uz čestitke za sretan Svjetski dan okoliša, predsjednica Unskih smaragda, Mejasa Dupanović,  je naglasila da čuvamo planetu ovu, jer druge nemamo , niti ćemo dobiti novu!

/unep

U subotu je održano Državno prvenstvo u stonom tenisu U-21 u Sportskoj dvorani Ilijaš. Poslije seniorskog prvenstva, ovo prvenstvo je najvažnije po kategorijama.  Bilo je prijavljeno više od 50 učesnika iz 20 klubova cijele BiH.

Učešće na Državnom prvenstvu U-21 su uzeli i Krajišnici Amra Silić i Dino Čizmić koji su osvojili tri medalje.

Dino Čizmić je osvojio drugo mjesto zajedno sa Vučijak Markom, dok je Amra Silić (STK “Stens ’73”) osvojila treće mjesto. Oba naša predstavnika, koja su bila pod vodstvom trenera Aladina Sejfovića, su pokazala vrhunsku igru i talenat.

U kategoriji U-21 seniori prvo mjesto osvojio je Siniša Marčetić (STK “Borac”) a u konkurenciji U-21 seniorke slavila je Emina Hadžiahmetović (STK “Spin 2012″).

U seniorskoj dubl konkurenciji U-21 najbolji su bili Irhad Bušatlić (STK ”Željezničar”) i Dino Čustović (STH ”Hašim Spahić”), dok su u konkurenciji ženskih dublova za seniorke pobjedu odnijele Elda Šehić (STK ”Spin 2012”) i Snežana Marković (STK ”Perućica”).

Čestitamo Amri i Dini na velikom uspjehu!

Iako su pod Osmansko carstvo pali više od 100 godina nakon ostatka sadašnje Bosne i Hercegovine, Bihać i Krajina ne zaostaju za ostatkom države prema broju džamija, bogomolja najmnogobrojnijeg stanovništva ovog kraja.

Odmah po dolasku Osmanlija na područje Bihaća, zapovjednik Hasan-paša Predojević preuredio je Crkvu sv. Antuna u glavnu gradsku džamiju Fethiju, ali su nedugo potom, kako u gradu, tako i u prigradskim mjestima, počele nicati nove džamije.

Stare lokacije

Historičari bilježe da je u Bihaćkom okrugu svojevremeno postojalo 46 džamija, od kojih neke više ne postoje, a neke su uništene u posljednjem ratu te nakon toga ponovo sagrađene. Jedna od nestalih je Čaršijska ili džamija Mehmed-paše Bišćevića, koja je sagrađena 1830., a na mjestu današnjeg centralnog gradskog trga stajala je sve do 1924. godine.

Malo poznata Hadžića džamija, zvana Mujagina, nastala je sredinom 19. stoljeća, a uništena je tokom Drugog svjetskog rata. Stajala je na mjestu sadašnje prodavnice obuće “Planika”.

Džemat Harmani važi za najveći u Bihaću i njegova džamija, koju mnogi Bišćani, jednostavno, zovu Harmanska, puna je svakog namaza.

Na njoj stoji natpis “Ić-Hisar”, što znači “unutar tvrđave”, a malo Bišćana zna da je ta džamija bila locirana unutar gradskih zidina. Sagrađena je još sredinom 17. stoljeća, a stajala je tu sve do 1892., kada je premještena na današnju lokaciju. Na njenom mjestu podignuta je Bihaćka medresa, koja je 1959. nacionalizirana i porušena, a sagrađena Narodna banka Jugoslavije. Danas tu zgradu koristi Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona.

Meta napada

Vjerski objekti bili su česta meta artiljerijskih napada u posljednjem ratu. Prema podacima Medžlisa Islamske zajednice Bihać, od ukupno 35 džamija, 15 ih je bilo uništeno, a 17 oštećeno zajedno s džematskim kućama i mesdžidima.

Većina prijeratnih džamija je obnovljena, a na mjestu nekih sagrađene su potpuno nove.

S koje god strane da se ulazi u Bihać, na obroncima okolnih brda dominantnu poziciju zauzimaju novosagrađene i obnovljene džamije, koje ljepotom plijene pažnju prolaznika. Iz pravca Sarajeva, tu je džamija u Ripču sa prelijepim turbetom na mjestu nekadašnje Ibrahimpašića džamije.

Ako se dolazi iz pravca Banje Luke, na obroncima Brekovice i Jezero-Srbljana iznad kanjona Une vide se džamije koje visokim munarama dominiraju ovim područjem. Svakome ko ulazi u Bosnu i Hercegovinu preko Graničnog prijelaza Izačić, pažnju će sigurno privući nova džamija u ovoj Mjesnoj zajednici.

Uništavanja u Ljutočkoj dolini

U Ljutočkoj dolini sve prijeratne džamije su minirane i uništene. Neke od njih su obnovljene, a izgledom i historijskim naslijeđem izdvaja se Sultan-Ahmedova džamija u Kulen-Vakufu, rodnom mjestu prvog reisu-l-uleme za BiH Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića. Sagrađena je između 1703. i 1730. na umjetnom otoku i bila je specifična po tom što su ispod nje bili sagrađeni dućani i jedna od glavnih gradskih vrata.

/avaz

Kada bi svi vakufi, ili veći dio, bili vraćeni njihovom titularu, Islamska zajednica i njeni službenici bili bi ekonomski neovisni, navodi Suad Mahmutović, magistar islamskih nauka.

Njegova uža specijalnost su vakufi i kulturno-historijsko nasljeđe muslimana na području Unsko-sanskog kantona. Predstavljao je Islamsku zajednicu Bosne i Hercegovine na međunarodnim, međureligijskim seminarima za obuku multiplikatora u zemljama jugoistočnog Balkana.

Knjiga „Bihaćki vakufi od 1878. do 2014. godine“ rezultat je njegovog višegodišnjeg bavljenja historijom vakufa u Bosni i Hercegovini, posebno na području Bihaća. Riječ je o prvom cjelovitom istraživanju na ovu temu utemeljenom na hiljadama dokumenata u posljednjih gotovo 14. decenija.

Autor ste magistarske disertacije ” Bihaćki vakufi od 1878. do 2014. godine”, a evo i knjige sa istim nazivom. Kako se rodila želja za istraživanjem ove teme i koliko dugo je trajao rad na njoj?

Vakufi u našoj zemlji nisu izučavani gotovo pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata. To je važna tema jer, gotovo u pravilu, sa uništavanjem vakufa dešavalo se masovno stradanje Bošnjaka i razgradnja Islamske zajednice. Primjer stradanja bihaćkih vakufa može poslužiti i za druga područja, jer vakufi u našoj zemlji su na isti način nastajali, ali i nestajali. O bihaćkim vakufima nije bilo značajnih istraživanja ranije. Mene je dragi Allah počastio da o tome pišem. Istraživanje je trajalo gotovo šest godina, a rezultati do kojih se došlo su šokantni. Vakufi u Bosni i Hercegovini se organizirano potkradaju gotovo trinaest decenija. U prilici smo pratiti oduzimanje vakufa u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, FNRJ, SFRJ, devastaciju ove imovine u vrijeme posljednje agresije te aktivnostima oko povrata koje traju desetljećima. Kada bi svi vakufi, ili veći dio, bili vraćeni njihovom titularu, Islamska zajednica i njeni službenici bili bi ekonomski neovisni.

Izradi Vaše knjige prethodili su dani i dani prelistavanja arhivske građe i otkrivanje dragocjenih podataka koji su zatim trebali biti iznijeti na vidjelo u cilju skupljanja snažne argumentacije kako bi se vakufska dobra vratila njihovom titularu, kako kaže prof. dr. ismet Bušatlić u recenziji. Kako ste sakupljali građu  i dolazili do ovako značajnih podataka?

Tokom istraživanja obrađeno je više od tri hiljade originalnih dokumenata korespondencije Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Odbora Naiba, Vakufske direkcije i Ulema medžlisa u Sarajevu sa Kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvom u Bihaću. Uglavnom se radi o dokumentima iz perioda prije i poslije Prvog, te značajnoj dokumentaciji iz Drugog svjetskog rata. Sreća je u tome što je ovu dokumentaciju sačuvao rahmetli Sadik ef. Ribić, nekadašnji upravitelj i profesor Bihaćke medrese, kasnije predsjednik Odbora IVZ Bihać. Konsultirani su i neki izvori iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i Bošnjačkog instituta.

Značajan broj dokumenata pronađen je i u Arhivu Unsko-sanskog kantona, naročito iz perioda Socijalističke Jugoslavije. Radi se o do sada naučno neobrađenoj  građi.  Kod evidencije vakufa korišteni su zemljišno-knjižni izvodi iz Arhiva Unsko-sanskog kantona, posebno iz prvog popisa kojeg je uradila Austro-Ugarska, gruntovnice, posjedovni listovi iz katastra u Bihaću te popisi iz 1911. i 1938. godine, čije kopije posjeduje Vakufska direkcija u Sarajevu. Svjesni smo činjenice da se radi o dugom vremenskom periodu. Ali, jedino komparacijom stradanja vakufske imovine može se doći do konkretnih rezultata. Naravno, podaci do kojih se došlo nisu konačni. Ostaje bojazan da je do takvih gotovo i nemoguće doći.

Stradanje vakufa počinje dolaskom Austro-Ugarske, nastavlja se u najrigidnijem obliku u vrijme Kraljvine SHS,  a kasnije i komunističke Jugoslavije. Možete li za naše čitaoce napraviti kraći presjek stradanja ove imovine u navedenim političkim sistemima?

Dolaskom Austro – Ugarske vakufi u Bosni i Hercegovini su bili prepušteni sami sebi. Nadzor i kontrola u upravljanju nad vakufima nije postojala. Mutevelije su se ponašale kao pravi vlasnici vakufske imovine. Prilikom zavođenja zemljišnih knjiga vakufske nekretnine su upisivane na ime zakupaca a najčešće i samih mutevelija. Odnos naspram vakufa je bio ključni razlog formiranja Pokreta za vakufsko – mearifsku autonomiju. Nema grada u Bosni i Hercegovini koji nije pretrpio oštećenje ili kompletno zatiranje bošnjačkih svetišta. Vakuf je defacto preko noći postao res nullius-ničija stvar, a Bošnjaci postali svjesni da se u njihovoj zemlji ne poštuje niti jedno njihovo pravo.

Kraljevina SHS je provela agrarnu reformu kojom je samo od bosanskih muslimana oduzeto 1.175.305 hektara zemljišta. Tu zemlju vlada je podijelila srpskim porodicaama bivših kmetova, bezemljaša, ratnih dobrovoljaca, invalida i drugih. Bošnjački prvaci su smatrali da je više nepravde učinjeno u prvih četrnaest mjeseci Kraljevine SHS nego u prethodnih četrdeset godina Austro-Ugarske vladavine.

Netom poslije Drugog svjetskog rata, komunistička vlast je, Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 28.8.1945. godine, oduzela ogromne komplekse zemljišta kojim je gotovo uništena ekonomska osnova vjerskih zajednica jer su bile prisiljene da žive od dobrovoljnih priloga svojih vjernika, i dijelom od državne pomoći. U odnosu na druge vjerske zajednice u BiH, Islamska zajednica je najlošije prošla. Od ukupno 992 nacionalizovana objekta na Islamsku zajednicu odnosilo se 80,9 posto, od toga 448 zgrada, 12 dijelova zgrada te 343 samostalne poslovne zgrade. Islamskoj zajednici su ostavljeni samo dotrajali objekti predviđeni za rušenje.

Samo u periodu od 1945. do 1954. godine Islamskoj zajednici oduzeto je ukupno 15.642 dunuma zemlje. Praktično, devet godina po okončanju Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je 498 džamija prestalo sa radom, 15 medresa, 14 tekija, te svih 1.595 mekteba. To su rezultati „vrlog društvenog poretka“ tadašnje FNRJ, a kasnije i SFRJ. I sve je to rađeno u skladu sa „zakonom“  i načelom pravde, ali ne i pravičnosti. Jer kada je u pitanju ovo načelo, tu se često dešavala zloupotreba i to sve u ime pravde u skladu sa sentencom iz rimskog prava: „Summum ius, summa iniuria – Najveće pravo, najveća nepravda.

Šta je sve Bihać imao od vakufa – koji su najznačajniji bihaćki vakufi, ko ih je uvakufio, te šta je trenutno s tim vakufima?

Bihaćki vakufi su nekada u svom  posjedu imali  ukupno: 4.011.143 kavdratnih metara zemlje, odnosno više od 4.000 dunuma, tri medrese, 46 džamija, 137 kuća, osam magaza, 12 dućana, tri odaje, dvije zgrade, jednu pilanu, jednu pekaru, tri kafane, jednu vodenicu te četiri skele – kerepa za prijevoz robe i putnika preko rijeke Une. Sve ove kuće su bile privatna imovina i kao takve su uvakufljene.

Nijedna spomenuta kuća, magaze, dućani, odaje, pekara, pilana, zgrade, kafane, vodenica i skele nisu danas u vlasništvu vakufa.

Danas bihaćki vakufi u Katastru bilježe imovinu od 1.355.135 kvadratnih metara zemlje. U posjedu ovog vakufa je: 37 džamija, tri stare, od čega dvije van upotrebe, mesdžid, poslovni prostor, montažna zgrada u kojoj su smještene kancelarije Medžlisa Islamske zajednice, 32 džematske kuće, imamska stana koji su sagrađeni prilozima džematlija, te jedna devastirana kuća u Kalini – Bakšaiš. Bihać je imao tri medrese: Medresa Mehmed-paše Bišćevića, medresa preko puta Fethije džamije sagrađena 1886. godine na inicijativu Reuf-bega te Bihaćka medresa, sagrađena 1892. godine Medresa je imala ogromnu ekonomiju u površini od 211.915 kvadrata, kupljenu 15. maja 1940. godine za iznos od 251.390 dinara na dražbi imanja Muhamed-bega sina Hasan-bega Bišćevića. Dana 19.1.1946. godine, Odlukom Gradskog narodnog odbora u Bihaću medresi je oduzeto 111 dunuma zemlje.

Posebnu pažnju je plijenila džamija Mehmed-paše Bišćevića u Bihaću. Bila je to lijepa i prostrana džamija sa drvenom munarom i trijemom. U haremu se nalazilo mezarje koje je, zajedno sa džamijom i dvorištem, obuhvatalo prostor od  1.151 kvadratnih metara. Džamija je porušena 1924. godine, a zemljište na kojem se nalazila eksproprisano nakon Drugog svjetskog rata. Sličnu sudbinu je doživjela i džamija Hadžića Mujage. Na tom lokalitetu se sada nalazi prodavnica obuće „Planika“. Ili na primjer, džemat Ripač je nekada imao četiri džamije: Otočka, Ružnića, Ibrahimpašića te džamija u Račiću. Danas posjeduje novosagrađenu džamiju koja je tokom agresije bila do temelja porušena, a na tom lokalitetu organizirana stočna pijaca.

Sudbina mezarja je posebno dramatična. Poznato je da su gradska mezarja u BiH pretvarana u parkove u vrijeme ministra Kalaja početkom dvadesetog stoljeća. Takav slučaj je bio i u Bihaću. Od greblja je napravljena javna stočna pijaca, a na mezarima kod Ićhisar džamije šetalište. Radi se o parceli ukupne površine 898 kvadrata poznate kao mezaristan Ićhisar džamije u Bihaću. U ovom mezaristanu se nalazilo oko 100 kabura sa kamenim nišanima. Tu su ukopani muslimanski borci – šehidi koji su poginuli 1878. godine tokom okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro – Ugarske. U tom mezarju se nalazio i nišan šehida Hasan-bega Bišćevića.

Nišani sa ovih, ali i drugih gradskih mezara, su ugrađivani u branu, takozvani „Beton”, sada čuveno bihaćko kupalište, kao i na obale jarka što se moglo vidjeti tokom popravki betonskog dijela serpentina tog kanala. Mogli bismo navesti još desetine primjera o stradanju bihaćkih vakufa. Ali, smatramo da je na osnovu navedenog moguće razumjeti o kakvom se nasilju nad vakufima radilo u poslednjih trinaest decenija.

Šta je sa Zakonom o restituciji, da li će biti usvojen?

Vjerske zajednice dugo čekaju na Zakon o restituciji. Dugo se o tome govori ali još uvijek nema konkretnih rezultata. Islamska zajednica očekuje njegovo usvajanje. Bilo bi korektno, civilizacijski, pa i ljudski da se ispravi višedecenijska nepravda učinjena vakufima u našoj zemlji. Kada će i hoće li uopće do toga doći? Mislim da niko ne zna taj odgovor.

Koliki je značaj vakufa i šta oni predstavljaju za BiH, a šta za Bihać?

Dr. Hazim Muftić je u kalendaru Narodna uzdanica 1945. godine zapisao: „Zamislimo makar i teoretski da nema vakufa u Islamskoj zajednici, da ga je odjednom nestalo. Šta bi ostalo od Islamske zajednice? Ništa, baš ništa. Ne samo da ona ne bi mogla dalje ni časa  funkcionirati, nego ne bi više uopće ni postojala“. Možda je to najbolji odgovor. Vidjeli smo iz gore navedenog da su vakufi organizirano pljačkani u posljednjih stotinu i trideset godina sa ciljem osiromašenja Islamske zajednice. Kada bi svi vakufi, ili veći dio, bili vraćeni njihovom titularu, Islamska zajednica i njeni službenici bi bili ekonomski neovisni. Jedino ekonomski neovisan pojedinac je slobodan čovjek. Možda je baš u tome problem!?

Vaša poruka za kraj

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je davne 1893. godine zabilježio: „Budućnost jednog naroda ovisi o njegovom odnosu prema vakufu”. Ne smijemo zaboraviti da i naša budućnost o tome ovisi.

/Al Jazeera