Na popularnoj Facebook stranici osvanuo je video koji prikazuje vozača koji je zaspao za volanom automobila.
Njegovo buđenje ubrzo je postalo hit na internetu, izazvavši val smijeha među korisnicima.
Ovaj trenutak je dodatno zabavio gledatelje jer se, nakon što je shvatio što se događa, vozač bez ljutnje pridružio smijehu na vlastiti račun, pokazavši da ima odličan smisao za humor.
(index.hr)
U jednoj dirljivoj priči koja pokazuje snagu humanosti i ljubavi, porodica različitih kulturnih korijena dobila je priliku za novi početak u novom domu. Ekipa RTV Novi Pazar zabilježila je ovaj emotivan trenutak, a kadrovi prikazuju sreću, uzbuđenje i zahvalnost porodice koja je konačno dobila svoj krov nad glavom.
Ova humana akcija nije samo donijela materijalnu podršku već je i simbolizovala povezivanje i zajedništvo među ljudima bez obzira na kulturu ili porijeklo. Pogledajte predivne scene ispod teksta i saznajte kako je ovaj čin solidarnosti i ljubavi spojio ljude različitih kultura, podarivši im novi početak ispunjen nadom i podrškom zajednice.
Piše: Biscani.net
Dvije profesorice iz Richmond Park International Primary School Bihać, prof. Fatima Drljačić i prof. Amra Karagić Prošić, osvojile su nagradu za najbolji projekt na nivou Bosne i Hercegovine te prvo mjesto na Kongresu nastavnika njemačkog jezika 2024. godine. Kongres je održan u subotu, 9. novembra 2024. godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Ovaj događaj okupio je stručnjake iz oblasti njemačkog jezika, predstavnike institucija iz Njemačke i Austrije te brojne goste iz zemlje i inozemstva. Nagrade su uručene u saradnji s Goethe Institutom, što dodatno potvrđuje značaj ovog priznanja.
Nagrade koje su profesorice primile rezultat su njihovog rada i zalaganja u obrazovanju.
Richmond Park International Primary School Bihać ponosi se njihovim postignućem i čestita im na ovom izuzetnom uspjehu.
(Biscani.net / Objava u okviru projekta “Promocija lokalnih priča Unsko sanskog kantona”)
Priča o Gumingu Martensu, rođenom u Kini, koji je nakon 28 godina otkrio istinu o svom porijeklu, privukla je pažnju cijelog svijeta. Kada je imao samo četiri godine, Gumingu se izgubio na jednoj željezničkoj stanici u Kini, što je obilježilo početak potpuno novog životnog puta.
Nakon što su ga policajci pronašli, bezuspješno su pokušavali stupiti u kontakt s njegovom porodicom. Tako je Guming završio u domu za nezbrinutu djecu, gdje su roditelji tragali za njim, ali ga, nažalost, nisu pronašli. Nekoliko godina kasnije, usvojio ga je holandski par, Jozef i Marija Martens, koji su mu pružili topli dom na drugom kraju svijeta. Martensi su mu zadržali ime koje su čuli da ima u sirotištu – Gou Iongming – i odrastao je s njima pod imenom Guming Martens. Oni mu nikada nisu skrivali istinu o njegovom porijeklu, već su ga uvijek podržavali u namjeri da pronađe svoju biološku porodicu.
Kada je odrastao, Guming je završio studije na Univerzitetu u Lajdenu u Nizozemskoj, a kasnije se preselio u Kanadu gdje je diplomirao lingvistiku na Univerzitetu McGill. Danas radi kao stručnjak za prepoznavanje govora u okviru AI tehnologije.
Godine 2007. Guming je s usvojiteljima prvi put posjetio Kinu, nadajući se da će pronaći svoju biološku porodicu. Posjetili su sirotište u kojem je boravio kao dijete, ali nisu našli nikakve tragove, jer je sirotište bilo zatvoreno. Ipak, potraga nije prestala, a on je narednih pet godina učio kineski jezik i ponovo odlazio u Kinu u nekoliko navrata.
Tokom 2012. godine Guming je registrovao svoje podatke u Udruženju volontera Babi Huijia u gradu Tonghua, koje se bavi ponovnim ujedinjenjem razdvojenih članova porodice. Konačni proboj u potrazi desio se 2017. godine, kada je njegov brat, Gao Ksianjun, zatražio od njihove majke da registruje svoj DNK u policijskoj bazi. Uz pomoć DNK podudaranja, napokon je potvrđeno srodstvo između Guminga i njegove porodice, što je omogućilo njihov ponovni susret.
Guming je u februaru ove godine ponovo vidio svoju majku, posjetio očev grob u Đangsuu i upoznao polubraću, sestre, te ostalu rodbinu. Njegova porodica ga je srdačno primila, a ujak mu je predao novac koji je njegov otac godinama čuvao za njega, nakon što je dobio odštetu za rušenje njihove kuće.
Guming se sada redovno čuje sa svojom porodicom u Kini i planira posjećivati ih barem jednom godišnje. Njegov ponovni susret sa porodicom nije samo ispunjenje njegovog životnog sna, nego i inspiracija mnogima da nikada ne odustanu od traganja za svojim korijenima.
U nevjerovatnom medicinskom fenomenu koji se dešava jednom u milion slučajeva, britanski par Alison Spooner i Dean Durrant ponovo su postali roditelji bliznakinja različite boje kože. Nedavno su na svijet stigle njihove djevojčice, Maya i Leah – jedna sa svijetlom kožom poput mame, a druga tamne puti poput tate. Prije sedam godina, Alison i Dean već su doživjeli ovaj rijedak slučaj kada su se rodile njihove prve bliznakinje, Lauren i Hayleigh, koje takođe imaju različite boje kože.
Obje djevojčice iz novog para bliznakinja naslijedile su boju kože roditelja na različite načine: svjetlija put dolazi od majčinih gena, dok je tamnija naslijedila gene oca. Ovaj genetski fenomen i stručnjake ostavlja bez riječi, a objašnjava se tako da se geni za boju kože mogu kombinirati u različitim proporcijama, što je dovelo do ovog izuzetno rijetkog rezultata kod obje generacije bliznakinja u istoj porodici.
Alison se našalila na račun ovog neobičnog porodičnog fenomena:
„Mislim da se ovako nešto ne bi moglo dogoditi treći put! A i ne planiram imati treći par blizanaca,“ rekla je kroz smijeh.
Njihove starije sestre, Lauren i Hayleigh, oduševljene su dolaskom Maye i Leah. “To je nešto posebno,” izjavila je Hayleigh, ponosna na svoje mlađe sestre i ovaj izuzetni primjer kako genetika može kreirati raznolikost čak i unutar jedne porodice.
Trči jedan vojnik ulicom i naleti na časnu sestru.
Sav zadihan je zamoli:
– Izvinite, mogu li se sakriti pod vašom haljinom? Poslije ću vam objasniti…
Časna sestra pristane.
Par minuta kasnije, priđu joj dva vojna policajca i upitaju je:
– Jeste li možda vidjeli jednog vojnika kako trči ovuda?
– Otišao je u onom smjeru – kaže im ona.
Kad su policajci otišli, vojnik se izvuče ispod haljine, zahvali joj se i objasni da se sakrio jer ne želi ići u Irak, na front.
Ona mu kaže da ga potpuno razumije.
Vojnik nastavi:
– Nadam se da neću biti previše drzak ako kažem da sam primijetio da imate divne noge!
A „ona“ će njemu:
– Da ti je glava bila malo više gore, osjetio bi i par dobrih jaja… Ni ja neću u Irak!
Admir Omerčević (36), mladi poljoprivrednik iz sela Ragale kod Fojnice, započeo je svoj poslovni put prije dvije godine kada je odlučio nabaviti koze. Njegov uspjeh nevjerojatan je, a u kratkom vremenskom periodu stekao je kuću, auto, konje i kafić, sve zahvaljujući kozarstvu.
Kako je ispričao u intervjuu za Jutjub kanal Alena Avdića, sve je počelo spontano. Nakon što ga je kontaktirao čovjek koji je prodavao koze, Admir je odlučio ući u posao. Iako su takve koze rijetko dostupne, on je kupio 15 belih koza koje su, kako kaže, daleko isplativije od drugih vrsta. “Za dvije godine, od tih 15 koza, dnevno namuzem 45 litara mlijeka, a prodaja ide dobro”, rekao je Admir. Uz mlijeko, prodaje i sir, surutku, a jarići su također traženi, posebno za vikend.
Njegova dnevna zarada od mlijeka iznosi oko 100 maraka, a od prodaje sira 20 maraka po kilogramu. Mjesecima zarada od samo mlijeka doseže 3.000 maraka (oko 1.500 eura), a godišnje može zaraditi 36.000 maraka (18.000 eura), bez uračunatih jarića i drugih proizvoda.
Admir ističe kako ništa nije došlo preko noći. Iako su mnogi željeli početi s kozarstvom, upozorava da posao zahtijeva puno truda i ulaganja. “Možda se čini lako, ali štednja i ulaganje su ključni. Ne možete očekivati uspjeh bez napora”, naglasio je.
Njegov uspjeh ne mjeri se samo novcem. Admir ističe kako je važno biti iskren i pošten prema kupcima jer loša reputacija brzo se širi. Dodaje kako se i ne opterećuje zaradom, već je važno da on i njegova obitelj žive dobro. Za njega je najvažnija stabilnost i zadovoljan život.
Osim koza, Admir posjeduje i konje te se bavi turizmom. Planira organizirati ture s turistima u prirodi, a ima i plan za nove poslovne poduhvate poput uzgoja luka. Iako se suočava s izazovima, kao što su štete od predatora, Admir je odlučan u svojim namjerama i planovima za budućnost.
Njegov kafić u kojem se kava prodaje po cijeni od jedne marke, postao je omiljeno mjesto za mještane. Admir je poznat po tome što u svom kafiću nikada ne poslužuje brzu hranu poput hamburgera ili pomfrita jer je, kako kaže, izričito protiv toga.
U razgovoru s prijateljima, Admir naglašava da mladi ljudi danas ne cijene pravu vrijednost rada. “Danas mnogi samo traže lagan život, a ja sam cijeli život radio s konjima i stokom. Znanje i radna etika su ključni”, rekao je Admir, koji s ponosom može reći da je već sa 36 godina postigao više nego mnogi drugi.
Hrvatska glumica Petra Dugandžić pronašla je ljubav s 26 godina mlađim nigerijskim nogometašem Makom Nobleom. Njih dvoje upoznali su se u Africi, a unatoč svim izazovima, sada zajedno grade svoj život u Hrvatskoj.
Romantična veza između njih započela je tijekom Petrinog posjeta Africi, a nastavila se telefonskim pozivima i video razgovorima na daljinu. Petra, očarana životom na afričkom kontinentu, čak je razmišljala o preseljenju u Nigeriju jer joj je Afrika oduvijek bila neobično privlačna.
“Odrasla sam uz glazbu Michaela Jacksona i Whitney Houston, uvijek sam pjevala blues i slušala crnačku glazbu. Afrika ima poseban odnos prema rasi, potpuno drugačiji od onog u Americi. Zaljubila sam se u način na koji Mak razmišlja, u to kako otvoreno voli i poštuje ženu. Postoji i izreka: ‘Kad jednom probaš crno, nema povratka’, koja se kod mene pokazala točnom”, ispričala je Petra za “Story.hr”.
Mak je prvotno došao u Hrvatsku na turističku vizu kako bi bio s Petrom, ali ubrzo su naišli na birokratske probleme. Petra je priznala da je razdvojenost bila teška, no ojačala je njihovu vezu. Kada su se suočili s odbijenicom za vizu, Petra je otišla u Nigeriju, gdje su se vjenčali. Prisjeća se kako je tijekom dopisivanja u šali napisala: “Daj, oženi me”, a Mak je odgovorio ozbiljno.
Nakon vjenčanja u Nigeriji, nastavili su se suočavati s birokratskim preprekama pri njegovom dolasku u Hrvatsku. Petra je uložila sav trud da Mak dobije potrebne dokumente. Nakon što su napokon pribavili sve papire, Mak se pridružio Petri u Zagrebu, gdje sada igra u prvoj ligi, a Petra je preuzela ulogu njegove menadžerice.
Petra i Mak danas balansiraju između različitih gradova zbog svojih karijera, ali nakon toliko vremena provedenog u vezi na daljinu, razdvojenost im ne pada teško. “Ako itko može biti profesionalac u vezi na daljinu, to smo nas dvoje”, ponosno je izjavila.
Unatoč kulturnim razlikama, par ih je uspješno savladao. Petra se prisjeća Makove prve vožnje zagrebačkim ulicama, kada je primijetio da su prometna pravila ovdje stroža nego u Nigeriji.
Oni najbolje komuniciraju na engleskom, dok Mak polako uči osnove hrvatskog, a Petra uči nigerijski pidžin i plemenski jezik Igbo.
Iako su se suočili s osudama i skepticizmom prijatelja i obitelji, Petra i Mak pokazali su da ljubav može nadvladati sve prepreke. “Nisam očekivala da će neki ljudi u mom životu biti toliko skeptični. Cijenim brigu, ali očekivala sam podršku,” iskreno je priznala Petra.
UGLEDNI znanstveni časopis Nature, ali i brojni drugi mediji, ovih su dana prenijeli priču o hrvatskoj znanstvenici Beati Halassy koja je uspješno suzbila vlastiti rak dojke tako što je u njega ubrizgavala viruse koje je sama uzgojila u laboratoriju.
Nakon što je ostvarila odlične rezultate odlučila ih je negdje objaviti. To joj je konačno pošlo za rukom u časopisu Virology, međutim ne bez problema. Naime, njezin slučaj pokrenuo je rasprave o etičnosti provođenja eksperimentalnog samoliječenja.
Virologinja sa Sveučilišta u Zagrebu Beata Halassy (53) otkrila je 2020. da ima rak dojke 3. stadija na mjestu na kojem joj je prethodno obavljeno uklanjanje dojke zbog postojanja tumora. Bio je to drugi povratak raka nakon mastektomije lijeve dojke, a ona nije željela ponovno prolaziti kroz kemoterapiju.
Halassy je proučila literaturu i odlučila sama isprobati liječenje tzv. onkolitičkom viroterapijom (OVT) s dva virusa koje još nije prošlo klinička ispitivanja. Bila je svjesna da postoje određeni rizici pojave ozbiljnih nuspojava, osobito od virusa vezikularnog stomatitisa VSV-a.
Naime, pokazalo se da divlji tip VSV-a izaziva neurotoksičnost kod primata koji nisu ljudi, ali samo nakon izravne intratekalne inokulacije. Autori su u radu istaknuli da njegova neurotoksičnost do sada nije zabilježena ni kod jedne životinjske vrste nakon primjene bilo kojim drugim putem, posebno ne potkožno.
“Divlji tip VSV-a nije izazvao nikakve znakove neuroloških simptoma nakon intratumoralne primjene u ovom prikazanom slučaju”, stoji u tekstu studije. Nakon završetka terapije, koja je trajala dva mjeseca, tumor joj je odstranjen i do danas se nije vratio.
OVT je novi pristup u liječenju koji koristi viruse za napad na stanice raka i za aktiviranje imunološkog sustava koji se uključuje u uništavanje tumorskih stanica.
Većina kliničkih ispitivanja OVT-a dosad se provodila kod kasnih stadija raka, no od nedavno ta se terapija istražuje i u ranijim fazama bolesti. Jedna vrsta OVT-a, nazvana T-VEC, odobrena je u SAD-u za liječenje metastatskog melanoma, agresivnog raka kože, međutim za sada još nema odobrenih OVT agensa za liječenje raka dojke.
Halassy je naglasila da nije stručnjakinja za OVT, no njezino dugogodišnje iskustvo u radu s virusima omogućilo joj je da provede dobro informirani eksperiment. Odabrala je napasti tumor s dva različita virusa – virusom ospica, a potom i virusom vezikularnog stomatitisa (VSV).
U objavljenom radu autori su objasnili zašto su se odlučili za ovu kombinaciju:
“Soj cjepiva protiv ospica Edmonston-Zagreb poznat je po svojoj sigurnosti u pedijatrijskim cjepivima koja se koriste više od 40 godina. Karcinomi dojke u izobilju iskazuju površinske receptore CD46 i nektin-4, koje soj cjepiva protiv ospica, osobito virusi iz Edmonston linije cjepiva, koriste za ulazak u stanice. Stoga je upotreba soja Edmonston-Zagreb smatrana prikladnom. Osim toga, onkolitička viroterapija (OVT) s virusom ospica klinički je testirana kod pacijenata s uznapredovalim stadijima različitih vrsta karcinoma dojke. VSV je patogen životinja, ali je gotovo nepatogen za ljude i u najgorem slučaju uzrokuje simptome slične gripi. Pokazalo se da pruža zaštitu od ponovne infekcije u mišjem modelu karcinoma dojke.”
Tim je u tretmanu koristio viruse koji nisu bili genetski modificirani kako bi se poboljšala njihova onkolitička svojstva. Halassy ih je sama pripremala u laboratoriju i ubrizgavala izravno u tumor tijekom dvomjesečnog razdoblja. Onkolozi su pristali nadzirati tijek terapije kako bi u slučaju problema mogla prijeći na konvencionalnu kemoterapiju.
Pristup je bio učinkovit. Tumor se značajno smanjio i nije infiltrirao ni mišić ispod ni kožu iznad. Štoviše, postao je mekši i odvojio se od mišića i kože tako da je uspješno kirurški odstranjen. Halassy je dodatno završila jednogodišnju adjuvantnu terapiju trastuzumabom, u skladu s preporukama za liječenje raka dojke.
Prije ovog eksperimentalnog tretmana, Halassy je imala dva lokalna povratka raka dojke u intervalima od 22 i 21 mjeseca. Nasuprot tome, nakon terapije OVT-om u remisiji je već 45 mjeseci. Analiza tumora nakon uklanjanja pokazala je prisutnost imunoloških stanica limfocita, što sugerira da je terapija djelovala i potaknula imunološki odgovor.
Halassy je smatrala da je njezina odgovornost da objavi svoja otkrića, no doživjela je desetak odbijanja raznih časopisa, uglavnom zbog etičkih pitanja vezanih uz eksperimentiranje na samoj sebi.
“Glavna briga uvijek su bila etička pitanja”, izjavila je za Nature Halassy.
Autori su u tekstu jasno istaknuli da samoliječenje onkolitičkim virusima ne bi trebalo biti prvi pristup u tretiranju dijagnosticiranog raka. No objasnili su da žele potaknuti provedbu formalnih kliničkih ispitivanja za procjenu onkolitičke viroterapije (OVT) u ranoj fazi raka.
“Uspjeh opisanog samoliječenja lokalno rekurentnog raka dojke s MeV i VSV pripravcima podržava mogućnost da se smanjenje tumora i smanjenje stadija prije operacije može učinkovito postići primjenom OVT-a, koji, ako se primijeni kod pacijenata s ranijim stadijima raka, također može učinkovito inducirati antitumorski imunitet. Posljedično, može se postići bolja kontrola i dugoročni ishod bolesti”, navode autori.
Jacob Sherkow, stručnjak za etiku u medicini, u Natureu je naveo da problem nije u tome što je Halassy koristila samoeksperimentiranje, već u mogućnosti da bi objavljivanje tog eksperimenta moglo potaknuti druge na odbacivanje konvencionalnog liječenja. No istovremeno je naglasio da je važno očuvati znanja stečena takvim istraživanjem.
Prema pisanju Naturea, Halassy nije požalila zbog samoliječenja ni zbog svojeg upornog nastojanja da objavi rezultate. Smatra da je malo vjerojatno da će je netko pokušati kopirati, jer tretman zahtijeva puno znanstvenog znanja, vještina i opreme.
S druge strane, njezino iskustvo s ovim eksperimentom otvorilo joj je novi smjer u istraživanju. U rujnu je dobila sredstva za istraživanje OVT-a za liječenje raka kod domaćih životinja.
“Fokus mog laboratorija potpuno se promijenio zbog pozitivnog iskustva s mojim samoliječenjem”, zaključila je hrvatska znanstvenica.
Danas oko 14:05 časova, na magistralnom putu Prnjavor – Derventa, u mjestu Miškovci, dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovali putnički automobil Volkswagen i kamion. U ovoj tragičnoj nesreći smrtno je stradala žena.
Prema informacijama koje je saopštila Policijska uprava Doboj, nesreću je izazvala sudar dva vozila, u kojem je učestvovalo lice S.S. iz Dervente, koje je upravljalo automobilom, i lice V.S. iz Prnjavora, koje je bilo za volanom kamiona Man. Nažalost, vozač automobila, S.S., preminuo je na licu mjesta.
Uviđaj na mjestu nesreće obavljaju policijski službenici Policijske stanice Derventa, a istragu vodi dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Doboj.
Saobraćaj na ovoj dionici puta bio je privremeno obustavljen dok su se obavljali istražni postupci.
U udesu su učestvovali kamion i automobil: Jedna osoba preminula, saobraćaj obustavljen
